Poslovni broj: UsI-2112/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TLAKA d.o.o. Prožurska Luka 2, Prožurska Luka, Mljet, OIB: 66907358750, kojeg zastupa opunomoćenik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17, p.p.120, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnik, Vukovarska 16, Dubrovnik, OIB: 22874515170, radi inspekcijskog nadzora, 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-342-24/24-03/1013, Urbroj: 530-04-11-1-24-2 od 23. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Izrekom navedenoga rješenja tuženika (dalje: osporeno rješenje) je odlučeno:

"1. Trgovačkom društvu "Tlaka" d.o.o. iz Prožurske Luke 2. 20224 Maranovići, OIB: 66907358750, kao korisniku pomorskog dobra, zabranjuje se upotreba i korištenje neospornog dijela pomorskog dobra, kojeg u naravi čini dio mora (akvatorija) na dijelu uvale Prožurska luka na otoku Mljetu ispred č.z. 1508/1, 1509/8 i 1507/7 Κ.O.Prožura, gdje spomenuto trgovačko društvo zaposjeda za svoje potrebe i koristi nautičko sidrište sa 6 sidrenih sustava (naprava za sidrenje), kojeg u naravi čini 6 plutača najbližih predmetnim česticama, sa pripadajućom opremom (betonski blokovi, lanci, škopci, konopi i drugo) a koje je u funkciji obavljanja gospodarske djelatnosti- ugostiteljstva i namijenjeno je za privezivanje/sidrenje plovnih objekata gostiju za potrebe svog ugostiteljskog objekta „Looma" (beach bar") i ugostiteljskog objekta Marijina konoba koji se nalaze u neposrednoj blizini na č.z. 1509/8 K. O. [katastarska općina], bez pravne osnove odnosno ishođenja valjanog ugovora o koncesiji.

2. Trgovačkom društvu Tlaka" d.o.o. iz Prožurske Luke 2, 20224 Maranovići, OIB: 66907358750, kao korisniku pomorskog dobra, naređuje se povrat pomorskog dobra u prijašnje stanje sukladno njegovoj prirodi i namjeni na način da sa neospornog dijela pomorskog dobra - mora (akvatorija) na dijelu uvale Prožurska luka na otoku Mljetu ispred č.z. 1508/1, 1509/8 i 1507/7 K. O. [katastarska općina] ukloni nautičko sidrište sa 6 sidrenih sustava naprava za sidrenje), kojeg u naravi čini 6 plutača najbližih predmetnim česticama sa cjelokupnom pripadajućom opremom (betonski blokovi, lanci, škopci, konopi i drugo).

3. Utvrđuje se rok za otklanjanje nedostatka iz točke 2. u trajanju od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ovog rješenja, pod prijetnjom prisilnog izvršenja putem treće osobe na njegov trošak i uz obvezu dostave pisane obavijesti o izvršenju naloženih upravnih mjera u roku od 3 dana najkasnije po isteku roka propisanog za otklanjanje nedostataka.

4. Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena."

2. Tužitelj, u tužbi, u podnesku, i na raspravi, u bitnome, ističe u nastavku citirane prigovore. U ovoj upravnoj stvari upravni postupak nije zakonito proveden. Tuženik je sačinio zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskoga dobra kojim je (u zaglavlju) tužitelju dano do znanja o njegovim pravima u skladu s člancima 30. i 52. Zakona o općemu upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/109 i 110/21, dalje: ZUP) da bi već na samome zapisniku od 15. srpnja 2024. bilo navedeno da će se donijeti rješenje o uklanjanju u roku od 15 dana. Dakle, ispitni postupak nije uopće proveden te stranci nije dana mogućnost izjašnjavanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. ZUP-a. Jedini „dokaz" na kojem se temelji sporno rješenje je navedeni zapisnik od 15. srpnja 2024. iz kojega se ne može utvrditi sve relevantne činjenice. Konkretne plutače postavio je TI još 1986. a ne tužitelj pa se ne može tužitelju nalagati da ukloni nešto što nije niti postavio niti je u njegovu posjedu. Tužitelj je pak osnovan Izjavom o osnivanju od 8. svibnja 2013. pa nije niti može biti odgovoran za uklanjanje sidrenih sustava koji se tamo nalaze od 1986. Tužitelj dakle koristi prostor kako je definiran ugovorom o zakupu i njegovim aneksom, a koji je vlasništvo UI, te dodatnu terasu sukladno rješenju Općine Mljet Klasa: UP/1-342-05/24-01/17 od 1. srpnja 2024., dok je sidrene sustave postavio i održava TI, dok su isti u općoj uporabi svakome tko tamo želi privezati ili sidriti plovni objekt u skladu s naravi pomorskoga dobra. U spisu tuženika se ne nalazi niti jedan dokaz da bi konkretni sidreni sustavi bili isključeni iz opće upotrebe i korišteni za posebnu upotrebu ugostiteljskoga objekta, jer to i nije slučaj. Svatko se oduvijek mogao privezati/sidriti za sporne sidrene sustave i to je svima u mjestu poznato. Za korištenje navedenih sidrenih sustava nitko, dakle niti TI, a svakako ne niti tužitelj, ne naplaćuje nikakvu naknadu niti ostvaruje bilo kakvu financijsku korist. Inspekcijski nadzor pokrenut po jednoj od prijava susjede NI koja je nezadovoljna činjenicom da se u njenom susjedstvu nalazi ugostiteljski objekt te već dulje vrijeme na sve načine pokušava "sabotirati" rad tužitelja, pa i medijskim pritiskom. Iz zapisnika od 15. srpnja 2024. vidljivo je da se dio činjenica utvrđuje sukladno navodima iz predstavke. Predstavka nije dokaz, ni po Zakonu o općem upravnom postupku niti po Prekršajnom zakonu. Tuženik, ako je već želio kao vjerodostojne uzeti navode NI, uz propisana upozorenja, osobito o dužnosti davanja istinitoga iskaza pod prijetnjom kaznene odgovornosti, trebao je istu ispitati kao svjedokinju u upravnome postupku, a ne rješenje donositi sukladno njenim neistinitim navodima iz predstavke za koje ona ne snosi nikakvu odgovornost. U članku 58. stavku 1. ZUP-a da se nigdje ne spominje pisane navode iz predstavki kao dokazno sredstvo. Zaključno, pobijano rješenje je nezakonito: - jer tuženik de facto nije proveo ispitni postupak te nije tužitelju omogućilo izjašnjavanje i predlaganje dokaza već je pri samom sastavljanju zapisnika od 15. srpnja 2024. donio odluku o donošenju osporenog rješenja; - jer nema dokaza da bi sporni sidreni sustavi bili isključeni iz općeg korištenja ili da bi netko od istih ostvarivao dobit; - jer je sporne sidrene sustave 1986. postavio TI koji ih od tada do sada održava, a ne tužitelj; jer se osporeno rješenje temelji na „navodima iz predstavke" koji ne mogu biti dokaz u upravnome postupku. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na veliki broj dokaza (pod br. 1. - 17.) koji tužitelju nisu dostavljeni zajedno s odgovorom iako se da zaključiti da su isti nastali nakon donošenja spornoga rješenja (s obzirom da se rješenje na njih ne poziva). Tuženik se također poziva na izjave zatečenih voditelja brodica, a za koje tužitelju nije poznato da postoje zapisnici o ispitivanju svjedoka, u kojim ispitivanjima svakako mu nije bilo moguće sudjelovati u skladu s odredbama ZUP-a. Ističe zahtjeve navedene u izreci ove presude.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnome, iznosi navode citirane u nastavku. U cijelosti pobija sve navode tužbe. Tužitelj je kao subjekt nadzora bio prisutan i sudjelovao u cjelokupnom provođenja inspekcijskog nadzora koji uključuje i provođenje ispitnog postupka, te je u potpunosti bio upoznat sa službenim postupanjem tuženika i sa sadržajem zapisnika koji mu je u cijelosti pročitan, osobito u dijelu svojih prava o kojim je sukladno članku 30. stavku 1. i članku 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/2009 i 110/21) bio upozoren da se ima pravo izjašnjavati o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za provođenje nadzora, sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari, te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njihovim navodima, što je i posebno označeno od strane tuženika na samom zapisniku (preambula obrazac B), a koji je uredno, sve u prisustvu svjedoka inspektora Državnog inspektorata i Carinske uprave Split, nakon upoznavanja, bez primjedbi, potpisan i preuzet od strane tužitelja (odnosno osobe ovlaštene za zastupanje KI) koji u trenutku završetka nadzora kao niti do donošenja osporenog rješenja nije doveo u pitanje niti pobijao točnost navoda tuženika na bilo koji način. lako je neosporno da u nadzoru nije utvrđeno da je tužitelj naplaćivao usluge priveza na predmetnim plutačama, jasno je da postoje sve osnove za zaključak da tužitelj korištenjem predmetnog nautičkog sidrišta gospodarski iskorištava to pomorsko dobro stoga jer ostvaruje gospodarsku korist kroz prihode restorana i beach-bara (šanka na otvorenom) koju s obzirom na njihov položaj i jedinih na predmetnom dijelu uvale, bez uporabe i korištenja sidrišta na otoku, se ne bi u većoj mjeri mogla ostvarivati. O povezanosti predmetnih plutača sa gospodarskim korištenjem tužitelja vidljivo je i na web stranicama www.marijinakonoba.com/story gdje se pod nazivom restauranta Marijina konoba" (kojim temeljem Ugovora o zakupu gospodarski upravlja tužitelj), pored ostalog, nude "slobodne plutače" (sa slobodnim transferom/prijevozom sa prikazanom brodicom tužitelja restorana, a na drugoj stranici nudi vrhunsku uslugu „Top notch service" sa slikom samog tužitelja i s brodicom reg. oznaka [registarska oznaka] (upisanog vlasništva OI i imena „Tlaka" u propisani upisnik brodova) s natpisom „Marijina konoba" odnosno pomoć u vezivanju na njihovim plutačama uz spominjanje prijevoza njihovom brodicom do restorana, kao i privezi s konopima na njihovom privezištu sa električnom opskrbom, zašto također ne postoji nikakva zakonsku osnovu odnosno koncesija, kao i s obzirom na snimke posjetilaca restorana „Marijina konoba" objavljene na internet web stranicama: www.tripadvisor.com(https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1501915- d3399559-Reviews- T

Konoba-Mljet

Island

Dubrovnik

Neretva_County_Dalmatia.html) gdje su prikazane fotografije plutača s natpisom Only restaurant" i privezanom etiketom "reserved" uz pripadajuće komentare posjetilaca koji objavljuju da restoran "Marijina konoba" osigurava slobodne plutače ukoliko ručate kod njih. Tijekom provođenja izvidnih radnji u periodu od 21. ožujka 2024. do 12. lipnja 2024. ovlašteni djelatnik-kapetan ispostave Sobra je uočio da je na pojedinim predmetnim plutačama natpis „Marijina konoba". Netočni su i navodi tužitelja da se osporeno rješenje temelji na navodima iz predstavki građana već su na osnovu istih pokrenute izvidne radnje ovlaštenih tijela, te se na samom terenu, utvrdilo činjenično stanje, uz suradnju s ostalim nadležnim tijelima, uvid u raspoloživu službenu dokumentaciju, uvid i provjera točnosti navoda na službenim portalima nadležnih tijela, kao i uvid na društvenim mrežama (web stranicama samog tužitelja i turističkih oglašivača na kojima su prisutni komentari posjetilaca kao i odgovori samog tužitelja). Predlaže sve zahtjeve tužitelja odbiti kao neosnovane i naložiti mu da tuženiku naknadi trošak ovoga spora.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 23. svibnja 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; dalje ZUS).

5. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji je, podneskom od 23. svibnja 2025., ne predlažući odgodu ročišta, opravdao izostanak drugim obvezama, navodeći da ostaje kod odgovora na tužbu.

6. Ovaj sud je u ovome sporu izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa tuženik dostavljenog uz odgovor na tužbu, a u kojemu je spisu doneseno osporeno rješenje.

7. Nisu izvedeni ostali predloženi dokazi (po tužitelju predloženo saslušanje svjedoka, očevid i vještačenje te po tuženiku predloženo saslušanje u svojstvu svjedoka ovlaštenog djelatnika tuženika FI i podnositeljice predstavke GI te geodetsko vještačenje) jer je to bilo suvišno za presuđenje kod navedenih izvedenih dokaza.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Člankom 185. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine", br. 83/23, dalje: Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama) propisano je da je zabrana korištenja pomorskog dobra upravna mjera inspekcijskog nadzora koja uvijek uključuje zabranu i obustavu: gradnje, izvođenja radova, provedbu zahvata u prostoru koji se prema propisima o gradnji ne smatraju građenjem, te koji nisu u skladu s uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, postavljanje objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata, odlaganje i skladištenja na pomorskom dobru, obavljanje gospodarske ili druge djelatnosti na pomorskom dobru odnosno zabranu gospodarske i bilo kakve druge upotrebe i korištenja pomorskog dobra, te se mjera zabrane korištenja pomorskog dobra može donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ovoga Zakona.

10. Člankom 186. stavak 1. točka 2. i točka 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je inspektor pomorskog dobra ovlašten donijeti rješenje o zabrani korištenja pomorskog dobra ako u obavljanju inspekcijskog nadzora, pored ostalih protupravnih djelatnosti, utvrdi protupravnu posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra ili korištenje protivno uvjetima utvrđenim u koncesiji i dozvoli i/ili gradnju i izvođenja radova na pomorskom dobru bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona ili protivno odredbama tih propisa, neovisno o tome radi li se o gradnji ili radovima kojima se može pristupiti sa ili bez građevinske dozvole, glavnog projekta, tipskog projekta ili drugog akta.

11. Člankom 190. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje upravna mjera inspekcijskog nadzora kojom se nalaže saniranje i vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica protupravnog zahvata u prostoru ili drugih ljudskih radnji zbog kojih se može donijeti upravna mjera zabrane korištenja pomorskog dobra i/ili druga upravna mjera inspekcijskog nadzora propisana odredbama istog Zakona, da se naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje može donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ovoga Zakona.

12. Iz obrazloženja osporenog rješenja i spisa tuženika proizlazi da je tuženik osporenim rješenjem izrekao tužitelju gore citiranim zakonskim odredbama propisane mjere zabrane korištenja predmetnog dobra i povrata pomorskog dobra u prijašnje stanje.

13. To nakon što je, po prijavi-predstavki građana proveo dana 15. srpnja 2024. inspekcijski nadzor lica mjesta o kojemu je sastavio zapisnik sa skicom i priloženim fotografijama.

14. Pritom i tako je tuženik utvrdio da tužitelj upotrebljava, gospodarski koristi i zaposjeda za svoje potrebe dio pomorskog dobra mora (akvatorija) na dijelu uvale Prožurska luka na otoku Mljetu ispred č.z.1508/1, 1509/8 i 1507/7 K. O. [katastarska općina], na način da koristi nautičko sidrište sa 6 sidrenih sustava (naprava za sidrenje), kojeg u naravi čini 6 plutača najbližih predmetnim česticama, sa pripadajućom opremom (betonski blokovi, lanci, škopci, konopi i drugo), a koje je u funkciji obavljanja gospodarske djelatnosti-ugostiteljstva i namijenjeno je za privezivanje/sidrenje plovnih objekata gostiju za potrebe tužiteljevih ugostiteljskih objekat „Looma" („beach bar") i „Marijina konoba" koji se nalaze u neposrednoj blizini na č.z. 1509/8 K. O. [katastarska općina]; a sve bez pravne osnove odnosno - valjanog ugovora o koncesiji.

15. Navedena tuženikova činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu, na kojima se osporeno rješenje činjenično i pravno temelji, ovaj sud prihvaća za pravilne odn. potpune; jer imaju pravnoga uporišta u pravilnom tumačenju gore citiranih za ovu stvar mjerodavnih zakonskih odredaba, a činjeničnog uporišta u ispravama iz spisa tuženika na koje se tuženik poziva u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu.

16. To nije dovedeno u sumnju u nastavku navedenim prigovorima koje je tužitelj iznio u ovome sporu, a koje je prigovore tuženik pravilno otklonio kao neosnovane gore citiranim navodima odgovora na tužbu.

17. Neosnovano tužitelj prigovara da mu u postupku prije donošenja osporenog rješenja nije omogućeno sudjelovanje i očitovanje, imajući u vidu da je na zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra tužitelj upozoren o pravima iz člana 30. i 52. ZUP-a, da je na tomu zapisniku utvrđeno da se predmetnih 6 plutača koriste za privez/ sidrenje gore navedenih dvaju tužiteljevih ugostiteljskih objekata, da je nadzoru o kojemu je sastavljen taj zapisnik bio prisutan PI za tužitelja (isti je u Sudski registar upisan kao član tužitelja i osoba ovlaštena zastupati tužitelja), koji je taj zapisnik potpisao i pečatio pečatom tužitelja, ne stavivši na nj primjedbu.

18. Nadalje, a kako to pravilno ističe tuženik u odgovoru na tužbu, navedenome zapisničkom utvrđenju da se predmetnih 6 plutača koristi za potrebe navedenih tužiteljevih ugostiteljskih objekata, tužitelj ni na taj zapisnik ni kasnije do donošenja osporenog rješenja nije prigovarao.

19. Za pravilnost toga utvrđenja govore i ostali spisu tuženika priloženi dokazi na koje se tuženik poziva u odgovoru na tužbu a koji se nalaze u spisu tuženika.

20. U odnosu na navode tužitelja da mu neki od tih dokaza nisu dostavljeni, navesti je tužitelju da je riječ o ispravama i fotografijama iz spisa tuženika koji se u upravnom sporu ne dostavlja tužitelju već je isti u dokazne svrhe cijeli čitan na raspravi u ovome sporu čime je tužitelju omogućeno očitovanje ne sve te dokaze. Stoga tomu suprotne gore izložene prigovore tužitelja s tim u vezi ovaj sud ne prihvaća.

21. Isto tako, suprotno navodima tužitelja, iako predstavka građanke jest bila povod za pokretanje predmetnoga upravno-inspekcijskog postupka po službenoj dužnosti, a što je sukladno članku 42. stavku 2. ZUP-a, ista prilikom rješavanje nije poslužila dokaz budući da je ova upravna stvar riješena na podlozi dokaza koje je tuženik sakupio u upravnom postupku prije donošenja osporenog rješenja, a koji dokazi se nalaze u spisu tuženika.

22. Zbog navedenog ovaj sud nalazi da je osporeno rješenje doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom gore citiranih mjerodavnih zakonskih materijalnopravnih odredaba na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. To, iz prethodno izloženih razloga, nije dovedeno u sumnju navedenim prigovorima koje je tužitelj istaknuo tijekom ovoga spora.

23. Stoga je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim pa je točkom I. izreke ove presude tužbeni zahtjev za poništenje toga rješenja odbijen kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.

24. Budući da je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim, ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužiteljevog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe koji je stoga, točkom II. izreke ovoga rješenja, odbijen kao neosnovan na temelju članka 42. ZUS-a.

25. Tužitelj je izgubio ovaj spor a tuženik u zahtjevu nije naveo troškove za koje traži naknadu. Stoga je, na temelju članka 147. stavka 1. i članka 148. stavak 2. ZUS- a, riješeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 23. lipnja 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opun. tužitelja uz zapisnik o objavi

- tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi

- u spis