REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-270/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tužene AN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Gregor, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice i o dopuni iste izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-388/2024-71 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba i dopuna žalbe tužiteljice, ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-388/2024-71 od 20. prosinca 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe tužiteljice odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Ugovor o darovanju od 17.02.2022. zaključen između I-vo tuženice AN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. MN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ovjeren od Javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, Bana Josipa Jelačića 3, pod brojem ovjere OV-1753/2022 gubi pravni učinak prema tužiteljici ŽN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice koja iznosi 183.246,25 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.04.2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Tuženica AN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je trpjeti da tužiteljica ŽN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I. tužbenog zahtjeva prema tuženici AN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prodajom nekretnine upisane kod ZK odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k.o.: 999901, VRAPČE NOVO, k. č. br.: [katastarska čestica], oznaka zemljišta: STAMBENO POSLOVNA ZGRADA BR. 192 I DVORIŠTE, ZAGREBAČKA CESTA, ukupne površine 1762 m2, od čega STAMBENO POSLOVNA ZGRADA BR. 192, ZAGREBAČKA CESTA, površine 1321 m2 i DVORIŠTE, površine 441 m2, i to 1142/100000 suvlasničkog dijela, s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine:
157. Suvlasnički dio: 1142/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-157) – trosobni stan 215 na 2. Katu koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, wc-a, garderobe i hodnika neto korisne površine 83.64 m2 i pripatka, balkona stvarne površine 25.47 m2 i spremišta 26 (podrum -2) stvarne površine 5.98 m2.“
II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 20. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.“
2. Pravovremenom i dopuštenom te dopunom iste, navedenu presudu pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pa posljedično tome da je pogrešno zaključio da tužiteljica nije dokazala da tuženica nema dovoljno sredstava iz kojih bi mogla namiriti svoju tražbinu. Pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na koji način je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. U osnovnom ističe da je u prvostupanjskom postupku dokazala postojanje pretpostavke dospjelosti tražbine, pretpostavke insolventnosti dužnika (sklapanjem predmetnog ugovora o darovanju tuženica je umanjila svoju imovinu u mjeri u kojoj je naplata cjelokupne tražbine tužiteljice onemogućena ili znatno otežana), pretpostavku postojanja dužnikove pravne radnje te pretpostavku oštećenja vjerovnika (preostala imovina tuženice nije dostatna za cjelokupno namirenje tražbine), koje pretpostavke opravdavaju prihvaćanje njena tužbenog zahtjeva. Osporava stoga i odluku o troškovima postupka.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženiku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, zahtijevajući da se utvrdi da Ugovor o darovanju nekretnina od 17. veljače 2022. zaključen između tuženice AN i pok. MN, ovjeren kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, pod brojem OV-1753/2022, gubi pravni učinak prema tužiteljici ŽN, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice koja iznosi 183.246,25 kn, zajedno s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2019. do isplate, pa posljedično tome, da je tuženica dužna dopustiti tužiteljici da ovu svoju novčanu tražbinu namiri prodajom nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] označene kao stambena zgrada broj 192 i dvorište, [adresa], ukupne površine 1762 m[2] , od čega stambeno poslovna zgrada broj 192, [adresa], površine 1321 m[2] i dvorište površine 441 m , i to 1142/100000 suvlasničkog dijela, s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine: 157. suvlasnički dio: 1142/100000 etažno vlasništvo (E-157) - trosobni stan 215 na 2. katu koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, wc-a, garderobe i hodnika neto korisne površine 83.64 m[2] i pripatka, balkona stvarne površine 25.47 m[2] i spremišta 26 (podrum-2) stvarne površine 5.98 m[2] , sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na odredbi članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.).
5.1. Prvostupanjski je sud, nakon ocijene provedenih dokaza (čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži predmetu te personalnim dokazima, i to iskazima saslušanih svjedoka i parničnih stranaka), kao neosnovan odbio postavljeni zahtjev tužiteljice zaključujući u osnovnom da tužiteljica nije dokazala kumulativno postojanje uvjeta iz odredbe članka 66. i 67. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), budući nije dokazala da tuženica, kao dužnica nema dovoljno sredstava za ispunjenje ove vjerovnikove novčane tražbine (insolventnost dužnika), posljedično čemu da ova pravna radnja koja je nesporno poduzeta (Ugovor o darovanju nekretnina od 17. veljače 2022.), nije poduzeta na njenu štetu.
5.2. Taj svoj zaključak sud temelji na činjenici da je tužiteljica pokrenula ovršni postupak radi naplate svoje tražbine na drugoj imovini tuženice koja nesporno vrijedi ukupno 20.162,69 kn (radi se o ovršnom postupku Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-257/2012, koji je postupak u tijeku), dakle manje od dospjele tražbine tužiteljice, pri čemu sud cijeni da ta činjenica ne utječe na osnovanost zahtjeva tužiteljice, jer se te nekretnine koje predstavljaju poljoprivredno zemljište u k. o. [katastarska općina], na javnoj dražbi u ovršnom postupku mogu prodati kao po cijeni koja je niža od procijenjene, ali i po cijeni koja je viša od zakonskog maksimuma, posljedično da se radi o neizvjesnoj cijeni. Također, da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnina na adresi u [adresa], u posjedu kojih su treće osobe koje su protiv tuženice pokrenule parnične postupke radi utvrđenja svog prava vlasništva na istima (iskaz svjedokinje ZN i ŽNO), pa kako tuženica odbija priznati im zahtijevano pravo (sudski postupci nisu okončani), sud ocjenjuje da iako se radi o spornom pravu vlasništva (treće osobe sa svojim obiteljima dugi niz godina žive na tim nekretninama) ono je i nadalje upisano na imenu tuženice, dakle predstavljaju njeno vlasništvo, a vrijednost kojih nekretnina, znatno premašuje eventualnu razliku vrijednosti nekretnina tužiteljice u k. o. [katastarska općina] i iznosa predmetne tražbine tužiteljice.
6. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita.
7. Opće pravilo o pobijanju dužnikovih pravnih radnji sadržano u odredbi članka 66. ZOO glasi:
1. Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.
2. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
7.1. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO.
7.2. Pod pravnom radnjom dužnika podrazumijeva se svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, materijalno smanjila ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku tako da se izgledi vjerovnika za namirenje umanjuju.
7.3. Pretpostavka postojanja oštećenja vjerovnika je ispunjena ukoliko je zbog radnje dužnika došlo do negativne promjene u njegovoj imovini zbog čega je namirenje vjerovnika otežano, ili potpuno onemogućeno. Smatra da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kad zbog poduzete pravne radnje dužnik nema više dosta sredstava za ispunjenje vjerovnikovih tražbina (članak 66. stavak 2. ZOO).
7.4. U odnosu na učinke pobijanja, odredbom članka 70. ZOO propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.
8. U ovoj pravnoj stvari prema stanju predmeta nije sporno:
- da tužiteljica kao vjerovnica ima dospjelo potraživanje prema tuženici kao dužnici koje je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-680/2011 od 25. travnja 2019. - radi se o potraživanju u visini od 183.246,25 kn (glavna tražbina);
- da se radi o tražbini koja nije dobrovoljno namirena zbog čega je tužiteljica 21. veljače 2022. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu radi pokretanja postupka tzv. izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima, koji postupak je ostao bez uspjeha;
- da je na račun tuženice uplaćen iznos od 301.234,92 kn temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 17. veljače 2022. zaključen između tuženice i PN koji je iznos je tuženica odmah preuzela s računa pa se iz tog iznosa tužiteljica nije mogla naplatiti niti u postupku izvansudske ovrhe koji je pokrenula 24. veljače 2022. - po toj izvansudskoj ovrsi plijeni se tuženičina mirovina (tuženica ima zaštićeni račun) te je na taj način do 1. srpnja 2022. naplaćen iznos od 2.000,00 kn i 2.566,21 kn na ime troškova odnosno kamata, glavnica nije naplaćena odnosno do toga dana je ostao nenaplaćen ukupno iznos od 283.997,04 kn;
- da je Ugovorom o zamjeni nekretnina od 17. veljače 2022. sklopljenog između tuženice i PN izvršna zamjena nekretnina na način da je tuženica stekla vlasništvo nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], trosobni stan 215 na drugom katu površine 83,64 m[2] i pripatka balkona površine 25,47 m i spremišta 26, podrum -
2, površine 5,98 m ;
- da je istoga dana zaključen Ugovor o darovanju između tuženice kao darovateljice te ranijeg tuženika MN, njezinog supruga kao obdarenika, ovjerenog kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, temeljem čega je 21. veljače 2022. provedena uknjižba prava vlasništva stana u korist MN;
- da je MN preminuo tijekom trajanja ovoga postupka te da su po njegovoj smrti kao nasljednice preuzele ovaj postupka pored tuženice i kćerka
RN kao drugo tuženica;
- da predmet nasljeđivanja u ostavinskog postupku iza pok. MN nije bio stan u odnosu na koji je bio zaključen prethodno navedeni ugovor o darovanju;
- da je tužba tužiteljice u odnosu na tuženicu RN pravomoćno povučena;
- da se nekretnina na koju je usmjeren tužbeni zahtjev tužiteljice za pobijanjem dužnikovih pravnih radnji - k. č. br. [katastarska čestica] označene kao stambena zgrada broj 192 i dvorište, [adresa], ukupne površine 1762 m[2] , od čega stambeno poslovna zgrada broj 192, [adresa], površine 1321 m[2] i dvorište površine 441 m , i to 1142/100000 suvlasničkog dijela, s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine: 157. suvlasnički dio: 1142/100000 etažno vlasništvo (E-157) - trosobni stan 215 na 2. katu koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, wc-a, garderobe i hodnika neto korisne površine 83.64 m2 i pripatka, balkona stvarne površine 25.47 m2 i spremišta 26 (podrum-2) stvarne površine 5.98 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vodi na imenu BN (stranica 161 spisa) na kojoj nekretnini je uknjiženo pravo služnosti - ploduživanja u korist tuženice ANO nije stranka ovoga postupka;
- da je na nekretnini koja je bila predmet ugovora o darovanju zabilježen spor po predmetnoj tužbi rješenjem nadležnog Zemljišnoknjižnog odjela polovni broj Z- 46664/2022.
8.1. Prema sadržaju žalbe tužiteljice i nadalje je sporno da li je pravna radnja dužnice ovdje tuženice poduzeta na štetu tužiteljice kao vjerovnika odnosno sporna je insolventnost dužnice (članak 66. stavak 2. ZOO) kraj tvrdnje tužiteljice da preostala imovina tuženice nije dostatna za cjelokupno namirenje njene tražbine.
9. U sporovima koje u skladu s odredbom članka 66. ZOO pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika (tako i Rev-848/2023 od 22. studenog 2023), dok je na dužniku, ovdje tuženici teret dokaza tvrdnje da je solventna (tako i Rev-2173/2016 od 9. lipnja 2020. te Rev-764/2022 od 25. listopada 2022.) odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužiteljice (vjerovnika).
10. U situaciji kao što je predmetna, kada iz stanja predmeta proizlazi utvrđenim, konačno i nespornim, da je tužiteljica radi naplate svoje dospjele tražbine pokrenula postupak izvansudske ovrhe u kojem postupku se plijeni mirovina tuženice, koja naplata će obzirom na visinu tražbine tužiteljice i visinu svakomjesečnih ustegnutih iznosa mirovine, biti dugotrajna - a tužiteljica nije dužna trpjeti dugotrajno namirenje svoje tražbine u okolnostima kada je tuženica imala u vlasništvu drugi predmet ovrhe na kojemu se lakše i brže mogla provesti ovrha, kada je imovina koju tuženica na svom imenu ima u k. o. [katastarska općina] očito nedostatna (obzirom na njenu procijenjenu vrijednost) za namirenje tražbine tužiteljice (i na toj imovini se provodi ovršni postupak radi naplate tražbine tužiteljice koji nije okončan), a visina novčanog iznosa za koje će se te nekretnine u ovršnom postupku eventualno prodati je neizvjesna (što konačno konstatira i sam sud prvoga stupnja) - a tužiteljica nije dužna trpjeti niti neizvjesno namirenje svoje tražbine, te kada je pravo vlasništva na nekretninama koje se vode na imenu tužiteljice u Zagrebu, u ulici Kudeljarski put, sporno (koju okolnost sud prvoga stupnja također konstatira očito cijeneći pritom sadržaj iskaza saslušanih svjedoka ON, GN, TN i ŽNO iz kojih proizlazi da tuženica u posjedu tih nekretnina nikada nije niti bila jer se radi o nekretninama na kojima su izgrađene obiteljske kuće svjedoka u kojima oni nesmetano žive dugi niz godina sa svojim obiteljima), osnovano tužiteljica ističe da se za sada činjenično stanje ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, pa posljedično ne može se prihvatiti kao pravilan niti zaključak suda prvoga stupnja da tužiteljica nije dokazala odnosno učinila vjerojatnom da je imovina tuženice nedostatna za namirenje njene tražbine kao vjerovnika, odnosno da je tuženica dokazala da ima imovinu koja je po svojoj vrijednosti dovoljna za ispunjenje dospjele tražbine tužiteljice.
11. Obzirom da prema odredbi članka 66. stavak 2. ZOO nije potrebno da je dužnik potpuno insolventan i da nema nikakve imovine iz koje bi vjerovnik mogao namiriti svoju tražbinu, već je dovoljno da nema dostatnih sredstava za namirenje vjerovnikove tražbine - što tužiteljica u predmetnom slučaju tvrdi i dokazuje, činjenica da tuženica ima u vlasništvu nekretnine koje nisu dostatne za namirenje cjelokupne tražbine tužiteljice odnosno da je sporno pitanje vlasništva nekretnina u Zagrebu iz kojih bi se, uz novčani iznos koji će biti dobiven prodajom nekretnina u k. o. [katastarska općina], mogla namiriti tražbina cjelokupna tražbina tužiteljice, bez potpunog razrješenja pitanja vlasništva tužiteljice na nekretnina u Zagrebu (u odnosu na koje je tužiteljica tvrdila da je u tijeku postupak obnove zemljišne knjige u kojem postupku će doći do promjene vlasnika knjižnih prava „na štetu“ tuženice jer će na istima svoje pravo vlasništva upisati izvanknjižni vlasnici), ne može se smatrati da je tuženica dokazala (a teret te tvrdnje je na tuženici) da ima imovinu iz koje se može provesti namirenje tužitelja kao njezinih vjerovnika.
12. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice kao osnovanu te primjenom odredbe članka 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod točkom I. izreke presude, a posljedično tome i u odluci o trošku (točka II. i III. izreke presude) te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će raspraviti sporne okolnosti na koje tužiteljica ukazuje u svojoj žalbi, prvenstveno one koje se odnose na pitanje vlasništva tužiteljice na nekretninama u Zagrebu, vodeći računa da je teret dokazivanja solventnosti tuženice kao dužnice upravo na tuženici, te će potom novom pravilno obrazloženim presudom odlučiti o zahtjevu tužiteljice kao i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.
13.1. Prilikom donošenja nove odluke sud će uzeti u obzir da se u predmetnom slučaju radi o tzv. obiteljskoj paulijanskoj tužbi, da su prema odredbi članka 69. stavak 2. i 3. ZOO, pasivno legitimirani u sporu o pobijanju, dužnik i treća osoba u tri inačice: 1. treća osoba s kojom je ili u korist koje je poduzeta pravna radnja koja se pobija, 2. univerzalni pravni slijednici treće osobe, te 3. singularni pravni slijednici treće osobe.
13.2. S obzirom na to da se prema odredbi članka 69. stavka 2. ZOO tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe odnosno njezinih sveopćih pravnih slijednika, proizlazi da se takva tužba ne bi mogla podnijeti samo protiv dužnika ili samo protiv treće osobe, odnosno samo protiv njezinih pravnih slijednika. Dužnik i treća osoba (odnosno njezini slijednici) jedinstveni su suparničari jer se spor, zbog prirode pravnog odnosa, može riješiti samo na jednak način prema svima njima (članak 201. ZPP).
13.3. Pritom, univerzalni slijednik treće osobe je npr. nasljednik umrlog odnosno nova pravna osoba nastala spajanjem dviju ili više pravnih osoba, kao i pravna osoba preuzimatelj pripojene osobe, dok su singularni slijednici osobe koje su pravnim poslom stekle od treće osobe korist pribavljenu pobijanim raspolaganjem.
13.4. Prema singularnom pribavitelju na temelju naplatnog pravnog posla vjerovnik može podići tužbu samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegova prednika moglo pobijati (traži se dakle znanje a ne skrivljeno neznanje singularnog sukcesora). Ako je, pak, singularni pribavitelj od trećega nešto stekao besplatnim pravnim poslom, vjerovnik ima pravo podići tužbu iako prijavitelj nije znao da se pribavljanje njegova prednika moglo pobijati.
13.5. Prema sudskoj praksi koja se razvila uz odredbu članka 201. ZPP jedinstveni suparničari u parnici ne moraju biti obuhvaćeni tužbom, međutim, pojedini jedinstveni suparničari koji imaju značaj nužnih suparničara moraju biti obuhvaćeni tužbom. Dakle, kada je riječ o nužnom suparničarstvu kao što je u predmetnom slučaju, tužba mora biti podignuta ili tužbom moraju biti obuhvaćeni svi učesnici jednog pravnog posla.
14. Iz stanja predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut protiv oba sudionika predmetnog pravnog posla, dakle kako tuženice kao darodavatelja tako i njena supruga kao daroprimatelja, odnosno oba sastavljača ugovora o darovanju. Međutim, kako je daroprimatelj preminuo tijekom trajanja ovoga postupka, kao njegovi nasljednici predmetni postupak je pored tuženice preuzela i kćerka RN kao drugo tuženica, u odnosu na koju je tužba tužiteljice pravomoćno povučena. Međutim, stan koji je bio predmet ugovora o darovanju nije bio u sastavu ostavinske imovine pok. MN, jer je očito po smrti istoga prenesena na BN koja nije stranka ovoga postupka. Kao stranka ovoga postupka na pasivnoj strani prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao predmetnom presudom, označena je samo tuženica AN.
14.1. Dakle, o toj okolnosti, činjenici da je na pasivnoj strani kao tuženik označena samo dužnica sud prvoga stupnja vodit će računa prilikom donošenja nove odluke.
15. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
U Puli-Pola 23. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
