REPUBLIKA HRVATSKA

P-369/2023-28

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], stan 3, koju zastupa punomoćnica Danijela Božić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GRADA ŠIBENIKA (OIB: 55644094063), Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa KŠ, dr. med., gradonačelnik, a njega punomoćnik LŠ, mag. iur., djelatnik tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe (dalje: Tužba I), te u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], stan 3, koju zastupa punomoćnica Danijela Božić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe (dalje: Tužba II), nakon javne glavne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice GŠ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Danijela Božić u Zagrebu, punomoćnika tuženika po Tužbi I i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice po Tužbi II Ivane Grubišić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica, ĐŠ, [adresa], stan 3, 11111 Beograd, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva nekretnina koje su određene i identificirane Skicom mjesta očevida od 10. ožujka 2025.g. vještaka mjernika AŠ, koja čini sastavni dio ove presude, usklađeno sa Geodetskim elaboratom društva Geodezija d.o.o. za katastar i geodetske poslove broj 124/2021 koji je potvrdila Republika Hrvatska, Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Šibenik, Odjel za katastar nekretnina Šibenik, klasa: 932- 06/2021-02/2224, urbroj, 541-26-04/1-21-6, a koji elaborat čini prilog ove presude a označene su kao:

- zk.č. 3669/1, k. o. [katastarska općina], spremište 6 m2 i dvorište površine 210 m2, a koja je nastala od ranije čestice oznake 3669, k. o. [katastarska općina] ukupne površine 10.780 m2;

- zk.č. 3672/1, k. o. [katastarska općina], dvorište površine 26 m2, a koja je nastala cijepanjem postojeće zk.č. 3672, k. o. [katastarska općina], trg površine 53 m2;

- zk.č. 3673, k. o. [katastarska općina], dvorište površine 20 m2, a koja odgovara postojećoj čestici oznake 3673, k. o. [katastarska općina] površine 18 m2;

- zk.č. 3674/1, k. o. [katastarska općina], pomoćna zgrada površine 19 m2 i dvorište površine 28 m2, a koja je nastala cijepanjem postojeće zk.č. 3674, k. o. [katastarska općina], kuća, trg površine 113 m2.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku provedba ove presude na način da se izvrši upis prava vlasništva na ime ĐŠ, [adresa], stan 3, 11111 Beograd, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], kako je to određeno Skicom mjesta očevida od 10. ožujka 2025.g. vještaka mjernika AŠ, koja čini sastavni dio ove presude povezano sa Geodetskim elaboratom društva Geodezija d.o.o. za katastar i geodetske poslove broj 124/2021 koji je potvrdila Republika Hrvatska, Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Šibenik, Odjel za katastar nekretnina Šibenik, klasa: 932-06/2021- 02/2224, urbroj, 541-26-04/1-21-6 koji čini sastavni dio ove presude u dijelu koji se odnosi na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk.č. 3672/1, k. o. [katastarska općina], dvorište površine 26 m2, zk.č. 3673, k. o. [katastarska općina], dvorište površine 20 m2, zk.č. 3674/1, k. o. [katastarska općina], pomoćna zgrada površine 19 m2 i dvorište površine 28 m2, uz istodobno brisanje toga prava sa imena Republike Hrvatske i Grada Šibenika, u udjelu kojem se upisuje ĐŠ kao vlasnica, kao i provedbe navedenog elaborata u Državnoj geodetskoj upravi Zagreb, Područni ured Šibenik.

III. Nalaže se tuženici po Tužbi II REPUBLICI HRVATSKOJ da tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak prouzročen joj postupkom po Tužbi II u iznosu od 1.503,62 EUR, dok se odbija zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu od 3.687,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u Tužbi I tvrdi da je su ona i njezini pravni prednici zemljišnoknjižni knjižni suvlasnici zk.č. 3675 i 3676, obje k. o. [katastarska općina] (ranijih oznaka zk.č. 135, 160, 163/19 i 163/20, sve k. o. [katastarska općina]), ukupno za cijelo, s tim da su njezini pravni prednici kao suvlasnici tih nekretnina ukupno za cijelo bili upisani od početka 20. stoljeća, te što da uostalom proizlazi i iz dosudnice Kotarskog suda u Šibeniku od 19. rujna 1919. kojom je utvrđeno da navedene nekretnine predstavljaju ostavinu pradjeda joj ŽŠ koji da ih je na jednake dijelove ostavio sinovima Đ, BŠ i K. Nadalje je navela da je djeda joj BŠ preminulog 1960. naslijedila majka joj UŠ koja da je sestri SŠ darovala ½ dijela zk.č. 3676 k. o. [katastarska općina], te nakon čega da su obje bile upisane za po ¼ dijela te nekretnine. Osim toga, navela je da je odgovarajući suvlasnički udio navedenih nekretnina stekla nasljeđivanjem majke UŠ, a daljnju ¼ dijela 1981. kupnjom od tete SŠ. Navela je i da se na navedenim nekretninama zatiče kuća (građena 1913., te nadograđena 1975.) koja da je fizički podijeljena između nje i RŠ, te za koju kuću da je izdano rješenje o izvedenom stanju. Suviše toga, navela je da cjelinu s navedenim nekretninama čine i nekretnine označene pod točkom I. izreke ove presude (koje da su u zemljišnim knjigama ovog suda upisane kao vlasništvo tuženika) koje da se koriste po njoj i njezinim pravnim prednicima počev od stjecanja zk.č. 3675 i 3676, obje k. o. [katastarska općina], te koji kompleks da je u cijelosti ograđen zidom.

2. Tuženik GRAD ŠIBENIK se u odgovoru na tužbu opirao Tužbi I i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz tužbe ne proizlazi istaknuti pravni osnov stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina.

3. S postupkom u ovoj pravnoj stvari spojen je postupak po Tužbi II iste tužiteljice protiv REPUBLIKE HRVATSKE koji je zaveden kod ovog suda pod posl. br. P-465/2023, a predmetom kojeg je daljnji dio kompleksa kojeg čine i nekretnine iz Tužbe I, sve radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Tužiteljica je Tužbu II upravila na dio nekretnine katastastarske oznake zk.č. 3669 k. o. [katastarska općina] (koja da je u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice) glede kojeg da je u katastarskom operatu rezerviran katastarski broj zk.č. 3669/1 k. o. [katastarska općina], te je u činjeničnom supstratu iste iznijela iste navode kao i u Tužbi I.

4. Tužena REPUBLIKA HRVATSKA se u odgovoru na Tužbu II opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se poziva tužitelj ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva; da tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi njezini pravni prednici ŽŠ, BŠ ili UŠ bili vlasnici odgovarajućeg realnog dijela zk.č. 3669 k. o. [katastarska općina]; da je predmetna nekretnina ranije bila upisana kao društveno vlasništvo, kao i da je ista upisana kao posjed GRADA ŠIBENIKA, a čime da je oborena presumpcija poštenog posjeda. Stoga, da tužiteljica predmetnu nekretninu nije mogla steći nasljeđivanjem i kupoprodajom budući da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima, pa je konačno predložila da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

5. Tužiteljica je u očitovanju na navode tuženice istaknute u odgovoru na Tužbu II navela da je upravo njoj 1974. pružena posjedovna zaštita prema GRADU ŠIBENIKU. Ujedno je, slijedom činjeničnih navoda sadržanih u Tužbama I i II, a sukladno rezultatima očevida provedenog u ovom postupku, konačno ustala objedinjenim zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

6. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za k. o. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 20. siječnja 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku L (nom. AŠ) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 10. ožujka 2025., Geodetskog elaborata izrađenog od strane mag. ing. geod. ZŠ iz tvrtke „Geodezija“ d.o.o., Šibenik 29. lipnja 2021., izvoda iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] od 3. ožujka 2023., Dosudnice Kotarskog suda u Šibeniku od 16. rujna 1919., rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku od 22. srpnja 1960., Ugovora o darovanju nekretnine od 22. kolovoza 1973., prijedloga za izvršenje zavedenog kod ovog suda pod posl. br. I-410/74, obavijesti ovog suda br. I-410/74 od 18. lipnja 1974., molbe od 28. travnja 1975., Urbanističkih uvjeta od 8. srpnja 1975., Ugovora o kupovini i prodaji od 30. travnja 1981. s prilogom (punomoći od 19. veljače 1981.), rješenja Općine Šibenik od 12. listopada 1982., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. O-600/08 od 20. listopada 2008., rješenja ovog suda br. O-600/08 od 5. srpnja 2013., rješenja o izvedenom stanju od 28. srpnja 2015., iskaza tužiteljice te iskaza svjedoka MŠ, ŠŠ, JŠ i RŠ, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.

9. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] (rezervirane oznake 3669/1), 3672 (rezervirane oznake 3672/1) i 3674 (rezervirane oznake 3674/1), te kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u naravi predstavljaju sastavne dijelove kompleksa kojeg čine i kat. čest. [katastarska čestica] i odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te koji u naravi predstavlja kuću s okućnicom, sve vidljivo ograđeno od susjednih nekretnina, a kako je to prikazano na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice na kojem je predmet spora jednako prikazan kao i u Geodetskom elaboratu izrađenom od strane mag. ing. geod. ZŠ iz tvrtke „Geodezija“ d.o.o., Šibenik 29. lipnja 2021.,

- da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice po Tužbi II REPUBLIKE HRVATSKE, a kat. čest. [katastarska čestica] kao vlasništvo tuženika po Tužbi I GRADA ŠIBENIKA, s tim da je glede tih nekretnina ranije egzistirao upis sukladno tadašnjem društvenom uređenju (društveno vlasništvo), dok je tužiteljica upisana kao suvlasnica i suposjednica kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], za ½ dijela,

- da se predmet spora, a kao sastavni dio većeg kompleksa u vlasničkom posjedu obitelji tužiteljice (prezimena RŠ), kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka MŠ /rođ. 1950./ - koja je na predmetno područje doselila 1974. te stanovala i u predmetnoj kući tijekom razdoblja od dvije godine, sve po odobrenju roditelja tužiteljice G, a potom i nedaleko od iste, zatim, ŠŠ /rođ. 1945./ - koji od najranijeg djetinjstva ima neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na predmetnom kompleksu, a u neposrednu blizinu kojeg da kontinuirano pristupa do danas, potom, JŠ /rođ. 1947./ - koji je jednako iskazivao kao i svjedok ŠŠ, te RŠ /rođ. 1954./ - koji je naveo da je predmetni kompleks ranije bio sastavni dio većeg kompleksa podijeljenog između majke tužiteljice UŠ i oca mu A, a koji svjedoci su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na kompleksu sastavni dio kojeg je i predmet spora, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu predmetnih tužbi), dugi niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika (roditelja G i UŠ, djeda Ž i bake B, odnosno pradjeda ŽŠ), i to najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, a od kojeg vremena su u postupku najstariji saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), kao i da predmet spora u naravi predstavlja sastavni dio većeg kompleksa u kontinuiranom vlasničkom posjedu obitelji RŠ koji je vidljivo odijeljen od susjednih nekretnina, te koji je po naprijed imenovanima kontinuirano korišten za stanovanje i u poljoprivredne svrhe (kao vrta i cvjetnjaka).

10. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužiteljice kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima na kojima je egzistirao upis sukladno tadašnjem društvenom uređenju (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

11. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od činjeničnih navoda predmetnih tužbi iz kojih proizlazi da se predmet spora po istima dugi niz generacija nalazio u neometanom vlasničkom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika, utvrđenja su ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika glede predmetnog kompleksa, pa tako i predmeta spora u ovoj parnici, izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok okolnost što su tuženici upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, sama za sebe, a kraj ostalih naprijed navedenih utvrđenja ovog suda, ne utječe na potonje navedeni činjenični zaključak ovog suda, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravna prednica tužiteljice - majka joj UŠ predmet spora u ovoj parnici stekla makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću (računajući posjed izvršavan od strane nje i pravnih joj prednika) rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a /u trajanju od 40 godina/, svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, te po tužiteljici nasljeđivanjem imenovane, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao pod točkom I. izreke, a u svezi s kojom odlukom se ističe da je iz prihvaćenog petita tužbe izostavljen dio u kojem je označen osnov stjecanja predmeta spora po tužiteljici (u konkretnom slučaju dosjelost), a sve kraj utvrđenja ovog suda o stjecanju predmeta spora po pravnoj prednici tužiteljice dosjelošću, a po tužiteljici njezinim nasljeđivanjem, s tim da je ovaj sud stajališta da je zapravo suvišno u petitu tužbe isticati bilo kakav pravni osnov stjecanja prava vlasništva.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

13.1. Tužiteljica je, isključivo prema tuženici REPUBLICI HRVATSKOJ stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetnici u postupku po Tužbi II, i to za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 23.10.2024. i 07.05.2025., te za zastupanje na ročištima održanima 03.07.2024., 24.10.2024., 22.01.2025. (očevid) i 08.05.2025. u visini od po 500,00 EUR za svaku radnju, odnosno za sastav podnesaka od 31.10.2023., 23.11.2023., 23.02.2024., 27.03.2024., 11.07.2024. i 28.10.2024. u visini od po 125,00 EUR za svaki, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV, te sve uvećano za trošak očevida u visini od 450,52 EUR, odnosno za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 26,55 EUR za svaku.

13.2. Sud je kao opravdane troškove tužiteljice prouzročene joj zastupanjem po odvjetnici u postupku po Tužbi II, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora označene u Tužbi II u visini od 1.327,23 EUR (koju vrijednost predmeta spora je tužiteljica nedopušteno na kraju raspravljanja označila u visini od 13.272,01 EUR) i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife) i zastupanje na ročištima održanima 03.07.2024., 24.10.2024. i 08.05.2025. u visini od po 100 bodova za svako, odnosno ukupno 400 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 800,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (200,00 EUR) iznos od 1.000,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak očevida predujmljen po tužiteljici i likvidiran po sudu potraživanoj visini od 450,52 EUR, te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u potraživanoj visini od po 26,55 EUR za svaku (Tar br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u svezi Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" br. 37/23.).

13.3. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška prouzročenog joj sastavom po odvjetnici podnesaka od 31.10.2023. (kojim je požureno postupanje suda), 23.11.2023. (kojim je požureno postupanje suda), 23.02.2024. (kojim je požureno postupanje suda), 27.03.2024. (kojim je požureno postupanje suda), 11.07.2024. (kojim je zamoljeno produljenje roka za davanje očitovanja), 23.10.2024. (u kojem su dopunjeni činjenični navodi tužbe), 28.10.2024. (u prilogu kojeg je dostavljena zamjenička punomoć) i 07.05.2025. (kojim je tužbeni zahtjev usklađen s rezultatima u postupku provedenog očevida), a to stoga jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, odnosno jer je tužiteljica bila dužna još u tužbi iznijeti sve činjenične navode i postaviti tužbeni zahtjev, pa kada je iste dopunjavala i uređivala tijekom postupka, to joj nije mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak. Osim toga, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška za kojeg tvrdi da joj je prouzročen zastupanjem po odvjetnici na očevidu od 22.01.2025., a to stoga jer u rečeni dan nije održan očevid u ovom postupku.

13.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženici po Tužbi II REPUBLICI HRVATSKOJ naložiti da tužiteljici nadoknadi opravdane troškove prouzročene joj postupkom po Tužbi II u ukupnom iznosu od 1.503,62 EUR, dok je zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 3.687,50 EUR) valjalo odbiti i o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 24. lipnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćnici

- tuženiku po Tužbi I, po punomoćniku

- tuženici po Tužbi II, po zakonskom zastupniku