UsI-52/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, Velebitska 75, protiv tuženika Odbora za državnu službu (OIB: 58831547726), Zagreb, Maksimirska 63, radi premještaja na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove zamjenice opunomoćenika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/24-01/604, URBROJ: 566-01/12-24-2 od 15. studenoga 2024. i Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-112- 02/23-05/1671, URBROJ: 511-01-157-24-12 od 9. rujna 2024. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 10. siječnja 2025. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/24-01/604, URBROJ: 566-01/12-24-2 od 15. studenoga 2024. i Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I- 112-02/23-05/1671, URBROJ: 511-01-157-24-12 od 9. rujna 2024. zbog, u biti, svih zakonskih razloga. Tvrdi da su osporene odluke rezultat arbitrarnog postupanja i da javnopravna tijela nisu kritički i dosljedno sagledala sve činjenice i raspoložive dokaze. Istaknuo je i da je prvostupanjska odluka donijeta nakon dvije ukidne odluke tuženika i da mu je tijekom žalbenog postupka isto tijelo rješenjem od 7. listopada 2024. utvrdilo novi naziv radnog mjesta, što dostatno svjedoči o nezakonitosti i pobijane odluke o premještaju. Tvrdi i da je, suprotno ranijim uputama, tuženik potvrdio odluku o premještaju, iako je bilo nužno jasno obrazložiti odabir konkretnog službenika s obzirom na potrebe državne službe za obavljanjem poslova na radnom mjestu iste ili više složenosti na koje se premješta. Istaknuo je da je nezakonito premještanje na radno mjesto niže složenosti poslova, da premještaj nije utemeljen na odredbama članka 72. i 76. stavka 2. ZP-a, prema kojima se ne može policijskog službenika premjestiti na ako je na poslovima policijskog službenika proveo više od 20 godina osim uz njegov pisani pristanak (što je, tvrdi, izostalo) te da je u tijeku upravni spor radi ocjene zakonitosti odluke, kojom je odbijen zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: OGR-208-03/21-02/411, URBROJ: 511-01-134-21-2 od 1. ožujka 2021. za izdavanje uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata) GL za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti "Povjerljivo" na radnom mjestu šefa smjene u Postaji prometne policije Split. Tvrdi i da je taj postupak u stadiju žalbenog postupka, budući da je žalbom osporio zakonitost prvostupanjske presude poslovni broj UsI- 1068/2024. Smatra da se osporenim odlukama prejudicira pravomoćna odluka o zahtjevu za izdavanjem sigurnosnog certifikata te da mu se na taj način ukidaju stečena prava, a s obzirom na prirodu radnog mjesta gdje je predviđeno da zaposlenik pristupa klasificiranim podacima (a u čemu je onemogućen). Smatra i da odredba ZP- a koja priječi premještaj policijskog službenika sa stažem dužim od 20 godina bez njegova pisanog pristanka jest upravo unesena u ZP s ciljem očuvanja stečenih prava policijskih službenika. Istaknuo je da su javnopravna tijela povrijedila odredbu članka 98. stavka 5. ZUP-a i da namjera zakonodavca zasigurno nije bila da se slobodna ocjena o potrebi za premještanjem temelji na proizvoljnom i neobrazloženim postupanju koje nema doticaja sa stvarnim stanjem. Najzad je istaknuo i da je diskriminiran, jer je u odnosu na ostale državne službenike, stavljen u nepovoljan položaj rasporedom na drugo radno mjesto niže složenosti poslova. Stoga je zatražio poništiti osporene odluke.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I- 112-02/23-05/1671, URBROJ: 511-01-157-24-12 od 9. rujna 2024., a kojim se on, sa specijalistički diplomskim stručnim studijem, u osobnom policijskom zvanju policijski inspektor, policijski službenik Postaje prometne policije Split, na radnom mjestu šef smjene policijske postaje, s danom 19. lipnja 2023. premješta u istu upravu, u istu postaju na radno mjesto policijski službenik za kriminalističku obradu u cestovnom prometu. Istaknuo je da za obavljanje poslova u djelokrugu poslova radnog mjesta šefa smjene policijske postaje potreban certifikat za stupanj tajnosti "povjerljivo", koji tužitelj ne posjeduje te da je stoga pravilno postupilo tijelo prvoga stupnja, kada ga je premjestilo po potrebi službe na radno mjesto za koje se ne traži taj certifikat. Smatra i da u konkretnom predmetu, u skladu s općim načelom tumačenja pravnih propis da specijalni propis derogira opći, valja primijeniti odredbe posebnog propisa kojima je utvrđena obveza posjedovanja certifikata za pristup klasificiranim podacima. Skrenuo je pozornost i na pravna stajališta i ocjene Visokog upravnog suda koji su sadržani u presudi broj Usž-3576/2019 od 7. studenoga 2019. u predmetu iste činjenične i pravne problematike vezano za pozivanje tužitelja da je za premještaj na drugo radno mjesto bilo nužan njegov pisani pristanak. Drži i da nisu osnovani navodi da je raspoređen na radno mjesto niže složenosti poslova jer su propisani isti uvjeti uz isti uvjet stečenog stupnja obrazovanja i osobnog zvanja. Smatra i da poseban propis ima prednost i da bi inzistiranje na pristanku policijskog službenika na premještaj rezultiralo njegovim stavljanjem na raspolaganje i mogućnošću prestanka državne službe, a kako je to zaključio i Visoki upravni sud u presudi broj Usž-4986/2018-2 od 6. veljače 2019. U izloženom ocjenjuje da je u upravnom postupku utvrđeno pravo stanje stvari i pravilno primijenjen propis bez povrede ikakvih procesnih načela i pravila.

3. Podneskom od 2. travnja 2025. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Ne iznosi se sadržaj toga podneska, budući da je tužitelj njime, u biti, samo ponovio ranije iznesene činjenične navode i pravna shvaćanja.

4. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I- 112-02/23-05/1671.

4.1. Tužitelj je predložilo izvesti i dokaz svojim saslušanjem na okolnost da je on premješten na radno mjesto s nižim koeficijentom, niže složenosti poslova. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je stoga on odbijen, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta upravnog tijela te ocjenom ostalih izvedenih dokaza, budući da je on predloženi radi razjašnjenja činjenica i okolnosti koje nisu bitne za suđenje u ovom sporu i koji ne utječu na ocjenu zakonitosti osporene odluke, ali i s obzirom na to da je u konkretnom predmetu ponajprije sporna primjena i tumačenje materijalnog prava. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

6. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su po službenoj dužnosti donijete u postupku premještaja tužitelja sa specijalistički diplomskim stručnim studijem, u osobnom policijskom zvanju policijski inspektor, policijski službenik Postaje prometne policije Split, s radnog mjesta šef smjene policijske postaje, s danom 19. lipnja 2023. u istu upravu, u istu postaju na radno mjesto policijski službenik za kriminalističku obradu u cestovnom prometu , primjenom odredbi članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 114/22.; u daljnjem tekstu: ZDS) i članka 68. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., u daljnjem tekstu: ZP).

8. Nije, u biti, sporno da je tužitelj premješten s radnog mjesta šef smjene policijske postaje u istu upravu, u istu policijsku postaju na radno mjesto policijski službenik za kriminalističku obradu u cestovnom prometu te da je za on premješten na radno mjesto za koje su propisani isti uvjeti odnosno uvjet stečenog stupnja obrazovanja i osobnog zvanja kao i za radno mjesto s kojeg je zbog potreba službe premješten.

8.1. Nije sporno ni da tužitelj zbog neizdavanja sigurnost uvjerenja (certifikata) za pristup klasificiranim podacima u sigurnosnoj provjeri više nema mogućnosti obavljanja poslova dotadašnjeg radnog mjesta, a zbog čega je po službenoj dužnosti premješten na navedeno drugo radno mjesto.

8.2. Također nije sporno ni da je u tijeku upravni spor radi ocjene zakonitosti odluke, kojom je odbijen zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: OGR-208- 03/21-02/411, URBROJ: 511-01-134-21-2 od 1. ožujka 2021. za izdavanjem uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata) GL za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti "Povjerljivo" na radnom mjestu šefa smjene u Postaji prometne policije Split. Nije sporno ni da taj postupak u stadiju žalbenog postupka, budući da je tužitelj žalbom osporio zakonitost presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-1068/2024 od 18. listopada 2024., čija ocjena osnovanosti je u nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

9. Međutim, pokazalo se spornim je li zakonit premještaj tužitelja na drugo radno mjesto za koje, tvrdi, da je niže složenosti poslova te s obzirom na okolnost da pravomoćno nije završen upravni spor kojim je osporio zakonitost odbijanja izdavanja sigurnosnog certifikata te s obzirom na to da nije dao pisani pristanak za premještaj a u situaciji kada on spada u skupinu policijskih službenika s više od 20 godina radnog staža na poslovima policijskog službenika (tuženik nije osporio činjenicu da tužitelj više od 20 godina obavlja policijske poslove) u smislu odredbi članka 72. i 76. stavka 2. ZP- a. Tužitelj smatra i da javnopravna tijela nisu dostatno obrazložila razloge vezano za njegov premještaj na drugo radno mjesto i da su povrijedila odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

10. Člankom 68. ZP-a je propisano da se policijskog službenika premješta na osobni zahtjev ili po potrebi službe, na neodređeno vrijeme (trajni premještaj) ili određeno vrijeme (privremeni premještaj).

10.1. Prema odredbi članka 72. stavka 1. ZP-a policijskog službenika može se po potrebi službe premjestiti na slobodno radno mjesto iste ili više složenosti poslova za koje ispunjava uvjete, vodeći računa o njegovu stručnom znanju, vještinama i sposobnostima, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici, u istom ili drugom mjestu rada, dok prema stavku 3. toga članka premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni o potrebi da se policijskog službenika premjesti na drugo radno mjesto zbog potrebe popunjavanja radnog mjesta na kojem se poslovi moraju obavljati u kontinuitetu ili zbog povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, zbog bolje organizacije rada ili potrebe za angažiranjem drugog policijskog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog ili efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka.

10.2. Policijskog službenika ne može se premjestiti sukladno članku 72. toga zakona, ako je na poslovima policijskog službenika proveo više od 20 godina, osim uz pisani pristanak (članak 76. stavak 2. ZP-a).

10.3. Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12., u nastavku teksta: ZTP) tim se zakonom utvrđuju pojam klasificiranih i neklasificiranih podataka, stupnjevi tajnosti, postupak klasifikacije i deklasifikacija, pristup klasificiranim i neklasificiranim podacima, njihova zaštita i nadzor nad provedbom ovoga Zakona, a on se, u skladu sa stavkom 2. toga članka, primjenjuje na državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe koje, u skladu sa tim zakonom, ostvare pristup ili postupaju s klasificiranim i neklasificiranim podacima.

10.4. U skladu s člankom 18. stavkom 1. ZTP-a pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: Certifikat), dok prema stavku 2. toga članka državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) ovlašteni su za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji u okviru svog djelokruga bi trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima.

11. Ponajprije, tumačeći i iščitavajući citirane norme ZDS-a i ZP-a pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, valja istaknuti da premještaj državnih službenika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a). Upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

11.1. Međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o ocjeni, to ne podrazumijeva da ona ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takve odluke iznijeti valjane, dostatne i obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu. Izloženi okvir diskrecijskoga odlučivanja ne oslobađa javnopravno tijelo ni obveze da omogući ostvarivanje bitnih procesnih prava stranaka, poput prava na sudjelovanje u postupku, ali niti obveze utvrđivanja bitnih činjenica kao podloge za primjenu slobodne ocjene te prezentiranja odlučnih činjenica stranci u postupku. Također, pri primjeni slobodne ocjene u vidu je potrebno imati svrhu radi koje je ta diskrecijska ovlast dana. U predmetima premještaja službenika ta svrha sastoji se u potrebi popunjavanja radnog mjesta na kojem se poslovi moraju obavljati u kontinuitetu ili premještaju službenika zbog povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, zbog bolje organizacije rada ili potrebe za angažiranjem drugog policijskog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog ili efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka.

12. Sud smatra i da činjenice da je ZTP-om za obavljanje poslova na kojima službenici imaju pristup tajnim podacima uvjet udovoljenje sigurnosnoj provjeri, a da dosadašnje radno mjesto tužitelja obuhvaća te poslove, osnovano je tuženik zaključio da su u konkretnom predmetu ispunjeni uvjeti za premještaj na radno mjesto za koje nije potreban certifikat. Činjenica da pravilnikom o unutarnjem redu nije propisano posjedovanje certifikata za određeno radno mjesto nije bitna, jer takav uvjet je propisan ZTP-om koji je kao propis jače pravne snage u primjeni. Tako je zaključio Visoki upravni sud u presudi poslovni broj Usž-3576/2019-2 od 7. studenoga 2019. i u onoj poslovni broj Usž-4969/2018-2 od 6. veljače 2019.

13. Nisu osnovani ni prigovori tužitelja da je premještaj suprotan odredbama članka 72. i članka 76. stavka 3. ZP-a, a s obzirom na to da, prema odredbi članka 18. stavka 1. ZTP-a, zakonit pristup klasificiranim podacima može imati samo osoba kojoj je to nužno za obavljanje poslova iz njezinog djelokruga i kojoj je za razliku od tužitelja izdan certifikat. U situaciji kada tužitelj zbog neizdavanja uvjerenja za pristup klasificiranim podacima u sigurnosnoj provjeri više nema mogućnosti obavljanja poslova dotadašnjeg radnog mjesta (pisani) pristanak tužitelja za premještaj nije nužan jer bi u situaciji uskraćivanja suglasnosti moglo doći do prestanka državne službe. Naime, sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za ostanak tužitelja na dotadašnjem radnom mjestu na kojem ne bi niti mogao obavljati poslove radi nedostatka potrebnog certifikata. Izneseno pravno stajalište izrazio Visoki upravni sud u presudi poslovni broj Usž-3576/2019-2 od 7. studenoga 2019. i u onoj poslovni broj Usž-4969/2018-2 od 6. veljače 2019.

14. U izloženom sud ocjenjuje da zakonito postupio tuženik, kada je, nakon što je cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili temeljno procesno načelo, odbilo tužiteljevu žalbu. Suprotna pravna shvaćanja i ocjene koje je iznio tužitelj nemaju utemeljenje u mjerodavnom propisu. Osporena rješenja su razumljiva i dostatno obrazložena, ona sadrže sve argumentirane i dostatne razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke, pa u tom smislu nisu povrijeđene ni odredbe članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a.

15. Nisu osnovani ni općeniti navod tužitelja da je konkretnim premještajem na drugo radno mjesto diskriminiran niti je on tu svoju tvrdnju ikakvim prikladnim dokazima učinio izvjesnom, a niti sadržaj spisa predmeta upravnog tijela daje pouzdanu osnovu za takav zaključak, ako se uzme u obzir definicija pojma diskriminacija iz članka 1. stavku 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, 85/08. i 112/12.). Naime, prema stajalištu Visokog upravnog suda sadržanom u presudi poslovni broj Usž-4529/2019-2 od 14. siječnja 2021., diskriminacijom se smatra nepovoljno postupanje prema određenoj osobi koje je uvjetovano pripadnošću te osobe nekoj društvenoj skupini ili nekoj njenoj osobini. Opća zabrana diskriminacije nalaže obvezu jednakog postupanja u istovjetnim ili bitno usporedivim situacijama. Razlike u pogledu prava i obveza pojedinih istovrsnih ili sličnih društvenih skupina dopuštene su samo kada za to postoje opravdani i jasni razlozi.

16. Sud, pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije uzeo u obzir navode tužitelja vezano za ocjenu zakonitosti odluka u postupku (ne)izdavanja sigurnosnog certifikata, budući da to nije predmet ocjene u ovom sporu. Valja naglasiti i da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je osporena odluka donesena.

17. Stoga, a budući da su osporena rješenja zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, pridržavajući se granica preispitivanja zakonitosti osporene odluke iz članka 4. stavka 2. ZUS-a, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

18. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, Velebitska 75,

- tuženiku Odboru za državnu službu, Zagreb, Maksimirska 63, a spis upravnog tijela KLASA: UP/I-112-02/23-05/1671 vratiti po pravomoćnosti

presude,

- u spis.