1

Poslovni broj: 24 Gž-390/2022-3

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-390/2022-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Z., OIB: ..., protiv tuženice A. (nominativ: A.) P. iz J., OIB: ..., zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., radi isplate, u povodu žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4341/2020 od 30. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4341/2020 od 30. rujna 2021. i sudi:

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 27.331,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. 12. 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.363,13 EUR /17.805,00 kn/[1] u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju 27.331,20 kn sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2018. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i  89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanjem novčanog iznosa koji je tužiteljica primila iz sredstava tužitelja na ime naknade plaće tijekom korištenja rodiljnog dopusta iako na njega nije imala pravo.

 

6. Na temelju činjenica utvrđenih uvidom u isprave koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tuženoj utvrđena privremena nesposobnost za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta od 6. lipnja 2015. te je joj je na ime naknade plaće za vrijeme trajanja rodiljnog dopusta za razdoblje od 6. lipnja 2015. do 27. siječnja 2016. na teret sredstava tužitelja isplaćen iznos od 33.331,80 kn

- da je rješenjem tužitelja od 13. prosinca 2016. tuženoj (retroaktivno) utvrđen prestanak statusa osiguranika tužitelja s osnove radnog odnosa i to s danom 2. prosinca 2014.

- da je rješenjem tužitelja od 22. rujna 2017. poništeno izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na temelju kojeg je tužiteljici od 6. lipnja 2015. utvrđena privremena nesposobnost za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta

- da je to rješenje doneseno po prijedlogu tuženice

- da joj je istim rješenjem priznato pravo na rodiljnu brigu o novorođenom djetetu (G. P. rođenoj 28. srpnja 2015.) u vremenu od 28. srpnja 2015. do 27. siječnja 2016. (do navršenih šest mjeseci djetetova života), a da joj je u vremenu od 28. siječnja do 27. srpnja 2016. (do navršene prve godine života djeteta) priznato pravo na roditeljsku brigu

- da je za vrijeme korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku brigu (za razdoblje od 28. srpnja 2015. do 27. srpnja 2016.) tuženoj priznato pravo na novčanu pomoć u visini od 50% proračunske osnovice te da je ta novčana pomoć u cijelosti (20.086,84 kn) isplaćena tuženoj 16. listopada 2017. na teret sredstava državnog proračuna

- da je tuženoj na teret sredstava tužitelja nepripadno plaćen iznos od 33.331,20 kn

- da je tužitelj 28. ožujka 2018. zahtijevao povrat nepripadne isplate i

- da je tuženica vratila 6.000,00 kn.

 

7. Na temelju navedenih činjenica sud prvog stupnja je uz primjenu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) te članaka 135. i 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., i 137/13., dalje ZOZO) usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženoj vratiti tužitelju 27.331,20 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate o kojima je odlučio na temelju članka 148. ZOZO i članka 154. nepoznatog propisa. Pritom je, iako se pozvao na odredbe članka 135. i 137. ZOZO-a, izrazio pravno shvaćanje da je riječ o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a jer je predmet spora povrat naknade plaće koja je tuženoj isplaćivana za vrijeme trajanja rodiljnog dopusta koji je poništen pravomoćnom odlukom upravnog tijela kojom je sud vezan i čiju pravilnost ne može ispitivati. Zbog toga smatra da nije potrebno utvrđivati pretpostavke za naknadu štete propisane člankom 135. stavkom 2. ZOZO-a pa, suprotno dužnosti iz članka 377. stavka 2. ZPP-a, nije raspravio sporna pitanja na koja ga je upozorio ovaj drugostupanjski sud u svom rješenju Gž-273/2020-2 od 11. studenog 2020.

 

8. Osnovano u žalbi tužena prigovara da se odluka suda prvog stupnja temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava kad je taj sud o predmetu spora odlučio na temelju opće odredbe članka 1111. ZOO-a, a ne na odredbama posebnih zakona – članka 57. tada važećeg Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" br. 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14. i 59/17., dalje: Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008)) i članka 135. ZOZO-.

 

9. Sporna naknada plaće za vrijeme trajanja rodiljnog dopusta čiji povrat tužitelj zahtijeva tužbom predstavlja, u skladu s člankom 2. stavkom 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008), novčanu potporu prema tom Zakonu.

 

9.1. U skladu s člankom 57. stavkom 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008) nepripadna i nepravilna isplata novčane potpore je šteta koju korisnik naknađuje tužitelju i državnom proračunu. Isto proizlazi iz članka 135. stavka 2. ZOZO-a prema kojim ostvarivanje nepripadnih primanja iz sredstava tužitelja, odnosno državnog proračuna predstavlja štetu. Zbog toga zahtjev za isplatu koji je predmet spora nije kondikcijski zahtjev iz članka 1111. ZOO-a, nego odštetni zahtjev čija osnovanost ovisi o ispunjenju pretpostavki propisanih navedenim posebnim zakonima.

 

10. Korisnik novčane potpore prema Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008) dužan je državnom proračunu ili tužitelju naknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate novčane potpore iz toga Zakona ako na temelju neistinitih i netočnih podataka, za koje je znao ili morao znati da su neistiniti i netočni, ostvari bilo koje pravo koje mu ne pripada ili u određenom roku ne prijavi promjene koje utječu na daljnje korištenje ili gubitak prava, a znao je ili morao znati za te promjene (članak 57. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008)).

 

10.1. Isto tako, osigurana osoba dužna je tužitelju u roku od osam dana od dana nastanaka okolnosti koje utječe na korištenje priznatog prava prijaviti tu promjenu (članak 135. stavak 1. ZOZO-a). U skladu s člankom 135. stavkom 2. točkama 1. i 2. ZOZO-a, osigurana osoba obvezna je tužitelju, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava tužitelja, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. toga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu i ako je ostvarila primanje iz sredstava tužitelja, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.

 

11. S obzirom na to odluka suda prvog stupnja ne sadrži razloge o ispunjenju pretpostavki za odštetnu odgovornost propisane člankom 57. stavkom 1. točkama 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008.), odnosno člankom 135. stavkom 2. točkama 1. i 2. ZOZO-a, jer ih je sud prvog stupnja u točci 18. obrazloženja pobijane odluke odbio utvrđivati, iako je riječ o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je sud prvog stupnja već upozoren u rješenju drugostupanjskog suda Gž-273/2020-2 od 11. studenog 2020., počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je činjenično stanje nepravilno utvrđeno kako to pravilno u žalbi prigovara tuženica.

 

12. Iz obrazloženja rješenja tužitelja od 22. rujna 2017. kojim je poništeno izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta proizlazi:

- da je to rješenje doneseno upravo po prijedlogu tuženice koja je, kada je tražila produljenje roditeljskog dopusta, saznala da je njezin poslodavac B. d.o.o. brisan iz sudskog registra

- da je tuženoj status osiguranika tužitelja s osnove radnog odnosa B. d.o.o. brisan retroaktivno danom 2. prosinca 2014. i to odvojenim rješenjem tužitelja koje je doneseno 13. prosinca 2016.

 

13. Imajući na umu navedena utvrđenja zaključak je ovog suda da 6. lipnja 2015. kada joj je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja roditeljskog dopusta tuženica koja je još od 25. svibnja 2014. bila privremeno radno nesposobna zbog komplikacija u trudnoći te je bila u statusu osiguranika tužitelja s radnog odnosa (koji joj je retroaktivno brisan tek rješenjem od 13. prosinca 2016.) nije znala niti morala znati da je neistinit podatak da je u tom trenutku (6. lipnja 2015.) u radnom odnosu zbog brisanja svog poslodavca iz sudskog registra. Zbog toga nisu ostvarene pretpostavke za njezinu odgovornost za štetu propisane člankom 57. stavkom 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008.). S obzirom na to da je promjenu o svom radnopravnom statusu prema tvrdnjama tužitelja prijavila 19. siječnja 2016., prilikom ostvarenja prava na roditeljski dopust (nakon šest mjeseci života djeteta) kada je za nju saznala, a pravo na naknadu plaće tijekom trajanja tog dopusta nije ostvarivala, ne može se uzeti da tuženica nije u određenom roku prijavila promjene koje utječu na daljnje korištenje ili gubitak prava, a za koje je znala ili morala znati. Naprotiv, iz obrazloženja rješenja tužitelja od 22. rujna 2017. proizlazi suprotno – da je tuženica prijavila promjenu za koju je saznala te joj je zbog toga u razdoblju od 28. siječnja do 28. srpnja 2016. priznato pravo na novčanu pomoć za vrijeme roditeljske brige do prve godine života djeteta, dok joj naknada plaće za vrijeme trajanja roditeljskog dopusta u to vrijeme nije isplaćivana.

 

13.1. Zapisnik tužitelja o navodnoj izjavi tuženice od 12. svibnja 2014. koji u točci 17. obrazloženja pobijane presude reproducira sud prvog stupnja ne postoji u spisu predmeta. Osim toga, 12. svibnja 2014. tuženica je imala status osigurane osobe tužitelja iz radnog odnosa jer je njezin poslodavac prestao postojati tek u prosincu te godine.

 

14. Slijedom navedenog, nisu ostvarene pretpostavke koje su u smislu članka 57. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008.) propisane za odgovornost tuženice kao korisnice novčane potpore prema tom Zakonu, a niti pretpostavke za koje ona kao osigurana osoba u skladu s člankom 135. stavka 2. točaka 1. i 2. ZOZO-a odgovora tužitelju za štetu koja je nastala zbog toga što joj je u razdoblju od 6. lipnja 2015. do 27. siječnja 2016. nepripadno isplaćena naknada plaće za vrijeme trajanja rodiljnog dopusta pa je temelju članka 373. točke 2. i članka 373.a stavka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni je zahtjev odbijen.

15. Pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da je vezan pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku i da ne može ispitivati njegovu pravilnost. To pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neodlučno je za odluku o tužbenom zahtjevu imajući na umu da u upravnom postupku o kojem je riječ nije odlučeno o okolnostima o kojima ovisi odgovornost korisnika novčane potpore u smislu članka 57. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (2008), odnosno odgovornost osigurane osobe u smislu članka 135. ZOZO-a niti su te okolnosti u upravnom postupku utvrđivane.

 

16. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda preinačena, na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a o troškovima cijelog postupka odlučeno je uz primjenu članaka 154. stavka 1. ZPP-a. Kao potrebni za svrhovito vođenje postupka tuženici su, uz primjenu članka 151. i 155. ZPP-a, priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i to za:

-         sastav odgovora na tužbu od 5.2.2019. (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         zastupanje na pripremnom ročištu 8.4.2019. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         sastav podneska od 18.4.2019. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         zastupanje na pripremnom ročištu 6.6.2019. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         zastupanje na glavnoj raspravi 5.9.2019. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         sastav žalbe od 24.9.2019. (Tbr. 10/1 OT) u iznosu od 248,75 EUR

-         zastupanje na glavnoj raspravi 24.2.2021. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         zastupanje na glavnoj raspravi 19.5.2021. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         zastupanje na glavnoj raspravi 23.6.2021. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 199,00 EUR

-         sastav žalbe od 12.10.2021. (Tbr. 10/1 OT) u iznosu od 248,75 EUR

što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 42 OT) iznosi 2.363,13 EUR.

 

U Varaždinu 30. kolovoza 2023.