Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2234/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog FČ Teskere podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj Pp-2735/2022 od 10. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog FČ i potvrđuje se pobijana presuda.
II Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni FČ obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj Pp-2735/2022 od 10. siječnja 2023., okrivljeni FČ je proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 3.600,00 kuna, u koju se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme lišenja slobode dana 5. i 6. prosinca 2022. kao 600,00 kuna kazne, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 110,00 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljeni FČ je osobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na izrečenu kaznu koja je odmjerena u blažoj vrsti, budući je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisano i kažnjavanje kaznom zatvora, a potom odmjerena u iznosu značajno ispod zakonom propisanog minimuma, iako naročito olakotne okolnosti nisu niti utvrđene niti obrazložene, žalitelju se odgovara da uslijed izostanka žalbe tužitelja i vezanošću ovoga suda odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona koja propisuje da ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu, ovaj sud mora potvrditi pobijanu presudu u pogledu izrečene sankcije, iako sve okolnosti prekršaja zahtijevaju daleko strože kažnjavanje.
6. U odnosu na prijedlog za izricanjem opomene, žalitelju se navodi sadržaj odredbe članka 43. stavak 1. Prekršajnog zakona odnosno da je opomena prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Stoga, prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, imajući u vidu propisanu kaznu, ne nudi mogućnost izricanja opomene niti bi ista bila primjerena zaštićenom dobru i svrsi kažnjavanja.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
8. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 6 ovjerenih prijepisa.