Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-772/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja Bessere d.o.o. iz Osijeka, Zadarska 2, OIB: 65420950279, kojeg zastupa punomoćenik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćenik Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv- 190/2022-12 od 20. lipnja 2023., 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-190/2022-12 od 20. lipnja 2023. u točki I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Mandice Popović iz Osijeka, broj: Ovrv-8321/2022 od 8. kolovoza 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos o 9,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2021. pa do isplate. U točki II. izreke ukinut je platni nalog u preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka dok je u točki III. izreke naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 162,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u točkama I. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t.1.i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3.Tužena predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužene je neosnovana.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje ;

- da je tužena vlasnica vozila reg. oznake [registarska oznaka],

- da je vozilo u vlasništvu tužene 12. listopada 2021. bilo parkirano na javnom parkiralištu pod naplatom bez istaknute kupljene parkirne karte,

- da je TD Elektromodul d.o.o., kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka vezano uz navedeno parkiranje izdao dnevnu parkirališnu kartu broj 942001 sukladno čl. 10. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka 2/2019, u daljnjem tekstu –Opći uvjeti), budući je vozilo tužene reg. oznake [registarska oznaka] bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom bez istaknute kupljene parkirne karte koja je trebala biti istaknuta s unutarnje strane vjetrobranskog stakla a kojom dnevnom parkirnom kartom se tužena tereti za plaćanje iznosa od 9,56 eura,

- da je TD Elektromodul d.o.o. 19. svibnja 2022. na temelju Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-01/2022, prenio svoje potraživanje s osnova izdanih neplaćenih računa na temelju Ugovora o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku, na ovdje tužitelja.

7. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je parkiranjem vozila tužene na javnom parkiralištu pod naplatom bez istaknute parkirne karte ispod vjetrobranskog stakla sklopljen Ugovor o korištenju parkirnog mjesta na bazi dnevne parkirališne karte sve na temelju čl. 7. do 11. Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta pa da je tužena sukladno odredbi čl. 17. Općih uvjeta u obvezi platiti cijenu dnevne parkirališne karte visinu od 9,56 eura. Zaključuje da je po tuženoj istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovna budući je TD Elektromodul d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbina od 19. svibnja 2022. ustupilo tužitelju sve neplaćene račune pa tako i račun 49843/PARKIS/2 koji se odnosi na izdanu dnevnu parkirnu kartu tuženoj. Osim toga tužitelj da je platio ugovorenu naknadu za ustup i prodaju potraživanja (stranica 42 spisa) temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-01/2022, a u čijem prilogu se nalazi i sporni račun 49843/PARKIS/2 pa kako i iz Analitičke kartice - DPK broj 942001 (broj dnevne parkirališne karte koja je izdana tuženici) proizlazi da je Elektromodul d.o.o. (kao prednik tužitelja) zatvorio svoje potraživanje na način "Zatvaranje po otkupu duga" to da je evidentno da je tražbina cedirana na tužitelja pa da tužitelj kao primatelj u smislu odredbe čl. 84. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao do ustupa.

8. Prvostupanjski sud nadalje smatra neosnovanim navode tužene da dnevna parkirna karta predstavlja prikrivenu ugovornu kaznu. Obveza plaćanje dnevne parkirne karte u situaciji kada korisnik parkirališta nema valjane parkirne karte, da se ne može se smatrati ugovornom kaznom. Tužena da je parkiranjem vozila na javnom parkiralištu sklopila s tužiteljem Ugovor o parkiranju na osnovi korištenja dnevne karte u trajanju od 24 sata. Takva ugovorna odredba da ne predstavlja ugovornu kaznu, niti se može smatrati nepoštenom ugovornom odredbom. Ukoliko korisnik parkirališta postupi protivno pravilima o parkiranju te ne istakne parkirnu kartu, ne prijavi korištenje parkirališta putem SMS poruke ili se ne pridržava vremena zadržavanja na parkiralištu, tada da pravna osoba kojom je jedinica lokalne samouprave povjerila uslugu organiziranja parkirališta na svom području na temelju ugovora o koncesiji ima pravo naplatiti dnevnu kartu u visini koja je unaprijed određena i pod uvjetom da je isto javno objavljeno tako da su korisnici parkirališta unaprijed upoznati s općim uvjetima poslovanja. Prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 10. prosinca 2008. broj U-II/355/07, budući da se radi o ugovoru (ugovor o parkiranju) koji ima pravna obilježja adhezijskog ugovora, tipskog ili formularnog karaktera čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim Općim aktom (u konkretnom slučaju Pravilnikom o organizaciji i načinu naplate parkiranja) smatra se da su objavom Općeg akta u Službenom glasilu Grada Osijeka br. 2. od 4. veljače 2019. i objavljeni i Opći uvjetii sporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta i time su ispunjeni zakonski uvjeti da Opći uvjeti moraju biti objavljeni na uobičajeni način dostupan svim korisnicima parkirnih mjesta te da obvezuju ugovornu stranu jer su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženici da su stoga bili poznati uvjeti i na te uvjete je i pristala korištenjem samog parkirnog mjesta bez kupljenje parking karte. Slijedom navedenog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju odredbe čl. 451. ZPP-a održava na snazi u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom o tijeku koje odlučuje temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a.

9. Protivno žalbenim navodima tužene u donošenju pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju upire tužena sadržajem žalbe. U pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava i provedenih dokaza te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. U postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

11. Tužena se žali navodeći da prvostupanjski sud nije odlučio o njezini dokaznim prijedlozima za saslušanjem u svojstvu svjedoka ĐG prokuriste tužitelja i RG člana i direktora Elelktromodul d.o.o. niti je iznio razloge zbog kojih tim dokaznim nije udovoljio, smatrajući da je time postupljeno protivno odredbi čl. 292.st.4. ZPP-a.

12. Ovakvim žalbenim navodima sadržajno se upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 292.st.4. ZPP-a pa se radi o žalbenom razlogu zbog kojeg se obzirom na odredbu čl. 467. stavak 1. ZPP-a ne može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

13. Naime, odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovoga Zakona.

14. Presuda u sporu male vrijednost ne može se dakle, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

15. Zbog navedenog ni žalbeni navodi tužene kojima ista sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tj. žalbeni navodi da nije utvrđeno je li tužitelj platio ugovorenu naknadu za ustup i prodaju potraživanja temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbina i je li sporna dnevna parkirna karta uopće bila predmet ustupa, kao i činjenicu je li identičan podatak o vremenu opažanju vozila i izdavanju računa te činjenicu vremena ukupnog trajanja sporne dnevne parkirne karte, po ovom žalbenom sudu u smislu čl. 370. ZPP-a nisu ni razmatrani.

16. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Odredbom čl. 7. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta ( Službeni glasnik Grada Osijeka br. 2 od 4. veljače 2019., dalje Opći uvjeti) propisano je da zaustavljanjem i parkiranjem vozila na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete.

18. Prema odredbi čl. 11. Općih uvjeta ukoliko je vozilo parkirano bez kupljene karte ili s kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte.

19. Na osnovi sklopljenog ugovora, sukladno odredbi članka 11. Općih uvjeta izdaje se dnevna karta i nalog za plaćanje dnevne karte i postavlja ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila ( čl. 12. Općih uvjeta).

20. Protivno žalbenim navodima tužene pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 7. i 11. Općih uvjeta pravilno zaključivši da je zaustavljanjem i parkiranjem vozila na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, tužena kao vlasnik vozila, sklopila s prednikom tužitelja Ugovor o parkiranju. Konkretno Ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte iz odredbe čl. 11. Općih uvjeta s obzirom da tužena vezano uz parkiranje vozila 12. listopada 2021. nije istaknula valjanu kupljenu parkirnu kartu sa unutarnje strane vjetrobranskog stakla.

21. Predmetni Opći uvjeti objavljeni su u službenom glasilu Grada Osijeka pa su takovom javnom objavom kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud tuženoj morali biti poznati.

22. Budući je između prednika tužitelja i tužene vezano uz parkiranje vozila tužene 12. listopada 2021. na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte u odnosu na koju tužena nije izvršila plaćanje iznosa od 9,56 eura, to je pravilno prvostupanjski sud, budući je predmetna tražbina cedirana na tužitelja te da tužitelj u smislu odredbe čl. 84. ZOO-a kao primatelj ima preda dužniku ista prava koje je ustupitelj imao do ustupa, zaključio da postoji obveza tužene izvršiti tužitelju plaćanje predmetnog iznosa.

23. Protivno žalbenim navodima tužene pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se dnevna parkirna karta u situaciji kao što je konkretna kada korisnik parkirališta koristi isto bez valjane parkirne karte ne može smatrati ugovornom kaznom. Iako odredba čl. 350. st. 3. ZOO-a propisuje da se ugovorna kazna ne može ugovoriti za novčane obveze, u konkretnom slučaju plaćanje dnevne parkirne karte nije ugovorena za novčanu obvezu nego zbog propusta tužene kao korisnika parkiranja u korištenju usluge parkiranja ( korištenja javnog parkirališta bez valjane parkirne karte).

24. Slijedom svega naprijed iznijetog pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po Javnom bilježniku Mandice Popović iz Osijeka, broj: Ovrv-8321/2022 od 8. kolovoza 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 9,56 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2021. do isplate po stopi koja je pravilno određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke pobijane presude za navesti je da tužena nije uspjela u sporu pa ju je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

26. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

27. Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a jer tužena nije uspjela s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove odluke.

28. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu točke II. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 23. lipnja 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić