REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-927/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-73/2020 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-73/2020 od 11. ožujka 2024. u pobijanom dijelu

- točki I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.Nalaže se tuženiku na ime naknade štete tužitelju isplatiti iznos od 1.924,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete – izmakle koristi, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 530,89 EUR, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 265,44 EUR od 6. rujna 2020. do isplate, te na iznos od 265,44 EUR od 6. listopada 2020. do isplate, prema stopi koja do 31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.924,48 EUR koje teku od 7. kolovoza 2020. do 10. ožujka 2024. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.559,99 EUR- a, u roku od 15 dana.“

2.Protiv ove presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije i tužitelja obveže na plaćanje parničnih troškova tuženiku.

3. Sa žalbom je postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP).

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štete na nekretnini – u naravi dvosobnom stanu izgrađenom u suterenu zgrade na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], koja mu je nastale prodorom vode te da mu naknadu štetu u vidu izmakle koristi za dvije mjesečne najamnine a koji zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik početkom kolovoza 2020. bušilicom-torna napravio dvije rupe dužine oko 50 cm i visine oko 10 cm na donjem dijelu ogradnog zida koji dijeli nekretnine stranaka čime je omogućio prodor vode u nekretninu tužitelja u suterenu te da mu je posljedično tome po osnovi čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) dužan naknaditi tako prouzročenu štetu.

6. Utvrdivši tuženika odgovornim za nastanak štete tužitelju prvostupanjski sud ga je obvezao da tužitelju naknadi imovinsku štetu u iznosu od iznos od 1.924,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2024. do isplate kao i štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od ukupno 530,89 EUR, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 265,44 EUR od 6. rujna 2020. do isplate, te na iznos od 265,44 EUR od 6. listopada 2020. do isplate,

7. Među strankama je i u žalbenoj fazi postupka sporna aktivna legitimacija tužitelja (obzirom tuženik osporava da je tužitelj vlasnik stana za koji tvrdi da je oštećen prodorom vodom) kao i pitanje odgovornosti tuženika za nastanak štete u stanu oštećenom prodorom vode.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

10. Činjenična utvrđenja na kojima je temeljena presuda suda prvoga stupnja u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud, jer su ista rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza.

10.1. Vezano za žalbene navode tuženika da se razlozi pobijane presude temelje na dokazima koje sud nije pažljivo i savjesno analizirao te da su iskazi većine saslušanih svjedoka pogrešno interpretirani, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s čl. 8. ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno utemeljio svoju odluku, između ostalih izvedenih dokaza, i na iskazima svjedoka koji imaju neposredna saznanja, kako o načinu korištenja predmetnog stana/poslovnog prostora, stanju nekretnine prije nego su napravljene rupe na donjem dijelu ogradnog zida koji dijeli nekretnine parničnih stranaka, tako i o samom činu bušenja rupa od strane tuženika (svjedok ČC, ĆC, ZC, DC), koji iskazi su glede odlučnih činjenica suglasni i u skladu s drugim izvedenim dokazima, a manje razlike u iskazima glede vremena kada su tuženika uočili s bušilicom (jutarnji ili popodnevni sati) kao i glede broja rupa, ne dovode u sumnju istinitost tih iskaza i ne znači da se radi o „naučenim iskazima“ kako to prigovara tuženik, jer je životno da svjedoci različito percipiraju detalje, da se s vremenom ne sjećaju precizno, posebno vezano za događaj kakav je predmetni, kada svjedoci događaj nisu niti promatrali s ciljem da zapamte čim više detalja, te se navedene razlike mogu pripisati vremenskom odmaku od štetnog događaja u kolovozu 2020. do saslušanja u ovom postupku tijekom 2023.

10.2. Pri tome, navodi tuženika kojima drugačije ocjenjuje izvedene dokaze, naročito iskaze svjedoka i tužitelja, i daje drugačije zaključke od onih koje daje prvostupanjski sud, nisu osnovani, jer je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenu dokaza ovlašten provesti jedino sud, time da je sloboda ocjene dokaza koju sud crpi iz citirane zakonske odredbe ograničena obavezom da svoju ocjenu dokaza sud opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima koji se mogu preispitati. U tom smislu je prvostupanjski sud dao jasne razloge koje iskaze svjedoka je prihvatio kao istinite i uvjerljive, djelomično ili u cijelosti, kao i razloge u tom smislu glede iskaza stranaka, koje razloge prihvaća i ovaj sud, što žalba tuženika nije uspjela dovesti u sumnju.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo.

12. Odlučujući o tuženikovom prigovoru promašene aktivne legitimacije prvostupanjski sud je na temelju rješenja o izvedenom stanju Grada Dubrovnika, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-08/1320 od 15. siječnja 2015., Kupoprodajnog ugovora iz 1998. između HTC Dubrava Babin Kuk te ĐC i LC, Aneksa Kupoprodajnom ugovoru od 17. kolovoza 1998. i priznanica dovodeći ih u vezu s iskazima svjedoka ČC koji je kazivao da je predmetnu nekretninu izgradila obitelj tužitelja jer su tužiteljeva majka i ŠC dobili zemljište za izgradnju i tu izgradili kuće, kao i da je predmetni stan bio vlasništvo tužitelja kojeg je iznajmljivao, da su predmetnu kuću tužitelj i braća podijelili, da je svaki dobio stan i garažu, dok je tužitelj svoju garažu pretvorio u stan, iskaza svjedoka IC (brata tuženika) i OC (supruge tuženika) koji su iskazivali da je predmetni stan tužiteljev, iskaza svjedoka ĐC koji je pojasnio vlasničko stanje nekretnine, i to da se radi o kući u vlasništvu njega i LC, da su njegov pokojni otac i majka tužitelja dobili zemljište za izgradnju na kojem su izgradili kuću, da je izgrađeno 6 garaža, od kojih su dvije njegove, a da su preostale garaže sinovi LC podijelili između sebe i preuredili u stanove te iskaza saslušanog tužitelja, i po pravnom shvaćanju ovog suda, pravilno zaključio da je tužitelj stvarni vlasnik oštećene stvari, a time i aktivno legitimiran u ovom postupku tražiti naknadu imovinske štete nastale u predmetnom stanu, te je posljedično tomu, tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

12.1. U odnosu na žalbene navode žalitelja da predmetno zemljište na kojem je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan tužitelja, nije nikada bilo vlasništvo prodavatelja HTC Dubrava Babin Kuk jer da prilikom pretvorbe nije ušlo u temeljeni kapital te da tužitelj nije dokazao da je on pravni slijednik iza svoje majke u odnosu na taj stan, navesti je da je u kupoprodajnom ugovoru iz 1998. između HTC Dubrava Babin Kuk d.d. te ĐC i LC (str.69 spisa) u članku 1. utvrđeno da je zemljište k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano kao općenarodna imovina čiji je nositelj prava korištenja „Babin Kuk“ HTC Dubrovnik samostalna organizacije udruženog rada u sastavu „Minčeta“ export-import Dubrovnik te da je prodavatelj pravni slijednik samostalne organizacije udruženog rada „Babin Kuk“ HTC Dubrovnik što je u sastavu „Minčeta“ export-import Dubrovnik, kao i da je provedbom pretvorbe prodavatelja u dioničko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća to zemljište procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala prodavatelja što proizlazi iz Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Republike Hrvatske broj:01-02/92-06/651 od 29. lipnja 1994. Osim toga prvostupanjski sud je na osnovu iskaza tužitelja i svjedoka uključujući i iskaze IC (brata tuženika) i OC (supruge tuženika), koji su potvrdili da je predmetni stan tužiteljevo vlasništvo, pravilno zaključio da je upravo tužitelj na temelju sporazuma sa braćom kao nasljednicima majke LC, vlasnik oštećenog stana pa kraj činjenice da tuženik osim paušalnih prigovora glede pravnog sljedništva, u ovome postupku suprotno nije dokazao, to je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

13. Nadalje, odlučujući osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja;

- da su 7. kolovoza 2020. policijski službenici PP Dubrovnik izašli na lice mjesta, po dojavi tužitelja da mu je uslijed radova susjeda prokapilo u njegov stan;

- da je tužitelj izjavio policijskim službenicima da je tuženik iskopao dvije dužne rupe promjera 5x50 cm, uslijed čega se voda slila niz njegov zid i poplavila njegov stan;

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Bego sačinjenog u postupku osiguranja dokaza vođenog po prijedlogu tužitelja protiv tuženika kao protivnika osiguranja pod brojem R1-102/2020 nakon uviđaja 4. rujna 2020. utvrđeno da su nekretnine stranaka u naravi stambene zgrade u nizu na način da su zgrade koje su se smjestile na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnina tužitelja) i zgrada koja se smjestila na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnina tuženika) u razini suterena oslonjene svojim zidovima jedna na drugu te se između zidova se nalazi dilatacija – 3 cm stiropora;

- da je vještak na dilatacijskom zidu sjeverno od stambenog objekta na adresi [adresa], uočio da su na dva mjesta pukotine popunjene bijelom smjesom;

- da je očevidom u stanu tužitelja utvrđeno da se u prostoriji ostave nalaze ostaci zida (gips kartonske obloge i mineralne vune) te obloge poda – laminat; u spavaćoj sobi je laminat pod utjecajem vode izgubio svojstvo ravnosti te je zakrivljen; u ostavi se nalaze ostaci koji su vlažni; na pregradnom zidu vidljivo je da je dno zida bilo izloženo vlazi, da je ulaskom u suterenski prostor zamjetan miris vlage, što sve ukazuje da se u poslovnom prostoru dogodila poplava;

- da je vještak nekretnini pristupio i 23. rujna 2020. nakon obilnih kiša te je utvrdio da nije došlo do vlaženja u stanu tužitelja, da je testirao kanalizacijski sustav u predmetnom stanu i utvrdio da isti uz redovito korištenje nije uzrok poplavi, dok je u odnosu na nekretninu tuženika utvrdio da odvodnja ne funkcionira besprijekorno, da voda lagano istječe te „leži“ na mjestu gdje su sanirane pukotine uočene na prvom očevidu, te je dao mišljenje da bi u slučaju prodora vode kroz prostor između dva dilatacijska zida voda – zbog veće propusnosti betonskih blokova, voda ušla u prostor sjeverno od blokova;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka te iskaza svjedoka najmoprimaca R i FC proizlazi da nije poplavio cijeli stan tužitelja, već dvije sobe i osobito ormar prislonjen na zid prema kući susjeda te se na tom zidu točno vidio trag prodora vode;

- da iz iskaza svjedoka ČC koji je kazivao da je početkom kolovoza 2020. opazio tuženika da obavlja neke radove na zidu koji se nalazi između kuća stranaka i da s tornom nešto štema u dnu zida, svjedoka TC koji je kazivao da je vidio tuženika kada je bušio tornom, da je po njegovom sjećanju, to je bilo oko 9 ili 10 ujutro, a odmah idući dan je došlo do prodora vode u tužiteljev stan, svjedoka ZC koji je vidio tužitelja da je bušio negdje kroz jutro, a ne može se sjetiti kada je došlo do prodora vode i da je možda to bilo nakon 20 dana ili mjesec dana, svjedoka KC koji je kazivao da je jedno jutro oko 10,30 sati ili 11,00 sati išao na kavu i da je vidio tuženika u njegovom dvorištu s tornom, da ga nije vidio da buši, već da drži tornu i da se nalazi u svojem dvorištu, utvrđeno da je tuženik, prije prodora vode u stan tužitelja, bušio tornom u dnu pregradnog zida između nekretnina stranaka;

- da je tuženik potvrdio da je upravo on nakon poplave popunio ta dva mjesta

(rupe u zidu) bijelom smjesom;

- da je njegovo objašnjenje kako je to učinio kako bi zaštitio svoju nekretninu, ali i pomogao susjedu (tužitelju) neživotno imajući u vidu da u podrumu tuženika po obilnoj količini padalina nije došlo do nastanka štete, dok s tužiteljem dugi niz godina ne razgovara i nisu u dobrosusjedskim odnosima, štoviše prilikom očevida mu je branio pristup na njegovu nekretninu;

- da trošak sanacije oštećenja u stanu tužitelja prema procjeni vještaka iznosi 1.924,48 EUR:

-da zbog poplave najmoprimci nisu mogli koristiti stan te je 24. kolovoza 2020. sporazumno raskinut ugovor o najmu stana;

-da je ugovorena najamnina iznosila 265,44 EUR mjesečno koja je dospijevala na naplatu do 6.-og u mjesecu;

- da zbog utvrđenih oštećenja stan nije bio upotrebljiv dva mjeseca;

i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno zaključio da je do prodora vode u stan tužitelja došlo zbog postojanja dviju rupa na donjem djelu ogradnog zida koji dijeli nekretnine stranaka, kroz koje je uslijed padalina došla velika količina vode (koja se nakupljala na nekretnini tuženika) i prouzrokovala štetu u stanu tužitelja, da je navedene rupe bušenjem s tornom u ogradnom zidu napravio tuženik kako bi voda koja se nakupljala na terasi lakše otjecala, dakle da je postupanje tuženika (bušenje s tornom i nastanak dviju rupa) u uzročnoj vezi s nastalom štetom, da uzrok poplave nije u nekretnini tužitelja jer kanalizacijski sustav u predmetnom stanu uz redovito korištenje nije uzrok poplavi te da tužitelj nikada prije nije imao problem s vodom i vlaženjem u stan (kuće su izgradili prije 15-ak godina) a nije ga imao ni nakon što je tuženik rupe zakrpao popunjavanjem bijelom smjesom, već jedino dok su u dnu pregradnog zida postojale dvije rupe (nastale bušenjem tornom), pa je posljedično tome pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1045. st.1. i 2. ZOO u vezi s čl. 1046. ZOO kada je tuženiku naložio naknaditi tuženiku prouzročenu imovinsku štetu radi oštećenja u predmetnom stanu (običnu štetu) u iznosu od 1.924,48 EUR koliko prema nalazu vještaka iznosi trošak sanacije nastalih oštećenja sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2024. do isplate s obzirom da se radi o naknadi nenovčane imovinske štete pa sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO, zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, kao i imovinsku štetu u vidu izmakle koristi radi izgubljene ugovorene najamnine za dva mjeseca kada tužitelj nije mogao iznajmljivati stan u iznosu od 530,89 EUR na temelju odredbe čl. 1089. st.3. ZOO sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene najamnine, dakle na iznos od 265,44 EUR od 6. rujna 2020. do isplate, te na iznos od 265,44 EUR od 6. listopada 2020., a koja visina štete prema žalbenim navodima tuženikau ovoj fazi postupka nije ni sporna.

14. U odnosu na žalbene navode žalitelja kako vještačenjem koje je urađeno u postupku osiguranja dokaza nije utvrđena uzročna veza jer da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo cit:“ Kako nisam upoznat sa datumom štetnog događaja te vremenskim prilikama toga dana, ne mogu sa sigurnošću dati mišljenje da li je šteta nastala uslijed prodora oborinske vode.“ navesti je kako se u postupku osiguranja dokaza (s obzirom na vrstu tog postupka), nisu provodili dokazi na okolnost vremenskih prilika i količine padalina s početka kolovoza 2020., međutim u ovome su postupku saslušani svjedoci kazivali da su početkom kolovoza 2020. na području Dubrovnika padale obilne kiše (svjedok ŠC, ĆC, ZC) te da je do prodora vode u stan tužitelja došlo uslijed kiše, a nakon što je tuženik izbušio rupe u ogradnom zidu, pa kraj činjenice da nakon zatvaranja tih rupa (otvora) na dnu ogradnog zida, unatoč novim obilnim padalinama tijekom rujna 2020., nije došlo do vlaženja u stanu tužitelja (kako je to zaključio vještak nakon novog očevida 23. rujna 2020.), da je vještačenjem utvrđeno da uzrok poplave nije u nekretnini tužitelja jer kanalizacijski sustav u predmetnom stanu uz redovito korištenje nije uzrok poplavi te da tužitelj nikada prije nije imao problem s vodom i vlaženjem u stan (iskaz stanara FC), prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilno zaključio da je upravo postupanje tuženika (bušenje rupa na dnu ogradnog zida s tornom) u uzročnoj vezi s predmetnom štetom koja je zbog prodora vode u stan nastala tužitelju.

15. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da u postupku nije utvrđena protupravnost kao nužna pretpostavka za naknadu štete.

15.1. Naime, sukladno čl. 8. ZOO svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojim se može drugom prouzročiti šteta.

15.2. Radnja bušenja rupa u donjem dijelu ogradnog zida koji dijeli nekretnine parničnih stranaka, čime je omogućen prodor vode u nekretninu tužitelja u suterenu zgrade očito je takve naravi da ju se može ocijeniti postupkom kojim se može drugome prouzročiti šteta, i kojom je u konačnici šteta tužitelju i prouzročena, te je suprotno shvaćanju žalitelja takva radnja i protupravna.

16. U vezi s tim, navesti je da je prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tuženika utvrdio postojanje svih pretpostavki za naknadu štete i to subjekte štete kao i štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost.

17. U pravu je žalitelj kada navodi da je osnovno pravilo kada se radi o naknadi imovinske štete uspostava stanja kakvo je bilo prije nego je šteta nastala, a samo kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, tada se ista nadoknađuje isplatom u novcu. Međutim, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj sam pristupio otklanjanju štete s ciljem da mu daljnja šteta na ime izmakle koristi u vidu izgubljene najamnine bude što manja, te da mu je bilo potrebno dva mjeseca da nekretninu vrati u stanje pogodno za stanovanje, iz čega proizlazi da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća (jer je tužitelj sam reparirao štetu), pa je stoga tuženik, sukladno odredbi čl. 1085. st.3. ZOO u obvezi tužitelju isplatiti dosuđeni iznos od 1.924,48 EUR koliko prema nalazu vještaka od rujna 2020. iznosi trošak sanacije oštećenja u stanu tužitelja, slijedom čega je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

18. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija bez isticanja konkretnih žalbenih prigovora i samo u kontekstu odluke o glavnoj stvari.

19. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP) o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Pula – Pola, 23. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Bruno Franković