Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4054/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja J. H. iz K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1610/22-5 od 5. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1610/22-5 od 5. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-02/22-03/03214502808, URBROJ: 341-99-06/2-22-1313 od 2. ožujka 2022.
2. Rješenjem tuženika od 2. ožujka 2022. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 140-02/22-03/03214502808, URBROJ: 341-25-06/2-22-14829, broj: 213409 od 31. siječnja 2022. kojim je tužitelju određena starosna mirovina, počevši od 8. lipnja 2021.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da je tijekom svog radnog vijeka imao znatno više prihode od prosjeka te da je uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje. Smatra da mu je pogrešno utvrđena duljina staža osiguranja (umjesto 34 godine 1 mjesec i 19 dana utvrđeno je 18 godina, 9 mjeseci i 9 dana) kao i iznos mirovine. Predlaže da ovaj Sud poništi osporavanu presudu, prizna mu mirovinski staž od 35 godina i ponovno izračuna visinu mirovine.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Područne službe u Z., broj spisa: 213409 od 21. rujna 2021. tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 8. lipnja 2021. i određen predujam mirovine.
8. U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tužitelju je rješenjem Područne službe u Z. od 31. siječnja 2022., na temelju članka 131. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. 102/19. i 84/21.; u daljnjem tekstu: ZOMO), određena starosna mirovina u iznosu od 1.223,65 kuna mjesečno. Umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u iznosu od 1.256,58 kuna mjesečno. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj rođen 8. lipnja 1956. te je do 8. lipnja 2021. navršio 65 godina života, da ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da je sudjelovao u borbenom sektoru 16 dana te da do 8. lipnja 2021. mirovinski staž tužitelja iznosi 18 godina, 9 mjeseci i 9 dana, u što je uračunat i staž od 7 mjeseci i 15 dana ostvaren u Republici Slovačkoj.
9. Među strankama je sporno je li pravilno utvrđen mirovinski staž tužitelja odnosno je li u mirovinski staž trebalo utvrditi i razdoblje od 21. ožujka 1994. do 1. siječnja 1999., u kojem razdoblju je tužitelj, kao vlasnik obrta, bio obveznik uplate doprinosa.
10. Prvostupanjski je sud prihvatio zaključak javnopravnih tijela da se navedeno razdoblje ne uračunava u staž osiguranja jer je tužitelj u tom razdoblju bio obveznik uplate doprinosa, a koji doprinosi su, prema potvrdi Ministarstva financija, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostave K., KLASA: 034-04/2016-003/23, URBROJ: 513-07-25-04-16-2 od od 3. veljače 2016., otpisani zbog zastare.
11. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na ispis staža koji je dobio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u K., a prema kojemu tužitelj ima preko 34 godine staža, prvostupanjski sud ističe da tužitelj takav dokument nije predočio ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu, a niti prileži spisu predmeta. Stoga tužiteljeva tvrdnja o preko 34 godine staža nije prihvaćena.
12. Smatrajući da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je zaključio da su javnopravna tijela u konkretnom slučaju pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo.
13. Člankom 26. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. toga Zakona staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu.
14. Člankom 37. stavkom 8. ZOMO-a propisano je da osiguranik iz članka 26. toga Zakona koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za cijelo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos.
15. Člankom 13. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa („Narodne novine,“ 12/14.; u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se razdoblje osiguranja za koje je rješenjem porezne uprave uslijed nastupa zastare prava na naplatu odnosno zbog ispunjavanja uvjeta za otpis dospjeloga poreznog duga zbog nenaplativosti, otpisan dug s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje ne računa i ne utvrđuje u staž osiguranja.
16. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i upravnom sporu, koje tužitelj, svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
17. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem nadležne porezne uprave od 20. listopada 2015., zbog zastare prava na naplatu, tužitelju otpisan dug s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje od 1994. do 31. prosinca 1998. S obzirom na navedeno, a imajući na umu činjenicu da tužitelj ničim ne dokazuje da je platio doprinose za sporno razdoblje, te primjenjujući navedene odredbe članka 26. stavka 1. ZOMO-a i članka 13. Pravilnika na utvrđeno činjenično stanje, valja zaključiti da se razdoblje od 21. ožujka 1994. do 1. siječnja 1999. ne može utvrditi kao staž osiguranja tužitelju. Stoga Sud ocjenjuje da su javnopravna tijela pravilno utvrdila tužiteljev mirovinski staž te da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.
18. Slijedom iznesenoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.