1              Poslovni broj: 1 Us I-143/2023-10

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-143/2023-10

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz P., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, kojeg zastupa službena osoba A. Š., radi prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, 11. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/22-01/265, URBROJ: 344-222/3-23-02 od 23. siječnja 2023. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Pula, KLASA: UP/I-102-05/03-01/1056, URBROJ: 2168-27-214/10-22-43 od 23. studenog 2022.

 

II.               Priznaje se tužiteljici pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti od dana stjecanja svojstva nezaposlene osobe nadalje.

 

III.               Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužiteljice iz točke II. izreke ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Pula, KLASA: UP/I-102-05/03-01/1056, URBROJ: 2168-27-214/10-22-43, od 23. studenog 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

 

2.  Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog tijela tužiteljica je izjavila žalbu koja je ovdje osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-102-05/22-01/265, URBROJ: 344-222/3-23-02 od 23. siječnja 2023. odbijena kao neosnovana.

 

3.  Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je nezakonito odbijen njezin zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti jer joj je radni odnos prekinut poslovno uvjetovanim razlozima, konkretno smanjenim obujmom posla. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica osporava utvrđenje javnopravnih tijela da je njezin radni odnos prestao sporazumno s bivšim poslodavcem, odnosno tvrdi da je njezin radni odnos prestao otkazom poslodavca iz poslovno uvjetovanih razloga. Nadalje, tužiteljica navodi da njezin bivši poslodavac nije državljanin Republike Hrvatske, zbog čega nije bio informiran kako obrazložiti predmetni otkaz. Tužiteljica navodi i da se savjetovala sa svojim savjetnikom u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i pravnom službom tog tijela, koji su je uputili na njezinog bivšeg poslodavca te da na taj način pokuša formulirati i ispraviti nedoumice vezane za njezin prekid rada. U prilog svojim tvrdnjama, tužiteljica je priložila odluku o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, od 19. listopada 2022. Slijedom svega navedenog, iz podnesene tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

 

4.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao, u bitnome, kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je naveo da je postupak pred prvostupanjskim tijelom proveden pravilno, a donesena odluka pravilna i zakonita. Navedeno iz razloga što je tužiteljica spisu predmeta priložila ugovor o raskidu radnog odnosa zbog smanjenog obujma posla, od 19. listopada 2022., zbog čega da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 48. st. 1. t. 2. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj 118/18, 32/20 i 18/22, dalje: ZTR). Nadalje, tuženik navodi da nije moguće nesporno utvrditi činjenično stanje u ovom predmetu jer postoje dva dokaza s istim datumom na temelju kojih je tužiteljici prestao radni odnos s 28. listopada 2022. jer je tužiteljica uz tužbu priložila novi dokaz, odnosno odluku o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, od istog dana kada je sklopljen i predmetni ugovor o raskidu ugovora o radu. S obzirom da je tužiteljica priložila novi dokaz, koji se odnosi na staru činjenicu, relevantnu u vrijeme vođenja upravnog postupka, tuženik predlaže da Sud održi raspravu te nesporno utvrdi na koji je način tužiteljici prestao radni odnos 28. listopada 2022. Ovisno o utvrđenom, tuženik predlaže da Sud donese meritornu odluku po zahtjevu za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti ili da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da odbije tužbeni zahtjev.

 

5.  Sud je dopisom od 26. travnja 2023. zatražio očitovanje od poslodavca tužiteljice o načinu prestanka njezinog radnog odnosa te da o tome dostavi ugovor ili odluku kojom raspolaže. Na navedeni dopis poslodavac tužiteljice nije odgovorio.

 

6.  U tijeku spora održana je rasprava dana 22. kolovoza 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tuženika.

 

7.  Među strankama je nesporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod poslodavca T. V. d.o.o., P., u razdoblju od 29. lipnja 2022. do 28. listopada 2022. Nadalje, nesporno je i da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu 17. studenog 2022. podnijela zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, kojem je priložila ugovor o raskidu radnog odnosa zbog smanjenog obujma posla od 19. listopada 2022., obrazac Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje eM-2P od 31. listopada 2022. te isplatne liste plaća ostvarenih u posljednja tri mjeseca zaposlenja. Nadalje, nesporno je i da je tužiteljica uz žalbu protiv prvostupanjskog rješenja priložila i obrazac  Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje eM-3P od 7. prosinca 2022.

 

8.  Među strankama je sporno na koji način je prestao radni odnos tužiteljice kod navedenog poslodavca te posljedično tome, ispunjava li tužiteljica propisane zakonske pretpostavke za ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

 

9.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

 

10.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

11.  Čl. 46. st. 1. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", broj 118/18, 32/20 i 18/22, dalje: ZTR) propisano je da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa odnosno prestanka obavljanja samostalne djelatnosti ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.

 

12.  Čl. 47. st. 1. t. 1. ZTR propisano je da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa.

 

13.  Čl. 48. st. 1. t. 2. ZTR propisano je da pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa odnosno službe.

 

14.  Iz ugovora o raskidu radnog odnosa zbog smanjenog obujma posla, od 19. listopada 2022., zaključenog između tužiteljice i njezinog poslodavca T. V. d.o.o., P., proizlazi da su stranke ugovora odredile da navedeni ugovor o radu prestaje s danom 28. listopada 2022. te da su stranke odredile da je taj sporazum sastavljen u dva primjerka. Nadalje, iz obrasca eM-3P-prijava o promjeni tijekom osiguranja, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, od 7. prosinca 2022., proizlazi da je razlog prestanka svojstva osiguranice poslovno uvjetovani otkaz (čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23)).

 

15.  Prvostupanjsko tijelo i tuženik temeljili su svoje odluke na činjenici da je između tužiteljice i njezina poslodavca sklopljen ugovor o raskidu radnog odnosa zbog smanjenog obujma posla, dakle da je ugovor o radu prestao suglasnošću volja ugovornih strana na temelju sporazuma od 19. listopada 2022.

 

16.  Međutim, tužiteljica je tužbi priložila odluku o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, od 19. listopada 2022., zaključenog između tužiteljice i njezinog poslodavca T. V. d.o.o., P., iz kojeg proizlazi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 29. lipnja 2022. radi obavljanja poslova konobara, zbog gospodarskih razloga, odnosno pada poslovanja i smanjenja prihoda poslodavca.

 

17.  Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci, Broj: U-III-1264/2020, od 12. srpnja 2022. napomenuo da, „bez obzira na to što sudovi u upravnom sporu nemaju obvezu utvrđivanja materijalne istine, načela objektivne zakonitosti i zaštite prava i pravnih interesa stranaka stavljaju pred sudove u upravnom sporu zahtjev provjere je li u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu poštovano načelo utvrđivanja materijalne istine (vidi čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09)) i u tom pogledu pruže mogućnost strankama da ospore utvrđenja javnopravnih tijela.“ Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-III-2526/2021, od 19. listopada 2022., napomenuo da je „obveza sudova da, u cilju osiguranja načela pravičnog suđenja, svakoj stranci u postupku omoguće da iznese dokaze kojima potkrjepljuje odnosno utvrđuje svoje navode, a pogotovo one od kojih ovisi meritorno rješavanje spora.“

 

18.  Stoga je Sud, iako ocjenjuje pravilnost i zakonitost provedenog upravnog postupka te osporenih rješenja prvostupanjskog tijela i tuženika, prihvatio kao novi dokaz odluku o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, od 19. listopada 2022., a koju je tužiteljica dostavila tek u upravnom sporu. Naime, ta isprava je bitna za utvrđivanje materijalne istine, odnosno za utvrđenje načina prestanka njezina radnog odnosa, a koji način je odlučan za odluku ima li tužiteljica pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti, s obzirom da citirana odredba čl. 48. st. 1. t. 2. ZTR isključuje pravo na novčanu naknadu nezaposlenoj osobi kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa.

 

19.  Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog spora utvrdio da je tužiteljici radni odnos prestao na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu njezinog tadašnjeg poslodavca. Naime, navedeno proizlazi iz naknadno dostavljene odluke poslodavca o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a takav prestanak radnog odnosa razvidan je i iz obrasca eM-3P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, od 7. prosinca 2022., jer se njime kao razlog prestanka svojstva osiguranice navodi poslovno uvjetovani otkaz. Iako navedeni obrazac ne može biti jedini i isključivi dokaz o načinu prestanka radnog odnosa, kako to i tuženik navodi u osporenom rješenju, i taj dokaz potrebno je uzeti u obzir, s obzirom da se radi o javnoj ispravi jer ju izdalo javnopravno tijelo u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku, a javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. Osim toga, tim je obrascem izvršena promjena u mirovinskom osiguranju tužiteljice zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici, a takva promjena sukladna je dostavljenoj odluci poslodavca o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Stoga Sud zbog nesukladnosti s ostalim izvedenim dokazima, nije prihvatio priloženi ugovor o raskidu radnog odnosa zbog smanjenog obujma posla, kao temelj prestanka radnog odnosa tužiteljice.

 

20.  Nadalje, budući da je sporno bilo samo postoji li navedeno isključenje od prava na naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a ne i jesu li ispunjene propisane pretpostavke za ostvarenje tog prava (čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 1. t. 1. ZTR), Sud je odlukom da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti od dana stjecanja svojstva nezaposlene osobe, meritorno riješio ovu upravnu stvar. Pri tome je prvostupanjsko tijelo dužno u propisanom roku donijeti samo provedbene odluke u svrhu ostvarenja navedenog prava tužiteljice.

 

21.  Stoga su osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni nezakonitima pa je stoga Sud na temelju čl. 58. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

22.  Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP. 1.

 

U Rijeci 11. rujna 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).