1                                                       Broj: Ppž-5324/2023

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. V., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, PP Šibenik s PI Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 10. rujna 2020., broj: 2. Pp J-531/2020-2, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2023.,

p r e s u d i o    j e

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, PP Šibenik s PI Primošten kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 10. rujna 2020., broj: 2. Pp J-531/2020-2, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je od optužbe okr. M. V. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. 

              3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Optužbom se okr. M. V. stavlja na teret da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio verbalnim napadom („vrijeđao raznim pogrdnim riječima A. V. „majmune jedan, govno“) i pokušajem tjelesnog napada („uzeo iz broda „brankunelu“ i izišao na mulo u namjeri da s njom udari A. u čemu nije uspio“).

6. Osnovano prvostupanjski sud navodi da se prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kada je riječ o verbalnom napadu, a što se okr. M. V., između ostalog, stavlja na teret, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi npr. buka, galama, graja…), jer je životno logično da se javnost ne može uznemiriti verbalnim napadom a da se pritom ne radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime). Slijedom navedenog proizlazi da je, za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, odlučna činjenica da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime) i ta činjenica, kao jedan od konstitutivnih elemenata, mora biti navedena u činjeničnom opisu. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

7. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa optužbe u ovom prekršajnom predmetu, u istom nije naznačeno da bi okr. M. V. vikao odnosno da bi se svađao, nego je navedeno da je: „vrijeđao raznim pogrdnim riječima A. V. „majmune jedan, govno““. Iz navedenog proizlazi da u ovom dijelu činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja, kako je on naznačen u optužbi, nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja za koji se okr. M. V. tereti. Za ostvarenje obilježja ovog prekršaja nije dovoljno utvrđenje da je okrivljenik „vrijeđao“ ako pritom nije bilo vike ili svađe (uključujući i sinonime), jer takva komunikacija odnosno takvo ponašanje ne ispunjava zakonsko biće predmetnog prekršaja.

8. Nadalje, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da i daljnje radnje koje se okr. M. V. stavljaju na teret („uzeo iz broda „brankunelu“ i izišao na mulo u namjeri da s njom udari A. u čemu nije uspio“) ne ispunjavaju bitna obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer takvim opisom nije konkretizirana ni jedna uznemirujuća radnja okrivljenika s obzirom da nije opisano što je to okr. M. V. učinio nakon što je iz broda uzeo „brankunelu“. Samo uzimanje nekog predmeta nije radnja kojom se može uznemiriti javnost, a u činjeničnom opisu optužbe nije navedeno je li i, ako jeste, na koji način, okr. M. V. s tim predmetom krenuo u napad prema A. V.

9. Stoga, u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaju konstitutivni elemenata prekršaja koji se okr. M. V. stavlja na teret, zbog čega je pobijana odluka prvostupanjskog suda u cijelosti pravilna i osnovana.

10. Irelevantan je, a time i neosnovan, navod tužitelja u žalbi da je inkriminirane prilike „došlo do prepirke odnosno vike i galame na način da je M. vrijeđao A. glasno vičući riječima…“ i da je „M. V. glasno vičući vrijeđao A. V.“, jer radnja izgovaranja navedenih riječi vikanjem nije optužbom stavljena na teret okr. A. V. Prema zakonskom opisu čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kada je modus operandi verbalna komunikacija, a o tome se radi o ovom prekršajnom predmetu, odlučna činjenica je da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime) i ta činjenica, kao jedan od konstitutivnih elemenata, mora biti navedena u činjeničnom opisu (jer se ispunjenje bića djela procjenjuje isključivo i samo na temelju činjeničnog opisa optužbe), a što je u činjeničnom opisu optužbe u ovom prekršajnom predmetu izostalo.

11. Žalbeni navodi kojima se ističe da se inkriminirani događaj dogodio na javnom mjestu nisu bitni, jer se pobijana odluka ne temelji na osporavanju te odlučne činjenice. Također, niti činjenica da su radnje okr. M. V. rezultirale time da mu je A. V. inkriminirane prilike nanio teške tjelesne ozljede, u vezi čega je protiv A. V. podnesena kaznena prijava, nisu bitni, jer radnje okr. M. V. u činjeničnom opisu optužbe nisu opisane na način da bi ispunjavale bitna obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.