Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-254/2025-3
U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o. (ranije Tele 2 d.o.o.), Josipa Marohnića 1, Zagreb, OIB: 70133616033, protiv ovršenice UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi namirenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr- 924/2024-3 od 09. prosinca 2024., 23. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I.Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-924/2024-3 od 09. prosinca 2024. u točki I izreke i rješava:
Odbija se zahtjev ovrhovoditelja kojim se nalaže Financijskoj agenciji, da odgodi izdavanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenice UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o. (ranije Tele 2 d.o.o.), Josipa Marohnića 1, Zagreb, OIB: 70133616033, podnesenog kod Financijske agencije 17. listopada 2024., temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog 24. rujna 2013. po javnom bilježniku Mirjani Zvonarek iz Čakovca poslovni broj: Ovrv-529/13, koje je postalo pravomoćno i ovršno 4. listopada 2013., i to do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu ovršenice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 29. studenog 2024. zaprimljen kod ovog suda poštom preporučeno 2. prosinca 2024.
II. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi troškove žalbenog postupka, sastava žalbe u iznosu od 187,50 eur u roku od osam dana dok se odbija preostali zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Odbacuje se dio žalbe protiv točke II izreke rješenja i protiv zaključka suda prvog stupnja, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, naloženo je Financijskoj agenciji, da odgodi izdavanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenice u postupku izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenog kod Financijske agencije 17. listopada 2024., temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog 24. rujna 2013. po javnom bilježniku Mirjani Zvonarek iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-529/13, do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu ovršenice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Točkom II izreke utvrđeno je da će se odluka povodom prijedloga ovršenice da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, donijeti naknadno. Zaključkom suda prvog stupnja upućuje se ovršenica na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja iz razloga koje je naveo u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim od 29. studenog 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP) koji se primjenjuju u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17i 131/20 i 114/22: dalje-OZ).
3. U žalbi tvrdi da se odgoda izravne naplate može odobriti samo kako bi se zaštitio ovršenik od eventualne insolventnosti ovrhovoditelja, da ovršenik u slučaju da se ovrha utvrdu nedopuštenom neće moči povratiti zaplijenjena novčana sredstva, a ne da bi mu se osigurala materijalna egzistencija. Tvrdi da nije jasan ni smisao točke II izreke presude. Nastavno ukazuje na neosnovanost utvrđenja iz zaključka suda prvog stupnja.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Sadržajem žalbe ovrhovoditelj osporava i utvrđenje iz zaključka suda prvog stupnja pa kako protiv zaključka nije dopuštena žalba u smislu odredbe članka 11. stavak 5. OZ-a valjalo je žalbu ovrhovoditelja u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu.
6. Žalba protiv točke I izreke rješenja je osnovana, a protiv točke II izreke rješenja i zaključka suda je nedopuštena.
7. Sud prvog stupnja utvrdio je:
- da je uz prijedlog za odgodu izravne naplate ovršenica podnijela i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te je predao svu dokumentaciju iz koje proizlazi da je ovrhovoditelj već podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji,
- da postoji vjerojatnost da bi ovdje ovršenica zbog blokade računa u iznosu od 822,81 eura, a u slučaju utvrđivanja da ovrhovoditelj nema pravo naplatiti potraživanja od ovršenice, trpila teško nadoknadivu štetu u smislu da bi se postavilo pitanje njezine egzistencije,
- da su ispunjene pretpostavke iz članka 210. i čl. 65. OZ-a za odgodom izravne naplate.
8. Pogrešno je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio matreijalno pravo kada je usvojio priijedlog za odgodu izravne naplate.
9. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a koja se primjenjuje na izravnu naplatu u smislu odredbe članka 210. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene.
10. Obzirom je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.
11. Međutim, da bi se moglo udovoljiti prijedlogu ovršenika, kako pravilno tvrdi žalitelj, mora učiniti i vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
12. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenica, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogla protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogla, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće.
13. Vjerojatnost nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršenici onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju te bi ovršenica trebala učiniti vjerojatnim da ovrhovoditelj nema imovine ili da je njegova imovina nedostatna za njezino naknadno namirenje. Međutim, u svom prijedlogu ovršenica nije dostavila nikakve dokaze o imovinskom stanju ovrhovoditelja koji bi upućivali da će (eventualni) povrat novčanih sredstava biti nemoguć ili otežan čak nije ni činjenično to tvrdila već se pozivala na svoje materijalno stanje izjavom da će joj oduzimanjem tih sredstava biti onemogućeno uzdržavanje, a time se ne dokazuje nenadoknadivost štete u smislu navedene zakonske odredbe.
14. Sukladno tome, pravilnom primjenom odredbe članka 65. OZ-a u vezi sa člankom 210. OZ-a valjalo je preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev ovršenice za odgodom izravne naplate.
15. Točkom II izreke rješenja odlučuje se o upravljanju postupkom pa žalba protiv tog dijela rješenja, u smislu odredbe članka 278. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. OZ-a nije dopuštena i valjalo je odbaciti kao i žalbu protiv zaključka primjenom odredbe članka 11. stavka 5. OZ-a.
16. Ovrhovoditelju koji je uspio sa žalbom dosuđeni su opravdani troškovi žalbenog postupka, primjenom odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a te članka 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. OZ-a i tbr. 13. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23:dalje-Tarifa) u iznosu od 150,00 eur (vps 822,81 eur) što uvećano za PDV iznosi 187,50 eur dok je preostali zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.
17. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 1 i 3. ZPP-a u vezi sa člankom 21. OZ-a odlučeno kao u izreci.
U Rijeci, 23. lipnja 2025.
Sutkinja:
Brankica Malnar
