REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

Povrv-81/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja OMEGA STIL j.d.o.o. Križevci, Pušća 92, OIB: 99528957900, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika FLOOR WAY j.d.o.o. Umag, Karpijan – Carpiano 42B, OIB: 80280983158, kojeg zastupa punomoćnik Damir Krpan, odvjetnik u Umagu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika i punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na dan objave 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina, Zelenice 18/II, posl. br. Ovrv-2/2024 od 31. siječnja 2024. te se tuženiku nalaže da tužitelju u roku od petnaest dana isplati:

- iznos od 4.640,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. travnja 2023.,

- iznos od 2.390,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. travnja 2023.,

- iznos od 4.370,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. travnja 2023.,

- iznos od 4.580,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. travnja 2023.,

- iznos od 4.335,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. lipnja 2023.,

- iznos od 3.005,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. lipnja 2023.,

- iznos od 900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. rujna 2023.,

sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi trošak postupka u iznosu od 5.870,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja

P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III U preostalom se dijelu, za iznos od 625,00 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. siječnja 2024. javnom bilježniku Riti Udovičić iz Labina, Zelenice 18/II, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina, Zelenice 18/II, posl.br. Ovrv-2/2024 od 31. siječnja 2024. prihvaćen je prijedlog za ovrhu te je tuženiku naloženo da tužitelju:

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 270, namiri tražbinu u iznosu od 4.640,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.04.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 411, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 270, namiri tražbinu u iznosu od 2.390,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 21.04.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 511, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 270, namiri tražbinu u iznosu od 4.370,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 21.04.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 611, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 270, namiri tražbinu u iznosu od 4.580,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.04.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 711, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 270, namiri tražbinu u iznosu od 4.335,52 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.06.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1211, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 270, namiri tražbinu u iznosu od 3.005,18 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.06.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1311, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 270, namiri tražbinu u iznosu od 900,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 21.09.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1411, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 870,26 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 270, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

3. Tom rješenju o ovrsi tuženik je prigovorio navodeći da ga u cijelosti osporava. Tužitelj i tuženik poslovno su surađivali do ožujka 2023. i tužitelj je bio u obvezi tuženiku osigurati stručnu radnu snagu - građevinske radnike. Kako tužitelj nije uspijevao osigurati kvalificirane građevinske radnike za potrebe tuženika, to je u ožujku 2023. godine prestala suradnja između stranaka. Navodni računi navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja izmišljeni su i ne odnose se na ikakve radove koje bi za tuženika obavio tužitelj te će tuženik u skladu s tim protiv tužitelja podnijeti kaznenu prijavu zbog krivotvorenja isprave i pokušaja prijevare.

4. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-81/2024-2 od 24. lipnja 2024. rješenje o ovrsi javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina, Zelenice 18/II, posl. br. Ovrv-2/2024 od 31. siječnja 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 4. listopada 2024. tužitelj je naveo da osporava navod tuženika kako je poslovna suradnja između tužitelja i tuženika prestala u ožujku 2023. godine te kako su računi nepostojeći. 10. rujna 2022. sklopljen je Ugovor o poslovnoj suradnji (dalje: Ugovor) između ovdje tuženika i tužitelja. Istim je u čl. 1. navedeno kako se djelatnosti ovdje parničnih stranaka djelomično podudaraju te da imaju interes za korištenje iskustava i poslovnih veza obje ugovorne strane, podjelu troškova te smanjenje rizika u poslovanju te izvođenje raznih građevinskih radova. Člankom 5.

P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

Ugovora navedeno je kako će svaka ugovorna strana nastojati pronaći i dovesti u vezu s drugom stranom investitore zainteresirane za građevinske radove. Nakon sklapanja predmetnog Ugovora, dana 16. prosinca 2022. godine započeli su radovi tužitelja i tuženika na gradilištu ,,Šetnica'', Crveni Vrh (kao kooperanti društva Koledić d.o.o.) a na gradilištu su radili zaposlenici:

- ŽG (zaposlen od 24. travnja 2023. do 25. svibnja 2023. godine)

- KG (zaposlen od 07. travnja 2023. do 26. svibnja 2023.godine)

- ŠG (zaposlen od 24. travnja 2023. do 25. svibnja 2023. godine)

- TG (zaposlen od 7. travnja 2023. godine do 26. travnja 2023. godine)

- CG (zaposlen od 7. travnja do 31. svibnja 2023. godine)

- NG (zaposlen od 7. travnja do 31. svibnja 2023. godine)

- OG (zaposlen od 7. travnja 2023. godine do 30. travnja 2023. godine)

- RG (zaposlen od 7. travnja 2023. godine do 30. travnja 2023. godine) Sukladno dogovoru tužitelja i tuženika, nakon odbitka svih troškova poslovanja, iznos neto zarade dijeli se na tužitelja i tuženika u jednakom omjeru, odnosno na pola. Međutim, tužitelj nikada od tuženika nije dobio uvid u ispostavljene situacije od strane tuženika, a niti je imao uvid u račune koji su ispostavljeni društvu Koledić d.o.o. Obzirom na takav dogovor između tužitelja i tuženika, a postupajući u dobroj vjeri i sukladno Ugovoru, tužitelj je poduzeo sve potrebne radnje kako bi omogućio učinkovito obavljanje poslovanja sukladno Ugovoru te u svezi navedenog podmirio nastale troškove. Nadalje, tužitelj je sukladno dogovoru za tuženikove potrebe obavljanja posla unajmio kombi. Dogovorena cijena najma kombija bila je 300,00 EUR mjesečno te je tuženik pristao istog vratiti u prvobitnom stanju po završetku Ugovora o poslovnoj suradnji između tužitelja i tuženika. Tuženik je kombi koristio tri mjeseca, odnosno od 5. lipnja do 5. srpnja 2023., 5. srpnja do 5. kolovoza 2023., te od 5. kolovoza do 5. rujna 2023. Vozilo je, međutim, vraćeno u vidno oštećenom stanju. Međutim, radni odnos radnicima za koje je tužitelj ishodio dozvole za boravak i rad kao i ostale uvjete potrebne za rad, raskinut je na inicijativu tuženika jer isti navodno nisu ispunjavali zahtjeve istog, zbog čega je tužitelj podnio zahtjev za poništenje dozvola za boravak i rad. Tuženik paušalno tvrdi kako je poslovna suradnja parničnih stranaka prestala u ožujku 2023. Tužitelj ukazuje na čl. 12. Ugovora kojim je navedeno: ,,Ovaj ugovor ostaje na snazi do raskida od strane jedne od potpisnica, koji mora biti priopćen drugoj strani u pisanoj formi, s ti da se realiziraju poslovi koji su započeti do trenutka primanja obavijesti o raskidu ugovora.''. Tuženik nikada nije priopćio drugoj strani niti usmenim, a još manje propisanim – pisanim putem eventualni raskid Ugovora, stoga je jasno kako Ugovor u trenutku izdavanja računa nije bio raskinut. 18. siječnja 2024. tužitelju je upućen dopis punomoćnika tuženika u kojem se navodi kako ,,...smatramo da više nije važeći Ugovor o poslovnoj suradnji...''. Sukladno tome, prije toga poslovni odnos tužitelja i tuženika nije prestao, niti je mogao prestati. Posebno se ističe činjenica kako je posljednji račun izdan 12. rujna 2023., a kako je dopis punomoćnika tuženika poslan 18. siječnja 2024. Nadalje, tuženik je bio upoznat s izdanim računima, budući da su mu isti dostavljeni putem e-maila, a tužitelj je, vezano uz iste račune, pokušao uspostaviti telefonski kontakt s tuženikom. Unatoč višestrukim e-mailovima i telefonskim pozivima, tuženik je ignorirao kako pozive, tako i izdane račune, te je neosnovano u odgovoru na tužbu izjavio da su računi ,,izmišljeni".

6. U podnesku od 24. listopada 2024. tuženik je naveo da su tužitelj i tuženik doista sklopili ugovor o poslovnoj suradnji. Tužitelj nikada nije izvršio svoju temeljnu obvezu da tuženiku angažira dovoljan broj kvalificiranih radnika te je očito ugovor shvatio samo kao modus da tuženiku može ispostavljati fakture za izmišljene poslove.

P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

Dostavljene fakture po tužitelju koji su temelj ovog spora nisu ni plaćene, a nisu ni korištene radi odbitka pretporeza. Tuženik je tužitelju uredno platio i pretplatio sve što mu je doista bio dužan platiti pa je tako tuženik dana 21.12.2023. tužitelju platio iznos od 40.500,00 kn po računu tužitelja 18/1/1, dana 10.01.2023. iznos od 3.832,37 eura po računu 1/1/1, dana 07.02.2023. iznos od 4.740,00 eura po računu 2/1/1, dana 16.03.2023. iznos od 2.390,00 eura po računu 3/11, dana 17.04.2023. iznos od 1.200,00 eura po računu 8/1/1 te dana 15.05.2023. iznos od 2.654,46 eura po računu 21/1/1 i iznos od 1.268,64 eura po računu 9/1/1. uz navedeno, dana 16.06.2023. tuženik je tužitelju izvršio uplatu od 1.198,20 eura radi plaćanja najamnine FG. Računi 7/1/1 i 6/1/1 odnose se na potpuno iste stavke , odnosno satove radnika koji su po tuženiku potpuno osporeni, a i plaćeni su po računu za travanj 2023. godine. Račun broj 12/1/1 tuženiku uopće nije jasan na što bi se odnosio, a račun broj 13/1/1 je izmišljen jer je sve obveze prema radnicima platio tuženik. Iz po tužitelju dostavljenih isprava za strane radnike, jasno je da ti radnici uopće nisu radili kod tuženika. Naime, po dobivanju radne dozvole isti bi pobjegli iz Hrvatske te im je dozvola ukinuta. Između stranaka nikada nije ugovorena cijena najma kombija, uopće se nije ni razgovaralo o najmu. U duhu sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji, tužitelj je za potrebna gradilišta trebao osigurati kombi vozilo, a tuženik alat, skele i oplate. Kako tuženik nikada nije fakturirao tužitelju najam alata, oplate i skele, ni tužitelj nije smio fakturirati najam kombija.

7. U podnesku od 13. studenog 2024. tužitelj je naveo da iz podneska tuženika nesporno proizlazi postojanje ugovornog odnosa u predmetnom postupku, a koji ugovorni odnos predstavlja osnov tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužitelj ukazuje kako računi koje spominje tuženik u podnesku - 18/1/1, 1/1/1, 1/1/1, 3/11, 8/1/1, 21/1/1 i 9/1/1, nisu predmetom ovog postupka, stoga nije u potpunosti jasan razlog zbog kojeg tuženik navodi da su ti računi prethodno već plaćeni. Naime, predmet ovog postupka jesu računi: 4/1/1, 5/1/1, 6/1/1, 7/1/1, 12/1/1, 13/1/1 i 14/1/1. Račun br. 4/1/1 odnosi se na odrađene radne sate i to za razdoblje 1. veljače 2023. - 15. veljače 2023., a kada su odrađena 462 radna sata. Račun br. 5/1/1 odnosi se na odrađene radne sate za drugi dio veljače, odnosno 16. veljače 2023. - 27. veljače 2023., a kada su odrađena 234 radna sata. Račun br. 6/1/1 odnosi se na odrađene radne sate za prvu polovicu ožujka, odnosno 3. ožujka 2023. – 15. ožujka 2023., a kada su odrađena 444 radna sata. Račun br. 7/1/1 odnosi se na drugu polovicu ožujka, odnosno 16. ožujka 2023.

– 31. ožujka 2023., kada je odrađeno 458 radnih sati. Sve navedene specifikacije odrađenih sati potpisao je DG zajedno s radnicima koji su u tom periodu radili. Račun br. 12/1/1 odnosi se na odrađene radne sate u svibnju 2023. te trošak hrane i knjigovodstvenih usluga. Račun br. 13/1/1 odnosi se na odrađene sate za radnike: ŠG, ŽG i KG. Predmetnim računom obuhvaćeni su troškovi poduzeti u svrhu omogućavanja izvršavanja radnih zadataka, najam kombija, put u Pazin, angažman tužitelja četiri dana na MUP-u [adresa] te angažman oko pribavljanja dokumentacije za radnike. Tvrdnja tuženika da su svi računi plaćeni i pretplaćeni ne odgovara istini. Također, izjava tuženika da su radnici kojima je tužitelj pribavio dozvole za boravak i rad ''pobjegli'' iz Republike Hrvatske nije točna jer su upravo ti radnici radili kod tuženika na gradilištu, ali je tuženik iz nepoznatih razloga odbio njihov rad. U pogledu kombija ne može se smatrati točnim navod tuženika iz podneska kako se nije razgovaralo o najmu (300,00 EUR mjesečno) obzirom da je isti iznajmljen od ZG i njime su se radnici prevozili od stana na posao i obrnuto. Nadalje, tuženik nije imao niti morao imati bilo kakve skele i oplate jer su bile osigurane od strane Koledić grupe za koju su parnične stranke radile na šetnici Crveni Vrh Umag kao kooperanti. Iako nije predmet spora, napominje se da

P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

je tužitelj tuženiku po računima br. 10/1/1 i 1/1/1 izvršio financijsko odobrenje br. 1/1/4 i 2/1/4 na zahtjev tuženika i to za troškove poput puta u Zagreb radi odlaska po radnike iz Nepala (u iznosu od 300,00 EUR), najam stana za radnike (u iznosu od 1.400,00 EUR), trošak puta u Pazin (u iznosu od 100,00 EUR), najam stana za radnike iz Turske (u iznosu od 1.200,00 EUR), troškovi za radnike iz Turske (u iznosu od 600,00 EUR), radne cipele za radnike Turske (u iznosu od 120,00 EUR), najam stana za radnike iz Turske za svibanj 2023. (u iznosu od 400,00 EUR) trošak za radnika iz Turske (u iznosu od 100,00 EUR), trošak za radnike iz Turske koji putuju kući (u iznosu od 550,00 EUR), trošak električara (u iznosu od 200,00 EUR). Stoga je jasno kako se fakture ne temelje na ''izmišljenim poslovima'' već na stvarnim troškovima koje je tužitelj imao u izvršavanju Ugovora o poslovnoj suradnji, a nije potpuno jasno zašto bi tuženik tražio odobrenje po računima za troškove radnika koje je isti snosio – ako ti radnici nisu radili.

8. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu te saslušanjem svjedoka SG, DG, BG, EG, te zakonskog zastupnika tužitelja ZG. Tijekom postupka tužitelj je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka PG, GG i ŽGT, a tuženik je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka MG, kao i od prava da se u svojstvu parnične stranke sasluša njegova zakonska zastupnica ĐG (sve budući je već iskaz dao njezin suprug DG koji je operativno vodio poslove za tuženika).

9. Temeljem provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Sud je od Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Pazin, zatražio dostavu podatka o tome da li je tuženik iskoristio odbitak pretporeza po utuženim računima (na str. 53, 59, 66, 68, 70, 72 spisa).

Uvidom u dopis Porezne uprave od 19. prosinca 2024. (na str. 162. spisa) utvrđeno je da je tuženik po utuženim računima koristio odbitak pretporeza. Odredbom čl. 221.b Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) propisano je da, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Dakle, na tuženiku je, sukladno čl. 221.b. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), bio teret dokaza da tražbina koja je predmet računa po kojima je koristio odbitak pretporeza ne postoji.

Tuženik to izvedenim dokazima nije dokazao.

11. Budući da je tuženik po utuženim računima koristio odbitak pretporeza, sud zaključuje da su neosnovane njegove tvrdnje (iz podneska od 24. listopada 2024.) da ti računi nisu korišteni radi odbitka pretporeza te (iz prigovora protiv rješenja o ovrsi) da su utuženi računi izmišljeni i krivotvoreni. Naime, da su utuženi zaista izmišljeni i krivotvoreni životno je i logično da tuženik po njima ne bi koristio odbitak pretporeza već bi ih knjigovodstveno prikazao kao osporene.

12. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o poslovnoj suradnji od 10. rujna 2022. na str. 91-93 spisa.

13. Svjedok SG, otac zakonskog zastupnika tužitelja, iskazao je: „Ja sam bio zakonski zastupnik tužitelja u vrijeme predmetnog poslovnog odnosa između stranaka, a sada je zakonski zastupnik tužitelja moj sin. Stranke su zaključile ugovor o

P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

poslovnoj suradnji od 10. rujna 2022. U provedbi tog ugovora tužitelj je tuženiku ustupio radnike za obavljanje građevinskih radova na gradilištu na Crvenom vrhu na kojem je tuženik bio podizvođač u pogledu grubih građevinskih radova. Predmet ugovora je bilo i izvođenje radova na elektroinstalacijama, ali to na kraju nije dogovoreno kao ni završni radovi u graditeljstvu. Radnici koje je tužitelj ustupio tuženiku obavljali su na predmetnom gradilištu grube građevinske radove po uputama i pod nadzorom tuženika. Tužitelj je na rad kod tuženika u dva navrata poslao radnike i to jednom 8 radnika, a drugi put 10 radnika s time da je svakog puta tuženik zadržao samo nekoliko radnika, a ostale vratio. Radnici koje je tuženik zadržao radili su skoro godinu dana na predmetnom gradilištu. Tuženik i glavni izvođač su svakih 15 dana vršili obračun obavljenih sati rada te je tuženik po isplati trebao tužitelju isplatiti onaj dio koji se odnosi na rad tužiteljevih radnika, te je trebalo platiti troškove smještaja radnika i njihovog prijevoza s time da su dio tih troškova predujmljivali i tužitelj i tuženik na način da su plaćali stan koji je iznajmljen za radnike te kombi za njihov prijevoz. Tužitelj raspolaže dokazima te ih je dostavio u spis ovog predmeta za isplate radnicima koji su radili kod tuženika te za isplate najamnine za stan kao i za kombi. Tuženik je nekoliko računa uredno platio tužitelju, ali je u određenom trenutku prestao plaćati. Tuženik je uvjeravao tužitelja da će sve obveze platiti po isplati od strane glavnog izvođača te je tražio da tužitelj pričeka, ali na kraju ovdje utužene račune nije platio. DG, suprug zakonske zastupnice tuženika, koji je operativno vodio poslovanje je sastavljao liste sa radnim satima po pojedinim radnim danima te ih je potpisao i dostavljao tužitelju čije bi računovodstvo na temelju tih listi sastavljalo račune, a sve navedeno je dostavljeno u spis predmeta s time što su specifikacije koje se u spisu nalaze na poleđini računa naknadno dodane uz pojedini račun radi preglednosti. Te specifikacije je inače tužitelj dostavljao tuženiku uz pojedini račun.“. Na upite, odgovorio je: da se on sad zbog proteka vremena ne može sjetiti imena radnika i točnog vremena kad su isti radili na gradilištu, ali da je svu dokumentaciju sa specifikacijama i računima tužitelj dostavio punomoćnicima koji su istu dostavili u spis te je iz iste vidljivo kad su pojedini radnici radili na gradilištu; da je evidenciju radnika na gradilištu vodio DG te je istu predavao njemu (svjedoku); da su na stranicama 60, 67, 69 i 73 spisa evidencije radnika koje mu je predao DG, a koje se odnose na ovdje utužene račune koji nisu plaćeni; da je sukladno dogovoru njega i DG kombi iznajmljen od njegovog sina ZG uz dnevnu cijenu najma od 10,00 eura; da je uz troškove prijevoza i stanovanja tužitelj tuženiku obračunao i troškove hrane za radnike, troškove liječničkih pregleda, troškove prijave i odjave radnika; da je utužene račune tužitelj dostavljao tuženiku odmah nakon njihovog sastavljanja zajedno sa specifikacijama koje se odnose na pojedini račun te da mu tuženik iste nije nikada osporio sve dok tužitelj nije podnio prijedlog za ovrhu radi njihove naplate; da je po primitku prijedloga za ovrhu tuženik po punomoćniku poslao dopis u kojem prijeti prijavom državnom odvjetništvu na što je on odgovorio da slobodno može podnijeti prijavu; da je najmodavac predmetnog kombija bio ZG, a najmoprimac osobno DG; da je najamnina za kombi utužena prema tuženiku jer je DG predmetni kombi vozio za potrebe tuženika; da u to vrijeme njegov sin ZG nije bio zaposlen kod tužitelja; da on ne zna točno koji se od utuženih računa odnosi na najam kombija, ali da je uz utužene račune tuženiku tužitelj dostavio specifikacije iz kojih je vidljivo na što se pojedini račun odnosi; da u samim računima nisu navedeni pojedinačni nazivi usluga jer tuženik na popisu radnih sati nije navodio posebno koji su radovi izvršeni već samo radni broj sati pa je tako tužitelj izdavao račune u kojima je pod naziv usluge naveo izvršene građevinski radovi na šetnici Crveni vrh; da tužitelj nije izvodio nikakve radove na šetnici Crveni vrh već su te radove po uputama tuženika vršili radnici koje je tužitelj ustupio tuženiku; da je najam

P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

stana za radnike jednom prilikom platio, a drugom tuženik; da su radnici boravili u tri stana, od kojih je jedan u [adresa] pronašao on (svjedok), a druga dva, u [adresa] i jednom mjestu u blizini [adresa], pronašao je DG; da se sada ne sjeća kojem najmodavcu je najamninu platio tužitelj ali da o tome postoji dokumentacija te da je ista dostavljena u spis predmeta; da tužitelj nije ništa platio najmodavcu AG koja je bila jedan od vlasnika stanova; da je tužitelj zaključio ugovor o najmu sa najmodavcem ČG, ali se sada ne može sjetiti je li upravo tu najamninu platio tužitelj ili tuženik; da je VG jedna od najmodavaca koju je pronašao tužitelj te je tužitelj platio najamninu za jedan mjesec, a kasnije je tuženik prebacio radnike u stan ČG; da su tuženik i tužitelj dogovorili da svaki plaća pola dodatka radnicima za hranu a koji je mjesečno iznosio 100,00 eura; da se sada bez pregleda dokumentacije ne može sjetiti imena radnika koje je tužitelj ustupio tuženiku; da su radnici koje je tužitelj ustupio tuženiku bili armirači, pomoćni građevinski radnici i tesari.

14. Svjedok DG iskazao je: „Ja sam suprug zakonske zastupnice tuženika te sam zaposlen kod tuženika i ustvari vodim sve operativne poslove. Sudjelovao sam prilikom ugovaranja predmetnog ugovora o poslovnoj suradnji od 10. rujna 2022. Prema ugovoru tužitelj je tuženiku trebao pribaviti 10-15 građevinskih radnika za poslove na građevinskom gradilištu na Crvenom vrhu na kojem je tuženik bio podizvođač. Tužitelj je tvrdio da su predmetni radnici koji će ustupiti tuženiku tužiteljevi zaposlenici što se kasnije ispostavilo netočnim. Umjesto 10-15 građevinskih radnika tužitelj je tuženiku poslao na rad samo tri radnika iz Nepala, koji nisu bili njegovi radnici već su bili zaposleni u drugom trgovačkom društvu koji nema veze s tužiteljem niti s tuženikom. Tužitelj je rekao da će ti radnici raditi kod tuženika dok ne dođe njegovih 10-15 radnika. Tuženik je za rad predmetnih radnika plaćao tužitelju 10,00 eura po satu rada s time da je u računima navedeno da se isti plaćaju za izvođenje građevinskih radova jer tužitelj nije bio registriran za obavljanje poslova najma radnika. Po mojim saznanjima tužitelj je dio zaprimljene naknade plaćao drugom trgovačkom društvu kod kojeg su bila zaposlena ta tri radnika iz Nepala. Tuženik je sam pronašao četiri radnika iz Srbije te je iz razloga što tuženik nije mogao iste zaposliti jer nije prošlo više od 6 mjeseci od njegovog osnivanja dogovorio sa tužiteljem da te radnike prijavi kao radnike tužitelja. Ugovorenu plaću od 800,00 do 900,00 eura je plaćao tužitelj, a tuženik je na ime te plaće tužitelju plaćao račune u kojima su fakturirani građevinski radovi. Osim navedenog iznosa tuženik je tim radnicima iz Srbije plaćao dodatne iznose na ruke. Svi računi koje je tuženik platio tužitelju su plaćeni ustvari za rad tih radnika iz Srbije. Budući da je tuženik prethodno preplatio tri radnika iz Nepala koje mu je poslao tužitelj budući ih je plaćao po 3.000,00 eura mjesečno, tužitelj je pristao zaposliti predmetne radnike iz Srbije s time da je iste plaćao tuženik.“. Na upite, odgovorio je: da su ŠG, ŽG i KG imena radnika koji su radili kod tuženika, a bili prijavljeni kao radnici tužitelja; da je tuženik tužitelju platio naknadu plaće za svo vrijeme dok su radnici iz Srbije bili prijavljeni kod tužitelja s time da je moguće da za dva tjedna nije platio plaću; da predmetni radnici z Srbije za mjesec dana rada nisu dobili plaću od tužitelja jer je tužitelju Porezna uprava izvršila pljenidbu sredstava te im je za tih mjesec dana tuženik naknadio plaću koju nisu primili; da je tuženik plaćao najam kombija, a dogovor je bio da će najam kombija plaćati zajedno tužitelj i tuženik; da je on sastavljao popise radnih sati izvršenih po pojedinom danu od strane radnika te ih je po uputi SG slao fotografirane putem poruke JG za koju ne zna da li je radila kod tužitelja; da je tuženik u cijelosti platio sve stanove za radnike što mogu potvrditi svjedoci; da su na stranicama 60, 67, 69 i 73 spisa popisi radnih sati koje je on slao JG po uputi SG; da se

P o v

r v - 8 1 / 2 024-38

isti odnose na tri radnika iz Nepala i to Ž, K i Š čija imena su naznačena u predmetnim popisima, a cijena rada tih radnika je bila 10,00 eura po satu; da je on svakog dana prevozio ta tri radnika iz stanova na mjesto rada i obrnuto i to s kombijem ZG za koji je tuženik naknadu plaćao tužitelju u računima u kojima je navedena usluga građevinski radovi; da su ti radnici iz Nepala bili zaposlenici firme Horse centar iz Tara; da misli da je Porezna uprava zapljenu tužiteljevog računa zbog koje radnici nisu dobili plaće izvršila u veljači ili ožujku 2023.; da to zna jer su mu radnici rekli da nisu dobili plaću kod tužitelja ali da se ne sjeća da mu je za zapljenu Porezne uprave rekao SG ili JG; da je tuženik zaprimio ovdje utužene račune te da je rekao knjigovođi da se isti storniraju i da se ne plaćaju, a SG je on usmeno rekao da ih tuženik neće platiti; da uz račune nisu dostavljene specifikacije; da u vrijeme na koje se odnosne utuženi računi radnici iz Srbije nisu više bili zaposleni kod tužitelja te da iz toga razloga nije platio predmetne račune; da je tužitelj ishodio dozvole za boravak i rad radnika iz Srbije jer su isti bili zaposleni kod tužitelja; da su radnici iz Turske kod tuženika radili svega nekoliko dana nakon čega ih je on poslao natrag odnosno nisu više radili; da su KGT i NG imena radnika iz Turske koji su nekoliko dana radili kod tuženika; da mu je te radnike iz Turske poslao tužitelj; da je tuženik platio tužitelju naknadu za tih nekoliko dana rada radnika iz Turske; da on ne zna zašto je u računima koje je tužitelj ispostavio tuženiku naznačen prijenos porezne obveze; da on ne zna zašto je knjigovođa tuženika odbila pretporez po utuženim računima; da je tuženik plaćao stanarinu za stan najmodavca AG te su u njemu boravila tri radnika iz Nepala i to u prosincu 2022. te u siječnju i veljači 2023.; da su osobe koje su navedene u čl. 3 ugovor o najmu stana na stranici 95 spisa radnici koje je tužitelj poslao tuženiku a koji nisu niti došli na gradilište niti radili na njemu jer je tuženik odmah vidio da isti nisu za rad na građevini te je nakon tri dana došao čovjek po njih s kombijem i odvezao; da je tuženik za predmetne radnike platio najam stana unaprijed i to za svakog 250,00 eura mjesečno AG; da po njemu ne postoji niti jedno neplaćeno dugovanje tuženika prema tužitelju.

15. Svjedok EG je iskazao: "Ja sam spojio u poslovnu suradnju DG i IG koji je bio zakonski zastupnik KOLEDIĆ d.o.o. koji je bio glavni izvođač radova na predmetnom gradilištu, šetnica u Savudriji. Sva saznanja o odnosu između parničnih stranaka imam posredno, odnosno o onome što mi je rekao DG. Znam da je tužitelj trebao tuženiku osigurati kvalificirane radnike za rad na predmetnom gradilištu, a zauzvrat je tuženik trebao tužitelju osigurati kao posrednik posao postavljanja elektroinstalacija na dva gradilišta u okolici Zagreba. Tužitelj nije osigurao radnike za rad na predmetnom gradilištu u Savudriji, a nije niti obavio posao postavljanja elektroinstalacija na gradilištima u okolici Zagreba, unatoč tome što mu je tuženik osigurao kao posrednik obavljanje tih poslova u okolici Zagreba. Do svega navedenog je došlo iz razloga što tužitelj nije uspio pribaviti kvalificirane radnike niti za gradilište u Savudriji, niti za gradilište u okolici Zagreba. U jednom trenutku je tuženik pronašao četiri radnika iz Srbije ali ih nije mogao zaposliti jer je firma nedavno bila osnovana, pa je sa tužiteljem dogovorio da on zaposli te radnike koji će raditi na gradilištu u Savudriji. Tužitelj je isplaćivao plaće tim radnicima, a tuženik je njemu na račun slao novac za to.". Na upite, odgovorio je: da on ne zna kako su stranke knjigovodstveno prikazivale uplate tuženika na račun tužitelja, odnosno da ne zna koji je bio opis svrhe plaćanja, a niti kako su izdavani računi; da su ta četiri radnika iz Srbije radila na gradilištu u Savudriji negdje oko mjesec dana, a zatim su se vratili u Srbiju; da je smještaj za te radnike pronašao i plaćao tuženik, a da to zna jer je on pomogao DG pronaći stanove i to jedan u Kmetima, a drugi u Savudriji; da zna da je tuženik koristio jedan plavi kombi marke Volkswagen, da je taj kombi pribavio tužitelj

P o v

r v - 8 1 / 2024-38

ali da ne zna je li to bio kombi u vlasništvu tužitelja; da misli da je tuženik plaćao najam tog kombija; da mu DG nije rekao da postoje nepodmirena potraživanja između tužitelja i tuženika ali da mu je rekao da mu je tužitelj neosnovano fakturirao neke račune odnosno da se radilo o "izmišljenim" računima; da on ne zna je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza na te neosnovano fakturirane račune, ali da misli da mu je DG rekao da je njegov knjigovođa nešto pogriješio u svezi dva računa tužitelja; da on ne zna je li tuženik tužitelju osporio te sporne račune.

16. Svjedok BG je iskazao: "Moja kolegica je vlasnik firme HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar, a ta firma je bila podizvođač za tužitelja OMEGA STIL j.d.o.o. pri izvođenju radova na šetnici u Savudriji. Tužitelj OMEGA STIL j.d.o.o. je bio podizvođač za tuženika FLOOR WAY j.d.o.o., a tuženik FLOOR WAY j.d.o.o. je bio podizvođač za glavnog izvođača KOLEDIĆ d.o.o. Ja sam pomagao mojoj kolegici, vlasnici i zakonskoj zastupnici HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar. HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. je primao upute od zakonskog zastupnika tuženika DG iako nije imao zaključen ugovor sa tuženikom već sa tužiteljem, a sve iz razloga što je tada zakonski zastupnik tužitelja SG bio u bolnici. HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar je na predmetno gradilište osigurao građevinske radnike za grube građevinske radove te je bilo ugovoreno plaćanje po satu rada tih radnika, a plaćanje je vršio ovdje tužitelj OMEGA STIL j.d.o.o. Posljednja četiri računa odnosno za dva mjeseca rada (jer su se računi izdavali svakih 15 dana) tužitelj OMEGA STIL j.d.o.o. nije platio društvu HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar, a sve uz opravdanje da njemu račune za rad tih radnika nije platio ovdje tuženik FLOOR WAY j.d.o.o.". Na upite, odgovorio je: da je HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar za predmetno gradilište osigurao građevinske radnike iz Nepala; da rad za te radnike iz Nepala nije plaćen HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar od strane tužitelja, a dalje taj rad nije plaćen tužitelju od strane tuženika, a sve kako mu je rekao SG; da je on bio prisutan razgovoru u kojem su sudjelovali on, DG i SG te je DG uvjeravao da će tuženik platiti te račune tužitelju, kako bi ih tužitelj dalje platio društvu HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar, ali da prema njegovim saznanjima ti računi nisu plaćeni od strane tuženika tužitelju; da on ne zna za radnike iz Srbije niti za odnose tužitelja i tuženika vezano uz te radnike; da je na predmetnom gradilištu bilo više radnika iz različitih država, ali da nije znao za koju pojedinu firmu oni rade; da je društvo HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar podnijelo prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja radi naplate predmetnih računa te je ovdje tužitelj izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi osporavajući osnov i visinu tražbine, a postupak još nije pravomoćno okončan pred sudom; da mu je SG usmeno rekao da će platiti predmetne račune društvu HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar kada tužitelj naplati tražbinu od ovdje tuženika za račune koji mu nisu plaćeni; da on zna da je HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar tužitelju trebao osigurati četiri radnika za predmetno gradilište što je i napravio, a da ne zna koliko je tužitelj trebao radnika osigurati tuženiku niti je li to ispunjeno; da su predmetna četiri radnika na gradilištu radila od sredine prosinca do kraja ožujka sljedeće godine; da jednog dana HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar zbog hitnih radova osigurao više radnika, ali da to nije niti fakturirano; da je na osnovu potraživanja za dva mjeseca rada za predmeta četiri radnika društvu HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar ostalo nenaplaćeno dospjelo potraživanje prema ovdje tužitelju u iznosu od 15.980,00 eura; da su ostali naplaćeni računi u iznosu od 4.620,00 eura fakturirani u veljači 2023., zatim u iznosu od 2.340,00 eura fakturiran u veljači ili ožujku 2023., zatim u iznosu od 4.440,00 eura fakturiran polovinom ožujka 2023. i u iznosu od 4.580,00 eura fakturiran krajem ožujka ili početkom travnja 2023.; da je kao robe/usluge u računima navedeno

P o v

r v - 8 1 / 2024-38

betoniranje, šalovanje, armiranje, i to komada 1, a da nisu navedeni radni sati jer je u ugovoru između HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar i ovdje tužitelja navedeno da će se cijena plaćati prema stvarno izvedenim količinama radova; da je prvo radnike na gradilište vozio on, a zatim je rekao da više on to ne može, a nakon toga su radnike na gradilište dovozili i odvozili DG i tuženikovi radnici u jednom plavnom kombiju marke Volkswagen; da misli da je taj kombi osigurao tužitelj OMEGA STIL j.d.o.o.; da su radnici prvo voženi iz Lanterne na gradilište u Savudriju, a zatim je netko od ovdje parničnih stranaka iznajmio stan te su oni stanovali u [adresa]; da mu je DG rekao da mu je jeftinije plaćati stan nego prijevoz, ali da on ne zna tko je plaćao stan i je li plaćen; da su radnici predmetni stan morali napustiti nakon nekog vremena, a da su nakon toga opet dovoženi i odvoženi na gradilište sa plavim kombijem; da on ne zna za detalje vezano uz račune koje je tužitelj izdavao tuženiku, da ne zna da li ih je tuženik osporavao, a da samo zna da mu je SG rekao da on na predmetnim radnicima nije ništa zaradio; da on ne zna je li tuženik koristio odbitak pretporeza po računima koje mu je fakturirao tužitelj, ali da misli da je dogovoren prijenos porezne obveze jer ga je za to pitao DG koji nije imao iskustva s time; da je tužitelj društvu HORSE CENTAR LANTERNA d.o.o. Tar platio račune za rad u prosincu 2022 i siječnju 2023., a da nije plaćen rad za veljaču i ožujak 2023.; da su u odnosu na neplaćeni iznos plaćeni iznosi moguće nešto manji jer je u prosincu zbog blagdana izvršeno manje radova.

17. Zakonski zastupnik tužitelja ZG iskazao je: "U vrijeme ugovaranja i obavljanja poslova koji su predmet utuženih računa nisam bio zakonski zastupnik tužitelja te o tome nemam neposrednih saznanja, osim u svezi kombija koji je bio u mojem vlasništvu. Na zahtjev DG ja sam predmetni kombi iznajmio tuženiku. JG koja je bila zaposlena kod tužitelja kao administrator mi je pomogla sastaviti ugovor, a ugovor je zaključen između mene kao namjodavca i DG kao najmoprimca. Za korištenje predmetnog vozila DG nije ništa meni platio niti sam ja pokrenuo neki postupak radi prisilne naplate. Drugih neposrednih saznanja o predmetu ovog spora ja nemam.". Na upit suca zakonski zastupnik tužitelja je naveo da on ne zna je li predmet utuženih računa i najamnina za kombi koji je on dao u najam DG.

18. Osnovom pravila o teretu dokazivanja, sadržanog u odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje i činjenice koje joj idu u korist. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno dokaza u prilog svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a. ZPP-a. Odredbom čl. 221.b ZPP-a propisano je da, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Dakle, na tuženiku je, sukladno čl. 221.b. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), bio teret dokaza da tražbina koja je predmet računa po kojima je koristio odbitak pretporeza ne postoji.

19. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe o teretu dokaza, u situaciji međusobno različitih, suprotstavljenih navoda stranaka, te iskaza po njima predloženih svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja (citiranih pod točkama 13. do 17. ovog obrazloženja) o postojanju utužene tražbine, temeljem odredbi čl. 219., čl. 221.a. i čl. 221.b ZPP-a, ovaj je sud zaključio da tužitelj nije dokazao da predmetna tražbina ne postoji. Jedini dokazi koje je tuženik predložio u svom nastojanju da dokaže

P o v

r v - 8 1 / 2024-38

nepostojanje utužene tražbine su saslušanje supruga zakonske zastupnice tuženika, koji je zainteresiran za uspjeh tuženika u postupku, te saslušanje svjedoka EG, koji je iskazao da sva saznanja o odnosu između parničnih stranaka ima posredno, odnosno po onome što mu je rekao suprug zakonske zastupnice tuženika DG. S druge strane, u prilog svojih tvrdnji (o postojanju utužene tražbine) tužitelj je osim iskaza svjedok SG (oca zakonskog zastupnika tužitelja) i BG, dostavio i isprave, i to popise radnih sati na stranicama 60, 67, 69 i 73 spisa koje je suprug zakonske zastupnice tuženika DG slao tužitelju (o čemu su suprug zakonske zastupnice tuženika DG i otac zakonskog zastupnika tužitelja SG suglasno iskazivali), Ugovore o najmu stana od 5. travnja 2023. (između tužitelja kao najmoprimca i UG kao najmodavca), od 4. travnja 2023. (između tužitelja kao najmoprimca i ČG), račune Ustanove za zdravstvenu skrb Adria Medic od 8. svibnja 2023. za pružene usluge za KG te za HG, te dozvole za boravak i rad, a u prilog tužiteljevim tvrdnjama govori i dopis Porezne uprave od 19. prosinca 2024. (na str. 162. spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik po utuženim računima koristio odbitak pretporeza.

20. Budući da tuženik na kojem je, temeljem odredbe čl. 221.b ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazao da predmetna tražbina ne postoji, sud je, temeljem čl. 221.b ZPP-a i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev (točka I izreke). Na dosuđene iznose glavnice sud je dosudio zatezne kamate na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Određen je paricijski rok od 15 dana, sukladno čl. 328. st. 2. ZPP-a.

21. Može se dodati da iz izvedenih dokaza (tako je iskazao i suprug zakonske zastupnice tuženika DG) proizlazi da u računima koje je tužitelj izdavao tuženiku (utuženim i onima koje su izdani ranije) pod nazivom robe/usluge nisu navedene stvarno izvršene usluge i troškovi (ustup radnika i troškovi vezani uz njihov smještaj, prijevoz i dr.) već je u istima navedeno da se isti plaćaju za izvođenje građevinskih radova (svjedok DG iskazao je da je to bilo iz razloga što tužitelj nije bio registriran za obavljanje poslova najma radnika).

22. Za prihvaćenje tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu za usluge najma kombija, osim prethodno navedenih razloga, dodaje se da je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim iako je predmetni kombi bio u vlasništvu ZG (a ne tužitelja), a sve budući da iz iskaza supruga zakonske zastupnice tuženika DG proizlazi da su stranke dogovorile da će najam kombija plaćati zajedno tužitelj i tuženik (dakle ne DG već tuženik).

23. Prilikom donošenja odluke o trošku sud je dosudio jedinstveni trošak postupka primjenjujući Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona, a prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje o ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

P o v

r v - 8 1 / 2024-38

24. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku je naloženo (u točki II izreke) da tužitelju naknadi:

- nastali trošak ovršnog postupka i to za sastav prijedloga za ovrhu iznos od 625,00 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 11.1 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), za javnobilježničku nagradu iznos od 245,26 eura s uključenim PDV-om (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku), ukupno 870,26 eura,

- trošak parničnog postupka i to za zastupanje na ročištima od 25. listopada 2024., 22. studenog 2024., 22. siječnja 2025., 20. ožujka 2025. i 12. svibnja 2025. iznos od 500,00 eura po ročištu (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 4. listopada 2024., 13. studenog 2024. i 7. svibnja 2025. iznos od 500,00 eura po ročištu (Tbr. 9. t. 1. Tarife), PDV u iznosu od 1.000,00 eura, ukupno 5.000,00 eura,

sveukupno 5.870,26 eura.

Na priznati trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata (zatražena u prijedlogu za ovrhu) od presuđenja do isplate (sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.). Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka II izreke).

25. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 6. ožujka 2025. u iznosu od 625,00 eura (s PDV-om) jer taj podnesak nije dostavljen. S obzirom na navedeno je, u točki III izreke, u preostalom dijelu, za iznos od 625,00 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

U Pazinu, 23. lipnja 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu,

- tuženiku po pun.