Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-239/2021-28

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku po tužbi tužiteljice ŠGS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u OD Kotlar, Vidov & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, njezinog punomoćnika, tuženika i njegovog punomoćnika te objave 23. lipnja 2025.

r i je š i o j e

Utvrđuje se da je tužiteljica ŠGS povukla toč. 2. tužbenog zahtjev i dio toč. 3. tužbenog zahtjeva koji se odnose na osobno vozilo marke Volvo, M1, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka].

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je:

dvosoban stan na trećem katu zgrade sagrađene na dijelu čest. br. 3494/1, na adresi [adresa], ukupne površine 67,51 m[2] , koji stan se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje sa nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sve upisano u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] pri knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela,

bračna stečevina tužiteljice ŠGS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], pa se nadalje utvrđuje da je tužiteljica ŠGS, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica navedene nekretnine u 1/3 dijela,

dok se u preostalom dijelu od dosuđenih 1/3 suvlasničkog udjela do traženih 1/2 suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Tuženik ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, trpjeti upis prava suvlasništva u korist tužiteljice ŠGS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/3 dijela na nekretnini pobliže opisanoj u toč. I. izreke ove presude,

dok se u preostalom dijelu od dosuđenih 1/3 suvlasničkog udjela do traženih 1/2 suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŠGS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.431,88 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

dok se u preostalom dijelu od dosuđenog do traženog iznosa zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2021. ŠGS, (dalje u tekstu: tužiteljica) podnijela je protiv ŠG (dalje u tekstu: tuženika) tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj je u bitnome navela da su ona i tuženik sklopili brak 03. rujna 2011. te da su za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice zajedničkim sredstvima i radom stekli nekretninu u [adresa], u [adresa] i to dvosoban stan na trećem katu zgrade sagrađene na dijelu čest. br. 3494/1, te osobno vozilo i to marke Volvo, M1, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka]. Da je kao vlasnik predmetne nekretnine i vozila upisan tuženik, međutim da takav upis ne odražava realno stanje jer je i ona suvlasnica istih s obzirom da čine njihovu bračnu stečevinu. Kako ona i tuženik nisu drugačije ugovorili podjelu imovine, da su suvlasnici u jednakom dijelu, slijedom čega podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su predmetni stan i osobno vozilo bračna stečevina na kojoj ona ima suvlasnički udio od 1/2 dijela te obveže tuženika da trpi upisa tog njezinog prava u zemljišnoj knjizi ovog suda, odnosno kod Centra za vozila Hrvatske d.d.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 04. veljače 2022. u bitnome naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti jer navodi iz povijesnog dijela tužbe ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju. Naime, da su on i tužena doista sklopili brak 03. rujna 2011., međutim da je isti razveden Rješenjem ovog suda posl. br. R1 Ob-72/2021-2 od 25. veljače 2021. Nadalje, iako je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja braka 2017., da isti ne predstavlja bračnu stečevinu jer je kupoprodajna cijena od 109.000,00 EUR, plaćena dijelom njegovom vlastitom imovinom u iznosu od 45.000,00 EUR koju je ona dobio darovanjem od svojih roditelja, a u preostalom dijelu od 38.000,00 EUR nenamjenskim kreditom koji od prestanka bračne zajednice otplaćuje isključivo on te mu je ostalo za otplatiti još samo 200.000,00 kn. Dakle, da udio tužiteljice u eventualnoj bračnoj stečevini ne može biti koliko ona navodi, pa da predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

2.1. U odnosu na odgovor na tužbu tužiteljica se očitovala u podnesku od 11. travnja 2022. na način da je u bitnome navela da osim što tuženik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama, da je isti kontradiktoran sam sebi. Naime, da tuženik prvo tvrdi kako stan uopće ne predstavlja bračnu stečevinu, da bi zatim naveo kako udio tužiteljice u bračnoj stečevini ne može biti onoliko koliko ona navodi, čime indirektno priznaje kako bi stan bio bračna stečevina, ali ne u udjelu od 1/2 dijela. Nadalje, da isti s jedne strane navodi da je kupoprodajna cijena stana iznosila 109.000,00 EUR, dok s druge strane navodi da je stan platio iznosom od 45.000,00 EUR koje je dobio od roditelja i iznosom od navodi od 38.000,00 EUR od podignutog kredita, međutim da se zbrajanjem navedena dva iznosa dobije iznos od 83.000,00 EUR, pa da se postavlja pitanje što je sa razlikom do 109.000,00 EUR i tko je to platio ili tuženik smatra kako bi samo iznos razlike predstavljao bračnu stečevinu. Da ona navedeno izričito spori jer navedene činjenice ne odgovaraju istini.

2.2. Slijedom istaknutih prigovora tužiteljice, tuženik je u podnesku od 04. studenog 2022. dodatno pojasnio svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu na način da je u bitnome naveo da je kupoprodajna cijena za predmetni stan isplaćena na način da je on ishodio kredit kod PBZ banke d.d. na iznos od 300.000,00 kn temeljem Ugovora o kreditu od 15. prosinca 2017. ovjerenog 18. prosinca 2017. od strane Jelene Skoblar javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OV-10906/17 i nakon toga kredit kod OTP banke d.d. na iznos od 38.600,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate temeljem Ugovora o kreditu sklopljenog dana 05. srpnja 2019., dok je od roditelja na dar dobio iznos od 45.000,00 EUR temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog 07. prosinca 2017. ovjerenog istog dana od strane Jelene Skoblar javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OV-10546/17. Da su njegovi roditelji darovani iznos stekli temeljem prodaje stana kojeg su bili vlasnici i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine (stana) sklopljenog sa kupcem ČG dana 11. listopada 2017. Dakle, da tužiteljica eventualno može tražiti samo udio u bračnoj stečevini u odnosu na iznos koji je bio stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a ne od njegove posebne imovine kojom je predmetni stan stečen.

2.3. Nakon dodatnog pojašnjenja tuženika, tužiteljica je u podnesku od 12. siječnja 2023. u binome navela da je točno da je predmetni stan kupljen temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 2017. te da je točno da je cijena navedena u ugovoru 109.000,00 EUR. Međutim, da nije točno je da je kupoprodajna cijena isplaćena temeljem Ugovora o kreditu od 05. srpnja 2019. Naime, da je Kupoprodajni ugovor sklopljen 2017., pa da kupoprodajna cijena nikako nije mogla biti isplaćena novcima od kredita koji je realiziran i isplaćen u 2019. Da je dio kupoprodajne cijene doista isplaćen kreditom od 300.000,00 kn koji predstavlja bračnu stečevinu. Osim toga da tuženik zaboravlja spomenuti kako su njezini roditelji njoj dali iznos od 13.000,00 EUR radi kupnje predmetnog stana. Dakle, ukoliko bi se uzele kao dokazane tvrdnje o vlastitoj imovini nje i tuženika, da bi kupoprodajna cijena za stan od 109.000,00 EUR bila isplaćena sa 45.000,00 EUR vlastite imovine tuženika, 13.000,00 EUR njezine vlastite imovine, 300.000,00 kn od kredita (39.735,09 EUR prema srednjem tečaju PBZ banke d.d. na dan odobrenja kredita) koji je bračna stečevina i 11.265,00 EUR ostatka kupoprodajne cijene iz vlastitih sredstava kao bračne stečevine. Dakle, da bi ukupan iznos bračne stečevine bio 51.000,00 EUR, što znači da njezina polovica iznosi 25.500,00 EUR te kada se tome pribroji iznos od 13.000,00 EUR njezine vlastite imovine, da se dobije iznos od 38.500,00 EUR, odnosno 35 % u odnosu na puni iznos kupoprodajne cijene, iz čega proizlazi da bi ona bila suvlasnica predmetnog stana u omjeru od 1/3 dijela.

2.4. Na raspravi održanoj dana 13. travnja 2023. tuženik je osporio da je dio kupoprodajne cijene predmetnog stana plaćen vlastitom imovinom tužiteljice, tvrdeći da su netočni svi navodi o njezinoj vlastitoj imovini koju bi ona dobila od roditelja te da se isto eventualno može odnositi na novac koji je uložen za uređene apartmana i kupnju automobila koji je prije bio u njihovom vlasništvu. Također je ustrajao u tvrdnji da je kupoprodajna cijena za stan dijelom plaćena i Ugovorom o kreditu podignutim 2019. jer je istim zatvoren kredit iz 2017. podignut kod PBZ banke d.d.

3. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka MG, GG i ZG.

4. Na ročištu održanom dana 14. travnja 2025. tužiteljica je povukla toč. 2. tužbenog zahtjeva i dio toč. 3. tužbenog zahtjeva koje se odnose na utvrđenje da je automobil marke Volvo bračna stečevina stranka na kojoj ona ima udio od 1/2 dijela i obvezu tuženika da trpi upis tog njezinog prava kod Centra za vozila Hrvatske d.d., jer je isti u međuvremenu nakon podnošenja tužbe uništen. Kako je tuženik pristao na povlačenje, to je odlučeno kao u izreci ovog Rješenja.

4.1. Na istom ročištu proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka, pa kako je u međuvremenu tužiteljica odustala od prijedloga da se sasluša svjedok UG zbog njegovo lošeg zdravstvenog stanja, to je zaključeno s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Elektronički zapis iz matice vjenčanih od 22. studenog 2021. (l.s. 5), Povijesni prikaz izvatka iz knjige položenih ugovora, zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. studenog 2021. (l.s. 7-8), Rješenje ovog suda posl. br. R1 Ob-72/2021-2 od 25. veljače 2021. zajedno sa planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (l.s. 22-27), arhivu prometa po tekućem računu za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. (l.s. 115- 118), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. prosinca 2017. ovjeren istoga dana od strane Alkice Kolega Zubčić javne bilježnice u [adresa] pod br. OV-13678/17 (l.s. 122- 126), Ugovor o kreditu sklopljen sa Privrednom bankom Zagreb d.d. br. 9022046149 od 15. prosinca 2017. ovjeren 18. prosinca 2017.od strane Jelene Skoblar javne bilježnice u [adresa] pod br. OV-10906/17 (l.s. 127-131), Ugovor o kreditu sklopljen s OTP bankom d.d. 05. srpnja 2019. (l.s. 132-135), Ugovor o darovanju od 07. prosinca 2017. ovjeren istoga dana od strane Jelene Skoblar javne bilježnice u [adresa] pod br. OV-10546/17 (l.s. 139-140), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. listopada 2017. (l.s. 141-144), Procjembeni elaborat od 05. svibnja 2022. (l.s. 145-168), račun Booking.com za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 31. srpnja 2020. zajedno sa popisom dovršenih rezervacija (l.s. 175-181), račun Booking.com za razdoblje od 01. kolovoza 2020.-31. kolovoza 2020. zajedno sa popisom dovršenih rezervacija (l.s. 183-196), dana 04. prosinca 2024. saslušao svjedoke MG, GG i ZG (l.s. 263-267) te dana 14. travnja 2025. saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke (l.s. 272- 276).

5.1 Sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6. Tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je dvosoban stan na trećem katu zgrade sagrađene na dijelu čest. br. 3494/1 [adresa], sa nusprostorijama te zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sve upisano u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] pri knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Zadru, bračna stečevina nje i tuženika u kojoj ona ima udio od 1/2 dijela te da se tuženika obveže da trpi upis tog njenog prava.

6.1. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu prvotno tvrdeći da je stan njegova vlastita imovina jer je kupoprodajna cijena istog plaćena dijelom njegovom vlastitom imovnom u iznosu od 45.000,00 EUR koje je stekao darovanjem do svojih roditelja, a dijelom kreditom kojeg je on podigao kod PBZ banke d.d. u iznosu od 300.000,00 kn, a kojeg otplaćuje isključivo on nakon prestanka bračne zajednice. Međutim, u svom iskazu iznesenim u ovom postupku 14. travnja 2025. tuženik je priznao da je predmetni stan bračna stečevina, s tim da on smatra da udio tužiteljice iznosi samo 20%.

6.2. Također je i tužiteljica tijekom postupka osporavala tvrdnje tuženika da je dio kupoprodajne cijene plaćen njegovom vlastitom imovinom u iznosu od 45.000,00 EUR koji je on dobio na poklon od svojih roditelja, da bi na kraju u svojem stranačkom iskazu isto potvrdila.

7. Slijedom navedenog, a s obzirom na očitovanja stranaka iznijetih tijekom postupka, ovaj sud je našao da je među strankama nesporno:

- da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice 2017. te da je bračna stečevina stranaka,

- da je kupoprodajna cijena stana iznosila 109.000,00 EUR,

- da je kupoprodajna cijena dijelom plaćena kreditom u iznosu od 300.000,00 kn podignutim 2017. kod PBZ banke d.d., dijelom iznosom od 45.000,00 EUR vlastite imovine tuženika te dijelom od ušteđevine stranka stečene tijekom braka radom,

dok je među strankama sporno:

- da li je kredit podignut 2017. kod PBZ banke d.d. bračna stečevina stranaka,

- da li je dio kupoprodajne cijene plaćen i vlastitom imovnom tužiteljice u iznosu od 13.000,00 EUR koji je ona dobila od svojih roditelja,

- koliko iznosi udio tužiteljice u predmetnom stanu s osnova bračne stečevine.

8. S obzirom na vrijeme stjecanja predmetnog apartmana, ovdje su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona (Narodne Novine br. 116/03, 17/04, dalje u tekstu: ObZ) koji je čl. 248. i 249. propisivao da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, u kojoj su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili bračnim ugovorom.

9. U odnosu na kredit u iznosu od 300.000,00 kn podignut 2017. kod PBZ banke d.d., kojim je plaćen dio kupoprodajne cijene, tužiteljica tvrdi da isti predstavlja bračnu stečevinu jer je je podignut tijekom braka te otplaćivan sredstvima stečenim radom.

9.1. Tuženik je u svom iskazu u bitnome naveo da kredit u PBZ banci d.d. vraćan na način da je postojao trajni nalog na njegovom računu na kojem prima plaću. Međutim kako se radilo o nenamjenskom kreditu koji je imao veliku kamatu, da je on 2019., dok je još bio u zajednici s tužiteljicom, podigao drugi kredit kojim je zatvorio ovaj prvi kredit u PBZ banci d.d. u cijelosti. Da se taj drugi kredit također otplaćivan putem trajnog naloga sa njegovog računa gdje prima plaću. Da je na taj račun s kojeg se plaćao kredit, osim njegove plaće, polagan novac kojeg su on i tužiteljica stekli iznajmljivanjem predmetnog stana tijekom ljetnih mjeseci, kao i kasnije apartmana u [adresa] jer su smatrali da se radi o zajedničkim sredstvima koja su korištena za podmirenje zajedničkih troškova i svih ostalih potreba, pa tako i otplate kredita za kupnju stana.

9.2. Slijedom prednjih navoda tuženika, ovaj sud je našao da je kredit od 300.000,00 kn kojim je djelom plaćana kupoprodajna cijela predmetnog stana, sukladno odredbi čl. 248 ObZ bračna stečevina stranaka jer je podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice te otplaćivan plaćom tuženika i prihodima od najma, odnosno sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Činjenica da je predmetni kredit zatvoren drugim kreditom nije od značaja jer je i taj drugi kredit podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice te otplaćivan na isti način kao i prvi kredit. Nadalje, činjenica da je tuženik nastavio sam otplaćivati kredit nakon prestanka bračne zajednice od 2021. pa nadalje, nije relevantna za utvrđivanje udjela tužiteljice u bračnoj stečevini, već isto predstavlja samo obvezno-pravni zahtjev tuženika prema njoj s osnove regresa polovine plaćenih mjesečnih rata.

10. U odnosu na tvrdnju tužiteljice, koju je ponovila i u svom iskazu, da je kupovina predmetnog stana dijelom financirana njezinom vlastitom imovinom i to iznosom od 13.000,00 EUR, proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje MG, njezine majke, koja je u svom iskazu u bitnome navela da je ona prodala dionice Turist hotela te da je tužiteljici u prosincu 2017. za kupnju stana na ruke dala iznos od 13.000,00 EUR, o čemu nisu sastavile nikakav ugovor. Da je ona tužiteljici nije davala nikakav novac za kupnju automobila.

10.1. Iz iskaza svjedokinje GG, majke ovdje tuženika, proizlazi da ona nema saznanja da bi roditelji tužiteljice dali određeni iznos za kupnju stana. Da su tužiteljica i tuženik vršili ulaganja u nekretninu u [adresa] u kojoj su živjeli te da je ista financirao tuženik. Da su tužiteljica i tuženik kupovali automobile, među kojima i automobil marke Volvo, s tim da ne zna kako su ih financirali, da misli da su ih kupovali za gotov novac koji je priskrbljen radom tuženika na brodu.

10.2. Iz iskaza svjedoka ZG, oca ovdje tuženika, proizlazi da koliko on zna, da roditelji tužiteljice nisu dali ništa za kupnju stana. Da su tužiteljica i tuženik vršili ulaganja u nekretninu u [adresa] u kojoj su živjeli te da je ista financirao većim dijelom tuženik, a jednim dijelom otac tužiteljice s obzirom da je isti vlasnik nekretnine. Da su tužiteljica i tuženik imali u vlasništvu automobil make Volvo, za kupnju kojeg je otac tužiteljice dao 10.000,00 kn.

10.3. Tuženik je prvotno osporio da bi tužiteljica uopće dobila ikakav novac od svojih roditelja, tvrdeći da se tu eventualno može raditi o novcu koji su njezini roditelji uložili u nekretninu u [adresa] te za kupnju automobila, da bi u svojem iskazu naveo da je 13.000,00 EUR koje je tužiteljica dobila od svojih roditelja nakon što su isti prodali dionice iskorišten za kupnju automobila Volvo koji više ne postoji jer je razbijen.

10.4. Cijeneći naprijed navedeno, ovaj sud je našao da je tvrdnja tužiteljice da je od svojih roditelja dobila 13.000,00 EUR nakon što su oni prodali dionice Turist hotela te da je iste iskoristila za kupnju predmetnog stana, sukladna iskazu svjedokinje MG, koja je na uvjerljiv način iskazivala okolnostima koje su joj osobno poznate. Nadalje, ovaj sud je našao da je iskaz tuženika kontradiktoran njegovim prethodnim tvrdnjama, kao i iskazima svjedoka GG i ZG. Naime, iako je tuženik prvotno osporavao da je tužiteljica dobila 13.000,00 EUR od svojih roditelja, u svom iskazu je potvrdio tu činjenicu, ali je tvrdio da je s tim iznosom kupljen automobil marke Volvo. Međutim, navedeno je kontradiktorno sa iskazom svjedokinje GG koja je navela da misli da su tužiteljica i tuženik automobile kupovali novcem stečenim radom tuženika na brodu, kao što je kontradiktorno i sa iskazom svjedoka ZG koji je naveo da je za kupnju tog automobila otac tužiteljice dao 10.000,00 kn, što nije niti 10% iznosa za koji tuženik potvrđuje da je tužiteljica dobila od svojih roditelja, pa iz istog ne proizlazi zaključak da je dobiven novac iskorišten kako tvrdi tuženik. Također, ovaj sud je našao da niti iskazi svjedoka GG i ZG nisu međusobno sukladni jer s jedne strane GG navodi da su ulaganja u nekretninu u [adresa] financirana od strane tuženika te da su tužiteljica i tuženik kupovinu automobila financirali novcima koje je zaradio tuženik radeći na brodu, dok s druge strane ZG navodi da su ulaganja u nekretninu u [adresa] financirana od strane tuženika i oca tužiteljice, kao i da je otac tužiteljice dao 10.000,00 kn za kupnju automobila Volvo, pa je cijenio da ovi svjedoci nisu u cijelosti upoznati da financijskom situacijom tuženika i tužiteljice, slijedom čega okolnost da isti nemaju saznanja da bi roditelji tužiteljice dali 13.000,00 EUR za kupnju stana nije odlučujuća.

10.5. Osim što je tuženik mijenjao svoj iskaz u pogledu činjenice da li je ili nije tužiteljica dobila od roditelja 13.000,00 EUR, isti je tijekom postupka u tri navrata mijenjao svoje navode kako je platio kupoprodajnu cijene za predmetni stan na način da je prvo naveo da je cijenu od 109.000,00 EUR platio novcem dobivenim od roditelja u iznosu do 45.000,00 EUR i kreditom podignutim kod PBZ banke d.d. od 300.000,00 kn, pa kada mu je tužiteljica ukazala da isto ne odgovara ukupnoj kupoprodajnoj cijeni tvrdio je da je cijena plaćena darovanim novcem, kreditom u PBZ banci d.d. i kreditom u OTP banci d.d., a nakon što mu je ukazano da je kredit u OTP banci d.d. podignut 2019., a ugovor o kupoprodaji sklopljen 2017,. isti je konačno u svom iskazu naveo da je cijena otplaćena darovanim novcem, kreditom u PBZ banci d.d. i zajedničkom ušteđevinom stranaka.

10.6. Slijedom navedenog, ovaj sud je poklonio vjeru tužiteljici da je iznos od 13.000,00 EUR dobiven od roditelja utrošila za otplatu kupoprodajne cijene predmetnog stana, dok je tuženikovo osporavanje istog, našao neuvjerljivim i usmjerenim kao postizanju što boljeg uspjeha u ovom sporu.

11. Dakle, temeljem činjenica koje su nesporne između stranka i rezultata dokaznog postupka, ovaj sud je našao da je kupoprodajna cijena predmetnog stana plaćena novcima koji su vlastita imovina tuženika u iznosu od 45.000,00 EUR, novcima koji su vlastita imovina tužiteljice u iznosu od 13.000,00 EUR i novcima koji su bračna stečevina u iznosu do 51.000,00 EUR (kredit i ušteđevina stečena radom).

11.1. Kako stranke u ovom postupku nisu niti tvrdile da su dogovarale koliki suvlasnički udio pripada svakog u bračnoj stečevini, to su isti sukladno odredbi čl. 249 ObZ suvlasnici u jednakim udjelima.

11.2. Slijedom navedenog, tužiteljica je u financiranju kupoprodaje predmetnog stana sudjelovala sa ukupnim iznosom od 38.500,00 EUR (13.000,00+25.500,00), pa kada se isto stavi u srazmjer sa ukupnom cijenom stana od 109.000,00 EUR, njezin udio iznosi cca 35%, što uz zanemarivo odstupanje na više odgovara 1/3 dijela, a kako je izračunala i sama tužiteljica u podnesku od 12. siječnja 2023.

11.3. Čak i u slučaju da ovaj sud nije poklonio vjeru tužiteljici da je u kupoprodaju stan uložila 13.000,00 EUR vlastitih sredstava, isto ne bi bilo od većeg utjecaja na njezin suvlasnički udio jer bi u tom slučaju udio novca kojim je kupljen stan, a koji je bračna stečevina, iznosio 64.000,00 EUR (109.000,00 – 45.000,00), što bi značilo da je njezin udio 32.000,00 EUR, odnosno 29,35 %, a što je zanemarivo manje od 33,33 % koliko iznosi 1/3 dijela.

12. Dakle, kako je na kraju među strankama bilo nesporno da je predmetni stan njihova bračna stečevina, a ovaj sud je utvrdio da suvlasnički udio tužiteljice u predmetnom stanu iznosi 1/3 dijela, u tom dijelu je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezan tuženik da trpi uknjižbu prava suvlasništva, dok je u preostalom dijelu od dosuđenog udjela do traženog udjela od 1/2 dijela isti odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. I. i II. izreke ove Presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici. Kako se sukladno odredbi istog članka omjer uspjeha u sporu ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove, to je ovaj sud prilikom procijene uspjeha tužiteljice uzeo u obzir samo tužbeni zahtjev koji se odnosi na stan, pa je našao da je tužiteljica u pogledu osnove uspjela sa 100%, a u pogledu visine sa 84 posto, odnosu sveukupno sa 92%, a tuženik sa 8 %. Kako je tužiteljica uspjela u većoj mjeri, to je od postotka njezinog uspjeha oduzet postotak uspjeha tuženika, čime se dolazi do postotka od 84%, u kojem djelu je tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka.

13.1. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR, tužiteljici koja je u ovom postupku bila zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika, valjalo je priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 11. travnja 2022. i 12. siječnja 2023. od po 100 bodova (Tbr. 8.1.), zastupanja na ročištu od 13. travnja 2023., 04. prosinca 2024. i 14. travnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), dok joj je za zastupanje na ročištu od 17. studenog 2022. i 26. siječnja 2023. od traženih 50 bodova priznato 25 bodova jer su ista odgođena prije početka raspravljanja (Tbr. 9.5). Nadalje tužiteljici uopće nije priznat trošak sastava prijedloga za donošenjem privremene mjere od 29. siječnja 2023. i sastava podneska od 29. svibnja 2023. koji se također odnosio na privremenu mjeru jer je takav prijedlog povukla, a isti niti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka jer je mjerom tražila predaju u suposjed, dok je predmet ovog spora utvrđenje suvlasništva s osnove bračne stečevine (čl. 155. ZPP).

13.2. Dakle, tuženoj je priznato ukupno 650 bodova, što iznosi 1.300,00 EUR, s obzirom da vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50), što sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 325,00 EUR (Tbr. 42) i sudskom pristojbom na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudskom pristojbom na presudu u iznosu od 53,08 EUR, sveukupno iznosi 1.704,62 EUR.

13.3. S obzirom da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 84 % nastalog troška, to je istog ovaj sud obvezao da joj isplati iznos od 1.431,88 EUR, koliko iznosi 84 % od 1.704,62 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbio kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. III. izreke ove presude.

13.4. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23.)

U Zadru, 23. lipnja 2025.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda, za Županijski sud u RH.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćnicima.