REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. Povrv-415/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Ulica Frana Folnegovića 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika MENOTTES J.D.O.O., OIB: 80029560616, Zdihovo 50, 10450 Jastrebarsko, radi isplate novčanog iznosa od 885,65 eur, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, posl.br. Ovrv-697/2025, UPP/OS-Ovrv-23/2025 od dana 3.2.2025. kojim je naloženo ovršeniku MENOTTES J.D.O.O., OIB: 80029560616, ZDIHOVO 50, 10450 Jastrebarsko, da ovrhovoditelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Ulica Frana Folnegovića 1, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 3709627;P-U049324, namiri tražbinu u iznosu od 885,65 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku: • na iznos od 7,50 EUR od 01.03.2023.,

• na iznos od 7,50 EUR od 30.03.2023.,

• na iznos od 7,50 EUR od 03.05.2023.,

• na iznos od 46,86 EUR od 30.05.2023.,

• na iznos od 32,56 EUR od 01.07.2023.,

• na iznos od 36,13 EUR od 01.08.2023.,

• na iznos od 36,13 EUR od 31.08.2023.,

• na iznos od 125,56 EUR od 30.09.2023.,

• na iznos od 71,90 EUR od 31.10.2023.,

• na iznos od 46,86 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 57,60 EUR od 04.01.2024.,

na iznos od 54,02 EUR od 31.01.2024.,

• na iznos od 25,39 EUR od 01.03.2024.,

• na iznos od 54,02 EUR od 30.03.2024.,

• na iznos od 46,86 EUR od 01.05.2024.,

• na iznos od 46,86 EUR od 30.05.2024.,

• na iznos od 57,60 EUR od 29.06.2024.,

• na iznos od 75,48 EUR od 30.07.2024.,

• na iznos od 49,32 EUR od 31.08.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3709627-49324-12090, u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom a uz prijedlog je dostavio izvadak iz otvorenih stavki (stanje na dan 15. prosinca 2024.) na kojem zasniva utuženo potraživanje (list 16 spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik je izjavio prigovor u kojem je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći da je ovrhovoditelj (tužitelj) propustio utvrditi stvarno vlasništvo vodoopskrbnog priključka i stvarnog korisnika usluge.Tuženik na temelju sporazumnog raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora nije korisnik prostora do datuma korištenja poslovnog prostora na adresi [adresa] i to od 27. siječnja 2023. Ističe da je tužitelj propustio za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 1. srpnja 2024. dostaviti bilo kakvu ispravu ili opomenu o navedenom dugovanju tuženiku kao i to da tuženik nije zaprimio nikakve račune na ime predmetne tražbine.

3. Postupajući po prigovoru tuženika, sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 11. travnja 2025. navodi da je nesporno da je tuženik do 27. siječnja 2023. koristio javnu uslugu opskrbe i odvodnje na predmetnoj adresi, a smatra da se tuženik i nakon toga dana ima smatrati korisnikom jer je u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o vodnim uslugama bio dužan u roku od 15 (petnaest) dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu tužitelju kao isporučitelju. Poziva se na Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga te ističe da je nova vlasnica nekretnine tek 27. siječnja 2025. obavijestila tužitelja da je došlo do ugovora o raskidu te je tužitelj s danom 1. siječnja 2025. izvršio promjenu korisnika. Navodi da je sve račune tuženiku slao običnom poštom.

5. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 885,65 eur.

6. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

7. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

8. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

9. Stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

10. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

11. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

12. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: Izvadak iz poslovnih knjiga (list 16 spisa), Sporazumni raskid (list 24 spisa), e-mail korespondenciju, Zahtjev za promjenu korisnika te otkaz ugovora o zakupu prostora (list 41-44 spisa).

.

13. Nadalje, sud pojašnjava da bi određivanje usmene rasprave bilo u suprotnosti s određenjem iz odredbe čl 461. ZPP-a koja propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu).

14. Ističe se da je sud u smislu odrebe čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

15. Zakon o vodnim uslugama („Narodne novine“ br. 66/2019) u odredbi čl. 39. propisuje da je prethodni korisnik vodne usluge dužan roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik (st. 1.). Prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga.(st.2.)

16. U skladu s odredbom čl. 4. st. 2. općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga za slučaj promjene vlasništva dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodne usluge sve dok isporučitelju vodne usluge ne dostavi dokumentaciju o promjeni statusa korisnika s očitanim stanjem vodomjera, s kojim stanjem i datumom očitanja se mijenja status korisnika, odnosno, do kraja tekućeg mjeseca, tj. obračunskog razdoblja. Za obveze nastale u razdoblju od promjene vlasništva do promjene kod isporučitelja vodnih usluga, potrošač i novi vlasnik solidarno odgovaraju.

.

17. Tužitelj svoje potraživanje zasniva na navedenim odredbama mjerodavnog prava i tvrdi da nije došlo do prijave promjene korisnika u propisanom roku od 15 dana pa je stoga unatoč tome što je tuženik do 27. siječnja 2023. koristio javnu uslugu opskrbe i odvodnje na predmetnoj adresi tuženik i nakon toga dana presumirani korisnik jer je u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o vodnim uslugama bio dužan u roku od 15 (petnaest) dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu tužitelju kao isporučitelju.

18. No, tuženik je osporio da bi zaprimio račune kojima ga se tereti na plaćanje utuženog iznosa, a tužitelj te račune nije dostavio sudu kako bi se utvrdila njegova tvrdnja da su računi uistinu dostavljani i kako bi sud mogao utvrditi tko je na njima naveden kao dužnik, a što je u ovom postupku sporno.

19. Tužitelj nadalje nije naveo na koju adresu je navodno dostavljao račune, jer je to morao činiti na adresu sjedišta tuženika koji je trgovačko društvo, a ne na adresu predmetnog prostora. Ako tuženik nije zaprimio račune, nije ih mogao ni podmiriti, niti ih provesti kroz svoje poslovne knjige, a također ih nije mogao niti osporiti.

20. Teret dokazivanja u ovom postupku je na tužitelju koji je morao dokazati postojanje neke činjenice na razini pretežite vjerojatnosti da bi uspio u sporu. Odredbom čl. 464.a ZPP-a propisano je da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

21. Slijedom navedenih utvrđenja, sud po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir priložene pisane isprave, slobodnom ocjenom zaključuje da tužitelj nije dostavio predmetne račune tuženiku pa ih stoga nije ovlašten potraživati u ovom postupku. Pri tom se ističe da tužitelj sudu nije predložio izvođenje dokaza kojima b potkrijepio iznesene tvrdnje o odlučnim činjenicama u ovom sporu.

22. Slijedom navedenih utvrđenja, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, poslovni broj Ovrv-697/2025, UPP/OS— 23/2025.

U Zagrebu 23. lipnja 2025

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).