P-150/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stjepana Radića 81, Šibenik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku po sucu Anđelki Bagić u pravnoj stvari tužiteljice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Jasminu Avdagić i Anti Devčić, odvjetnicima iz Šibenika, protiv tuženika OTP BANKA d. d. Zadar, Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, Šibenik, Ante Šupuka 22, koju zastupana po odvjetnicima iz OD Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane dana 13. svibnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Devčić, odvjetnika iz Šibenika i zamjenika punomoćnika tuženika Damira Babić, odvjetnika iz Šibenika, na ročištu objave i dostave presude dana 24. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 080806117507 ST, kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30. srpnja 2008. god., a koja glasi: čl. 3.1.: „Kamatna stopa iznosi 5,49% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjljiva.“,
čl. 3.3.: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833 da u roku od 15 dana isplati tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.587,56€ na ime preplaćene razlike pod utjecajem promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2013. godine, a od 01. kolovoza 2013. godine po stopi propisanoj prema članku 12a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, po referentnoj stopi HNB-a koja obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate, koje na iznos od:
- 255,02 kuna teku od 05.12.2008. godine do isplate
- 338,43 kuna teku od 05.01.2009. godine do isplate
- 340,34 kuna teku od 05.02.2009. godine do isplate
- 339,90 kuna teku od 05.03.2009. godine do isplate
- 343,65 kuna teku od 05.04.2009. godine do isplate
- 341,74 kuna teku od 05.05.2009. godine do isplate
- 337,70 kuna teku od 05.06.2009. godine do isplate
- 538,91 kuna teku od 05.07.2009. godine do isplate
- 563,25 kuna teku od 05.08.2009. godine do isplate
- 563,13 kuna teku od 05.09.2009. godine do isplate
- 557,08 kuna teku od 05.10.2009. godine do isplate
- 555,54 kuna teku od 05.11.2009.godine do isplate
- 560,86 kuna teku od 05.12.2009.godine do isplate
- 560,10 kuna teku od 05.01.2010. godine do isplate
- 561,22 kuna teku od 05.02.2010.godine do isplate
- 557,16 kuna teku od 05.03.2010.godine do isplate
- 556,91 kuna teku od 05.04.2010.godine do isplate
- 556,61 kuna teku od 05.05.2010. godine do isplate
- 557,01 kuna teku od 05.06.2010.godine do isplate
- 551,59 kuna teku od 05.07.2010.godine do isplate
- 554,86 kuna teku od 05.08.2010.godine do isplate
- 558,49 kuna teku od 05.09.2010.godine do isplate
- 560,45 kuna teku od 05.10.2010.godine do isplate
- 563,32 kuna teku od 05.11.2010.godine do isplate
- 569,08 kuna teku od 05.12.2010.godine do isplate
- 566,90 kuna teku od 05.01.2011.godine do isplate
- 568,87 kuna teku od 05.02.2011.godine do isplate
- 568,65 kuna teku od 05.03.2011.godine do isplate
- 565,50 kuna teku od 05.04.2011. godine do isplate
- 565,42 kuna teku od 05.05.2011.godine do isplate
- 572,01 kuna teku od 05.06.2011.godine do isplate
- 572,01 kuna teku od 05.07.2011. godine do isplate
- 571,45 kuna teku od 05.08.2011.godine do isplate
- 573,74 kuna teku od 05.09.2011.godine do isplate
- 575,05 kuna teku od 05.10.2011.godine do isplate
- 575,02 kuna teku od 05.11.2011.godine do isplate
- 575,93 kuna teku od 05.12.2011. godine do isplate
- 577,93 kuna teku od 05.01.2012.godine do isplate
- 581,43 kuna teku od 05.02.2012.godine do isplate
- 580,30 kuna teku od 05.03.2012.godine do isplate
- 574,68 kuna teku od 05.04.2012. godine do isplate
- 575,47 kuna teku od 05.05.2012.godine do isplate
- 579,23 kuna teku od 05.06.2012.godine do isplate
- 575,16 kuna teku od 05.07.2012.godine do isplate
- 576,73 kuna teku od 05.08.2012.godine do isplate
- 572,50 kuna teku od 05.09.2012.godine do isplate
- 571,76 kuna teku od 05.10.2012.godine do isplate
- 577,92 kuna teku od 05.11.2012.godine do isplate
- 577,90 kuna teku od 05.12.2012.godine do isplate
- 579,68 kuna teku od 05.01.2013.godine do isplate
- 582,55 kuna teku od 05.02.2013.godine do isplate
- 581,74 kuna teku od 05.03.2013.godine do isplate
- 583,40 kuna teku od 05.04.2013.godine do isplate
- 581,46 kuna teku od 05.05.2013.godine do isplate
- 579,18 kuna teku od 05.06.2013.godine do isplate
- 572,30 kuna teku od 05.07.2013. godine do isplate
- 560,68 kuna teku od 05.08.2013.godine do isplate
- 564,28 kuna teku od 05.09.2013.godine do isplate
- 568,05 kuna teku od 05.10.2013.godine do isplate
- 567,65 kuna teku od 05.11.2013.godine do isplate
- 568,82 kuna teku od 05.12.2013.godine do isplate
- 568,55 kuna teku od 05.01.2014.godine do isplate
- 493,41 kuna teku od 05.02.2014.godine do isplate
- 489,01 kuna teku od 05.03.2014.godine do isplate
- 488,81 kuna teku od 05.04.2014.godine do isplate
- 486,24 kuna teku od 05.05.2014. godine do isplate
- 483,97 kuna teku od 05.06.2014. godine do isplate
- 484,74 kuna teku od 05.07.2014.godine do isplate
- 443,79 kuna teku od 05.08.2014.godine do isplate
- 384,73 kuna teku od 05.09.2014.godine do isplate
- 385,94 kuna teku od 05.10.2014.godine do isplate
- 387,17 kuna teku od 05.11.2014.godine do isplate
- 387,83 kuna teku od 05.12.2014.godine do isplate
- 386,99 kuna teku od 05.01.2015.godine do isplate
- 354,08 kuna teku od 05.02.2015.godine do isplate
- 306,98 kuna teku od 05.03.2015.godine do isplate
- 305,72 kuna teku od 05.04.2015.godine do isplate
- 303,09 kuna teku od 05.05.2015. godine do isplate
- 303,32 kuna teku od 05.06.2015. godine do isplate
- 303,76 kuna teku od 05.07.2015.godine do isplate
- 270,55 kuna teku od 05.08.2015.godine do isplate
- 228,95 kuna teku od 05.09.2015.godine do isplate
- 231,74 kuna teku od 05.10.2015.godine do isplate
- 229,78 kuna teku od 05.11.2015.godine do isplate
- 231,33 kuna teku od 05.12.2015.godine do isplate
- 231,57 kuna teku od 05.01.2016.godine do isplate
- 196,11 kuna teku od 05.02.2016.godine do isplate
- 151,75 kuna teku od 05.03.2016.godine do isplate
- 149,83 kuna teku od 05.04.2016. godine do isplate
- 149,91 kuna teku od 05.05.2016.godine do isplate
- 149,66 kuna teku od 05.06.2016.godine do isplate
- 150,14 kuna teku od 05.07.2016.godine do isplate
- 100,75 kuna teku od 05.08.2016.godine do isplate
- 43,60 kuna teku od 05.09.2016.godine do isplate
- 43,80 kuna teku od 05.10.2016.godine do isplate
- 43,84 kuna teku od 05.11.2016.godine do isplate
- 13.818,11 kn teku od 30.11.2016.godine do isplate
III. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule u eurima sadržane u Ugovora o kreditu broj 080806117507 ST kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 30. srpnja 2008. god. god., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu eura, i to u odredbi čl. 1. koja glasi: čl. 1.2.: "…Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za kupnju stana u zgradi u [adresa], br. kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u iznosu od 100.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate…“ Čl. 1.3.: „Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora.“
Čl. čl. 1.4.: „Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.“
IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833 da u roku od 15 dana isplati tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.555,24 € na ime preplaćene razlike pod utjecajem promjene tečaja EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2013. godine, a od 01. kolovoza 2013. godine po stopi propisanoj prema članku 12a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, po referentnoj stopi HNB-a koja obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate, koje na iznos od:
- 31,57 kuna teku od 05.11.2008. godine do isplate
- 43,49 kuna teku od 05.12.2008. godine do isplate
- 146,76 kuna teku od 05.01.2009. godine do isplate
- 172,27 kuna teku od 05.02.2009. godine do isplate
- 166,45 kuna teku od 05.03.2009. godine do isplate
- 216,38 kuna teku od 05.04.2009. godine do isplate
- 190,85 kuna teku od 05.05.2009. godine do isplate
- 137,16 kuna teku od 05.06.2009. godine do isplate
- 109,69 kuna teku od 05.07.2009. godine do isplate
- 144,09 kuna teku od 05.08.2009. godine do isplate
- 143,17 kuna teku od 05.09.2009. godine do isplate
- 94,83 kuna teku od 05.10.2009.godine do isplate
- 82,46 kuna teku od 05.11.2009.godine do isplate
- 125,04 kuna teku od 05.12.2010. godine do isplate
- 118,91 kuna teku od 05.01.2010.godine do isplate
- 127,93 kuna teku od 05.02.2010.godine do isplate
- 95,43 kuna teku od 05.03.2010.godine do isplate
- 93,40 kuna teku od 05.04.2010. godine do isplate
- 91,04 kuna teku od 05.05.2010.godine do isplate
- 94,25 kuna teku od 05.06.2010.godine do isplate
- 50,88 kuna teku od 05.07.2010.godine do isplate
- 77,03 kuna teku od 05.08.2010.godine do isplate
- 106,06 kuna teku od 05.09.2010.godine do isplate
- 121,72 kuna teku od 05.10.2010.godine do isplate
- 144,66 kuna teku od 05.11.2010.godine do isplate
- 190,75 kuna teku od 05.12.2011.godine do isplate
- 173,36 kuna teku od 05.01.2011.godine do isplate
- 189,05 kuna teku od 05.02.2011.godine do isplate
- 187,28 kuna teku od 05.03.2011. godine do isplate
- 162,16 kuna teku od 05.04.2011.godine do isplate
- 161,49 kuna teku od 05.05.2011.godine do isplate
- 214,21 kuna teku od 05.06.2011. godine do isplate
- 176,02 kuna teku od 05.07.2011.godine do isplate
- 209,70 kuna teku od 05.08.2011.godine do isplate
- 228,04 kuna teku od 05.09.2011.godine do isplate
- 238,49 kuna teku od 05.10.2011.godine do isplate
- 238,28 kuna teku od 05.11.2011. godine do isplate
- 245,56 kuna teku od 05.12.2012.godine do isplate
- 261,49 kuna teku od 05.01.2012.godine do isplate
- 289,54 kuna teku od 05.02.2012.godine do isplate
- 280,49 kuna teku od 05.03.2012. godine do isplate
- 235,51 kuna teku od 05.04.2012.godine do isplate
- 241,86 kuna teku od 05.05.2012.godine do isplate
- 271,93 kuna teku od 05.06.2012.godine do isplate
- 239,37 kuna teku od 05.07.2012.godine do isplate
- 251,89 kuna teku od 05.08.2012.godine do isplate
- 218,13 kuna teku od 05.09.2012.godine do isplate
- 212,21 kuna teku od 05.10.2012.godine do isplate
- 261,43 kuna teku od 05.11.2012.godine do isplate
- 261,31 kuna teku od 05.12.2013.godine do isplate
- 275,56 kuna teku od 05.01.2013.godine do isplate
- 298,46 kuna teku od 05.02.2013.godine do isplate
- 292,00 kuna teku od 05.03.2013.godine do isplate
- 305,24 kuna teku od 05.04.2013.godine do isplate
- 289,75 kuna teku od 05.05.2013.godine do isplate
- 271,51 kuna teku od 05.06.2013. godine do isplate
- 217,06 kuna teku od 05.07.2013.godine do isplate
- 245,41 kuna teku od 05.08.2013.godine do isplate
- 283,74 kuna teku od 05.09.2013.godine do isplate
- 314,70 kuna teku od 05.10.2013.godine do isplate
- 311,45 kuna teku od 05.11.2013.godine do isplate
- 321,11 kuna teku od 05.12.2014.godine do isplate
- 318,87 kuna teku od 05.01.2014.godine do isplate
- 331,72 kuna teku od 05.02.2014.godine do isplate
- 331,35 kuna teku od 05.03.2014.godine do isplate
- 329,38 kuna teku od 05.04.2014. godine do isplate
- 304,74 kuna teku od 05.05.2014. godine do isplate
- 282,92 kuna teku od 05.06.2014.godine do isplate
- 290,32 kuna teku od 05.07.2014.godine do isplate
- 321,32 kuna teku od 05.08.2014.godine do isplate
- 309,31 kuna teku od 05.09.2014.godine do isplate
- 329,97 kuna teku od 05.10.2014.godine do isplate
- 339,00 kuna teku od 05.11.2014.godine do isplate
- 346,89 kuna teku od 05.12.2015.godine do isplate
- 336,74 kuna teku od 05.01.2015.godine do isplate
- 368,64 kuna teku od 05.02.2015.godine do isplate
- 343,60 kuna teku od 05.03.2015.godine do isplate
- 324,30 kuna teku od 05.04.2015. godine do isplate
- 283,98 kuna teku od 05.05.2015. godine do isplate
- 287,65 kuna teku od 05.06.2015.godine do isplate
- 294,28 kuna teku od 05.07.2015.godine do isplate
- 288,17 kuna teku od 05.08.2015.godine do isplate
- 271,13 kuna teku od 05.09.2015.godine do isplate
- 327,54 kuna teku od 05.10.2015.godine do isplate
- 287,89 kuna teku od 05.11.2015.godine do isplate
- 319,35 kuna teku od 05.12.2016.godine do isplate
- 324,21 kuna teku od 05.01.2016.godine do isplate
- 332,59 kuna teku od 05.02.2016.godine do isplate
- 304,35 kuna teku od 05.03.2016. godine do isplate
- 247,68 kuna teku od 05.04.2016.godine do isplate
- 247,73 kuna teku od 05.05.2016.godine do isplate
- 240,13 kuna teku od 05.06.2016.godine do isplate
- 254,95 kuna teku od 05.07.2016.godine do isplate
- 232,40 kuna teku od 05.08.2016.godine do isplate
- 221,41 kuna teku od 05.09.2016.godine do isplate
- 246,03 kuna teku od 05.10.2016.godine do isplate
- 246,82 kuna teku od 05.11.2016.godine do isplate
- 34.472,55 kn teku od 30.11.2016.godine do isplate
V. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 7. toč. 7.3. Ugovora o kreditu br. 080806117507 ST, od 30. srpnja 2008. godine koja glasi:
„ Za odustanak od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.“
VI. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833 da u roku od 15 dana isplati tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.314,27 € na ime troška izlazne naknade, zajedno za zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate, tekućom od dana 02.12.2016. godine pa do isplate.
VII. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833 da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.237,68 €, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 24. lipnja 2025. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, dok se tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.262,04€ sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 4. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.U ovom predmetu već je donesena presuda pod posl. br. P- 1543/2019 dana 4. prosinca 2023. godine kojom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i to toč.I. je utvrđena ništetnost odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj 0808061 ST sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a točkom II. je naloženo tuženiku da na ime preplaćene razlike zbog promjene kamatne stope isplati iznos od 57.168,50 kn/ 7.587,36 €sa pripadajućom kamatom. Točkom III. Izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovarane valutne klauzule u eurima, a točkom IV. Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati preplaćenu razliku zbog promjene tečaja € u iznosu od 56.924,93 kn/7.555,24 € s pripadajućim kamatama. Točkom V. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknadu za prijevremenu otplatu kredita , a točkom VI izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici trošak plaćene naknade u iznosu od 24.971,40 kuna/ 3.314,27 € s pripadajućom zateznom kamatom, a točkom VII. Izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak.
2. Protiv naprijed navedene presude žalbu je uložio tuženik, a odgovor na žalbu tužiteljica, a Županijski sud u Osijeku postupajući po žalbi donio je odluku kojom je žalbu tuženika uvažio i ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Županijski sud u Osijeku je u svojoj odluci posl. br. Gž-202/2024-3 od dana 23. siječnja 2025. godine naveo upute što bi ovaj sud trebao u ponovljenom postupku pa tako u točki 16. je naveo da bi ovaj sud trebao u okolnostima konkretnog slučaja cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva primjenom odredbi čl. 96-102 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a ne vezati presudu uz postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača.
3.1. U točki 17.Županijski sud navodi da se sukladno odredbi članaka 96. st. 2 ZZP/07smatra da se nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, ali da se radi o oborivoj presumpciji s obzirom da sukladno čl. 96. st. 4. ZZP/07 trgovac može dokazati da se u ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenoj standardnim ugovorom pojedinačno pregovaralo.
3.2.Nadalje, Županijski sud je naveo da bi ovaj sud u ponovljenom postupku trebao ispitati da li je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik poštivao odredbu članka 96. st.1 ZZP/07 koja odredba propisuje da odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nepoštenom odredbom bi se smatrala ona odredba koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako u ranijoj presudi nije proveden test nepoštenosti niti test transparentnosti u smislu odredbe čl. 98. i čl. 100. ZZP/07 da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno koje bi sud trebao utvrditi u ovom ponovljenom postupku.
4.Tužiteljica je u ovom ponovljenom postupku ostala pri svim navodima te je navela u tužbi i tijekom postupka da je Ugovor o kreditu br. 080806117507 ST, sklopila sa tuženikom dana 30. srpnja 2008. godine, a koji ugovor da je i solemniziran od strane javnog bilježnika Igora Lučev broj OV- 13147/08 , a po kojem ugovoru je tuženik obvezao tužiteljicu kao korisnika kredita staviti na raspolaganje iznos od 100.000,00 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za valutu na dan korištenja kredita uz promjenljivu kamatnu stopu koja se određuje po tuženiku aktom kreditora.
5.Općinski sud u Šibeniku da je nadležan za vođenje ovog postupka obzirom da je predmetni ugovor sklopljen u [adresa] u poslovnici tuženika , a da je sukladno odredbi članka 59. Zakona o parničnom postupku jasno određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedincu izvan svog sjedišta , a , ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće nadležnosti nadležan i sud na čijem području ta poslovna jedinca ima sjedište.
6.Ugovorna odredba o nadležnosti koji je sud nadležan za suđenje u slučaju spora da je određena jednostranom voljom tuženika u unaprijed pripremljenom standardiziranom ugovoru pa potrošač nema utjecaja na sadržaj istih, a takva odredba je prema Zakonu o zaštiti potrošač i to odredbi članka 49 ništava, a što je potvrđeno i Direktivom 93/13 EEZ Vijeća od 5. travnja 1993. godine i presudama Suda evropske Unije8spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) , a što da je potvrđeno i rješenjem Županijskog suda u Splitu u predmetu Gž-425/18, pa da je iz svega navedenog u cijelosti opravdana nadležnost Općinskog suda u Šibeniku.
7.Po Ugovoru o kreditu tužiteljica da se je obvezala vratiti iznos kredita u 300 mjesečnih anuiteta (25 godina), a čiju visinu određuje banka planom otplate ( čl. 2 ugovora) , uz kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 % godišnje (čl. 3.Ugovora), ali tužiteljica da je u cijelosti otplatila kredit prijevremeno pri čemu joj je naplaćena izlazna naknada u visini od 3.314,27€ / 24.971,40 kn.
8.Ugovor da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sve sukladno odluci banke-tuženika, a kojoj promijeni tuženik nije pojedinačno pregovarao , a niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promijeni stope ugovorenih kamata, pa da se je kamatna stopa mijenjala nekoliko puta , a što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.
9.U ugovoru člankom 3. da je određena kamatna stopa od 5,49 °godišnje,a da je kamatna stopa promjenljiva, a člankom 3. 3. Ugovora da je određeno : „ Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“. Tako tuženik da je tužiteljici jednostrano povisio kamatu od početnih 5,49 do stope 6,75 % , pa je tako tužiteljica već od 2. rate otplaćivala kredit po višoj kamatnoj stopi od početno ugovorene. Ugovorne odredbe o kamatnim stopama da su ništetne od samog početka , a sve obzirom da su donesene jednostranom odlukom banke , pa da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenju, a sve obzirom da je tužitelju davao informacije kako je kredit povoljan zbog nižih kamatnih stopa.
10.Nadalje tužiteljica je navela da je sud u ovom postupku vezan za pravna shvaćanja koje je Vrhovni sud donio u svojoj odluci broj Rev-1172/2018 po kojem pravnom shvaćanju su rezultati kolektivnog spora protiv 8 banka , a spor pokrenut od Potrošača kao hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, da je obvezujući za sve sudove prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima radi individualne zaštite .
11.Osim toga pravomoćna odluka presuda broj P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena od strane Visokog trgovačkog suda presudom Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a koja je potvrđena i od Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14, te Ustavnog suda Republike Hrvatske odlukom U-III-2521/2015.
12.Tužbeni zahtjev da je prošao kroz sve naprijed navedene sudske i ustavne instance kontrole zakonitosti i osnovanosti među kojima je i ovdje tužena OTP banka kao šestotuženik koja je također postupala protivno interesima potrošača i odredbama Zakona o zaštiti potrošača( „ Narodne novine“ br. 96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82., i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine, pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o potrošačima ( „ Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09 i 133/09 ) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Dakle, zauzeta shvaćanja o kamatnim stopama kako su se ugovarale u CHF i s valutnom klauzulom, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1172/2018 odnosi i na kredite s valutnom klauzulom u euro kad je u pitanju odredba o nepoštenoj kamatnoj stopi.
13.Prema odluci Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 decidirano i nedvojbeno da je određeno da se kolektivna presuda odnosi i na euro i kunske kredite u dijelu koji se odnosi na kamatne stope , a što je na strani 44 presude i navedeno „ odredbe prema kojoj je ugovorena kamatna stopa promjenljiva prema odluci banke već da je utvrđena nepoštenom i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima“.
Isto tako da je i prema presudi Općinskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2019. godine pod posl. br. P-7272/16 utvrđena obveza banke kreditora ka isplati korisniku kredita u eurima preplaćeni iznos kredita do koje preplate je došlo ugovaranjem promjenljive kamate koja je se naknadno mijenjala jednostranom odlukom banke, te zbog vezivanja kredita uz valutu Eura.
14.Kako se kolektivna presuda u slučaju frank odnosi i na kreditne odnose u eurima onda da nema ni zastare potraživanja koje stajalište je zauzeto u presudi Vrhovnog suda broj Rev-245/17 , jer se mora uspostaviti jednakost svih potrošača pred zakonom te potpuna restitucija svih neosnovano stečenih iznosa od strane banka. U odnosu na valutnu klauzulu tužiteljica je navela da je u članku1.2 Ugovora o kreditu navedeno „ Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za kupnju stana u zgradi u [adresa] br. kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u iznosu od 100.000,00 € u protuvrijednosti kuna. Obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.“.., u članku 1.3 da stoji „Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora.“., te u članku 1. 4. da stoji: „ Ugovoren strane su suglasne da iznos kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju promjenom valutne klauzule.“
15.Sve što je naprijed navedeno za kamatnu stopu koja je se je mijenjala odlukom banke da vrijedi i za valutnu klauzulu, odnosno tečajni rizik, koji je u cijelosti snosila tužiteljica kao korisnik kredita, a da pri tom nije obaviješten o od strane banke o rizicima i točno i razumljivim kriterijima na temelju kojih i prosječni korisnik kredita kao potrošač, koji nema stručnih znanja, može procijeniti rizik koji je sklapanjem ugovara s određenim ugovornim odredbama preuzeo i da zna ukupne ekonomske posljedice koje će iz tog odnosa kao individualnog potrošača moguće nastati, a sve vezano za njegove obveze, a naročito vezano za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
16.U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u eurima tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti , kao i mogućim posljedicama uslijed kojih promjena tečaja valute za koju je ugovor vezan , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa tužitelj zahtjeva da se utvrde ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se je glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute eura.
17.Što se tiče sudske prakse tužiteljica je navela da su svi sudovi vezani za odluku Vrhovnog suda Rev-1172/2018 kojom odlukom je zauzeto shvaćanje da su rezultati kolektivnog spora protiv 8 banka pokrenuti od udruge potrošača obvezujući za sve sudove prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima individualne zaštite.
18.U odnosu na izlaznu naknadu tužiteljica je prilikom konačne otplate kredita morala tuženiku isplatiti iznos od 4 % preostalog iznosa kredita , odnosno u ovom konkretnom slučaju 24.971,40 kn, a koja naplata da je protivna kogentnim zakonskim normama i to članku 1024 Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 112/99 i 88/01.- dalje : ZOO) kojom je propisano da korisnik kredita može vratiti krediti prije roka vraćanja određenog za vraćanje, ali da je dužan o tome unaprijed obavijestiti banke, dok je st. 3 . zakonske odredbe propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije roka određenog za vraćanja korisnik kredita dužan davatelju kredita naknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio. Dakle, odredba članka 1024 ZOO-a da propisuje dužnost naknade štete samo, ako je davatelj kredita pretrpio zbog vraćanja kredita prije dospjelost.
U članku 1024. st. 4 ZOO-a da je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je prema ugovoru trebala vratiti.
Dakle, navedena odredba propisuje da banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunavati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je prema ugovoru trebalo vratiti, jer se radi o kogentnoj zakonskoj odredbi , pa svaka suprotna ugovorna odredba da bi bila ništetena. Po ovoj odredbi banka nema pravo na izmaklu dobit radi gubitka kamata (neostvarene kamate).
19. Da bi tuženiku pripadalo pravo na naknadu štete potrebno da postoji uzročna veza između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i štete koja nastane davatelju kredita, a kako te uzročno posljedične veze nema , pa šteta nije nastala za vjerovnika onda on nema ni pravo na naknadu štete. Kako naplaćena naknada predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata takva ugovorna odredba d a je u smislu članka 322 st. 1 ZOO suprotna prisilnim propisima odnosno da je ništetna , jer je suprotna članku 1024 st. 4 ZOO i članku 6 odnosno načelu zloupotrebe prava i članku 8. po kojem se sudionici u obvezno pravnom odnosu moraju u ostvarenju svojih prava suzdržavati od ponašanja kojima bi bilo otežano ispunjenje obveza drugom sudioniku, a tužiteljici da je ovakvom naplatom otežano ispunjenje ugovara prije roka, što je njihovo zakonsko pravo.
20.Slijedom navedenog tužiteljica je predložila ovom sudu da prihvati njen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi o jednostranoj odluci tuženika o promijeni o kamatne stope , valutne klauzule u eurima, te o naknadi koju je banka u ugovoru propisala koju korisnik kredita ovdje tužiteljica platila tuženiku prilikom prijevremene otplate kredita, pa po ovom utvrđenju da se obveže tuženika na isplatu tužiteljici isplata svih iznosa naplaćenih od tužiteljice po ništetnim ugovornim odredbama kako je i tužiteljica uredila tužbeni zahtjev po podnesku od dana 18. ožujka 2012. godine po provedenom financijskom vještačenju po vještaku Goranu Miljas dipl oecc. i njegovom danom mišljenju 2. prosinca 2020. godine, na koje financijsko vještačenje tužiteljica nije imala primjedbi., a niti tuženik.
21.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a posebno što se tužiteljica neosnovano poziva na presude donesene u“ parnici potrošača“ a posebno presudu koju je donio Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 , pa da se je i ovaj sud dužan držati utvrđenja iz tog postupka prilikom odlučivanja o predmetnom tužbenom zahtjevu, ali da to nije moguće , jer se u tužbenom zahtjevu udruge Potrošač isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF), ali da je za razliku od CHF- tečaj EUR-a već godinama stabilna valuta , pa da u ovom konkretnom slučaju nema govora o primjeni utvrđenja sudske prakse i sudskih stajališta u odnosu na ugovaranje valutne klauzule .
22.Nadalje tuženik je istaknuo i prigovor zastare , jer da se rok zastre računa od dana sklapanja ugovora , odnosno isplate koja je naknadno otpala, a ne od dana pravomoćnosti odluke suda kojim je ugovor utvrđen ništavim što da je protivno usvojenim pravnim shvaćanjima u svezi primjene odredbi članka 103. st. 1 i 104. st. 1 ZOO-a kada dospijeva potraživanje temeljem ništetnog ugovora, odnosno kada počinje teći zastara na takvo potraživanje. Nadalje da je rok zastare za potraživanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla pet godina smislu odredba članka 371. ZOO, a zastarni rok da počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla te ako se uzme u obzir da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su se plaćali po anuitetima, onda da je sukladno odredbi članka 226. ZOO-a radi o tražbini povremenih davanja , pa da je zastara tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
Tijek zastre da nije prekinut podnošenjem tužbe u parnici zaštite kolektivnih interesa pokrenutog od strane udruge Potrošač , a to obzirom da se taj spor odnosi na kredite s valutnom klauzulom CHF, a ne ugovori s valutnom klauzulom EUR.
23.Osim toga tuženik je naveo da pravna utvrđenja iz „Parnice Potrošač“ nisu dala subjektivna prava tužitelju , pa da tužitelj pogrešno smatra da pravni osnov ne treba dokazivati , navodeći da je ugovorna odredba ništetna sukladno utvrđenjima iz presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 , ali da to nije tako , jer da se pravna utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu izravno donositi u ovaj parnici, pa da tužiteljica ovoj parnici treba dokazati osnova svog potraživanja, a da to nije u mogućnosti obzirom da je člankom 1111. ZOO-a propisano „Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj da je dužan vratiti ga, a ako nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“
Očito da je u ovom slučaju prijelaz imovine s tužiteljice na tuženika , konkretno anuiteta po Ugovoru o kreditu, zasnovan po pravnom poslu, ali tužiteljica da drži da je riječ o osnovi koja je otpala naknadno u to slijedom utvrđenja da je ugovorna odredba ništetana.
Presuda pod posl. br. Pž-7129/13 da nije dala subjektivna prava potrošačima, nego da je pružila apstraktnu zaštitu, što znači da je svakoj pojedinoj parnici ima mjesta za utvrđivanje i dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva.
24.Osporene odredbe Ugovara da nisu ništetne niti nepoštene je u smislu odredbe članka 99 Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj: 79/1007, pa nadalje : ZZP) je određeno da „ nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe u predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive“, dok je člankom 96 određeno da se“ ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako , suprotno načelu savjesnosti i poštenja , uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. „
Ugovorna odredba da bi bila ništetna da moraju biti ispunjeni uvjeti:
-da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,
-da je odredba nejasna , teko razumljiva i teško uočljiva
-da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ( ovdje tužiteljice). Kod tužiteljice da nije ispunjen niti jedan uvjet , pa da nema osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i da se ne može primijeniti članka 1111 st. 3 ZOO-a.
25.Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu , kao i do danas koje je na snazi u Republici Hrvatskoj da izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenljive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a to da se odnosi na Zakon o zaštiti potrošača kao i na Zakon o potrošačkom kreditiranju , pa da tužiteljica i ne može tražiti da se ugovor o kreditu utvrdi ništetnim kad je isti dopušten sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.
26.U odnosu na kamatu da je člankom 19.9 ugovoreno i da „ prihvaća važeće kamate i isprave banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito: a ) odluku o kamatama banke, b) odluku o tarifi naknada.“ Spomenuti akti da služe kao dopunu na pogodbi koje su utvrđene između tužitelja i tuženika kao ugovaratelja u potrošačkom ugovoru, pa obvezuju kao i posebne pogodbe, pa stoga pravna osnova za promjenu kamatnih stopa da su odredbe samog Ugovora o promjenljivosti kamatne stope i načinu promjena, interni akti tuženika i ostale isprave. Prema navedenom da je očito da se je Odluka o kamatnim stopama vidljiva iz obavijesti o izmjeni kamatne stope, a u istoj tuženik jasno navodi kojim se je parametrima vodio temeljem izmjene kamatne stope, pa da se je o spornoj odredbi prethodno pregovaralo. Osporavana odredba ugovora da je tužitelju jasna, uočljiva i lako razumljiva i u skladu s pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa da nepoznavanja prava nikog ne ispričava. Što se tiče neravnoteže odnosa i da je sporna odredba ugovora suprotna načelu poštenja i savjesnosti , da nije točno , jer
da su se kamate mijenjale po odlukama tuženika, a poglavito vodeći računa o tržišnim uvjetima.
27.U odnosu na valutu EUR-a tuženik je naveo da je valuta EUR-a stabilan valuta , nepodložna većim promjenama, pa da niti u jednom trenutku trajanja odnosa nije došlo do takvog rasta obveze tužitelja koja bi opravdala ovaj zahtjev kamatna stopa da je rasla i padala, pa da je tužitelj trebao računati i na pad i na rast kamata stope.
28.U odnosu na izlazne naknade kod prijevremene otplate kredita da tuženik to ovlaštenje crpi iz uvjeta ugovara o kreditu i dogovora stranka.
Nadalje da je odredbom članka 1112 . Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, u daljnjem tekstu ZOO) propisano da onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje isplaćenog iznosa. Tužitelj da je iznose za koje zahtjeva povrat pozivajući se na stjecanje bez osnova dobrovoljno platio tuženiku, pa da je neosnovano sad tražiti vraćanje već isplaćenog iznosa kad je iznos dobrovoljno platio.
Nadalje sukladno odredbi članka 1024. st. 3 ZOO korisnik kredita da je u slučaju vraćanja kredita prije roka vraćanja dužan davatelju kredita naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio.
29.Banka –tuženik da je prijevremenom otplatom kredita pretrpjela štetu , jer da se tako narušava likvidonosna i kamtonosna struktura bilance tuženika obzirom da prijevremenom otplatom tuženik morao predmetno potraživanje brisati iz svoje arhive, dok u pasivi tuženik još uvijek ima dugoročnu obvezu iz koje financira predmetni plasman za tužiteljicu Prijevremenom otplatom da se izravno uzrokuje smanjenje neto kamatnih prihoda tuženika, jer tuženik gubi kamatne prihode tužiteljevom prijevremenom otplatom.
30.U odnosu na naprijed navedeni odgovor na tužbu podneskom od dana 8. siječnja 2020. godine tužiteljica je navela da se presuda u „ Parnici potrošač“ primjenjuje i na ovaj konkretni slučaj i na kredite u EUR-ima s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom, a odlukom Visokog trgovačkog suda PŽ-6632/17 da je decidirano i nedvojbeno utvrđeno da se kolektivna presuda u slučaju frank odnosi na eure i kunske kredite u dijelu koji se odnosi na kamatne stope, a što je navedeno i na stranici 4 presude; odredba prema kojoj je ugovorna kamata primjenljiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenim odnosima ništetnom , i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.“
31.Nadalje presudom Općinskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2019. godine pod posl. br. P-7272/16 da je utvrđena obveza Banke kreditora da isplati korisniku kredita u eurima preplaćeni iznos do koje preplate je došlo ugovaranjem promjenljive kamatne stope koja se naknadno mijenjala jednostranom odlukom Banke te zbog vezivanja kredita uz valutnu klauzulu Eura. Prigovor banke da se presuda „ U slučaju frank“ ne odnosi na druge valute kredita da je otklonjen i potvrđen odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 .
32.U odnosu na prigovor zastare tužiteljica je navela da prigovor na način na koji do navodi tuženik posve promašen, jer pitanje zastare da je jasno i nedvojbeno riješeno naprijed navedenim odlukama u postupku, te da zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon što tužitelji ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske da je pravomoćno odlučio po žalbi , među ostalim i o pitanju nedopuštenosti promjene kamatnih stopa, i to odlukom od dana 14. lipnja 2014. godine, a koja odluka da je potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa slijedom navedenog tužitelja pravo zahtijevati isplatu teče od navedenog datuma.
33.Slijedom navedenog tuženik da pogrešno tumači odredbe ZOO-a o zastari na način da se ovdje primjenjuje odredba koja regulira trogodišnji rok zastare. Ovo iz razloga što se ovdje tražbina odnosi na preplaćene kamate , a ne na povrat samih kamata, pa se ne radi o tražbini u smislu odredbe članka 226. ZOO-a. ovo pitanje zastare je sadržano i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2245/17 od dana 20. ožujka 2018. godine u kojoj je zauzeto stajalište da je pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241 ZOO-a, a slijedom toga zastara prema tuženiku počinje teći od dana pravomoćnosti odluke donesene u povodu tužbe.
34.Nadalje navodi tuženika kako utvrđenje iz „ Parnice potrošač“ tužiteljice ne daju subjektivno pravo na podnošenje tužbe da nisu osnovani , jer je ugovorom ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se mijenja isključivo odlukom banke, a takva odredba je unesena u odredbe ugovora bez da se je pregovaralo sa tužiteljicom jednostrano , a tužiteljica da nije imala nikakvu mogućnost utjecaja na odredbe ugovara , jer su isti u tipu standardnog ugovora tuženika na koji tužiteljica nije mogla utjecati, a pri čemu da nije sporno da niti u ugovoru , a niti u Općim uvjetima banke ( pa stoga ni tuženik) nisu ugovorili egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, a ni metodu izračuna tih parametara, a sve to da je protivno i odredbama članka 296. ZOO-a po kojoj odredbi je izričito određeno da su ništetne odredbe ugovora u tkz. Adhezijskim ugovorima koje, u konkretnom slučaju korisnik kredita potrošača stavljaju u očigledno neravnopravan položaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a onda tužiteljica nije mogao ni utjecati na njihov sadržaj.
35.Također da su neosnovani navodi tuženika i u odnosu na pravo tužiteljice na povrat plaćenog iznosa na ime „Izmakle dobiti“ prilikom prijevremen otplate kredita. Tuženik da pogrešno tumači zakonske odredbe članka 1024. Zakona o obveznim odnosima, gdje u st. 4 istog članka ističe: „ U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti“. Iz naprijed naveden odredba da je jasno vidljiva netočnost navoda tuženika iznesenih u odgovoru na tužbu u odnosu na izlaznu naknadu, a pored tog da je jasna i općepoznata činjenica da banka prilikom naplate izdanih kredita prvo naplaćuje kamate , a tek potom i glavnicu.
U odnosu na naprijed naveden navod tužitelja u odnosu na izlaznu naknadu tuženik je podneskom od dna 15. siječnja 2020. godine naveo ako korisnik kredita ne plati iskorišteni novac u vrijeme i na način kako je ugovoreno , banka da ima pravo zahtijevati popravljanje štete sukladno odredbama članka 342-350 ZOO koju bi zbog toga pretrpjela po odredbi članka 1046. ZOO-a da ima pravo i na naknadu štete i izmakle koristi, radi čega da je tuženik sukladno odredbi članka 345 st. 3. ZOO odradio naknadu i to najveći iznos naknade štete u slučaju prijevremen otplate kredita.
36.U tijeku ovog postupak izvedeni su dokazi pregledom ugovora o kreditu broj 080806117507 ST od 30. srpnja 2008. godine, obračun tuženika o trošku prijevremene otplate i obavijest tuženika o prijevremenom zatvaranju kredita, saslušanjem tužitelja, dopisa tuženika obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate od dodana 01. ožujka 2016. godine, prometi po računu od 01. ožujka 2016. godine, izračun razlike kamata iz ugovora o kreditu o plaćenim iznosima u valuti eur izrađen od strane stalnog sudskog vještaka Jurice Dobrinića, financijsko vještačenje po vještaku financijske struke, pregledom odluka u e-spisu navedenih u tužbenom zahtjevu, pregledom općih uvjeta poslovanja tuženika kojeg će dostaviti tuženik, pregledom primjenjive Tarife kao naknade za poslove sa građanima tuženika, obavijest o otplati cjelokupnog kredita, zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, te sve sudske prakse koje prileži u predmetnom spisu, nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljas, dipl. oecc od 02. prosinca 2020. godine, saslušanjem tužiteljice EL.
37.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
38.Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.
39.Pregledom ugovora o kreditu broj Ugovora: 080806117507 ST koji ugovor je zaključen između OTP banka d. d. Zadar, Domovinskog rata i EL kao korisnika kredita banke, sudužnika ELT [adresa]) BL i zalogodavca VIP-Sistemi d. o. o. Zagreb, Avenija Grada Vukovara 269 d, koji ugovr je solemniziran od strane javnog bilježnika Igora Lučev posl. br. OV-13147 dana 22. kolovoza 2008 godine proizlazi da je banka tuženik odobrila hipotekarni kredit tužitelju u iznosu od 100.000,00 EUR-a na rok od 25 godina, a otplata se vrši u 300 mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate. Po iskorištenosti kredita banka je u obvezi korisniku kredita dostaviti amortizacijski plan otplate , a koji je sastavni dio ugovara.
U odnosu na kamate člankom 3. Ugovora je ugovoreno da se kamatne stope određuju Odlukom banke.
Kamatna stopa da iznosi 5,49 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenljiva, a što se tiče promjena kamatne stope ista se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. U slučaju da korisnik kredita prestane primati plaću i redovna primanja preko računa banke, kamatna stopa na preostali iznos kredita povećava se u skladu s bančinom Odlukom o kamatama.
Nadalje, člankom 7. je regulirana prijevremena otplata pa je tako točkom 7.1. ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da korisnik kredita može odustati od kreditnog ugovora prije nego počne koristiti odobreni kredit, točkom 7. 2. je regulirano da Korisnik kredita može zatražiti prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita o čemu pisano odobrenje donosi Banka i točkom 7.3.-7.7 je navedeno da za prijevremenu otplatu kredita potpunu ili djelomičnu banka naplaćuje naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.
Odredbom članka 19.9 je regulirano da ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito Odluku o kamatnim stopama, odluku o tarifi naknada, poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske banke, a da su upoznate sa odredbama iz naprijed navedenih odluka potvrđuju potpisom Ugovora.
40.Tužiteljica EL je u svom iskazu u ovom postupku navela da je kod tuženika podigla kredit 2008. godine i na taj način riješila svoj stambeni problem sa kreditnim sredstvima od 100.000,00 € , a sve iz razloga što je bila povoljna kamata od 5,49 %, jer joj je ta kamata odgovara kod tuženika , a kod drugih banka je bila veća kamata. U vrijeme kad je digla kredit po toj kamati bila je u mogućnosti otplaćivati ratu kredita, ali ta kamata da nije bila za dugo, jer je banka nakon druge otplate kredita podigla kamatnu stopu, a da nju nije nitko pitao da li je ona u mogućnosti plaćati ratu sa povećanom kamatom, a sve obzirom da joj je utvrđena rata s kamatom od 5,49 %. Kamata u vrijeme otplate kredita je uvijek rasla i nije se nikad vratila na početnu, pa da se je jedino mogla riješiti kredita prodajom stana , pa da je to i učinila u 12 mjesecu 2016. godine. Referent u banci prilikom odobravanja kredita da je uputio da se radi o kreditu za mlade, da su povoljne kamate i da ona to može plaćati s obzirom na svoja primanja , a što se tiče povećanja kamata da joj nitko nije objasnio da bi moglo doći do situacije da ona neće moći plaćati kredit , a upravo zbog te kamate i rate za plaćanje kredita da se je i odlučila podići kredit da bi riješila svoj stambeni problem, jer u protivno da bi razmislila da li bi uopće podigla kredit , ali kako je o tome nitko nije informirao da je odučila podići kredit smatrajući da ga može otplaćivati da će sve biti uredno i da će moći plaćati rate kredita. Dugo da je razmišljala o tome da li će podići kredit, pa tako kad joj se podigla plaća u travnju mjesecu 2008. godine , da je podigla kredit Obavijest o promijeni kamatne stope da je zaprimila, pa kad je otišla u banku pitati zašto je do toga došlo u banci da su joj kazali „to vam je tako“ prilikom sklapanja ugora o kreditu dao joj je samo na raspolaganje to da može podići kredit ili odustati, a nikakvog drugog objašnjanja.
41.Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u kamatama, valuti tečaj koji su veći od ugovorenih iznosa po Odluci tuženika i ugovorenoj negativnoj razlici, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po pravilima stjecanja bez osnova, jer je tuženik od tužiteljice utuženi iznos naplatio na temelju ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi , valuti tečaja i naknade za prijevremenu otplatu čime je tuženik postupio protivno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj; 35/05., 41/08., 125711- dalje ZOO-a ) i odredbama Zakona o zaštiti potrošača („ Narodne novine“ broj: 79/07. i 125/07).
42.U ovom predmetu nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita 30. srpnja 2008. godine sklopljen Ugovor o kreditu ovjeren kod javnog bilježnika Igora Lučev pod posl. br. Ov-13147/08 od 22. kolovoza 2008. godine., kojim je tuženik odobrio tužiteljici hipotekarni stambeni kredit u iznosu od 100.000,00 € na rok od 25. godina uz otplatu 300 mjesečnih anuiteta, da je tim ugovorom utvrđena kamatna stopa od 5,49 %godišnje, promjenljiva, čije promjene se vrše izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, da je ugovorena i mogućnost prijevremene potpune i djelomične otplate kredita te plaćanje naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknade banke, da je ugovoreno prihvaćanje važećih akta i isparava banke, te njihova izmjena i dopuna, osobito odluke o kamatnim stopama , odluke o Tarifi naknada banke: da je ugovoreno i prihvaćanje važećih akata i isprava banke, te njihovih izmjena i dopunama, osobito odluke o kamatama banke, odluke o tarifi naknada, te poslovnih knjiga, knjigovodstvenih i drugih isprava ili podnesaka banke. Također nije sporan niti da je tijekom trajanja ugovorenog odnosa tuženik u više navrata povećavao kamatnu stopu Odlukama o izmjenama i dopunama Odluke o kamatama i valuti tečaju obzirom da je kredit bio vezan uz valutnu klauzulu , pa je kreditna obveza tužiteljice neprestano se povećavala sa svakim rastom vrijednosti valutne obveze u kojoj je normiran kredit u odnosu na domaću valutu koja predstavlja valutu plaćanja.
42.1. Sporno je, jesu li ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi , valuti tečaja i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetne, a posljedično tome i osnovan zahtjev tužiteljice za navedenu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove.
43.Ocjenom svih navedenih dokaza sukladno odredbi članaka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92 , 58/93,112/99, 88/01, ,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 125/13, 96/08, 123/08,57/11, 148/11,25/13,89/14, 70/19 , 80 /22, dalje: ZPP-a) ovaj sud je utvrdio da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice za isplatom kamate, valute tečaja koji iznosi su veći od ugovorenih kroz određena razdoblja otplate kredita kao i izlazne naknade a na koje iznose tužiteljica ima pravo kako je to vještak Goran Miljas dipl. oecc i utvrdio u svom financijskom vještačenju i bez obzira na koji se pravni osnov poziva bilo to na na presude donesene u“ parnici potroša“ a posebno presudu koju je donio Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 , pa da se je i ovaj sud dužan držati utvrđenja iz tog postupka prilikom odlučivanja o predmetnom tužbenom zahtjevu, jer prava koja su udruga potrošača ostvarila ne mogu isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF), već se odnosi i na sporove u kojima je valutna klauzula i € , pa i u ovom konkretnom slučaju je kao bitno potrebno utvrditi da li je potrošač tužiteljica bila u mogućnosti da ravnopravno sudjeluje sa tuženikom u svim ugovornim odredbama kredita kao i izmjenama ugovora o kreditu, pa kako to nije bila u mogućnosti već je bila u situaciji kad je ugovor sastavljan takav ugovor prihvatiti, pa u takvoj situaciji i kod takvog ponašanja tuženika od nebitne je važnosti u kojoj je valuti kredit ili u CHF ili u € , pa su svi navodi tuženika vezani da se u ovoj konkretnoj situaciji iz razloga što je kredit u € ne bi mogle primjenjivati iz kolektivnih sporova u CHF, nisu osnovani , jer bi se stvorila nejednakost potrošača pred zakonom , i Ustavom obzirom da se i u ovoj konkretnoj situaciji primjenjuje isti Zakon o zaštiti potrošača i odredbe ZOO koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
44. Potrebno je navesti da je prigovor zastare tuženika neosnovan , obzirom da je riječ o tražbini iz stjecanja bez osnova iznosa naknade za konačnu otplatu kredita u iznosu od 3.314,27 € koju je tužiteljica platila 30. studenog 2016. godine, a zahtjev za naknadu tog iznosa je podnijela tužbom dana 11. lipnja 2019. godine , pa kod primjene općeg zastavnog roka od 5 godina do zastare nije došlo.
44.1. Jednako tako su neosnovni prigovori i u odnesu na zastaru potraživanja koje se odnosi na razliku u kamati i valuti tečaja obzirom da se pravo na stjecanje zastare ne gasi, sukladno članku 328. ZOO. Nadalje, sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republika Hrvatske od 30 siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva 323. st. 1 ZOO/05 ( čl. 104. st. 1 ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
44. 2. S obzirom da je ovdje riječ o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323 st. 1 ZOO u kojem slučaju zastara teče od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a o ništavosti navedenih odredbi odlučeno je tek u ovom postupku kao prethodnom pitanju ( čl. 12. ZPP) to zastarni rok propisan čl. 225 .ZOO od pet godina nije protekao.
45.Navodi tuženika da su stranke u ugovoru izrijekom ugovorile odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te primjenu općih akta tuženika kao i da će tuženik o izmjenama pravodobno informira tužiteljica nije dovoljno da bi sud zaključio da su stranke ugovora bile u ravnopravnim odnosima pri donošenju odluke o promjenama kamata, valute tečaja i izlazne naknade , već se ovdje radi o jednostranoj odluci banke protivno odredbi članka 96. st. 1 i 2 ZZP/07 koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugora o kreditu po kojoj je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako. suprotno načelu savjesnosti i poštenja , uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi u naprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo , dužan je to i dokazati.
45.1. Sukladno naprijed navedenoj odredbi tuženik nije dokazao u ovom postupku da se o odredbama predmetnog ugovara u odnesu na kamate ( dio čl. 3.3 i nakanu dio čl. 7.7-7.7.Ugovora o kreditu) te da se promjena kamatnih stopa i naknada vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke čiju primjenu korisnik kredita bez uvjetno pristaje su ništetne, dakle ugovor o kreditu je sastavio tuženik i radi se o predmetnim ugovornim odredbama o kojima je između stanka u postupku ugovorena promjenljiva kamatna stopa, valuta tečaja i naknada za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo zbog čega tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati na njihov sadržaj i ako takve , obzirom da su za posljedicu imale znatniji rast kamatne stope u odnosu na ugovorenu na početku od 5, 49% izazvale su znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa svi navodi tuženika da su izrijekom ugovorene odredbe o promjeni kamatne stope, valute tečaja i naknade kod prijevremene otplate odlukom tuženika te primjenom općih akata tuženika kao i da će tuženik o izmjenama pravodobno informirati tužiteljicu nije dovedeno u sumnju da se o osporenim ugovorenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.
46. U odnosu na navode tuženika da je visina kamatne stope određena Olukom o kamatama banke, a je kamatna stopa promjenljiva i da se o promjenama kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluka o kamatnoj stopama Banke , da su stranke ugovorile činidbu koja je odrediva, potrebno je navesti da je ugovorena kamata u ugovoru o kreditu , naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno.
Radi navedenog ugovorena kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 269. st. 2 i 272. ZOO-a.
46.1.Ugovr o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednake vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava.
47.Ugovrajaću način promijene kamatne stope valute tečaja i naknade da će se izmjene vršiti izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama , te Odlukama o Tarifi naknada banke potpuno je neodređeno glede načina promijene kamatne stope, valute tečaja i naknada kao i posljedica koje za tužiteljicu kao potrošača mogu nastupiti te je suprotno naprijed navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa , korisnik kredita, kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, obzirom da je formulacija o kamatama, valuti tečaja i naknadama bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika mu je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovara o kreditu 5, 49 %, dok ona ni približno nije mogla ocijeniti kako će se u buduće kamatna stopa mijenjati. Dakle, na temelju takve ugovorne odrede , osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduće kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva niti je bila određena niti odrediva.
47.1.Banka kao specijalizirana novčarka ustanova je trebala nudeći svoje proizvode na tržištu u vidu raznih novčanih „proizvoda“ maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da su u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njegovim uslugama , ali ne na svoju štetu.
47.2.Zpravo radi toga je tuženik bio u obvezi tužiteljicu informirati o sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na sve parametre o kojima ovisi kamatna stopa, valuta tečaja i naknada u budućem razdoblju trajanja kredita, što tuženik nije učinio na valjan način već su u ugovoru u kreditu nedorečene i nerazumljive formulacije o primjenama kako kamatnih stopa, valuti tečaja i naknada ostale tužiteljice potpuno nerazumljive i tužiteljica kao što je i sama navela u svom iskazu na temelju takvih formulacija nije mogla predvidjeti buduće kretanje kamatnih stopa, ako ni visinu svoje kreditne obveze. Kako je spornu odredbu o promjeni kamatne stope, valute tečaj i naknadi zbog prijevremene otplate kredita unaprijed formulirao tuženik kao trgovac, zbog čega tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njezin sadržaj temeljem odredbe članka 96. st. 2 ZZP/07 ,a što je nedvojbeno utvrđeno i iskaza tužiteljice, smatra se da se o tim ugovorim odredbama nije pojedinačno pregovaralo , a prema odredbi članka 96. st. istog zakona ugovorne odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako , suprotno načelu savjesnosti i poštenja , uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stran na štetu potrošača,a u konkretnom slučaju je takve odredbe nedvojbeno su prouzrokovale znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača budući d a je imala za posljedicu i prodaju stana jer nije mogla otplaćivati kreditne mjesečne anuitete , pa su takve ugovorne odredbe ništetne i po ZZP/07.
48.Da tužiteljicu nije kao potrošača u cijelosti informirala o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti tužiteljica je u svom iskazu navela da je znala da će doći do promijene kamatne stope i povećanja rate kredita kojeg nije mogla više plaćati da kredit ne bi ni podigla, jer je morala prodati stan da bi isplatila preostali iznos kredit, a plaćanje naknada za prijevremenu otplatu da joj je teško bilo obzirom da je prodala stan koji je kupila da bi riješila svoj stambeni probleme , a da ga je morala prodati, otplatiti u cijelosti 30. studenog 2016. godine , jer po povećanim iznosom rata kredita više kredit nije mogla otplaćivati , a takvoj financijskoj situaciji banka joj je naplatila i izlaznu naknadu u iznosu od 3.314,27 € / 24.971,40 kn tumačeći da je to naplatila , jer da je imala gubitak na kamatama koje bi tužiteljica otplatila tuženiku da je do kraja plaćala kredit po ugovoru o kreditu što nije osnovano obzirom da je i na taj način tuženik doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj , jer o naknadi od 4% tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost ravnopravno odlučivati sa tuženikom, pa je ova odredba ugovora protivna zakonu i članku 1024. ZOO ništetna po kojoj odredbi korisnik kredita kod prijevremen otplate nema pravo na izlaznu naknadu ,već samo na naknadu štete ako je pretrpio ,a po stavu ovog suda tuženik kao davatelj kredita nije pretrpio štetu obzirom da se bavi plasmanom novca na tržištu koji novac je po otplati kredita tužiteljice imao na raspolaganju i mogao ga dalje plasirati i ostvarivati korist, a ne na nikakvu štetu.
49.Dakle, kako je ovaj sud prihvatio već utvrđena stajališta o utvrđenju ništetnosti ugovara u odnosu na odredbe ugovara u ovom konkretnom slučaju u odnosu na jednostranu odluku tuženika kako o donošenju jednostranih odluka o povećanju kamatnih stopa, tako i o ugovaranju valutne klauzule u eurima o čemu tužiteljica nije bila upoznata sa osnovnim parametrima koji dovode to situacije promijene valute na tržištu i kamatnih stopa, pa bi slijedom toga tužiteljica mogla i donijeti odluku da li bi uzela takav kredit što je i sam tužiteljica u svom iskazu navela to je osnovano potraživanje tužiteljice koji se odnose više plaćene anuiteta od početno ugovorenih anuiteta po kamatnoj stop 5,49 na ime više plaćene kamate tako i promijene tečaja valutne .
50.U odnosu na izlaznu naknadu sud je u ovom postupku nedvojbeno utvrdio da je plaćanje i ovne naknade rezultat toga što tužiteljica nije bila upoznata sa značenjem same naknade, a samo ugovaranje naknade u iznosu od 2% u tipiziranim ugoru je također ništetna ugovorna odredba , a posebno jer je ugovorena isključivo u interesu tuženika ne uzimajući u obzir stanje tužiteljice u tom ugovornom odnosu i mogućnosti iste da isplati tuženiku i taj iznos prilikom otplate kredita , a plaćanje naknade je protivna i odredbi članka 1024. st.2. 3., i 4. ZOO-a , po kojoj odredbi korisnik kredita kad vraća kredit prije ugovorenog roka za vraćanje bi bio u obvezi naknaditi štetu davatelja kredita ako je isti štetu pretrpio, a banka što se tiče kamata na može uračunavati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebala vratiti.
51.Ovdje se posebno treba naglasiti da je tuženik prilikom odobravanja kredita tužiteljici utvrđivao da li ista može obzirom na primanja plaćati anuitete kredita , a prilikom donošenja odluke o promijeni anuiteta na koju promjenu su utjecale promijene kamatne stope i tečajne razlike tuženik nije uzeo u obzir mogućnosti tužiteljice obzirom na njena primanja da li može plaćati tako povećane anuitete, pa je ovakvo ponašanje tuženika protivno odredbama članka 8. ZOO po kojoj odredbi je svatko dužan uzdržavati se od postupka kojim se može drugom prouzročiti šteta , a po odredbi čanka 5. ZOO je propisano da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima što u ovom konkretnom slučaju nije poštivano od strane tuženika , jer je isti sa svojim ponašanjem i donošenje jednostranih odluka onemogućio tužiteljici da ostvari prava iz ugovornog odnosa , jer je smisao nastanka ugovornog odnosa bio da tužiteljica uredno ispunjavajući svoju ugovornu obvezu utvrđenu Ugovorom o kreditu riješi svoj stambeni problem što joj je tuženik onemogućio sa svojim ponašanjem u ugovornom odnosu ne uzimajući u obzir njenu platežnu sposobnost u tijeku trajanja ugovornog odnosa, što je trebao, a po utvrđenju ovog suda u ovom konkretnom slučaju bilo kave promijene koje su se dogodila na tržištu kapitala nisu samo trebale opterećivati tužiteljicu koja je zbog tih promjena morala prodati kupljeni stan sredstvima dobivenim u predmetnom ugovornom odnosu isključivo zbog ovakvog ponašanja tuženika, već je tuženik trebao pozvati tužiteljicu i upoznati je sa stanjem nastalim na tržištu kapitalu te joj aneksom ugovora omogućiti plaćanje njene obveze po Ugovoru o kreditu, na koji način bi stanje na tržištu nastalo neovisno o tužiteljici i tuženiku koje su štetne za ugovorne strane podjednako snosile ugovorne strane , a u ovom konkretnom slučaju to je samo snosila tužiteljica kao korisnik kredita što je protivno svim načelima ZOO-a i Zakonu o zaštiti potrošača posebno odredbi članka 47. , jer se odredba ugovora o kojoj se nije pregovaralo smatra nepoštenom , a po utvrđenju ovog suda ovdje se radi o unaprijed pripremljenom i standardnim ugovorima koji se sklapaju na način da potrošač nema utjecaja na sadržaj istih,a ni nastale promijene po bilo kakvoj osnovi, pa je takva odredba nedvojbeno ništetna, a ovakva stajališta ovog suda su potvrđena i odlukama Evropske unije čija stajališta vežu i ovaj sud.
52.Kod ovakvog stanja stvari i nedvojbeno utvrđenog pravnog osnova tužiteljica za isplatu svih iznosa navedenih u tužbenom zahtjevu ( više isplaćenih kamata od ugovorenih, promijene valute tečaja, te izlazne naknade) sud je proveo i dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Goranu Miljas, dipl. oecc. koji je u nalazu i mišljenju od dana 2. prosinca 2020. godine( list 98-101) spisa, čiji nalaz i mišljenje je ovaj sud cijenio objektivnim i stručnim naveo da je tužiteljica u razdoblju otplate utuženog kredita br. 00806117507 ST do prijevremenog zatvaranja uplatila u kunama ukupno 1.114.905,50 kn, a da nije bilo promjena kamatne stope i promjena tečaja(sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebala je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 132.830,58 €/1.000.812,07 kn
52.1.Razlika preplaćenih anuiteta da je nastala uslijed promijene ugovorene kamatne stope i promjena valute EUR u promatranom razdoblju, iznosi 15.142,80 € /114.093,43 kn od čega 7587,56 € /57.168,50 kn se odnosi na preplaćenu razliku uslijed promijene kamatne stope, a 7.555,23 € / 56.924,93 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promijene tečaja EUR, a po mjesečnim iznosima prikazanim na (listu 99-101) spisa, kao i izlazna naknada izlazne naknade temeljem Odluke banke o tarifi naknade u iznosu od 3.314,27€ /24.971,40 kn
53.Slijedom sveg navedenog i utvrđenog kako je tuženik sve navedene uplate od tužiteljice stekao bez pravnog osnova na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog sa tužiteljicom dana 30. srpnja 2008. godine, pa u ovom konkretnom slučaju nama osnova za primjenu odredbe članka 1112. ZOO-a na koju se tuženik samo poziva bez dokaza, već odredba članka 1111. ZOO-a , jer je tužiteljica u ovom postupku dokazala da je tuženik stekao povećanje svoje imovine na nezakonit od ovog suda utvrđen ništetan način po uplatama tužiteljice utvrđenim u ovom postupku, radi čega joj tuženik te iznose stečene po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu navedenim u pravorijeku ( točka I-V) koje su ugovorene protivno Zakona o zaštiti potrošača i ZOO-a treba vratiti, pa je shodno sve tome i valjalo presuditi kao u pravorijeku ove presude.
54.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članak 154. st. 1., 155.i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine broj: ( „Narodne novine“ br:69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12,103/14,118/14 , 107/15 i 138/23 dalje : OT), a sudske pristojbe tužbe i presude su određene sukladno Zakonu o sudskoj pristojbi („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96,137/02,26/03, 125/11,112/12, 157/13, 118/18, 51/23) i Tarifi o sudskim pristojbama ( „ 74/76,57/96,137/02, 125/11, 112712, 157/13, 110/15, 53/19, 92/21, 37/23) .
55.Tužiteljica je zahtjevom za naknadu trošak zahtijevala trošak za šest tužbenih zahtjeva i to tužbeni zahtjev točka jedan po vrijednosti spora od 1.346,66 €, točka dva tužbenog zahtjeva po vrijednosti predmeta spora od 7.622,46 €, tužbeni zahtjev točka tri po vrijednosti 1.346,66 €, tužbeni zahtjev točka četiri 7.589,99 €, točka pet 1.346,66 € i šet 3.329,52 €., pa sukladno vrijednosti spora po tužbenim zahtjevima i popisala parnični trošak za sastav tužbe , podnesaka i zastupanja ( list 138-139) spisa
56.Po odredbi članka 37. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više tužbenih zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, dok je stavkom dva ovog članka propisano da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
57.U ovom konkretnom slučaju tužiteljica ima više tužbenih zahtjeva , međutim deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu koji služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se tada prema zbroju vrijednosti zahtjeva za isplatu.
58.Sukladno naprijed navedenom tužiteljici je sud priznao parnični trošak po vrijednosti predmeta spora na isplatu u iznosu od 13.498,94€, odnosno po uređenom tužbenom zahtjevu od dana 18. ožujka 2023. godine u iznosu od 18.457,07€, pa se u odnosu na zahtjev tužitelja priznaje trošak za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (vrijednost boda je 2 €) što je 500,00€, te za sastav podneska od 8. siječnja 2020 u iznosu od 250 bodova , sastav podneska od dana 4. ožujka 2020. godine u iznosu od 250 bodova i sastav podneska od 18. ožujka 2021, godine u iznosu od 250 bodova, te za zastupanje na održanim ročištima, 12. ožujka 2020. godine, 9. ožujka 2021. godine, 19. svibnja 2021. godine, 27. listopada 2022. godine, 24. siječnja 2023. godine, ročište 29. ožujka 2023. godine, 17. listopada 2023. godine svako ročište 250 bodova i pristup na ročište 13. svibnja 2025. godine 125,00 € , što je ukupno 6.656,25 € a sa PDV-om od 25 % u iznosu od € je ukupno 7.656,25 € sve po Tbrr 7., t. 1 , 8. I 9 Tarife, te kad se ovom trošku doda i trošak vještačenja po likvidaciji u iznosu od 400€ i sudska pristojba za tužbu u iznosu od 181,43€ i presudu 181,43 €, pa je ukupan trošak u iznosu od 8.8.237,68€ koji trošak je u obvezi naknaditi tuženik tužiteljici sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do konačne isplate po odredbi članka 29. ZOO-a. , dok se tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 2.262,04 € , sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 24. lipnja 2025. godine do konačne isplate, a to sve obzirom da je ukupni trošak po pojedinačnim zahtjevnima za naknadu troška u ovom postupku koje ovaj sud nije prihvatio u iznosu od 10,499,72 € .
U Šibeniku, dana 24. lipnja 2025. godine.
SUDAC
Anđelka Bagić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u Osijeku u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.
DN-a:
- kao na zapisniku objave i dostave od dana 24. lipnja 2025. godine.
