REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1588/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID iz Cepidlaka 17, Sv. I. Žabno, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&partneri, uz sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Pn-119/2023- 12 od 8. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika i žalba umješača te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Pn- 119/2023-12 od 8. srpnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 dužan je tužitelju ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 1.990,84 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. veljače 2020. godine pa do namirenja po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 dužan je tužitelju ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete isplatiti iznos od 1.152,70 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, tj. od 8. 7. 2024. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Tuženik Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 dužan je tužitelju ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti troškove ovog postupka u iznosu od 2.315,15 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, tj. od 8. 7. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Tu presudu u točki I. te odluku o trošku u točki III. izreke pobija tuženik radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda parničnog postupka. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.19. st.2., čl.1046. i čl.1100. ZOO odmjeravanjem pravične novčane naknade za neimovinsku štetu tužitelju u iznosu od 6.636,14 eura iznos bez umanjenja za nespornu suodgovornost od 30% ne dajući za to nikakve posebne razloge iako je taj iznos gotovo dvostruko veći nego li iznos koji bi mu pripadao primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da bi prema Orijentacijskim kriterijima tužitelju na ime neimovinske štete pripadao iznos od 3.649,88 eura odnosno nakon umanjenja za suodgovornost od 30%, iznos od 2.554,91 eura, Navodi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o glavnoj stvari pogrešno odlučeno i o uspjehu stranaka u postupku, dok bi pravilnom primjenom materijalnog prava proizašlo da su stranke podjednako uspjele u sporu te bi svaka stranka trebala snositi svoj dio troškova. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja za neimovinsku štetu u dosuđenom iznosu od 1.990,84 eura, te za troškove postupka te da tuženiku dosudi trošak žalbe.

2.1. Protiv navedene presude žalbu podnosi i umješač zbog istih žalbenih razloga kao i tuženik. Ističe da u prvostupanjskoj presudi postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.– dalje: ZPP) jer razlozi presude u dosuđujućem dijelu proturječe sadržaju spisa i presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i dokaza u spisu. Navodi da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza u postupku izveo pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama te je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Smatra da je tužitelju dosuđena previsoka naknada neimovinske štete te da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sud mogao dosuditi maksimalni iznos od 2.650,00 eura. Pobija i odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom III izreke navodeći da su tužitelju nepravilno dosuđeni parnični troškovi i za radnje u postupku na koje nema pravo ili mu sukladno Tarifi pripada naknada u manjem iznosu. Ukazuje da je prvostupanjski sud odmjerio i dosudio tužitelju parnični trošak za sve poduzete parnične radnje priznat primjenom vrijednosti boda u iznosu 2 eura primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.), iako je navedena Tarifa stupila na snagu tek 25.11.2023. čime je povrijedio načelo zabrane retroaktivnosti. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i odluku o parničnom trošku

3. Sa žalbom tuženika i umješača postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. ZPP.

3.1. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tuženika i umješača nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi upire umješač jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojeg se prema navedenoj zakonskoj odredbi ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi pa je žalba tuženika i umješača u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

7. Osim toga prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je (još) zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 1.990,84 EUR te imovinsku štetu (na ime tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i putovanja radi liječenja) u iznosu od 1.152,70 EUR, sve kao posljedicu štetnog događaja – prometne nezgode od 6. prosinca 2017., u kojoj su sudjelovala vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika te vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u kojoj prometnoj nezgodi je tužitelj sudjelovao kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] i koji je u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede: prijelom 2. vratnog kralješka, prijelom 2. i 3. slabinskog kralješka i natučenje glave.

9. Među strankama nije sporan štetni događaj, odgovornost tuženika, kao ni činjenica da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede. Također, nije sporno da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od 30 % zbog pristanka na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola te zbog činjenice da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

10. Naime, tužitelj je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražio na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.645,30 EUR priznajući doprinos tužitelja od 30%, te na ime imovinske štete iznos od 1.816,31 EUR koji je također umanjen za doprinos od 30%.

11. Nije sporno da je tužitelju nakon donošenja ranije prvostupanjske presude posl.br. Pn-151/2023-3 od 4. studenog 2022. tuženik isplatio nepobijani dio na ime naknade neimovinske štete 2.654,46 EUR te 663,61 EUR na ime naknade imovinske štete.

12. U ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode oba žalitelja, sporna je visina neimovinske štete za daljnji iznos od 1.990,84 EUR.

13. Prvostupanjski sud je, odlučujući o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete nakon činjeničnih utvrđenja (koja prema navodima žalbe više nisu sporna); da je tužitelj u štetnom događaju 6. prosinca 2017. zadobio teške tjelesne ozljede i to: prijelom 2. vratnog kralješka, prijelom 2. i 3. slabinskog kralješka i natučenje glave; da je tužitelj na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno elemente PTSP-a, jer je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet uz dodatnu spoznaju o pogibiji prijatelja što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja; da mu je zaostalo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 8%; da je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg od 10 dana i manjeg još od oko 30 dana; da primarni strah nije trpio, ali je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta 3 dana, potom oscilirajući strah umjereni do 2 tjedna i slabiji strah do 6 tjedana; da je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom za vrijeme liječenja kod kuće od 13. prosinca 2017. do 6. ožujka 2018. po 4 sata dnevno, a nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno (ukupno 452 sata); da je putovao na brojne preglede i kontrole te fizikalne terapije izvan mjesta prebivališta, zaključio da tužitelj osnovano zahtjeva od tuženika naknadu štete temeljem odredbe čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. dalje: ZOO) budući da je na temelju medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja liječnika vještaka te iskaza tužitelja, utvrđeno da je tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. ZOO), te da utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja a uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 1.990,84 EUR.

14. Naime, prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok je odredbom čl. 1046. ZOO definirana šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi čl. 1100. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kada nje nema (st. 1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Cijeneći kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu; intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti radi koje će tužitelj doživotno morati ulagati pojačane napore, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja a osobito dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja i neugodnosti koje su pratile liječenje, a koje je ovaj sud utvrdio na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP na temelju dokaza provedenih u ovom spisu; hospitalizacija od 7.12.2017. do 13.12.2017., liječenje u dnevnoj bolnici od 03.04.2018. do 13.04.2018. te od 15.05.2018. do 14.08.2018., uzimanje analgetika i drugih medikamenata, nošenje ovratnika, provođenja 42 fizikalne terapije, brojne kontrole i preglede van mjesta boravka kontrole, provođenje dijagnostike CT, UZ, MR, MSCT, EMNG, a uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5), vodeći računa i o cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, ovaj sud smatra da bi tužitelju, da nije bilo doprinosa šteti, pripadala naknada u visini od 6.636,14 EUR te kada se navedeni iznos umanji za doprinos tužitelja od 30% (ostaje 4.645,30 EUR) i već plaćeni iznos od 2.654,46 EUR proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100. ZOO kada je tužitelju po osnovu neimovinske štete priznao daljnji iznos od 1.990,84 EUR.

15.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu većem od one koja bi mu pripadala primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda na koje se u žalbi pozivaju oba žalitelja navesti je kao Orijentacijski kriteriji predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete, međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa suprotno žalbenim navodima žalitelja, imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe iz čl. 1100. st.2. ZOO od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade kao i sve okolnosti konkretnog slučaja navedene u prethodnoj točki, dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, ne prelazi iznos primjerene pravične novčane naknade koja tužitelju pripada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, slijedom čega je žalba tuženika i umješača u tom dijelu neosnovana.

16. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe čl. 1095. st.1. ZOO pravilno ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za 452 sata, troškova liječenja prema računima u spisu u iznosu od 386,82 EUR i troškova putovanja na liječenje za ukupno prijeđenih 1428 kilometara, imajući u vidu cijene tuđe pomoći i njege i trošak putovanja, u trenutku donošenja prvostupanjske presude, u daljnjem iznosu od 1.152,70 EUR (koji je iznos već umanjen za nesporno plaćeni iznos od 663,61 EUR kao i za doprinos tužitelja od 30%) a koju visinu sadržajem žalbe umješač niti ne osporava.

17. Nije osnovana žalba žalitelja ni glede troškova parničnog postupka jer je odluka prvostupanjskog suda o trošku postupka pravilna i valjano obrazložena, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP te su tužitelju odmjereni samo oni troškovi koji su bili nužni za vođenje parnice.

18. Žalbeni navodi umješača da su tužitelju nepravilno dosuđeni troškovi pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.) i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu navedene Tarife, nisu osnovani.

18.1. Naime, prema Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 126/22.-dalje: Tarifa/22) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Na isti način propisana je i primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) prema Tbr. 52. st. 3. Stoga, prvostupanjski sud je odlučujući o trošku postupka pravilno primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu Tarife/22 odnosno prije 05. studenog 2022.

18.2. Na koncu, o ovom je pitanju na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. prihvaćen zaključak da se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pa se umješač upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

19. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbama pobija, to je valjalo odbiti kao neosnovane žalbe tuženika i umješača i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373.a st.1. toč.2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st.1. ZPP budući da sa žalbama nisu uspjeli.

Pula - Pola, 23. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković