REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-867/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak-Špišić, odvjetnica u Karlovcu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-411/2020-32 od 22. travnja 2025., na sjednici vijeća od 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-411/2020-32 od 22. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 3.933,30 eura (slovima: tri tisuće devetsto trideset tri eura i trideset centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2016. godine sve do isplate, a koje kamate teku sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove postupka u iznosu od 3.469,30 eura (tri tisuće četiri sto šest deset devet eura i trideset centi), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (22. travnja 2025.) pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud presudom preinači prvostupanjsku presudu te da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti uz obvezu naknade tuženici troškova postupka prema njegovu troškovniku iz podneska od 3. ožujka 2025., kako je to dopunjeno na ročištu održanom 8. travnja 2025., kao i trošak žalbe uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, a podredno da rješenjem ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su stranke 4. rujna 2008. zaključile Ugovor o kreditu, kojim je tuženica odobrila tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.358,93 CHF, uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, te uz promjenjivu kamatnu stopu,

- da je 19. siječnja 2016. zaključen dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZOPK), kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. U članku 3. Sporazuma navedeno je kako neotplaćena glavnica u skladu s izračunom konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosi 380,83 CHF, odnosno 2.658,49 kuna,

- da je u članku 4. navedeno kako preplata po kreditu na dan 30. rujna 2015. iznosi 4.297,60 eur, odnosno 32.799,62 kuna,

- da je u članku 5. navedeno kako iznos utvrđen kao preplata iz članka 4. Sporazuma prelazi zbroj anuiteta/rata po kreditu u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. te se navedenom preplatom podmiruje kredit u EUR u cijelosti,

- da ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 3.933,30 EUR.

- da je na dan zaključenja Ugovora stopa kamate iznosila 6,55% godišnje, promjenjiva, koja se određuje jednostranom odlukom banke kao što se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na početni tečaj,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koje su banke sklopile s potrošačima, a između kojih banaka se navodi i tužena, a kojima se ugovarala valuta vezana za CHF, a to iz razloga što se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tužena potrošače u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročio je neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača,

- da je tuženica postupala suprotno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007. - dalje: ZZP/07), u kojim je odredbama propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužna to dokazati.

6. Stoga da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu kojom se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je izvršena konverzija kredita 19. siječnja 2016. zaključivanjem dodatka Ugovora o kreditu koja ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva, jer da se konverzijom ne rješava pitanje preplaćenih iznosa s naslova ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, jer da tuženica nije priznala niti pregovarala o ništetnosti ugovornih odredbi te povratu onog što je stečeno bez osnove, pa da stoga tužiteljica nije u potpunosti obeštećena po osnovu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, pa je tužiteljici dužna vratiti iznose koje je primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina i da je podnošenjem kolektivne tužbe u postupku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017, koja je potvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., došlo do prekida zastare i ona počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, dakle, 14. lipnja 2018., a da do podnošenja tužbe u ovom postupku 7. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina. Također, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženica, jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka, može se ispitati i ima razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu proturječni.

9. Žaliteljica neosnovano ističe da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača, jer je Ugovor o kreditu zaključila tužiteljica, koja nije vlasnica obrta a radilo se o ugovoru za kupnju motornog vozila za potrebe tužiteljice, kao fizičke osobe, dakle potrošača. Iz Ugovora o kreditu nigdje ne proizlazi da bi tužiteljica vozilo kupila za neku drugu svrhu osim osobne uporabe. U vrijeme sklapanja Ugovora nije bila ni vlasnica obrta, trgovačkog društva niti poslovnih udjela. Prema odredbi članka 3. ZZP/07 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV- 56/2023-9 od 23. studenoga 2023.). Tužiteljica je svoj status potrošača dokazala činjenicom da je kao fizička osoba zaključila Ugovor radi kupnje automobila, pa je neosnovano isticanje žaliteljice da tužiteljica nije potrošač.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u pogledu isplate razlike u valutnoj klauzuli i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, te žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost primijenjenog materijalnog prava. Pravno neutemeljenim ukazuju se žalbene tvrdnje tuženika, vezano za izvršenu konverziju sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu, upirući pri tome na članak 19.b i 19.c ZIDZPK-a, te stajalište izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/2019, te u odlukama nekih županijskih sudova. Ovo iz razloga jer sklapanjem dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredaba predmetnog ugovora, te je ranije spomenuta konverzija izvršena temeljem ZIDZPK-a, dakle akta kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. ZIDZPK-a, na način kako to nalaže zakon.

11. Prvostupanjski je sud u presudi pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u kojima se glavnica veže za valutu za CHF i kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, jer je tuženica, kao kreditor, jednostrano odredila obaveze tužiteljice, kao dužnika, koja tu promjenu nije mogla predvidjeti pa se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, što je protivno članku 96. ZZP-a.

12. Pravilno se prvostupanjski sud poziva i na presude donesene u kolektivnim sporovima pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te se pravilno poziva na članak 502.c u vezi s člankom 502.a i 502.b ZPP-a, a koje imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz ovog predmeta.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tražbine tužiteljice nisu zastarjele jer da podnošenjem kolektivnih tužbi čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima prekinuta je zastara i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka, a to je 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe u ovom postupku. Dana 7. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da ne postoji tražbina tužiteljice, jer da je sklapanjem dodatka Ugovora tužiteljica u cijelosti obeštećena, iz razloga što sklapanjem dodatka nije otklonjena posljedica ništetnosti u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

15. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem dodatka ugovora izvršena je temeljem ZID ZOPK-a, a radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. ZID ZOPK-a, na način kako to nalaže zakon. Stoga, prema mišljenju ovog suda, tzv. konverzija, odnosno zaključenje dodatka ugovora o kreditu između stranaka, nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate i promjenjiva kamatna stopa, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta i kamatne stope, prema odlukama banke.

16. Svrha navedenog ZID ZOPK-a je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.

17. Pravilno je prvostupanjski sud iz provedenog vještačenja utvrdio visinu novčanog iznosa koji je tuženica primila temeljem ništetnih odredbi Ugovora te je pravilno istu obvezao na vraćanje dosuđenih iznosa tužiteljici, a što joj pripada po članku 323. stavku 1. i članku 324. ZOO-a, a koji iznosi predstavljaju razliku do iznosa preplate utvrđenu dodatkom ugovora u odnosu na valutnu klauzulu i u odnosu na kamatnu stopu.

18. Pravilno su tužiteljici na utvrđene pojedinačne mjesečne iznose obračunate zatezne kamate po stopi iz članku 29. ZOO-a, s tijekom od dana kada je tuženica primila uplatu po osnovu anuiteta, sve sukladno članku 1115. ZOO-a, koja se primjenjuje kod vraćanja stečenog bez osnove, te nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

19. Žaliteljica navodi da je tužiteljica već prilikom podnošenja tužbe imala sve podatke potrebne za izračun visine svojih navodnih tražbina, a prethodni postupak zaključen je 26. listopada 2023. Tuženica se protivila preinačenju tužbe, međutim pravilno je prvostupanjski sud istu dopustio, jer po članku 190. stavku 2. ZPP-a iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako se u ovom slučaju radi upravo o takvoj situaciji, da je tužiteljica mogla određeno postaviti svoj zahtjev tek po provedenom financijskom vještačenju, osnovano je prvostupanjski sud dozvolio preinaku tužbe.

20. I odluka o troškovima postupka je pravilna, utemeljena na članku 154. stavku 1 ZPP-a, pa je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba žaliteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Puli-Pola 23. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić