Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-52/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Oliveri Radoš Šaponji, odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje mlljt. djece UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici JZ, dipl. pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, radi određivanja privremene mjere o uzdržavanju mlljt. djece, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-642/2024-14 od 16. travnja 2025., dana 23. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-642/2024-14 od 16. travnja 2025. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

''Radi zaštite interesa i dobrobiti mal. UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2012. i mal. OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2019. određuje se privremena mjera

I. Nalaže se tuženiku PZ da na ime uzdržavanja mal. kćerke UZ i mal. kćerke OZ mjesečno doprinosi iznos od po 200,00 Eura za svako dijete i to počev od 16. travnja 2025. pa ubuduće, svakog prvog a najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja u isplatama sve s kamatom od dospijeća svakog obroka uzdržavanja do isplate sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to na tekući račun majke i zz DZ.

II. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja postupka P Ob- 642/2024 ili do drugačije odluke suda.

III. Tijek roka za žalbu niti žalba protiv ovog rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa njegovu provedbu.''

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje o privremenoj mjeri.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je između stranaka u tijeku parnica radi razvoda braka te donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju u odnosu na zajedničku djecu stranaka, mlljt. UZ i mlljt. OZ, pa kako iz stanja spisa proizlazi da tuženik ne stanuje s mlljt. djecom, a stranke nisu postigle sporazum o uzdržavanju zajedničke mlljt. djece, to je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 539. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020 i 49/2023, dalje: ObZ) o uzdržavanju mlljt. djece odlučio privremenom mjerom.

5.1. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da od 9. rujna 2024. zajedno s mlljt. kćerkama stanuje u sigurnoj kući, time da joj je ta mogućnost stanovanja osigurana do kraja lipnja 2025. uz mogućnost produljenja tog boravka do jedne godine, da su joj u sigurnoj kući osigurani samo smještaj i hrana, dok si higijenske potrepštine, odjeću i obuću moraju kupovati same, da za obje kćerke prima dječji doplatak u iznosu od 123,00 EUR-a, da je od 15. prosinca 2024. do 16. ožujka 2025. bila zaposlena kao sobarica u hotelu na četiri sata, da je prijavljena na Zavodu za zapošljavanje ali ne prima nikakvu novčanu naknadu, da nema saznanja o zaposlenjima tuženika,

- da iz potvrde o visini dohotka i primitaka za 2024. i za razdoblje od siječnja do veljače 2025. proizlazi da je tuženik u 2024. ostvario dohodak od nesamostalnog rada ukupno u neto iznosu od 4.358,01 EUR-a odnosno prosječno mjesečno dohodak od 363,17 EUR-a, te je u 2024. ostvario neoporezivi primitak u ukupnom iznosu od 1.701,00 EUR- a, da tuženik u siječnju i veljači 2025. nije ostvario dohodak od nesamostalnog rada, ali je od imovine i imovinskih prava ostvario primitak u neto iznosu od 83,16 EUR-a, te da iz službene zabilješke socijalnog radnika Područnog ureda Makarska proizlazi da je tuženik radio kao građevinski radnik u [adresa] tijekom 2024., a u rujnu 2024. da je bio nezaposlen i da je radno sposobna osoba, time da nije saslušao tuženika jer isti nije pristupio na ročište 25. ožujka 2025.,

- da je mlljt. UZ dijete u dobi od nepunih 13 godina i pohađa šesti razred osnovne škole na području gdje se nalazi sigurna kuća, urednog je zdravlja, nema izvanškolskih aktivnosti, dok je mlljt. OZ u dobi od 5 godina i tri mjeseca, pohađa privatni vrtić čija je cijena 290,00 EUR-a i dijete je urednog zdravlja,

- da je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' broj 49/2024) za uzdržavanje djeteta u dobi do 6 godina propisan minimalni novčani iznos od 195,16 EUR-a, a za dijete u dobi od 13 do 18 godina minimalni novčani iznos od 252,56 EUR-a,

primjenom odredbe čl. 537. do 539. ObZ-a u vezi čl. 314. ObZ-a, obvezao je tuženika plaćati uzdržavanje mlljt. UZ i OZ u iznosu od 200,00 EUR-a mjesečno za svaku kćerku počevši od donošenja privremene mjere, zaključivši da tuženik kao radno sposobna osoba može osigurati navedeni iznos uzdržavanja za mlljt. kćerke i da plaćanjem istog neće biti ugrožena njegova egzistencija, a utvrđeni iznos uzdržavanja je primjeren dječjoj dobi i školovanju mlljt. kćerki stranaka.

6. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u obiteljskim postupcima primjenjuje temeljem čl. 346. ObZ-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud propustio pozvati punomoćnicu tuženika na ročište 21. studenoga 2024., koje je ročište prvostupanjski sud zaključio donošenjem rješenja o obustavi izvanparničnog postupka (ovaj postupak započeo je dana 4. srpnja 2024. podnošenjem sporazumnog zahtjeva za razvod braka – napomena ovog suda) i određivanjem da će se isti nastaviti kao parnični postupak po tužbi tužiteljice radi razvoda braka, a što predstavlja povredu njegovog prava na pošteno suđenje.

7. Odredbom čl. 539. st. 1. ObZ-a propisano je da je u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete. Prema odredbi čl. 531. st. 1. ObZ-a sud može o privremenoj mjeri iz članka 529. stavka 1. ovoga Zakona odlučiti bez rasprave.

8. Kako iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud omogućio strankama da se izjasne (tuženik je na ročištu 21. studenoga 2024. izjavio ''…on za sada nema što reći s obzirom da nema sporazuma.'', dok na ročište 25. ožujka 2025. nije pristupio iako je bio pozvan radi saslušanja kao stranke u svrhu dokazivanja, a na istom ročištu njegova punomoćnica je izjavila da ''…u ovom predmetu je pokušala kontaktirati stranku kako vezano za davanje punomoći tako i za daljnje upute oko zastupanja, na koje se gdin. PZ nije odazvao…''), te imajući u vidu da punomoć priložena u spis 3. listopada 2024. nije bila uredna (što potvrđuje i sama punomoćnica tuženika izjavom danom na ročištu 25. ožujka 2025.), to protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a, niti je time povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje, obzirom je tuženik i u parničnom postupku stranka i ima priliku štititi svoja stranačka prava.

9. Žalbeni navodi tuženika kojima opširno obrazlaže eventualnu neurednost tužbe, nisu odlučni u ovom žalbenom postupku predmet kojeg je odlučivanje o osnovanosti žalbe izjavljene protiv rješenja kojim je određena privremena mjera radi uzdržavanja mlljt. djece stranaka. Također, za odlučivanje o žalbi nisu relevantni niti opširni žalbeni navodi tuženika kojima upire na izvršavanje zajedničke roditeljske skrbi i ostvarivanje osobnih odnosa s mlljt. kćerkama, niti je prvostupanjski sud određivanjem privremene mjere radi uzdržavanja prejudicirao odluku o izvršavanju roditeljske skrbi, kako to pogrešno tumači tuženik u svojom žalbi.

10. Daljnjim opširnim žalbenim navodima tuženik osporava odluku o određenom privremenom uzdržavanju, u bitnome navodeći da smatra da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 538. ObZ-a i da prvostupanjski sud nije iznio relevantne i dostatno pravno prihvatljive razloge za tu odluku, da ga je odlaskom u sigurnu kuću tužiteljica onemogućila u ostvarivanju osobnih odnosa s mlljt. kćerkama i zajedničke roditeljske skrbi nad zajedničkom mlljt. djecom i time izbjegla svoju obvezu uzdržavanja mlljt. kćerki, pri čemu ističe da se smještaj u sigurnu kuću ne može smatrati ''klasičnom'' situacijom stanovanja djece s majkom na adresi njezinog prebivališta. Smatra da je prvostupanjski sud, iako se na nju pozvao, nije primijenio odredbu čl. 314. st. 3. ObZ-a, jer ga je, u okolnostima konkretnog slučaja, mogao obvezati samo na plaćanje zakonskog minimuma za uzdržavanja za djecu, umanjenog po čl. 314. st. 3. ObZ-a, što znači da ga je za mlljt. Emu sud mogao obvezati na plaćanje mjesečnog uzdržavanja u iznosu od 126,28 EUR-a, a za mlljt. Elu mjesečnog iznosa uzdržavanja u iznosu od 97,58 EUR-a.

11. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, koju povredu obrazlaže tuženik u žalbi, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo jasne, logične i uvjerljive razloge na odlučne činjenice koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njegovu zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

12. Prema odredbi čl. 538. st. 1. ObZ privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja, dok se stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

13. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku plaćati uzdržavanje za mlljt. kćerke u iznosu koji je manji od minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djece (prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' broj 75/2025, a koja je na snazi od 3. svibnja 2025. za uzdržavanje djeteta u dobi do 6 godina propisan je minimalni novčani iznos od 224,00 EUR-a, a za dijete u dobi od 13 do 18 godina minimalni novčani iznos od 290,00 EUR-a).

14. Kako nije sporno da tuženik ne stanuje sa svojim mlljt. kćerkama, te da su mlljt. kćerke stranaka u dobi od 15 godina, odnosno 5,5 godina, te da je tuženiku naloženo plaćati za uzdržavanje mlljt. kćerki mjesečni iznos (200,00 EUR-a sa svaku kćerku) koji je manji od minimalnog novčanog iznosa potrebno za mjesečno uzdržavanje djece propisanog u gore citiranim Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 539. st. 1. u vezi čl. 538. st. 1. i čl. 314. ObZ-a, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika. Protivno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud radi odlučivanja o određivanju privremene mjere nije trebao detaljno utvrđivati sve činjenice o potrebama djece za uzdržavanje, kao i o njegovim mogućnostima plaćanja uzdržavanja, pri čemu se tuženiku ukazuje da je u smislu odredbe čl. 310. ObZ-a tužiteljičina svakodnevna skrb o mlljt. kćerkama, koje trenutno stanuju s njom, izjednačena s njegovom novčanom obvezom.

15. Također, valja istaknuti da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, najbolji interesi djece trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97 - dalje: Konvencija), te da je privremena mjera određena u okviru parnice radi razvoda braka stranaka i donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, pa kao mjera osiguranja predstavlja pravno sredstvo kojim se privremeno uređuju odnosi i u kojem se pravno odlučne činjenice utvrđuju u stupnju vjerojatnosti, a koja će mjera prestati važiti pravomoćnim okončanjem kontradiktornog postupka unutar kojeg je donesena i u kojem se pravno odlučne činjenice utvrđuju u stupnju izvjesnosti, te u kojem tuženik kao stranka istoga još uvijek ima priliku štititi svoja stranačka prava.

16. Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

U Varaždinu 23. lipnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović