Poslovni broj: Us I-2346/25-2

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca BI, državljanina Rusije, rođenog **.**.2004., dana 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o je

Ukida se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška, KLASA: UP/I-216-01/25-03/2, URBROJ: 511-11-11-25-98 od 7. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Ovaj Sud zaprimio je 20. lipnja 2025. rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška KLASA: UP/I-216-01/25-03/2, URBROJ: 511-11-11-25-98 od 7. lipnja 2025., radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20-151/22, dalje Zakon).

2. Predmetnim rješenjem stranac BI, državljanin Rusije, rođen **.**.2004. smješta se u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do dva (2) mjeseca od dana uručenja rješenja.

3. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška KLASA: UP/I-216-04/25-01/19, URBROJ: 511-11-11-25-124 od 7. lipnja 2025. predmetni stranac protjeran iz Republike Hrvatske, određena mu je zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine, koja se računa od dana prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, te je određeno da će se prisilno udaljiti u državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku (Bosna i Hercegovina) ili u državu čiji je državljanin.

4. Prema Zapisniku o uzimanje izjave proizlazi da je predmetni stranac dana 05.12.2022.godine izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u RH, te potom bio smješten u hotelu Porin, u Zagrebu, ali je dana 11.01.2024.godine samovoljno napustio navedeni smještaj i uputio se na gore rečenu adresu u [adresa], gdje boravi sam. Dana 03.06.2025.godine nakon što je odlučio posjetiti prijatelja u Sarajevu, krenuo je iz Njemačke prema BiH. Preko Austrije i Slovenije je vlakom doputovao do Zagreba, gdje se dana 06.06.2025.godine u 02,30 sati na autobusnom kolodvoru ukrcao u autobus za Novu Gradišku. Nakon što je stigao do autobusnog kolodvora u Novoj Gradiški, uputio se pješice prema granici s BiH, koju je namjeravao ilegalno prijeći, plivajući preko rijeke Save. Kod mjesta Savski Bok, u namjeri ilegalnog prelaska državne granice iz RH u BiH, zatekao se na teško pristupačnom području, gdje je nakon poziva građanina, koji mu je pomogao izvući se i doći na pristupačno područje, zatečen po policijskim službenicima.

5. Člankom 212. Zakona propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).

6. Nadalje, člankom 214. st. 1. Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja), s time da su stavkom 2. istog članka propisane okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka propisano je kada se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka.

7. Sud nalazi kako se u obrazloženju predmetnog rješenja o smještaju u Prihvatni centar navodi da se prisilno udaljenje i povratak u konkretnom slučaju ne može osigurati blažim mjerama iz Zakona s obzirom da je predmetni stranac nezakonito ušao u EGP, odnosno Republiku Hrvatsku.

7.1 Međutim, kako bi se utvrdilo da li postoji mogućnost primjene blažih mjera, odnosno da li predmetni stranac ima osiguran smještaj ili dovoljno novčanih sredstava za polog, potrebno ga je na iste okolnosti saslušati i izjavu istog o navedenim okolnostima navesti u Zapisniku saslušanja.

7.2 Iz dostavljenog Zapisnika o uzimanju izjave stranca, nije uopće vidljivo da je isti saslušavan na navedene okolnosti, pa stoga Sud nalazi da nije niti jasno utvrđeno činjenično stanje u pogledu mogućnosti primjene blažih mjera iz Zakona.

8. Kako se u postupku sudske kontrole činjenice utvrđuju prema ispravama dostavljenog spisa predmeta, to Sud u konkretnom slučaju nalazi da isprave predmeta ne potvrđuju navode rješenja o nemogućnosti primjene blažih mjera iz članka 213. st. 1. Zakona.

9. Napominje se i to da je utvrđeni rok ograničenja kretanja od dva mjeseca obrazložen time što „postoji rizik od izbjegavanja napuštanja EGP odnosno RH“.

9.1 Međutim, Sud ukazuje kako je rok ograničenja kretanja potrebno obrazložiti na način da se iznesu argumenti koji potkrepljuju stav da je riječ o realnom vremenu potrebnom za napuštanje EGP-a (primjerice vremenom koje je potrebno radi pribavljanja putne isprave, avionske karte i organizacije putovanja za državu podrijetla ili zemlju tranzita).

9.2. Prema mišljenju suda za prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu je primjereno odrediti rok od 30 dana, pa ukoliko prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu nije moguće, a u tom roku nije moguće niti prisilno udaljiti stranca u zemlju podrijetla, može se donijeti rješenje o produljenju smještaja u centru pri čemu Sud imao u vidu pravilo razmjernosti iz članka 182. stavak 4. Zakona o strancima.

10. Valja ukazati kako svako ograničenje temeljnih prava mora biti nužno za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, radi čega je nadležno tijelo kod odlučivanja da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama, pa je stranca potrebno smjestiti u centar, dužno uvijek provesti individualnu procjenu u skladu s pravilom razmjernosti, jer se radi o primjeni najteže od propisanih mjera ograničenja kretanja. Isto tako potrebno je obrazložiti određeni rok ograničenja slobode kretanja.

11. Slijedom navedenog, kako podaci spisa ne daju pouzdanu osnovu iz koje bi se moglo ocijeniti da je rješenje o smještaju u Prihvatni centar zakonito, to je primjenom odredbe članka 216. st. 6. Zakona i članka 12. st. 2. toč. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. lipnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. BI, Prihvatni centar za strance, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, e-mailom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko- posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška

3. U spis