Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-642/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 23. travnja 2025., u prisutnosti pun. tužitelja te pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102231947 zaključen dana 9. veljače 2005.g. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao kredita, solemniziran od JB Vesne Pučar, u Zagrebu, dana 16. veljače 2006.g., pod posl.br. OU- 144/05-1 kao i Aneks ugovora o kreditu zaključen između stranaka 3. siječnja 2006.g. te Aneks broj 2. Ugovora o kreditu broj 5102231947 zaključen između stranaka, u Zagrebu, dana 26. siječnja 2016.g.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 36.264,12 EUR (273.232,04 kn) zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, od 1.08.2015.g. do 31.12.2022..g. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. pa nadalje određenoj prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, koje kamate teku:

- na iznos od 314,58 EUR od 05.04.2014.g.

- na iznos od 546,55 EUR od 05.05.2014.g.

- na iznos od 544,83 EUR od 05.06.2014.g.

- na iznos od 546,15 EUR od 09.07.2014.g.

- na iznos od 550,80 EUR od 09.08.2014.g.

- na iznos od 553,06 EUR od 08.09.2014.g.

- na iznos od 552,79 EUR od 07.10.2014.g.

- na iznos od 556,77 EUR od 10.11.2014.g.

- na iznos od 559,43 EUR od 10.12.2014.g.

- na iznos od 1.120,71 EUR od 15.01.2015.g.

- na iznos od 467,18 EUR od 06.02.2015.g.

- na iznos od 560,35 EUR od 06.03.2015.g.

- na iznos od 560,36 EUR od 07.04.2015.g.

- na iznos od 560,41 EUR od 10.05.2015.g.

- na iznos od 560,34 EUR od 08.06.2015.g.

- na iznos od 560,36 EUR od 07.07.2015.g.

- na iznos od 560,36 EUR od 10.08.2015.g.

- na iznos od 560,36 EUR od 07.09.2015.g.

- na iznos od 561,02 EUR od 09.10.2015.g.

- na iznos od 560,36 EUR od 10.11.2015.g.

- na iznos od 560,75 EUR od 09.12.2015.g.

- na iznos od 560,75 EUR od 11.01.2016.g.

- na iznos od 492,07 EUR od 05.02.2016.g.

- na iznos od 489,71 EUR od 04.03.2016.g.

- na iznos od 483,51 EUR od 07.04.2016.g.

- na iznos od 480,59 EUR od 06.05.2016.g.

- na iznos od 481,17 EUR od 03.06.2016.g.

- na iznos od 482,80 EUR od 05.07.2016.g.

- na iznos od 480,54 EUR od 04.08.2016.g.

- na iznos od 480,42 EUR od 07.09.2016.g.

- na iznos od 482,48 EUR od 05.10.2016.g.

- na iznos od 481,74 EUR od 07.11.2016.g.

- na iznos od 483,95 EUR od 06.12.2016.g.

- na iznos od 485,70 EUR od 05.01.2017.g.

- na iznos od 480,98 EUR od 05.02.2017.g.

- na iznos od 477,40 EUR od 05.03.2017.g.

- na iznos od 478,02 EUR od 07.04.2017.g.

- na iznos od 480,07 EUR od 05.05.2017.g.

- na iznos od 476,68 EUR od 05.06.2017.g.

- na iznos od 475,98 EUR od 05.07.2017.g.

- na iznos od 476,14 EUR od 05.08.2017.g.

- na iznos od 476,25 EUR od 05.09.2017.g.

- na iznos od 481,80 EUR od 05.10.2017.g.

- na iznos od 484,88 EUR od 05.11.2017.g.

- na iznos od 484,63 EUR od 05.12.2017.g.

- na iznos od 482,86 EUR od 05.01.2018.g.

- na iznos od 476,43 EUR od 05.02.2018.g.

- na iznos od 478,21 EUR od 05.03.2018.g.

- na iznos od 477,61 EUR od 05.04.2018.g.

- na iznos od 476,40 EUR od 05.05.2018.g.

- na iznos od 474,47 EUR od 05.06.2018.g.

- na iznos od 474,24 EUR od 06.07.2018.g.

- na iznos od 475,11 EUR od 07.08.2018.g.

- na iznos od 477,33 EUR od 07.09.2018.g.

- na iznos od 477,10 EUR od 05.10.2018.g.

- na iznos od 477,22 EUR od 08.11.2018.g.

- na iznos od 476,59 EUR od 07.12.2018.g.

- na iznos od 476,69 EUR od 08.01.2019.g.

- na iznos od 477,02 EUR od 07.02.2019.g.

- na iznos od 477,25 EUR od 07.03.2019.g.

- na iznos od 477,17 EUR od 05.04.2019.g.

- na iznos od 476,33 EUR od 08.05.2019.g.

- na iznos od 476,77 EUR od 07.06.2019.g.

- na iznos od 475,15 EUR od 05.07.2019.g.

- na iznos od 473,83 EUR od 08.08.2019.g.

- na iznos od 475,33 EUR od 06.09.2019.g.

- na iznos od 2.699,24 EUR od 19.9.2019.g., pa sve do konačne isplate."

II. Utvrđuje se ništetnom odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102231947 zaključenog dana 9. veljače 2005.g. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao kredita, solemniziranog od JB Vesne Pučar, u Zagrebu, dana 16. veljače 2006.g., pod posl.br. OU-144/05-1 u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskog franka), iznos anuiteta, kamate te otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti tuženika za CHF (švicarski franak) važećem na dan dospijeća.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102231947 zaključenog dana 9. veljače 2005.g. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao kredita, solemniziranog od JB Vesne Pučar, u Zagrebu, dana 16. veljače 2006.g., pod posl.br. OU-144/05-1, u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama tuženika.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.451,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja od 1.1.2009. do 30.6.2011. iznosi 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče:

- na iznos od 5,54 EUR od 01.01.2009.g.

- na iznos od 9,71 EUR od 01.02.2009.g.

- na iznos od 12,65 EUR od 01.03.2009.g.

- na iznos od 0,77 EUR od 01.04.2009.g.

- na iznos od 2,59 EUR od 01.05.2009.g.

- na iznos od 3,61 EUR od 01.01.2010.g.

- na iznos od 10,88 EUR od 01.02.2010.g.

- na iznos od 9,98 EUR od 01.03.2010.g.

- na iznos od 20,14 EUR od 01.04.2010.g.

- na iznos od 19,44 EUR od 01.05.2010.g.

- na iznos od 32,92 EUR od 01.06.2010.g.

- na iznos od 50,93 EUR od 01.07.2010.g.

- na iznos od 36,01 EUR od 01.08.2010.g.

- na iznos od 75,08 EUR od 01.09.2010.g.

- na iznos od 58,13 EUR od 01.10.2010.g.

- na iznos od 58,10 EUR od 01.11.2010.g.

- na iznos od 73,63 EUR od 01.12.2010.g.

- na iznos od 93,99 EUR od 01.01.2011.g.

- na iznos od 82,36 EUR od 01.02.2011.g.

- na iznos od 80,55 EUR od 01.03.2011.g.

- na iznos od 72,12 EUR od 01.04.2011.g.

- na iznos od 89,72 EUR od 01.05.2011.g.

- na iznos od 115,49 EUR od 01.06.2011.g.

- na iznos od 119,37 EUR od 01.07.2011.g.

- na iznos od 204,86 EUR od 01.08.2011.g.

- na iznos od 121,87 EUR od 01.09.2011.g.

- na iznos od 110,94 EUR od 01.10.2011.g.

- na iznos od 110,57 EUR od 01.11.2011.g.

- na iznos od 111,27 EUR od 01.12.2011.g.

- na iznos od 129,12 EUR od 01.01.2012.g.

- na iznos od 130,11 EUR od 01.02.2012.g.

- na iznos od 129,73 EUR od 01.03.2012.g.

- na iznos od 125,56 EUR od 01.04.2012.g.

- na iznos od 128,30 EUR od 01.05.2012.g.

- na iznos od 131,77 EUR od 01.06.2012.g.

- na iznos od 126,86 EUR od 01.07.2012.g.

- na iznos od 127,19 EUR od 01.08.2012.g.

- na iznos od 121,58 EUR od 01.09.2012.g.

- na iznos od 120,72 EUR od 01.10.2012.g.

- na iznos od 128,02 EUR od 01.11.2012.g.

- na iznos od 126,10 EUR od 01.12.2012.g.

- na iznos od 129,06 EUR od 01.01.2013.g.

- na iznos od 121,23 EUR od 01.02.2013.g.

- na iznos od 116,81 EUR od 01.03.2013.g.

- na iznos od 127,11 EUR od 01.04.2013.g.

- na iznos od 119,41 EUR od 01.05.2013.g.

- na iznos od 114,10 EUR od 01.06.2013.g.

- na iznos od 110,13 EUR od 01.07.2013.g.

- na iznos od 113,49 EUR od 01.08.2013.g.

- na iznos od 115,41 EUR od 01.09.2013.g.

- na iznos od 124,73 EUR od 01.10.2013.g.

- na iznos od 123,10 EUR od 01.11.2013.g.

- na iznos od 126,56 EUR od 01.12.2013.g.

- na iznos od 120,14 EUR od 01.01.2014.g.

- na iznos od 121,68 EUR od 01.02.2014.g.

- na iznos od 124,00 EUR od 01.03.2014.g.

- na iznos od 121,65 EUR od 01.04.2014.g.

- na iznos od 119,55 EUR od 01.05.2014.g.

- na iznos od 118,43 EUR od 01.06.2014.g.

- na iznos od 120,24 EUR od 01.07.2014.g.

- na iznos od 125,75 EUR od 01.08.2014.g.

- na iznos od 127,34 EUR od 01.09.2014.g.

- na iznos od 126,12 EUR od 01.10.2014.g.

- na iznos od 131,39 EUR od 01.11.2014.g.

- na iznos od 132,79 EUR od 01.12.2014.g.

- na iznos od 133,34 EUR od 01.01.2015.g.

- na iznos od 133,66 EUR od 01.02.2015.g

- na iznos od 133,66 EUR od 01.03.2015.g.

- na iznos od 133,66 EUR od 01.04.2015.g.

- na iznos od 133,66 EUR od 01.05.2015.g.

- na iznos od 133,66 EUR od 01.06.2015.g.

- na iznos od 133,66 EUR od 01.07.2015.g.

- na iznos od 133,66 EUR od 01.08.2015.g.

- na iznos od 133,66 EUR od 01.09.2015.g.

V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 338,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja od 1.2.2009. do 30.6.2011. iznosi 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče:

- na iznos od 2,27 EUR od 01.02.2008.g.

- na iznos od 2,25 EUR od 01.03.2008.g.

- na iznos od 2,25 EUR od 01.04.2008.g.

- na iznos od 2,24 EUR od 01.05.2008.g.

- na iznos od 2,24 EUR od 01.06.2008.g.

- na iznos od 2,24 EUR od 01.07.2008.g.

- na iznos od 2,22 EUR od 01.08.2008.g.

- na iznos od 2,22 EUR od 01.09.2008.g.

- na iznos od 2,21 EUR od 01.10.2008.g.

- na iznos od 2,20 EUR od 01.11.2008.g.

- na iznos od 2,20 EUR od 01.12.2008.g.

- na iznos od 2,18 EUR od 01.01.2009.g.

- na iznos od 2,18 EUR od 01.02.2009.g.

- na iznos od 2,17 EUR od 01.03.2009.g.

- na iznos od 2,16 EUR od 01.04.2009.g.

- na iznos od 15,28 EUR od 01.05.2009.g.

- na iznos od 15,23 EUR od 01.06.2009.g.

- na iznos od 15,17 EUR od 01.07.2009.g.

- na iznos od 15,11 EUR od 01.08.2009.g.

- na iznos od 15,05 EUR od 01.09.2009.g.

- na iznos od 15,00 EUR od 01.10.2009.g.

- na iznos od 14,93 EUR od 01.11.2009.g.

- na iznos od 14,88 EUR od 01.12.2009.g.

- na iznos od 14,82 EUR od 01.01.2010.g.

- na iznos od 14,75 EUR od 01.02.2010.g.

- na iznos od 14,69 EUR od 01.03.2010.g.

- na iznos od 14,63 EUR od 01.04.2010.g.

- na iznos od 14,56 EUR od 01.05.2010.g

- na iznos od 14,51 EUR od 01.06.2010.g.

- na iznos od 14,44 EUR od 01.07.2010.g.

- na iznos od 14,38 EUR od 01.08.2010.g.

- na iznos od 14,31 EUR od 01.09.2010.g.

- na iznos od 14,24 EUR od 01.10.2010.g.

- na iznos od 5,76 EUR od 01.11.2010.g.

- na iznos od 5,73 EUR od 01.12.2010.g.

- na iznos od 5,70 EUR od 01.01.2011.g.

- na iznos od 5,67 EUR od 01.02.2011.g.

- na iznos od 5,64 EUR od 01.03.2011.g.

- na iznos od 5,62 EUR od 01.04.2011.g.

- na iznos od 5,59 EUR od 01.05.2011.g.

VI. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 2.068,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 30.9.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od 30.9.2015. do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

VII. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 26.405,97 eura.

VIII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 1.209,92 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 11,21 od 02.04.2005. pa do isplate,

- EUR 13,07 od 02.05.2005. pa do isplate,

- EUR 11,15 od 02.06.2005. pa do isplate,

- EUR 17,20 od 02.07.2005. pa do isplate,

- EUR 18,34 od 02.08.2005. pa do isplate,

- EUR 6,38 od 02.09.2005. pa do isplate,

- EUR 10,66 od 02.10.2005. pa do isplate,

- EUR 9,96 od 02.11.2005. pa do isplate,

- EUR 10,95 od 02.12.2005. pa do isplate,

- EUR 9,96 od 02.01.2006. pa do isplate,

- EUR 10,95 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 11,46 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 15,20 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 18,25 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 23,49 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 21,11 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 22,19 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 23,92 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 23,39 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 21,26 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 20,74 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 23,44 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 22,82 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 28,60 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 30,02 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 28,59 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 30,70 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 39,49 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 40,20 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 43,82 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 42,39 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 39,93 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 43,54 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 43,23 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 39,05 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 37,56 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 37,33 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 24,88 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 25,49 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 39,33 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 33,22 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 35,82 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 41,86 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 39,30 od 02.11.2008. pa do isplate,

- EUR 29,74 od 02.12.2008. pa do isplate,

- EUR 8,78 od 02.01.2009. pa do isplate,

- EUR 18,38 od 02.02.2009. pa do isplate,

- EUR 4,02 od 02.08.2009. pa do isplate,

- EUR 4,89 od 02.09.2009. pa do isplate,

- EUR 5,66 od 02.10.2009. pa do isplate,

- EUR 6,19 od 02.11.2009. pa do isplate,

- EUR 2,55 od 02.12.2009. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IX. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 492,86 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR

4,06 od 02.06.2011. pa do isplate,

- EUR

4,04 od 02.07.2011. pa do isplate,

- EUR

4,02 od 02.08.2011. pa do isplate,

- EUR

4,00 od 02.09.2011. pa do isplate,

- EUR

3,98 od 02.10.2011. pa do isplate,

- EUR

14,75 od 02.11.2011. pa do isplate,

- EUR

14,66 od 02.12.2011. pa do isplate,

- EUR

14,57 od 02.01.2012. pa do isplate,

- EUR

14,48 od 02.02.2012. pa do isplate,

- EUR

14,39 od 02.03.2012. pa do isplate,

- EUR

14,30 od 02.04.2012. pa do isplate,

- EUR

14,21 od 02.05.2012. pa do isplate,

- EUR

14,10 od 02.06.2012. pa do isplate,

- EUR

14,01 od 02.07.2012. pa do isplate,

- EUR

13,92 od 02.08.2012. pa do isplate,

- EUR

13,82 od 02.09.2012. pa do isplate,

- EUR

13,72 od 02.10.2012. pa do isplate,

- EUR

13,62 od 02.11.2012. pa do isplate,

- EUR

13,52 od 02.12.2012. pa do isplate,

- EUR

13,43 od 02.01.2013. pa do isplate,

- EUR

13,32 od 02.02.2013. pa do isplate,

- EUR

13,12 od 02.03.2013. pa do isplate,

- EUR

13,01 od 02.04.2013. pa do isplate,

- EUR

12,90 od 02.05.2013. pa do isplate,

- EUR

12,80 od 02.06.2013. pa do isplate,

- EUR

12,69 od 02.07.2013. pa do isplate,

- EUR

12,58 od 02.08.2013. pa do isplate,

- EUR

12,47 od 02.09.2013. pa do isplate,

- EUR

12,36 od 02.10.2013. pa do isplate,

- EUR

12,25 od 02.11.2013. pa do isplate,

- EUR

12,13 od 02.12.2013. pa do isplate,

- EUR

12,13 od 02.01.2014. pa do isplate,

- EUR

0,21 od 02.02.2014. pa do isplate,

- EUR

0,19 od 02.03.2014. pa do isplate,

- EUR

0,19 od 02.04.2014. pa do isplate,

- EUR

0,19 od 02.05.2014. pa do isplate,

- EUR

0,19 od 02.06.2014. pa do isplate,

- EUR

0,19 od 02.07.2014. pa do isplate,

- EUR

0,19 od 02.08.2014. pa do isplate,

- EUR

0,19 od 02.09.2014. pa do isplate,

- EUR

0,18 od 02.10.2014. pa do isplate,

- EUR

0,18 od 02.11.2014. pa do isplate,

- EUR

0,17 od 02.12.2014. pa do isplate,

- EUR

0,17 od 02.01.2015. pa do isplate,

- EUR

0,17 od 02.02.2015. pa do isplate,

- EUR

0,17 od 02.03.2015. pa do isplate,

- EUR

0,17 od 02.04.2015. pa do isplate,

- EUR

0,17 od 02.05.2015. pa do isplate,

- EUR

0,16 od 02.06.2015. pa do isplate,

- EUR

0,16 od 02.07.2015. pa do isplate,

- EUR

0,16 od 02.08.2015. pa do isplate,

- EUR

0,15 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine.

X. Svaka strana snosi svoj trošak.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe od dana 12. rujna 2019. i 16. listopada 2019.

II. Dopušta se preinaka tužbe od dana 28. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. travnja 2019. navodi da su stranke dana 09. veljače 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 5102231947 solemniziran od javnog bilježnika Vesne Pućar u Zagrebu dana 16. veljače 2005. pod poslovnim brojem OU-144/05, a kojim je kod tuženika uzeo kredit u iznosu glavnice od 86.773,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a vraćanje kredita da je ugovoreno u 180 mjesečnih anuiteta u iznosu od po 708,55 CHF. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju da je prihvatio ponudu banke za konverzijom predmetnog kredita u kredit u EUR-ima te da je dana 26. siječnja 2016. s tuženikom zaključio Aneks predmetnog ugovora i to Aneks broj 2 ugovora o kreditu u iznosu od 708,55 CHF. Predmetnim dodatkom ugovora da se utvrđuje da neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. iznosi 23.186,08 EUR. Naveo je da ga tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije kao potrošača informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja navedene valutne klauzule posebice imajući u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja nalazio blizu svojih povijesnih minimuma i u narednom razdoblju da je bio očekivan njegov rast, a što da je tuženiku moralo biti poznato jer da mu je kredit sa ugovorenom valutnom klauzulom predstavljen kao povoljniji, a CHF kao stabilna valuta. Naveo je da je člankom 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo te navedena odredba da nije lako razumljiva, a niti je tužitelj kao potrošač bio upoznat s kriterijima o kojima bi ovisila promjena kamatne stope. Naveo je da o ništetnosti sličnih odredbi da je odlučeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., a koja je konačno potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Naveo je da su ništetne bitne ugovorne odredbe bez kojih predmetni ugovor ne može opstati pa da je cjelokupni ugovor o kreditu ništetan. Naveo je da je novčana valuta u kojoj se ugovara isplata i otplata kredita te kamatna stopa koja u ugovorima o kreditiranju predstavlja cijenu predstavljaju bitne sastojke ugovora pa ništetnost tih odredbi rezultira i ništetnosti samog ugovora o kreditu. Naveo je da kada bi pored gore navedenog ništetnih odredbi sporni ugovor o kreditu mogao opstati na snazi u svakom slučaju da bi bio ništetan Aneks broj 2 ugovora o kreditu jer je isti zaključen kao posljedica ogromne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača te je isti aneks dodatno narušio prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Naveo je da je svakako protivan načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti stranaka te načelu jednake vrijednosti činidbe. Naveo je da anuitet koji bi on morao plaćati s obzirom na ništetnost gore navedenih ugovornih odredbi da bi iznosio daleko manje od iznosa anuiteta ugovorenog predmetnim aneksom. Predmetni aneks da je suprotan načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti stranaka u ugovornom odnosu te da je njime stvorena dodatna neravnoteža u pravima i obvezama na teret njega kao potrošača s obzirom da prilikom zaključenja istog te izračuna konverzije nije mogao pregovarati te odredbe istog potrošaču da nisu mogle biti razumljive.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 12. rujna 2019. , zatim od dana 16. listopada 2019. te od dana 28. kolovoza 2023. napravio preinaku tužbe, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku te je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od dana 16. prosinca 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev, odnosno povukao je dio istoga, a kojem povlačenju se tuženik protivio u podnesku od dana 17. veljače 2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te je naveo da ističe prigovor zastare iz razloga što da je eventualno potraživanje tužitelja po ugovoru o kreditu broj 5102231947 od 30. lipnja 2005. u zastari te da treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Naveo da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u ovom predmetu je ta da su tužitelj i tuženik 26. siječnja 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama i zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Naveo je da se ni u kom slučaju ne može govoriti o ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti. Zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim cjelokupni ugovor o kreditu da je neosnovan iz razloga propisanih u članku 234. Zakona o obveznim odnosima te da je citiranim člankom jasno propisano da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe te ako ta odredba nije bila uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen pa ukoliko bi se i smatrala ništetnom odredba o načinu i promjeni kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli, a što da se u cijelosti osporava to da nipošto ne bi značilo da je ništetan cijeli ugovor o kreditu. Naveo je da je stav recentne sudske prakse da eventualnu ništetnost odredaba u dijelu kojim je ugovorena zaštitna valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa ne bi povlačila ništetnost cjelovitih odredbi o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost ugovora s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih. Naveo da je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske istaknuo da budući su prema članku 1021. Zakona o obveznim odnosima bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom eventualna ništetnost odredaba u dijelu kojim je ugovorena zaštitna klauzula i na način na koji se mijenja kamatna stopa s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih ne povlači ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost svih odredaba Naveo je da u odnosu na tužiteljeve navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužitelj itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužitelju pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužitelju pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

2.1. Tuženik je u odgovor na tužbu, zatim u podnesku od dana 29. siječnja 2021. istaknuo i prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, s time da su isti konačno precizirani u podnesku od dana 17. veljače 2025., sadržaja kao u točki VIII. i IX. izreke presude.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5102231947, Aneks br. 2 Ugovora o kreditu br. 5102231947, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužitelja te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102231947, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 09. veljače 2005. na iznos od 86.773,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 180 mjeseci.

3.2. U spornoj odredbi čl.8 st.1 navodi se da je kamatna stopa promjenjiva te se u čl.8 st.2 navodi da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

3.3. U spornoj odredbi čl.2 navodi se "…obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj…" dok je u čl.7 st.4. ugovorena Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2006. do 31.12.2007. iznosila 5,39%, od 01.08.2008. do 01.03.2009. iznosila je 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

5. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da tih godina u predmetno doba taman da su počeli nekako se plasirati na tržište krediti te da je i on odlučio podignuti stambeni kredit za kupnju nekretnine. Naravno da je obilazio i druge banke izuzev tuženika i nekako da su mu kolege rekle da i je većina uzela kredit u Erste banci te da je i on otišao u Erste banku. Tamo da su mu, kod tuženika, prezentirali da imaju kredite u CHF sa niskom kamatnom stopom, nižom nego kod kredita u EUR, rekli su mu da su to super krediti, kao i da ukoliko pređe kompletno sa svojim financijskim poslovanjem kod njih da će mu još smanjiti anuitet. Naveo je da je u konačnici prešao kompletno u Erste banku te da je i dalje kod njih i da je smatrao da je to jedna legalna financijska institucija, a ne kamatari te da će oni brinuti o njemu ako bude nekih problema, ali uistinu da ne zna na koji način uopće opisati tih 15 godina agonije vezano uz kredit u CHF. Stvarno da ne zna da li je itko od tih 100.000 ljudi u Hrvatskoj mogao prepoznati tu toksičnu odredbu, ali sigurno da zna da pošto je ta kamatna stopa počela rasti da u ugovoru nigdje nije pisalo da će to biti jednostranom odlukom banke i da je smatrao da će to biti dogovorno, a da smatra i da je banka mogla intervenirati na način da samostalno smanji kamatnu stopu te da njemu kao klijentu i ostalima olakša život. Što se tiče samog kredita da je svjestan da se tuženik osigurao kao medvjed, tražili su mu hipoteku na predmetnom stanu, dva jamca koje da nije imao pa da je morao sklopiti policu životnog osiguranja do svote koju su oni odredili i nakon toga da je sklopio još jednu policu, tako da je imao dvije, morao je dati i zadužnicu ukoliko ne plati jednu ratu da kredit dospijeva na naplatu, ali da je svaku ratu platio točno u dan, a iz čega da se vidi sam položaj njega kao klijenta i sam neravnopravan položaj banke. Naveo je da su poslali mladu djelatnicu koja je možda imala 10 minuta za njega, isto tako da mu nitko ništa nije objasnio vezano uz valutnu klauzulu, a javni bilježnik da ga je samo solemnizirao. Naveo je da je izvršio konverziju, međutim da su na neki način skoro bili prisiljeni na to obzirom je država donijela zakon da ih zaštiti, a iz banke da su samo dali aneks da potpišu koji da su morali potpisati jer da nisu znali što će biti u narednih 5 godina, da li će raskinuti ugovor, uzeti stan. U tom trenutku rata da mu je bila manja 600,00 kn, međutim na samom kraju aneksa ugovora da je stajala odredba da ukoliko banke uspiju sa ustavnom tužbom pred Ustavnim sudom RH i sruše taj zakon da se rata vraća na staro, odnosno da se umanjenje 600,00 kn poništava i da se iz toga vidi sva pohlepa banaka. Naveo je da je prije sklapanja kredita bio više puta u banci i da su bile brošure u banci i da se odlučio za određeni tip kredita te da je bio svjestan da će njegova visina anuiteta ovisiti o tečaju CHF te da bi bilo isto da je uzeo kredit u EUR. Naveo je da mu je ovo bio prvi, a vjerojatno i zadnji kredit u životu te što se konverzije tiče da je praktički bio prisiljen odnosno "mučen", da je tako izgledalo, kada su mu dali papir da potpiše, da ga je potpisao jer nije znao što ga čeka u idućih pet godina, kao i da je u tom trenutku znao da ih banka nije u potpunosti obeštetila, ali kao što je rekao bili su praktički prisiljeni potpisati tu konverziju. Naveo je da u brošurama nije bilo navedeno kretanje CHF u zadnjih 10 godina te kada mu se predočavaju brošure na listu 118-128 da on to nikada nije vidio i da on nije financijski stručnjak.

6. U svom nalazu i mišljenju od 29. studenog 2024. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj u razdoblju do 31.12.2013. godine bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a., iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 338,98 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 7.451,15 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužitelj u razdoblju do 31.12.2013. godine bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platio tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 492,86 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 1.209,92 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju da iznosi 2.068,02 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. U obračunu konverzije tuženik da nije uzeo u obzir, odnosno nije umanjio obvezu tužitelju za preplatu utvrđenu ovim vještačenjem u prvoj i drugoj alineji zadaće. Međutim, u obračunu konverzije tužiteljeve realizirane kunske uplate sa svim promjenama kamatne stope i tečaja premašile su iznos potreban za namirenje obveza po simuliranom kreditu s vk u EUR, stoga je tuženik tužitelju u konverziji na dan 30.09.2015. godine kredita utvrdio preplatu u iznosu od 1.445,51 EUR korištenu za namirenje do 50% budućih dospjevajućih anuiteta konvertiranog kredita nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika.

6.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio da vještak izradi dopunski nalaz, a o čemu će biti obrazloženo naknadno, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 17. veljače 2025. i na koje primjedbe se vještak očitovao.

6.2. U svom očitovanju od 18. ožujka 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da u svom podnesku tuženik iznosi primjedbu kako prigovara matematičkom izračunu vještaka u odnosu na izračun razlike kamata za razdoblje od 01.01.2014. do 30.09.2015. godine i to iz razloga što vještak simulira otplatu kredita na način da nakon navedenog datuma primjenjuje zakonski fiksiranu kamatnu stopu od 3,23% p.a. kao početno ugovorenu umjesto 5,49% p.a. Na navedenu primjedbu da se očituje kako je vještaku zadaćom vještačenja određeno provesti izračun razlike plaćenih obveza po kreditu u odnosu da su obveze po kreditu plaćane po početnim uvjetima kredita (ks 5,49% p.a.) do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine uz kamatnu stopu 3,23% p.a. Dakle, vještak da je proveo vještačenje sukladno određenoj mu zadaći. Tuženik u podnesku da predlaže korekciju Nalaza i mišljenja na način da se za razdoblje i od 01. veljače primjeni početno ugovorena kamatna stopa 5,49% p.a. Na navedeni prijedlog vještak se očituje kako će eventualnu dopunu Nalaza i mišljenja sačiniti ukoliko mu takva dopuna vještačenja bude određena. Preostale primjedbe u podnesku da su pravne prirode na koje da se vještak ne može očitovati.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ovaj sud nalazi djelomično osnovanim.

7.1. Na početku valja navesti da je naslovni sud, iako tužitelj nije pristupio na posljednje ročište dana 23. travnja 2025., a tuženik se nije želio upustiti u raspravljanje, glavnu raspravu zaključio u skladu s odredbom članka 295 stavak 3 ZPP-a, s obzirom da je smatrao da je predmet dovoljno raspravljen te da se o tužbenom zahtjevu odluka može donijeti na temelju već izvedenih dokaza te stanja u spisu.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 09. veljače 2005. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5102231947 predmet kojeg je iznos od 86.773,53 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 180 mjeseci.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,49% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od veljače 2008. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 5,49% povisivao tako da je kamatna stopa od 01.08.2008. do 01.03.2009. iznosila je 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, dok ju je kasnije smanjivao te je od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.2, čl.7. te odredba čl.8. st.1 i st.2. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od veljače 2008. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 338,98 eura, od 7.451,15 eura odnosno od 2.068,02 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 09. veljače 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8. st.1 i st.2. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.7 i čl.8 st.1. i st.2. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7 i čl.8 st. 1 i 2 Ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

31. O sadržaju odredbi u čl.2, čl.7 i čl.8 st. 1 i 2 Ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 Ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,49% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,49%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2., čl.7 i čl.8 st.1 i 2. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 Ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 09. veljače 2005. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 Ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 Ugovora o kreditu od dana 09. veljače 2005.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje dijela ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. II. i III. izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 09. veljače 2005. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od veljače 2008. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 338,98 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 7.451,15 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tuženik osporava u podnesku od dana 17. veljače 2025., nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku navodi da je nalaz u cijelosti nepotreban za odluku u ovom predmetu jer da tužitelj uopće nema pravo na nikakvu restituciju te matematičkom izračunu u odnosu na izračun razlike kamata za razdoblje 01.01.2014. do 30.09.2015., a o čemu će i u nastavku biti obrazloženo, valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,49% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju odlučiti kao u toč. IV. i V. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.1 i 2 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od veljače 2008. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, stav je ovoga suda da ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u konačnici ne rezultira ništetnošću cijelog ugovora o kreditu i to iz razloga jer se ne radi o bitnom sastojku ugovora, tj. predmetu obveze i cijeni pa ugovor o kreditu u skladu s odredbom članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) može opstati i bez tih ništetnih odredbi. Prema odredbi članka 1021. ZOO-a bitni sastojci takvog ugovora sastoje se od obveze banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene te s druge strane obveza je korisnika banci plaćati ugovorene kamate, a iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na ugovoreni način. U skladu s pravnim utvrđenjima iz kolektivna spora nije ništetna odredba kojom je visina kredita – novčani iznos stavljen na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita određena u protuvrijednosti CHF u kunama prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, već je ništetna odredba kojom je visina obveze tužitelja u pogledu vraćanja kredita, to jest visina anuiteta kredita u protuvrijednosti kuna vezana uz tečaj kreditora za CHF na dan plaćanja anuiteta. Nije ništetna odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, već je ništetna odredba kojom je visina obveze tužitelja u pogledu vraćanja kredita, tj. visina anuiteta vezana odredbom o promjenjivosti početno ugovorene kamate jednostranom odlukom kreditora, dakle, odredba o načinu promjene početno ugovorene kamatne stope. Stoga ništetnost spornih ugovornih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer je tužitelj prema pravno valjanim ugovornim odredbama tuženiku dužan vratiti primljeni iznos kredita u protuvrijednosti kuna s početno ugovorenom kamatom od 5,49% godišnje i prema tečaju za CHF na dan korištenja kredita zajedno s početnom kamatom. Navedeno vrijedi i za Aneks ugovora o kreditu zaključen između stranaka dana 03. siječnja 2006.g

46.1. Što se tiče ništetnosti Aneksa broj 2 ugovora o kreditu broj 5102231947 od dana 26.01.2016. valja navesti iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gos 1/2019 proizlazi da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

46.2. Slijedom navedenog valjalo je odbiti osnovni tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

47. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu br. 5102231947, dalje Aneks.

47.1. Uvidom u Aneks br.2 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 26. siječnja 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 09.02.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102231947 na iznos od 86.773,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,312 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je Aneks potpisan po predstavnicima tuženika te po tužitelju.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužitelj je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

52. Konverzijom kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR izvršeno je izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR kojeg bi tužitelj koristio da je ugovorio kredit s vk u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu. U obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine tuženik da je umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti 54.562,47 HRK (sa 231.520,44 HRK na 176.957,97 HRK). U odnosu na početni tečaj kredita, izračunom je vještak utvrdio, na dan 30.09.2015. godine, razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 23.186,08 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 33.165,45 CHF obračunate po početnom tečaju u iznosu od 2.068,02 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

52.1. S obzirom na gornje navode te utvrđenja tužitelj je odbijen s preostalim dijelom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, sadržaja kao u točki VII. Izreke presude.

53. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužitelj u razdoblju do 31.12.2013. godine bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platio tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 492,86 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7, kao i da manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 1.209,92 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8

53.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelju po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji ni njegova obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

53.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

53.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužitelja.

53.4. Tuženik je u odgovor na tužbu, zatim u podnesku od dana 29. siječnja 2021. istaknuo i prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, s time da su isti konačno precizirani u podnesku od dana 17. veljače 2025. Međutim valja navesti da na strani samog tužitelja (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelja informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelju u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točki VIII. i IX. izreke presude

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 24. travnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od veljače 2008. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

54.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

55. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.2 Ugovora o kreditu br. 5102231947 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

56. Što se tiče samih preinaka tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojima se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužitelj napravio u podnesku od dana 12. rujna 2019., zatim od dana 16. listopada 2019. te od dana 28. kolovoza 2023. valja navesti da su iste napravljene nakon dostave tužbe tuženiku te je za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a, međutim stav je ovoga suda da su iste svrsishodne u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke rješenja.

56.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

57. Tuženik nije tužitelju osporio status potrošača, dok što se tiče dokaznih prijedloga tuženika iz podneska od dana 17. veljače 2025., a vezano za prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, valja navesti da ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika da vještak izračuna razliku u kamati od 01.01.2014. do 30.09.2015. iz razloga što je u tom razdoblju kamatna stopa bila niža od početno ugovorene zbog intervencije zakonodavca, a ne voljom tužitelja, dok što se tiče prijedloga da se vještak očituje da li je konverzija učinjena u skladu sa zakonom isto prema stavu ovoga suda predstavlja pravno pitanje.

57.1. Također, na ročištu dana 24. veljače 2025. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja iz podnesak od dana 16. prosinca 2025. i to iz razloga što je upravo sud taj koji daje zadatak vještaku te je vještak u cijelosti postupio u skladu sa zadaćom suda.

58. Valja navesti da je tuženik u podnesku od dana 12.05.2023. odustao od saslušanja svjedoka ČŽ, službenice banke.

59. Što se tiče navoda tuženika da kako je podneskom od 28. kolovoza 2024. godine pod točkom III. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva postavljen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 36.264,12 eura, a koji se dana 16. prosinca 2024. godine uređuje na način da se potražuje iznos od 7.451,15 eura, da ističe da je riječ o povlačenju tužbenog zahtjeva i to u iznosu od 28.812,97 eura te da se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a protivi povlačenju tužbe za iznos od 28.812,97 eura iz podneska tužitelja od 16. prosinca 2024. godine te traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 36.264,12 eura, valja navesti da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka precizirao tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki IV., V. i VI. izreke presude, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a čijem se povlačenju tuženik protivio, odbijen kao u točki VII. Izreke presude te valja navesti da je tuženik krivo u podnesku napisao i koji iznos tužitelj potražuje i za koji iznos je povučen tužbeni zahtjev.

60. Međutim što se tiče troškova postupka valja navesti da je odredbom članka 154 stavak 2 između ostalog propisano da omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, slijedom čega je i ovaj sud uzeo u obzir upravo tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj konačno postavio podneskom od 16. prosinca 2024.

60.1. Odredbom članka 154 stavak 4 ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. toga Zakona pa je stav ovoga suda da s obzirom da je tužitelj odbijen s osnovnim tužbenim zahtjevom, a uspio je s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, odnosno tuženik je uspio osporiti dio istoga te tuženik nije uspio s postavljenim prigovorom radi prebijanja, da svaka strana snosi svoje parnične troškove.

60.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki X. izreke ove presude.

U Rijeci, 23. lipnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika