UsI-2070/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku u Zadru, Ulica sv. L. B. Mandića 3, protiv tuženika Drugostupanjskog disciplinskog suda pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po opunomoćeniku AM, diplomiranom pravniku i zaposleniku (generalna punomoć pohranjena u uredu predsjednice ovoga suda pod poslovnim brojem 39 Su-243/2024), radi teže povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog opunomoćenika te opunomoćenika tuženika, 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I Poništava se rješenje Republike Hrvatske - Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/24-02/67, URBROJ: 511-01-158-24-6 od dana 15. srpnja 2024. godine i rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, KLASA: UP/I-114-04/23-02/147, URBROJ: 511-01-158-24-15 od 16. siječnja 2024. godine

II. Tužitelj nije odgovoran:

1. što je dana 28. srpnja 2021. godine oko 07,08 sati, upravljajući u alkoholiziranom stanju osobnim automobilom "Merecedes Benz", registarske oznake [registarska oznaka] na relaciji Sukošan-Zadar, nakon noćnog izlaska tijekom kojeg je konzumirao alkohol, izazvao negativnu reakciju ostalih sudionika u prometu koji su dojavili policiji o njegovom nekontroliranom upravljanju vozilom, nakon čega je oko 07,14 sati, na DC-08 u mjestu Bibinje, prešao navedenim vozilom u traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera i prednjim lijevim dijelom udario u prednji lijevi dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala FM (rod. 1996. g.), koje se potom rotira i lijevom bočnom stranom udara u zaštitnu metalnu ogradu uslijed čega nastaje materijalna šteta na vozilima, FM zadobiva lakše tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vrata, kontuzije prsnog koša, trbušne stjenke i desnog lakta, dok je istome dana 28. srpnja 2021. godine u 07.46 sati, provedenim ispitivanjem prisutnosti alkohola u organizmu uređajem marke Drager 6820 Arla 0111", utvrđena koncentracija od 1,37 g/kg alkohola u organizmu pa da je time počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u čl. 96. st. 1. t. 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije"

2. da je dana 31. srpnja 2021. oko 04,45 sati u Zadru, u ulici Jadranska magistrala, pokraj benzinske postaje „Petrol", iako je znao da policijski službenici Interventne jedine policije primjenjuju mjere zaštite žrtve, u alkoholiziranom stanju, izvan službe, obratio policijskom službeniku ŽM riječima: „Dobro jutro, ja preuzimam štićenu osobu, vi ajte svojim poslom, nemojte nas pratiti", na što je od strane policijskog službenika upozoren da ne može postupiti na opisan način, budući je štićena osoba pod njihovim nadzorom, nakon čega se policijskom službeniku obratio riječima: "ti nisi pisa plan, ti si se proslavio u Srbu, odjebi!" te se uputio prema osobnom vozilu kojim se prethodno dovezla štićena osoba, sjeo na mjesto vozača, a štićena osoba na mjesto suvozača, da bi potom u cilju bijega započeo vožnju velikom brzinom, na način da je na DC 424 vozeći u desnoj prometnoj traci prelazio preko središnje uzdužne linije iz jedne prometne trake u drugu te se dolaskom u ulicu Braće Miroslava i Janka Perica, zaustavio po naredbi izdanoj svjetlosnim znacima od strane policijskog presretača, nakon čega se po izlasku iz vozila obratio pol. službeniku ŽM riječima: heroj M, milu ti majku jebem", a po dolasku u Postaju prometne policije Zadar odbio podvrgnuti ispitivanju radi utvrđivanja prisutnosti alkohola u organizmu, pa da je time počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u čl. 96. st. 1. t. 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije".

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 26. kolovoza 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-114-04/24-02/67, URBROJ: 511- 01-158-24-6 od 15. srpnja 2024. i Prvostupanjskog disciplinskog suda pri Ministarstvu unutarnjih poslova u Splitu KLASA: UP/I-114-04/23-02/147, URBROJ: 511-01-158-24- 15 od 16. siječnja 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno od tuženika, proglašen odgovornim za počinjenje dvije teže povrede službene dužnosti kako je to činjenično opisano i pravno okvalificirano u izreci prvostupanjskog rješenja. Ponajprije, tvrdi da su osporene odluke donijete u ponovnom postupku i da disciplinsko tijelo nije postupilo po pravnim shvaćanjima i primjedbama ovoga suda iz pravomoćne presude poslovni broj UsI-1220/2022-8 od 20. siječnja 2023. i dostavilo mu izmijenjeni zahtjev za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti, a koji je izmijenjen na ročištu od 10. studenoga 2021.Time je, tvrdi, ponovno uskraćen na davanje odgovora na zahtjev na kojeg ima pravo prema odredbi članka 106. ZDS-a, jer mu nije dostavljen navedeni izmijenjeni zahtjev u obliku podneska ili zapisnika s nezakonito održanog ročišta od 10. studenoga 2021. (ako je zahtjev raspravno izmijenjen), a niti mu je dan rok od osam dana za to (osim što je tvrdi zaprimio čistopis datiran s 1. prosinca 2023. što ne podrazumijeva izmijenjeni zahtjev od 10. studenoga 2021 .). Istaknuo je i da upravna tijela nisu supstancijalno postupila po točki 21. navedene presude upravnog suda u ponovnom postupku. Glede počinjenih bitnih procesnih povreda, istaknuo je i da je, po nalogu disciplinskog tijela, podnositelj zahtjeva, odnosno suprotna stranka u postupku saslušao svjedoke koje je on predložio i koji je dostavilo njihove pisane izjave u spis predmeta. Tvrdi i da nije saslušan i da nisu izvedeni svi dokazi koje je on predložio tijekom postupka, odnosno da su oni odbijen bez jasnog obrazloženja. Smatra da su opisanim postupanjem povrijeđena osnovna načela upravnog postupka uključujući načelo utvrđivanja materijalne istine i pravo stranke da se izjasni o svim bitnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima.

1.2. Vezano za samu meritum stvari, a osvrćući se na prvu tešku povredu koja mu je stavljena na teret, istaknuo je da mu nije omogućeno izjasniti se o okolnostima koje su dovele do prometne nesreće i da mu nije dana prilika da iskaže kajanje. Vezano za drugu tešku povredu koja je opisana i okvalificirana u točki 2. izreke, istaknuo je da se tuženik nije osvrnuo na kontradiktornost u iskazu policijskih službenika ŽM i EM i to u odnosu na iskaz EM je njezin kolega ŽM kritične prigode 31. srpnja 2021., kada su slijedili štićenu osobu do benzinske postaje „Petrol" sjedio na mjestu suvozača, jer iz videozapisa je razvidno da na suvozačevu mjestu nitko nije sjedio u trenutku dolaska do benzinske postaje. Tvrdi i da se njihovi iskazi ne podudaraju niti u dijelu u kojem su oni kazivali o ulasku štićene osobe u objekt, što ukazuje na to da ŽM u tom trenutku uopće nije bio prisutan. Drugim riječima, ocijenio je da ŽM ili spava na zadnjem sjedištu ili ga uopće nema u policijskom vozilu, već, što je isto moguće, na benzinsku postaju dolazi naknadno. Da je tome tako proizlazi i iz njegovog iskaza u kojem on navodi da je štićena osoba ušla u objekt kroz jedna vrata, a svjedokinja EM kroz vrata koja se nalaze na drugoj strani, odnosno ona vrata kroz koja štićena osoba zaista i ulazi sukladno video zapisima, što ukazuje na to da ŽM nije u tom trenutku uopće bio prisutan kao i da policijski službenici ŽM i EM svoju zadaću čuvanja štićene osobe nisu provodili sukladno pravilima struke. Tvrdi i da su njihovi iskazi u koliziji sa iskazima ostalih svjedoka kao i raspoloživim materijalnim dokazima, prvenstveno video zapisima pa iz svega toga proizlazi da je štićena osoba ušla na prednji-glavni ulaz benzinske postaje „Petrol". Drži da je ta okolnost, bitna budući da policijski službenici EM i ŽM na ovakav način prilagođavaju svoj iskaz jer im prijeti opasnost da na vidjelo izađe njihova aljkavost i propusti pri provođenju mjera fizičke zaštite štićene osobe. Da je kojim slučajem štićena osoba saslušana u svojstvu svjedoka kao što je on predložio i da je strankama u postupku bilo omogućeno da joj postavljaju pitanja, očito bi bilo jasno da je ona svjesna kako je čuvaju te zašto se ona u strahu za svoj život obratila njemu kao jedinoj osobi u koju ima povjerenja. Nadalje, a što se tiče navoda da bi tužitelj kritične prigode bio u alkoholiziranom stanju, a imajući u vidu proturječnosti u iskazima svjedoka koji na taj način pokušavaju prikriti vlastite povrede službene dužnosti prilikom provođenja mjera zaštite štićene osobe govori dovoljno samo za sebe, a ujedno sve osobe koje su bile prisutne na usmenoj raspravi 18. listopada 2021. su čule razgovor tužitelja s voditeljem smjene OKC-a iz kojeg se ni na koji način ne može zaključiti da bi on bio pod utjecajem alkohola već se jedino moglo zaključiti da je, za razliku od ostalih djelatnika Policijske uprave Zadarske koji su kroz većinu preslušanih razgovora samo psovali, bio vrlo pristojan. Vezano za odbijanje alko testiranje, istaknuo je da mu je to ponuđeno tek u Postaji prometne policije Zadar, a ne na licu mjesta, a kad je upitao iz kojeg razloga mu je ponuđeno alko testiranje nitko mu nije znao objasniti zašto se to od njega traži, što je i logično jer za alko testiranje nije bilo ikakve zakonske osnove.

1.3. Vezano za izrečene kazne, istaknuo je da zbog razloga zbog kojih se doveo u stanje alkoholiziranosti i u kojem je upravljao vozilom i uzrokovao prometnu nezgodu, zbog izraženog kajanja, činjenice da mu je do tada to bio jedini disciplinski prijestup, da je riječ o nagrađivanom i najviše ocijenjenom policijskom službeniku, smatra da je izrečena novčana kazna od 15% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca previsoka i neprimjerena svim olakotnim i otegotnim okolnostima ali i predstavlja odstupanje od upravno-pravne prakse. S tim u vezi spominje slučajeve drugih policijskih službenika od kojih su neki bili i visoko pozicionirani u trenutku počinjenja disciplinskih djela (slučajeve ondašnjeg voditelja PNUSKOK-a NM, načelnika Policijske uprave Krapinsko-zagorske ĆM, RM, načelnika Policijske uprave Sisačko-moslavačke i IM, Voditelj odjela za javni red u Policijskoj upravi Zadarskoj. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenja i da ga sud oslobodi odgovornosti za počinjenje težih povreda službene dužnost koje su mu stavljene na teret.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on podnio protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda pri Ministarstvu unutarnjih poslova u Splitu KLASA: UP/I-114-04/23- 02/147, URBROJ: 511-01-158-24-15 od 16. siječnja 2024. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je, u točki 1. izreke, proglašen odgovornim što je 28. srpnja 2021. godine oko 7,08 sati, upravljajući u alkoholiziranom stanju osobnim automobilom Merecedes Benz, registarske oznake [registarska oznaka] na relaciji Sukošan Zadar, nakon noćnog izlaska tijekom kojega je konzumirao alkohol, izazvao negativnu reakciju ostalih sudionika u prometu koji su dojavili policiji o njegovom nekontroliranom upravljanju vozilom, nakon čega je oko 07,14 sati, na DC-08 u mjestu Bibinje, prešao navedenim vozilom u traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera i prednjim lijevim dijelom udario u prednji lijevi dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala FM (rod. 1996. g.), koje se potom rotira i lijevom bočnom stranom udara u zaštitnu metalnu ogradu uslijed čega nastaje materijalna šteta na vozilima, FM zadobiva lakše tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vrata, kontuzije prsnog koša, trbušne stjenke i desnog lakta, dok je istome dana 28. srpnja 2021. godine u 07.46 sati, provedenim ispitivanjem prisutnosti alkohola u organizmu uređajem marke Drager 6820 Arla 0111", utvrđena koncentracija od 1,37 g/kg alkohola u organizmu, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz dijela zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članka 96. točke. 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., u daljnjem tekstu: ZP) kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije te mu je izrečena novčana kazna u visini od 15% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca. U točki 2. izreke on je proglašen odgovornim što je 31. srpnja 2021. oko 04,45 sati u [adresa], u [adresa], pokraj benzinske postaje „Petrol", iako je znao da policijski službenici Interventne jedine policije primjenjuju mjere zaštite žrtve, u alkoholiziranom stanju, izvan službe, obratio policijskom službeniku ŽM riječima: „Dobro jutro, ja preuzimam štićenu osobu, vi ajte svojim poslom, nemojte nas pratiti", na što je od strane policijskog službenika upozoren da ne može postupiti na opisan način, budući je štićena osoba pod njihovim nadzorom, nakon čega se policijskom službeniku obratio riječima:" ti nisi pisa plan, ti si se proslavio u Srbu, odjebi !" te se uputio prema osobnom vozilu kojim se prethodno dovezla štićena osoba, sjeo na mjesto vozača, a štićena osoba na mjesto suvozača, da bi potom u cilju bijega započeo vožnju velikom brzinom, na način da je na DC 424 vozeći u desnoj prometnoj traci prelazio preko središnje uzdužne linije iz jedne prometne trake u drugu te se dolaskom u ulicu Braće Miroslava i Janka Perice, zaustavio po naredbi izdanoj svjetlosnim znacima od strane policijskog presretača, nakon čega se po izlasku iz vozila obratio pol. službeniku ŽM riječima: heroj M, milu ti majku jebem", a po dolasku u Postaju prometne policije Zadar odbio podvrgnuti ispitivanju radi utvrđivanja prisutnosti alkohola u organizmu, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz dijela izmijenjenog zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članka 96. točke 7. ZP-a kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije te mu je izrečena kazna premještaja na radno mjesto „policijski službenik za imovinski kriminalitet" u Odjelu općeg kriminaliteta PU zadarske (M155). Nakon toga mu je za oba stegovna djela izrečena jedinstvena kazna novčana kazna u visini od 15% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca (3X15%) i premještaja na radno mjesto „policijski službenik za imovinski kriminalitet" u Odjelu općeg kriminaliteta PU zadarske (M155).

2.1. Istaknuo je da su tužbeni navodi, u bitnom, isti onima koje je tužitelj naveo u žalbi, a na koje je detaljno i argumentirano odgovoreno u osporenom drugostupanjskom rješenju. Smatra da su izvedeni svi dokazi, da su oni pravilno ocijenjeni, da je pravilno i cjelovito utvrđeno pravo stanje stvari te da je izveden pravilan zaključak o tomu da je tužitelj, policijski službenik počinio disciplinska djela koja mu se stavljaju na teret, a kako su činjenično opisana i pravno okvalificirana u izreci prvostupanjskog rješenja. Istaknuo je i da je disciplinsko tijelo u ponovnom postupku postupilo po uputi upravnog suda iz pravomoćne presude te da su tužitelj i njegov opunomoćenik upoznati sa sadržajem izmijenjenog zahtjeva za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti u odnosu na točku 2. izreke, da mu je omogućeno izjasniti se po tom izmijenjenom zahtjevu. Smatra i da nisu osnovani navodi vezano za odmjerene pojedinačne i jedinstvenu kaznu te da je tijelo prvoga stupnja uzelo u obzir sve otegotne i olakotne okolnosti koje su utjecale na izbor vrste i težine kazne.

3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta disciplinskog tijela KLASA: UP/I-114-04/23-02/147.

3.1. Tužitelj je predložio izvesti dokaz čitanjem spisa predmeta poslovni broj UsI-1220/2022 i dokaz saslušanjem štićene osobe, s obzirom na to da više nije pod policijskom zaštitom i s obzirom na to da njezin identitet nije obvezno čuvati kao tajnu. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedene dokaze te su stoga oni odbijeni, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta javnopravnog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te budući da su oni predloženi radi razjašnjenja okolnosti i činjenica koje nisu ni bitne za suđenje u ovom sporu. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga te je predložila zaključiti raspravu.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete unutar stegovnog postupka koji se vodio protiv tužitelja zbog počinjenja težih povreda službene dužnosti nedoličnog ponašanja u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije iz članka 96. stavka 1. točke 7. ZP-a po zahtjevima načelnika Policijske uprave Zadarske od 30. srpnja 2021. i 6. kolovoza 2021., s time da je on u dijelu činjeničnog opisa stegovnog djela pod točkom 2. izreke izmijenjen na ročištu za raspravu od 10. studenoga 2021.

7. Pokazalo se spornim je li tužitelj počinio bitnu povredu postupka u situaciji kada mu nije, kako tvrdi, ni u ponovljenom postupku dostavljen izmijenjeni zahtjev za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti. Tužitelj smatra i da su počinjene apsolutno bitne procesne povrede u situaciji kada on nije saslušan kao stranka i kada svjedoke koje je on predložio nisu neposredno usmeno saslušani od disciplinskog tijela, već je to učinio podnositelj zahtjeva i u situaciji kada su ti iskazi samo čitani u dokaznom postupku.

7.1. Pokazalo se spornim je li tužitelj počinio teže povrede službenih dužnosti, kako su one činjenično opisane i pravno okvalificirane. Tužitelj je osporio i zakonitost odluka disciplinskih tijela u dijelu izbora vrste i težine pojedinačnih kazni ali i izrečene jedinstvene kazne.

8. Vezano za (ne)postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, valja istaknuti sljedeće.

9. Odredbom članka 100. ZP-a je propisano da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi toga zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena tim propisima, da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

9.1. Člankom 102. stavkom 1. ZP-a je propisano da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima. Stavkom 2. toga članka je propisano da policijski službenik u disciplinskom postupku ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika.

9.2. Prema odredbi članka 107. stavka 1. ZP-a u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora se provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje.

9.3. U skladu s odredbom članka 106. stavkom 1. ZDS-a zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti dostavlja se službeniku, koji može podnijeti odgovor na zahtjev u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva.

10. Nije sporno da su osporene odluke donijete u ponovnom postupku nakon poništavajuće presude ovoga suda poslovni broj UsI-1220/2022-8 od 30. siječnja 2023. Nije sporno ni da je sud tada istaknuo: Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, odnosno da je rasprava 10. studenog 2021. održana u odsutnosti tužitelja, koji je nesporno valjano opravdao svoj izostanak, razlozima bolesti i hospitalizacije, da je na navedenoj raspravi podnositeljica zahtjeva izmijenila dispozitiv predmetnog zahtjeva, te da je na navedenoj raspravi zaključeno raspravljanje i objavljena odluka, dakle, bez da se je tužitelju dana mogućnost očitovanja o izmjeni dispozitiva predmetnog zahtjeva, a što je u obvezi sukladno odredbi članka 106. stavka 1. Zakona o državnim službenicima (…), te da i tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je na istom ročištu tužitelj trebao iznijeti svoju obranu, to ovaj sud cijeni da je ovakvim postupanjem tuženika došlo do povrede prava tužitelja na obranu odnosno nemogućnosti sudjelovanja u postupku, neovisno što je ranije održano ročište 18. listopada 2021. na kojem su prisustvovali tužitelj i njegov opunomoćenik, što je tužitelj dostavljen zahtjev za pokretanje postupka na koji se isti očitovao, kao i na ranije izmjene navedenog zahtjeva. Ovo stoga, jer se tužitelju mora omogućiti tijekom cijelog postupka očitovanje o svim relevantnim činjenicama i dokazima u skladu s gore citiranim odredbama. 22. Nadalje, ovaj sud nalazi osnovanim i prigovor tužitelja da mu rok radi očitovanja na dokumentaciju koju je predala podnositeljica zahtjeva na ročištu 18. listopada 2021. nije određen u skladu s odredbama ZUP-a. 22.1. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je na ročištu održanom 18. listopada 2021. pred prvostupanjskim tijelom zaključkom prvostupanjskog tijela rasprava prekinuta, a opunomoćenicima prijavljenog policijskog službenika, ovdje tužitelja, u 11,45 sati dodjeljuje se 45 minuta radi očitovanja na dokaze označene pod rednim brojevima 86. - 89. (nalog za obavljanje poslova od 29. 7.2021. za tužitelja; zapisnik o uzimanju izjave od ŽM od 12.10.2021.; zapisnik o uzimanju izjave od EM od 12. 10.2021.; DVD s prikazom grada [adresa] na kojoj je označena trasa kretanja vozila kojim je upravljao prijavljeni službenik dana 31. 7. 2021.), te da je rasprava nastavljena u 12,30 sati nakon čega je opunomoćenik tužitelja tražio da mu se dodijeli dodatno vrijeme za očitovanje o izvedenim dokazima zbog obimnosti istih a kako bi tužitelj imao ravnopravan položaj s podnositeljem zahtjeva, a koji zahtjev je prvostupanjsko tijelo odbilo navodeći da vijeće smatra da je opunomoćenik tužitelja imao dovoljno vremena za pripremu očitovanja nakon što su dokazi izvedeni, a dodatno će imati mogućnost i neposredno ispitati svjedoke ŽM i EM.

11. Iz spisa predmeta disciplinskog tijela proizlazi da je u ponovnom postupku ročište od 28. studenoga 2023. odgođeno na traženje tužitelja i njegova opunomoćenika zbog dostave izmijenjenog zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i da bi se na njega mogli izjasniti; da je vijeće zaključkom prihvatilo prijedlog opunomoćenika tužitelja i naložio zastupnici podnositelja zahtjeva da dostavi službeniku izmjenu zahtjeva u pisanom obliku radi očitovanja u roku osam dana od primitka te da je ovlašteni podnositelj zahtjeva 1. prosinca 2023. dostavio pismeno iz kojeg je razvidna kronologija podnošenja zahtjeva, izmjene zahtjeva (izmjena zahtjeva od 29. rujna 2021.) i izmjena zahtjeva na usmenoj raspravi od 10. studenog 2021. te da je u tom pismenu najzad sadržan konačni činjenični opis djela za dvije teže povrede službene dužnosti za koju se tereti prijavljeni. Iz njega je razvidno i da je to pismeno 1. prosinca 2023. otpremljeno opunomoćeniku prijavljenog uz napomenu da se, u skladu s raspravnim zaključkom od 28. studenoga 2023., može očitovati, dostaviti pisanu obranu ili iznijeti primjedbe i dokazne prijedloge; da je 16. siječnja 2024. održana druga usmena rasprava u ponovljenom disciplinskom postupku, na kojoj je prijavljeni službenik MM iskazao da u odnosu na točku 2. nije zaprimio izmijenjeni zahtjev, iako je njegov opunomoćenik KM, na izričiti upit člana vijeća, naveo da je upoznao svoga branjenika s pismenom Policijske uprave Zadarske od 1. prosinca 2023. u kojem se nalazi činjenični opis točke 2. izreke te da je prijavljeni tužitelj upoznat s njime.

12. U izloženom stanje spisa predmeta disciplinskog tijela ne daju pouzdanu osnovu da bi tužitelju bila uskraćena mogućnost izjašnjavanja o svim bitnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima uključujući i mogućnost davanja odgovora na izmijenjeni zahtjev za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti u ponovnom postupku.

13. U pogledu prigovora tužitelja da javnopravno tijelo nije izvelo sve dokaze koje je predložio i da neke od predloženih svjedoka nije nesporeno usmeno saslušao, već da je čitao njihove pisane izjave, valja skrenuti pozornost tužitelju da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenog rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane utvrđuje ona slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbama članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

13.1. Valja istaknuti i da službena osoba u upravnom postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid, ali i uzeti izjavu stranke, što je, kao jedno od dokaznih sredstava, predviđeno u članku 70. ZUP-a.

14. S obzirom da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj 10 Usl- 1220/2022-8 od 30. siječnja 2023. naloženo da će prvostupanjsko tijelo na usmenoj raspravi prijavljenom policijskom službeniku dati mogućnosti izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje upravne stvari, sud drži da je dostavom opunomoćeniku prijavljenog policijskog službenika kronologije mijenjanja činjeničnog opisa djela pod točkom 2. izreke disciplinsko tijelo postupilo po uputi upravnog suda iz ranije pravomoćne presude. Uvidom u sadržaj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka prijavljeni policijski službenik upoznat je upravo s činjeničnim opisom težih povreda službene dužnosti za koje se tereti u ovom disciplinskom postupku, te mu je već tada pružena mogućnost da se očituje o djelu, te iznese primjedbe i dokazne prijedloge, kao i da iznese pisanu obranu. Nadalje, prijavljenom policijskom službenika i njegovom opunomoćenom branitelju također je na usmenoj raspravi održanoj 16. siječnja 2024. godine pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom u Zagrebu omogućeno da aktivno sudjeluju u postupku, da se očituje na djela te iznosi svoje prijedloge i primjedbe na izvedene dokaze.

15. Polazeći od iznesenoga sud ocjenjuje da je disciplinsko tijelo u svemu postupilo u skladu s pravnim stajalištima, primjedbama i uputama upravnog suda; da je ono u ponovljenom postupku otklonilo zamijećene bitne procesne povrede, da su prijavljeni i njegov opunomoćenik bili upoznati sa sadržajem tzv. konačnog činjeničnog opisa disciplinskog djela pod točkom 2. izreke i objedinjenog zahtjeva te da im je bilo omogućeno aktivno sudjelovanje i izjašnjavanje o svemu bitnom za rješavanje upravne stvari.

16. Glede (ne)postojanja disciplinskog djela i odgovornosti tužitelja, valja istaknuti sljedeće.

17. Odgovornost policijskih službenika za povrede službene dužnosti uređena je na zakonskoj razini odredbama članka 93. do 114. ZP-a, a podzakonski Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine", broj: 141/11., u daljnjem tekstu: Pravilnik).

17.1. Prema odredbi članka 93. stavka 2. ZP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

17.2. Odredbom članka 96. stavka 1. točke 7. ZP-a propisano je da teža povreda službene dužnosti jest i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, dok prema članku 97. stavku 2. ZP-a za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

17.3. Disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti (članak 106. ZP-a).

18. Da bi neka radnja bila stegovno (disciplinsko) djelo, njome mora biti ostvareno biće djela; ona mora biti protupravna i ona mora biti skrivljena. Postoje četiri temeljna (opća) elementa (obilježja) koja su zajednička svim stegovnim djelima i koja se moraju ispuniti a kako bi u konkretnoj situaciji ono postojalo: 1. radnja, 2. biće stegovnog djela, 3. protupravnost i 4. krivnja – ti elementi čine formalni ili pravni pojam stegovnog djela. Ona se dijele na objektivna i subjektivna. U objektivne elemente spadaju radnja, biće kaznenog djela i protupravnost, a u subjektivne krivnja. Dakle, može se zaključiti da je riječ o konstitutivnim elementima ili obilježjima bez čijeg kumulativnog ispunjenja nema ni opstojnosti pojedine povrede službene dužnosti.

19. Potanko analizirajući sadržaj tužbe sud mora primijetiti da tužitelj, u biti, nije osporio počinjenje disciplinskog djela, kako je ono činjenično opisano i pravno okvalificirano pod točkom 1. izreke. U tom dijelu on je samo izrazio kajanje za učinjeno i isticao razloge zbog čega je to učinio.

20. Glede opstojnosti disciplinskog djela pod točkom 2. izreke, valja primijetiti da se tužbeni navodi svode, u biti, na iznošenje lakonskih pravnih ocjena i stajališta koja nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu ali i na ne potkrijepljene tvrdnje koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom disciplinskog postupka ali i na tvrdnje koje tužitelj nije dokazao predloživši sudu izvođenje prikladnih dokaza u cilju utvrđenja suprotnoga. Oni se uglavnom svode na općenito (površno) i puko osporavanje ocjena i utvrđenja disciplinskih tijela. Valja primijetiti i da on, iznoseći razloge osporavanja zakonitosti osporenih odluka u navedenom dijelu, nije uopće supstancijalno zašao u sadržaj izvedenih dokaza, a niti je on konkretno osporio iznesen i analiziran sadržaj izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te ocjenu tih dokaza koje je dalo disciplinsko tijelo te zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka i ključne dvojbene činjenice.

20.1. Vezano za tužiteljevo osporavanje vjerodostojnosti iskaza policijskih službenika EM i ŽM, s obzirom na sadržaj spisa predmeta upravnog tijela, iskazi imenovanih svjedoka koje su oni dali na ročištu pred disciplinskim tijelom 18. listopada 2021. su u ključnim elementima suglasni iskazima koje su oni dali u svojim izjavama sadržanim u zapisniku od 31. srpnja 2021., izjavama koje su dali na zapisnik 12. listopada 2021., sadržajem izvješća imenovanih od 31. srpnja 2021. ali i njihovim iskazima koje su dali u prekršajnom postupku 5. listopada 2021. Postoji dostatna međusobna suglasnost tih iskaza te su oni dostatno u suglasju i sa sadržajem ostalih izvedenih dokaza: audio zapisom komunikacije Operativno komunikacijskog centra Policijske uprave Zadarske, službene zabilješke o izvršenom preslušavanju audio zapisa komunikacije OKC-a i policijskih službenika od 31. srpnja 2021., video zapisom sa BP „Petrol", fotografijama sačinjenim na temelju video zapisa sa BP „Petrol", izvješća ŠM od 13. kolovoza 2021. o pregledu video zapisa sa BP „Petrol". Tvrdnju o tomu da bi imenovani svjedoci svjedočili protiv prijavljenog da bi prekrili svoje nezakonito postupanje tužitelj ničim nije dokazao. Riječ o općenitim tvrdnjama koje su, po ocjeni suda, usmjerene samo ka izbjegavanju disciplinske odgovornosti. Sud stoga prihvaća ocjenu tuženika da je riječ o objektivnim i vjerodostojnim dokazima kojima valja vjerovati.

20.2. U razmatranom dijelu valja naglasiti tužitelju i da disciplinsko tijelo prvoga stupnja nije utvrdilo njegovu odgovornost za počinjeno djelo iz točke 2. izreke samo na temelju iskaza (po njemu dvojbenih svjedoka) već i na temelju iskaza svjedoka DM i HM, koje su oni dali na raspravi održanoj 18. listopada 2021. ali i njihove službene zabilješke od 31. listopada 2021. ali i ocjenom ostalih izvedenih pisanih dokaza.

20.3. Sa svim prethodnim u vezi sud je ocijenio nepotrebnim izvoditi predloženi dokaz saslušanjem štićene osobe, zbog čega je taj dokaz odbijen kao nepotreban.

21. Analizirajući sadržaj tvrdnji prijavljenog te ih uspoređujući s izvedenim personalnim i pisanim dokazima sud ih ne može prihvatiti vjerodostojnim. Sud ocjenjuje da je riječ o navodima koji nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom disciplinskog postupka, da je riječ o tvrdnjama koje su u suprotnosti s kazivanjem svjedoka, policijskih službenika ali i suprotan svim drugim dokazima, koji su dostatno suglasni u svim ključnim segmentima vezano za dvojbene činjenice glede opstojnosti disciplinskog djela činjenično opisanog i pravno okvalificirano pod točkom 2. izreke.

22. S obzirom na ovako izvedene dokaze, koji su dostatno u suglasju vezano za postojanje ključnih činjenica, sud smatra dostatno utvrđenim da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti koja mu je stavljena na teret na način kako je to činjenično opisano u točki 2. izreke osuđujuće prvostupanjske odluke. Sud smatra tako utvrđenim i s obzirom na to da tužitelj nije tijekom spora dokazao suprotno, odnosno sudu predložio izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnog onomu što je utvrđeno tijekom disciplinskog (stegovnog) postupka od javnopravnog tijela.

23. Sud ocjenjuje i da činjenični opis povrede koja je tužitelju stavljena na teret u cijelosti udovoljava bitnim obilježjima konkretne teške povrede službene dužnosti. Sud smatra i da su se u ponašanju tužitelja ispunila sva obilježja bića povrede teže povrede službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije iz članka 96. stavka 1. točke 7. ZP-a. Analizirajući sadržaj same izreke ali i uspoređujući izreku i obrazloženje, valja primijetiti da je izreka odluke disciplinskog suda prvoga stupnja jasna, razumljiva te da ona sadrži razloge o svim ključnim činjenicama o kojima je ovisila i opstojnost disciplinskog (stegovnog) djela i tužiteljeve stegovne odgovornost uključujući i razloge vezano za ocjenu navoda i prigovora prijavljenog, stranke. Disciplinski sudovi su, ne čineći ikakve bitne procesne povrede, dostatno raspravili i s dostatnim stupnjem izvjesnosti utvrdili ključne činjenice podrobno ocjenjujući vjerodostojnosti svakog pojedinog dokaza ali i u njihovoj ukupnosti te nakon analize rezultata dokaznog postupka pravilno primijenili materijalni propis, kada su zaključili da je tužitelj počinio teške povrede službene dužnosti.

24. Vezano za izbor vrste i težine kazne, valja istaknuti sljedeće.

25. Za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6. prestanak državne službe (članak 110. stavak 2. ZP-a).

25.1. U skladu s odredbom članka 111. stavka 1. ZP-a pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

25.2. Prema odredbi članka 6. Pravilnika disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe.

26. Razmatrajući potanko suprotstavljene navode stranaka može se zaključiti da ključne činjenice na kojima je utemeljen izbor vrste i težine kazne nisu ni dvojbene, osim što je tužitelj ocijenio da se svrha kažnjavanja mogla postići i izricanjem blaže novčane kazne u istoj visini od 10% ali u trajanju od jednog mjeseca, a ne tri mjeseca kako je izrekao disciplinski sud prvoga stupnja. Smatra i da je disciplinski sud odstupio od ustaljene upravno-pravne prakse u istim i sličnim predmetima.

27. Tumačeći i iščitavajući citirane odredbe ZP-a i Pravilnika sud, ponajprije, smatra da disciplinski sud nije vezan ni pravnom kvalifikacijom povrede službene dužnosti a niti zahtjevom zatraženom kaznom. Tzv. obvezujuća priroda predložene kazne ne proizlazi iz citiranih odredbi ZP-a i Pravilnika, kojima je uređena odgovornost i kažnjavanje za (teže) povrede službene dužnosti.

28. Drugo, prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (vidjeti primjerice presudu poslovni broj Usž-1023/2022 od 4. svibnja 2022.), izbor kazne za teže povrede službene dužnosti podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a). Upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

28.1. Međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o izboru kazne, to ne podrazumijeva da takva odluka ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takve odluke iznijeti valjane, dostatne i obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu te radi mogućnosti ocjene svrhovitosti kažnjavanja i je li ono bilo sukladno ciljevima zbog kojih je to ovlaštenje dano (u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe), odnosno u svrhu mogućnosti ocjene zakonitosti takve odluke u granicama ispitivanja određenim u članku 4. stavku 2. ZUS-a.

29. Sud ocjenjuje i da je disciplinski sud obavio izbor kazne u okviru dane ovlasti i da je izrečena novčana kazna u visini od 15% posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu u trajanju od tri mjeseca u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana. Cilj kažnjavanja je upravo osiguranje urednog i učinkovitog funkcioniranja policijske službe uz održavanje radne discipline te zaštita ugleda i časti te službe. Disciplinski sud je uzeo u obzir sve parametre pri izboru vrste i težine kazne uključujući težinu povrede službene dužnosti, stupanj odgovornosti prijavljenog (postupao je s namjerom), posebnosti konkretnog predmeta, olakotne (dosadašnja disciplinska nekažnjavanost, kontinuitet najboljih godišnjih ocjena od 2017. do 2020. -5, nagrađivanost za rad) i otegotne okolnost (da je on djelo počinio kao dugogodišnji iskusni policijski službenik i rukovoditelj koji bi trebao biti primjer drugim policijskim službenicima) te je to dostatno obrazložio i s aspekta specijalne i generalne prevencije. Osporene odluke su u tom dijelu zakonite te valjano i podrobno obrazložene.

29.1. Valja općenito istaknuti i da policija kao društvena institucija štiti sigurnost građana (osobnu sigurnost, sigurnost prava i imovine); da je jedan od glavnih zadataka policijske službe sprječavanje i sankcioniranje djela koja imaju obilježja kaznenih djela i prekršaja, pa je stoga neprihvatljivo i nedolično da se sami policijski službenici ponašaju tako da to ima obilježje prekršaja ili kaznenog djela. Sud prihvaća logičnim i utemeljenim zaključak da ponašanje policijskog službenika MM koji je sa punom sviješću i s namjerom odbio postupiti po naredbama policije, koji vrijeđa i omalovažava policijske službenike, ugrožava sigurnost prometa na cestama ali i sigurnost štićenih osoba te sigurnost drugih sudionika u promet u alkoholiziranom stanju apsolutno neprihvatljivo i nespojivo sa policijskom službom i da takvo ponašanje pokazuje njegov osobni deficit profesionalne discipline i dostojanstva te da njegov učin predstavlja eklatantan primjer nedoličnog ponašanja izvan službe kada se teško šteti ugledu službe.

30. U izloženom sud ocjenjuje da zakonito postupio disciplinski sud, kada je, nakon što je cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili temeljno procesno načelo pa ni načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP- a, proglasio tužitelja stegovno odgovornim te mu za to izreklo primjerenu (novčanu) kaznu. Osporene odluke su dostatno razumljive i obrazložene, one sadrže argumentirane i detaljne razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke. Suprotna pravna shvaćanja i ocjene koje je iznio tužitelj nemaju utemeljenje u mjerodavnom propisu ali ni uporišta u izvedenim dokazima.

31. Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.

29. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 23. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Skoblaru, odvjetniku u Zadru, Ulica sv. L. B. Mandića 3,

- tuženiku Drugostupanjskog disciplinskog suda pri Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, a spis predmeta KLASA: UP/I- 114-04/23-02/147 vratiti po pravomoćnosti presude,

- u spis.