1                                                       Broj: Ppž-5311/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag-Umago, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 14. ožujka 2022., broj: 27.Pp J-38/2020-47, u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o    j e

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag-Umago kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda Pazinu, Stalne službe u Labinu od 14. ožujka 2022., broj: 27.Pp J-38/2020-47, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođeni su od optužbe okr. M. P. i okr. I. B. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog više žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati. 

              3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužitelj u žalbi ističe kako je nesporno da je okr. M. P. zadobio tjelesne ozljede, da je nesporno da je okr. M. P. unutar ugostiteljskog objekta uznemiravao druge goste, bio agresivan i teturao te da je okr. M. P. u obrani naveo da je „malo podigao ton“, što je rezultiralo opomenom vlasnika zbog čega ta radnja ima obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da je u liječničkoj potvrdi Nastavnog zavoda za hitnu medicinu istarske županije konstatirano više tjelesnih ozljeda koje je u događaju zadobio okr. M. P., što je u suprotnosti s obranom okr. I. B.  

6. Žalbeni navodi kojima se ističe činjenica da je okr. M. P. zadobio tjelesne ozljede nisu osnovani iz razloga što provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno izvan svake razumne sumnje, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke, je li mu te ozljede zadao upravo okr. I. B., jer okr. M. P. u svojoj obrani uopće ne tereti okr. I. B. za te radnje, a čak ako bi se i pošlo od pretpostavke da mu je tjelesne ozljede zadao okr. I. B., ni jednim dokazom nije osporena obrana ovog okrivljenika da je postupao u nužnoj obrani. U navedenom smislu je i prvostupanjski sud analizirao provedeni dokazni postupak i, po ocjeni ovog suda, donio pravilan zaključak.

7. Irelevantni su, a time i neosnovani, žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je okr. M. P., unutar ugostiteljskog objekta, uznemiravao druge goste i bio agresivan, jer mu te radnje optužbom nisu ni stavljene na teret. Okr. M. P. je optužbom stavljeno na teret da je unutar ugostiteljskog objekta „teturao“, koja radnja, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud, svojom kvalitetom nije ekvivalentna radnjama koje su u zakonskom opisu prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira navedene primjerice (tuča, svađa, vika), zbog čega ta radnja, sama za sebe, ne ispunjava obilježje inkriminiranog prekršaja.

8. Također, i žalbeni navodi kojima se ističe dio obrane okr. M. P., u kojoj je on naveo da se sjeća da je jednom prigodom došao u predmetni ugostiteljski objekt gdje je malo podigao ton, a vlasnik tog ugostiteljskog objekta mu je rekao da izađe van, su irelevantni, a time i neosnovani, jer se optužbom okr. M. P. nije teretio da bi inkriminirani prekršaj počinio na taj način, a niti da bi ga vlasnik ugostiteljskog objekta opomenuo i rekao da izađe van.

9. S obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj na način kako im je to optužbom stavljeno na teret, to je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano, primjenom načela in dubio pro reo, okr. M. P. i okr. I. B. oslobodio od optužbe. Usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.