REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-874/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lidl Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 66089976432, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: Pn-57/2019-24 od 26. kolovoza 2022., Općinskog suda u Velikoj Gorici, 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljičina žalba pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Pn-57/2019-24 od 26. kolovoza 2022.:

- preinačuje u odluci o glavnoj stvari i dijelu odluke o zateznim kamatama i sudi: "Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa] naknaditi štetu tužiteljici CZ isplatom iznosa od 995,42 eura/7.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 929,06 eura/7.000,00 kuna teku od 3. srpnja 2019. a na iznos od 66,36 eura/500 kuna od 26. kolovoza 2022. koje teku kako slijedi: do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

- potvrđuje u dijelu kojim je je odbijen zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 500,00 kuna/66,36 eura za razdoblje od 3. srpnja 2019. do 25. kolovoza 2022.

- preinačuje u odluci o troškovima postupka tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 726,66 eura/5.475,00 kuna u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 204,06 eura/1.537,50 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva da sud naloži tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. naknaditi joj štetu isplatom iznosa od 7.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2019. do isplate te joj naknaditi troškove postupka.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i to zato što su razlozi za donošenje presude nejasni i nerazumljivi te postoji proturječje između iskaza svjedoka na zapisniku i u obrazloženju prvostupanjske presude a smatra kako je prvostupanjski sud imao obvezu utvrditi sve činjenice i dokaze provedene u postupku pa tako i obrazložiti što je utvrđeno medicinskim vještačenjem pa je i u tom smislu počinjena bitna povreda postupka.

2.1. Smatra potpuno nejasnim i nerazumljivim zbog čega je sud u potpunosti negirao iskaz tužiteljice i svjedoka ZZ prihvaćajući isključivo iskaz djelatnice tuženika MZ koja je iskaz započela tvrdnjom kako ona misli da je tužiteljica kritičnog dana bila kod nje na blagajni, iz koje tvrdnje već jasno proizlazi da se svjedokinja ne sjeća tog događaja, što je i razumljivo imajući u vidu činjenicu broja kupaca u trgovini koji dnevno prođe blagajnom a da je iskaz te svjedokinje iskonstruiran proizlazi i iz odgovora na postavljeno pitanje je li tužiteljici prišla u pomoć navodeći da je osim nje pomoć pružio joj šef i još netko od kolega čije ime se ne navodi (te je navela da sama ne može napisati zapisnik). Kako zapisnik o predmetnom događaju nije sačinjen (a što je jasno iz činjenice da ga ni sam tuženik ne spominje), jasno je da ni šef ni svjedokinja nisu bili prisutni događaju niti su pristupili u pomoć tužiteljici a osim toga svjedokinja ističe kako ne zna je li tužiteljica ispred sebe gurala kolica. S druge strane tužiteljica je u svom iskazu jasno navela da je stariji bračni par pomogao pokupiti stvari i pomogao joj da se uspravi te da joj nitko od zaposlenika trgovine nije pomogao, zbog čega joj je potpuno nejasan i nerazumljiv zaključak suda kojim u cijelosti prihvaća iskaz navedene svjedokinje u potpunosti ignorirajući iskaz tužiteljice i svjedoka ZZ.

2.2. Tužiteljica nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo i najprije ističe kako se sud u presudi nije pozvao ni na jednu zakonsku odredbu prema kojoj bi trebao odbiti tužbeni zahtjev te je pogrešno naveo kako je tužiteljica svojim ponašanjem izravno prouzročila nastanak štetnog događaja i posljedice koje iz toga proizlaze, a sve iz razloga što je u svom iskazu svjedokinja MZ istakla da u trgovini nema nikakve oznake o tome koja su izlazna a koja ulazna vrata te da se smjer kretanja određuje prema postavljenom tepihu iz čega jasno slijedi kako bi čak i u slučaju da je ozljeda tužiteljice nastala na prvim vratima (izlaznim) postoji odgovornost tuženika iz razloga što nesporno u prodavaonici nema oznake koja su vrata samo izlazna a koja ulazno-izlazna.

2.2. Tužiteljica predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz dosuđenje troškova parničnog postupka ili podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe – za sastavljanje žalbe 937,50 kuna i pristojbu na žalbu u iznosu od 600,00 kuna.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je u većemu dijelu osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice CZ protiv tuženika Lidl Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa] za naknadu štete koju je pretrpjela zbog tjelesne povrede koja se dogodila 3. lipnja 2019. oko 9,30 kada je stradala u prodajnom centru tuženika u Delnicama pri prolasku kroz vrata trgovine koja se automatski otvaraju i zatvaraju i koja su u trenutku kada je izlazila iz trgovine bila otvorena pri njenom prolasku a počela se zatvarati umjesto da ostanu otvorena te su joj tom prilikom vrata zahvatila desnu nogu uslijed čega je pala na pod i pretrpjela povredu stopala i gležnja desne noge zbog čega je pretrpjela fizičke bolove i strah, za naknadu koje štete potražuje iznos od 7.000,00 kuna a 500,00 kuna potražuje po osnovi naknade za tuđu njegu i pomoć.

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti jer je prvostupanjski sud prihvaćajući iskaz svjedokinje ŠZ (ranije MZ) zaposlenice tuženika, našao utvrđenim kako je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja iz razloga što je tog dana nakon obavljene kupnje izlazila iz trgovine kroz izlazna vrata te kada je prošla kroz ta vrata u jednom se trenutku predomislila da se ponovno vrati u trgovinu jer je navodno nešto bila zaboravila u trgovini i vraćala se kroz ista ta izlazna vrata što nikako nije dopušteno jer su ta vrata namijenjena isključivo za izlazak iz trgovine a ne i za ulazak i otvaraju se isključivo s unutarnje strane, čime je na nedopušten način pokušala ponovno ući u trgovinu na ta izlazna vrata koja su se u tom trenutku zatvorila i ozlijedila tužiteljicu, smatrajući iz iskaza te svjedokinje nedvojbeno utvrđenim kako izlazna vrata za vrijeme od kada je svjedokinja zaposlena u navedenom Lidlu, od 2017., nikada nisu bila neispravna pa prvostupanjski sud zaključuje kako nisu bila neispravna ni u trenutku nastanka štetnog događaja - ozljeđivanja tužiteljice, dok iskaze tužiteljice i svjedoka ZZ u dijelu koji su u suprotnosti s iskazom svjedokinje ŠZ smatra neistinitima i nevjerodostojnima a iskaz svjedoka ZZ i usmjerenim u korist tužiteljice s obzirom na to da je on tužiteljičin izvanbračni partner.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP sve u vezi s člankom 457. ZPP (spor male vrijednosti), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo a u vezi s tim i pravilo o teretu dokazivanja, kao i da nije uzeo u obzir sve odlučne činjenice koje proizlaze iz stanja spisa pa je o žalbi odlučeno na temelju članka 373.a u vezi s člankom 457. ZPP.

8. U ovoj parnici zapravo nije sporno da se štetni događaj u kojemu je tužiteljica pretrpjela tjelesnu ozljedu – uganuće desnog gležanjskog zgloba dogodio 3. lipnja 2019. u prostoru tuženikove prodavaonice u Delnicama i to na vratima s detektorom otvaranja (senzorom) koja su se počela zatvarati kada je tužiteljica pružila korak (desnom nogom) kako bi prošla kroz vrata.

8.1. Sporno je međutim na kojim se vratima to dogodilo- na vanjskim (izlazno – ulaznim gledano iz prostora prodavaonice) kako to tvrdi tužiteljica smatrajući da ta vrata nisu bila ispravna (trebala su ostati otvorena) ili pak na unutrašnjim izlaznim vratima kroz koje je tužiteljica izašla nakon obavljene kupnje i plaćanja na jednoj od blagajni i na koja je odmah potom pokušala ponovno ući jer je nešto zaboravila, kako to tvrdi tuženik.

9. Prvostupanjski je sud uzeo u obzir samo iskaz tuženikove djelatnice ŠZ (ranije MZ) i to dio iskaza iz kojega proizlazi da se tužiteljica pokušala vratiti kroz vrata na koja je prethodno izašla i koja su samo izlazna pa je zbog toga odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je na taj način tužiteljica postupila pogrešno i zato isključivo odgovorna za vlastitu štetu.

9.1. Iz iskaza svjedokinje ŠZ (stranice 46 i 47 spisa) međutim proizlazi i kako je ona vidjela "kada su vrata udarila tužiteljicu i kada je tužiteljica pala te da su nakon toga ona kao djelatnica i njezin šef pružili pomoć tužiteljici pa nakon toga napustila blagajnu gdje radi i došla do tužiteljice a na mjesto događaja došao je još netko od kolega jer sama ne može napisati zapisnik", kao i "da na vratima nema oznake napisane slovima koja su ulazna a koja izlazna, ali da se s obzirom na pravac ulaženja kroz vanjska ulazna vrata, te s obzirom na postavljeni tepih koji se nalazi kada se uđe kroz vanjska ulazna vrata da se vidi smjer ulaska u trgovinu" i "da se kroz ta izlazna vrata ne može ući u trgovinu upravo zbog toga da ne bi kupci ušli s te strane u trgovinu a kroz taj dio ne mogu ući u trgovinu".

9.2. Prvostupanjski sud nije uopće uzeo u obzir ovaj drugi dio iskaza iz kojega proizlazi da su ona i "šef" pomogli tužiteljici i da je sačinjen zapisnik pa je u situaciji kada tuženik nije priložio saslušanje "šefa" niti se pozvao na zapisnik o kojemu iskazuje svjedokinja zapravo vrlo upitno je li svjedokinja svjedočila štetnom događaju tužiteljice ili nekom drugom štetnom događaju kojem je nazočio i "šef" i u kojemu je sastavljen zapisnik, tim više što tužiteljica tvrdi kako njoj nitko iz prodavaonice nije pomogao.

9.3. U obrazloženju se prvostupanjske presude ne navodi ni dio iz kojega proizlazi kako na vratima nema oznake o tome koja su ulazna a koja izlazna vrata i da na to upućuje pravac vanjskih ulaznih vrata i postavljeni tepih.

10. Uzimajući u obzir da se vrata s mehanizmom detektora otvaranja (senzora) mogu smatrati opasnom stvari i da u konkretnom slučaju na tim vratima nije bilo natpisa koji bi pokazivao da se radi samo o ulaznim odnosno izlaznim vratima, i da se tužiteljici dogodila šteta upravo na tim vratima, odnosno na jednom od tih vrata na tuženiku je kao vlasniku takve opasne stvari bio sav teret dokazivanja da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, kao i da je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete, kako je sve propisano u članku 1067. stavcima 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05).

10.1. Tuženik naime nije sa sigurnošću dokazao ni da se šteta dogodila na unutarnjim vratima koja su samo izlazna (upravo zbog mogućnosti da je svjedokinja ŠZ zapravo govorila o nekom drugom događaju) ni, kao što je već navedeno, da postoji bilo koji razlog iz članka 1067. ZOO/05 za oslobođenje od njegove objektivne odgovornosti pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) koje je po svojoj pravnoj prirodi materijalnopravne naravi.

11. Prvostupanjski je sud stoga donio nezakonitu i nepravilnu odluku kada je odbio tužbeni zahtjev smatrajući utvrđenim da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice kao oštećenika a kako je već navedeno – tuženik nije dokazao ni da je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete ili tome da šteta bude veća pa nema mjesta ni primjeni članka 1092. ZOO/05 o razmjernom sniženju naknade zbog doprinosa oštećenika vlastitoj šteti.

12. U prvostupanjskom je postupku izveden i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prim.dr. med., iz čijega nalaza i mišljenja od 19. listopada 2021. (stranice 40 i 41 spisa) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju 3. lipnja 2019. pretrpjela tjelesnu ozljedu uganuća desnog gležanjskog zgloba zbog koje je trpjela fizičke boli – jedan dan jake, tri dana srednje jake i 20 dana slabe trajne te strah- primarni jaki kraćega trajanja te sekundarni jači dva dana, srednje jaki pet dana i slabi 14 dana.

13. Uzimajući u obzir težinu, povrede i okolnosti slučaja koje, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade (članak 1100. stavak 1. ZOO/05) te vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha ali i o tome da se visinom pravične novčane naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO/05), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako tužiteljici pripada pravična novčana naknada u visini od 7.000,00 kuna/929,05 eura na koji iznos je tuženik dužan platiti i zatezne kamate od 3. srpnja 2019. kada je podnesen izvansudskih zahtjev (članak 1103. ZOO/05).

14. Tužiteljici pripada i imovinska šteta za troškove tuđe pomoći i njege koju su joj pružali ukućani (nije platila tu uslugu) a koja joj je, prema nalazu i mišljenju vještaka, bila potrebna sedam dana po dva sata dnevno i još sedam dana po jedan sat dnevno (21 sat) za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, glačanje, spremanje) te pri odlasku u trgovinu i slično.

14.1. Po toj osnovi tužiteljici pripada traženi iznos od 500,00 kuna (66,36 eura) utvrđen po slobodnoj ocjeni prema cijenama u vrijeme presuđenja 26. kolovoza 2022. (23,80 kuna po satu) pa od tada tuženik duguje i zatezne kamate.

15. Žalbu je stoga valjalo prihvatiti u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti te u većemu dijelu protiv odluke o zateznim kamatama pa preinačiti prvostupanjsku presudu a potvrditi samo u dijelu kojim je odbijen zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 66,36 eura/500,00 kuna.

16. Zbog potpunog uspjeha u pogledu glavne stvari tužiteljici pripadaju i svi troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice a to su troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, troškovi predujma za vještačenje i troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

16.1. Troškovi zastupanja iznose 3.375,00 kuna (po 750,00 kuna za tužbu, podnesak od 12. studenog 2019. te za ročišta 27. travnja 2021., 5. srpnja 2022. i 357,00 kuna - 50% nagrade za ročište 8. rujna 2020.), troškovi predujma za vještačenje iznose 1.500,00 kuna a troškovi pristojbe 600,00 kuna (po 300,00 kuna za tužbu i presudu), tako da tužiteljičini troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice iznose ukupno 5.475,00 kuna/726,66 eura i te joj je troškove tuženik dužan naknaditi prema članku 154. stavku 1. ZPP.

17. Tužiteljici pripadaju i troškovi žalbe u iznosu od 1.537,50 kuna (937,50 kuna za sastavljanje žalbe i 600,00 kuna za presudu) ili 204,06 eura.

18. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 373.a i 166. stavka 2. sve u vezi s člankom 457. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 23. lipnja 2025.

Sudac

Marija Sošić