REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-50/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jerku Bakuli, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KONČAR - Metalne konstrukcije d.d., Zagreb, Fallerovo šetalište 22, OIB: 05214448972, uz umješača Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1480/2024-133, od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažaju žalbe tužitelja RC i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1480/2024-133, od 27. veljače 2025., u točki I. i II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Končar - Metalne konstrukcije d.d., da tužitelju RC naknadi neimovinsku 7.830,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 01.08.2017. godine do 31.12.2023. godine, po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te imovinsku štetu u iznosu od 1.080,00 eura, s zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025., do isplate (umjesto ukupnog iznosa od 4.950,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 01.08.2017.), kao i nadoknaditi mu troškove postupka u iznosu od 2.915,45 eura ( umjesto iznosa od 1.921,70 eura), s zateznom kamatom počev od 27. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tužitelj RC odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 990,00 eura

III. Djelomično se uvažava žalba tužitelja RC, a odbija se žalba umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1480/2024-133, od 27. veljače 2025., u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju RC naknaditi umješaču na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., naknaditi parnični trošak u iznosu od 795,52 eura ( umjesto iznosa od 1.720,52 eura), sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Končar - Metalne konstrukcije d.d., da tužitelju RC naknadi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana.

V. Umješač na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., odbija se s zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1480/2024-133, od 27. veljače 2025., presuđeno je:

I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 4.950,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2017. godine do 31.12.2023. godine, po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi mu troškove postupka u iznosu od 1.921,70 eura, zakonskom zateznom kamatom počev od 27. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.950,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 1.720,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku žalitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a to se prvenstveno odnosi na propust prvostupanjskog suda da obrazloži razloge zbog kojih smatra da postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti.

2.2. U sadržaju žalbe tužitelj ponavlja i dodatno elaborira svoje navode o odlučnim činjenicama glede načina na koji je bio organiziran proces rada, naglašavajući da prvenstveno smatra da nijednu radnju nije obavljao samoinicijativno, nego sukladno načinu kako su se poslovi uobičajeno obavljali. Da je bilo propusta u organizaciji rada dokazuje i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1658/2024., u postupku koji je vođen protiv tuženika i SC kao odgovorne osobe upravo zbog ovog štetnog događaja. Kako nije postavio adekvatna osiguranja radi sigurnog obavljanja poslova i sprečavanja mogućeg pada s visine, na poslodavcu je isključiva odgovornost za nastalu štetu.

3. Žalbu je uložio i umješač na strani tuženika u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva i u odnosu na troškove postupka sadržane u točkama I. i III. izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i umješaču dosude svi zatraženi troškovi postupka ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.1. ZPP-a, u vezi s čl.190. ZPP-a. umješač nalazi u tome što je prvostupanjski sud prešutno i bez ikakvog obrazloženja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđe pomoći i njege nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije odlučio ni o istaknutom prigovoru zastare na preinačeni dio.

3.2. Da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku umješač smatra iz razloga jer se presuda ne može preispitati s obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama.

3.3. U sadržaju žalbe prvenstveno se ponavljaju razlozi isticani tijekom postupka da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije moguće izvući neki drugi zaključak osim da je do pada i ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo zbog njegove vlastite nepažljive radnje, jer je tužitelj vlastitim izborom koristio neprikladne ljestve s kojima ne može doći do vrha kotla, uslijed čega je pao i zadobio ozljede.

3.4. Umješač ističe i prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva smatrajući da su od dana završetka liječenja 6. ožujka 2023. protekli svi subjektivni rokovi za podnošenje zahtjeva za naknadu štete.

3.5. U žalbi se prigovara visini dosuđene neimovinske štete i to pogotovo po kriteriju naruženosti smatrajući kako je prvostupanjski sud istu previsoko odmjerio, te se istom odstupa od svrhe instituta naknade štete i narušava načelo pravičnosti u odnosu na ostale oštećene koji za slične ozljede ostvaruju daleko niže naknade. Pri tome se ističe i kako je tužitelju već isplaćen iznos od 2.760,63 EUR-a što proizlazi iz iskaza tužitelja i njegovog punomoćnika po osnovi police osiguranja od nezgode koju je tuženik imao zaključenu kod Croatia osiguranja d.d., pa se u ovom postupku tužitelju može dosuditi samo eventualna razlika ukoliko se utvrdi da je šteta veća od već plaćenih 2.760,63 eura.

3.6. Glede tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose štete umješač smatra da te kamate trebaju teči od presuđenja, pogotovo na štetu po osnovi tuđe pomoći i njege koja je dosuđena po cijenama na dan presuđenja.

3.7. Odluka o troškovima osporava se iz razloga što se smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan pa s obzirom na to nije osnovana ni odluka o troškovima postupka. Također se navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) tako da je utvrdio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR koja vrijednost boda je propisana u Tbr. 54. citirane Tarife.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali materijalno pravo nije u cijelosti pravilno primijenjeno.

6.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Nije osnovan prigovor da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku vezano uz kršenje odredbe članka 190. i 191. ZPP-a, jer nasuprot navodima žalbe drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud nakon provedenog vještačenja i izračuna preplaćenih anuiteta iz Ugovora o kreditu, prihvatio uređenje i specifikacija tužbenog zahtjeva. Pri tome drugostupanjski sud smatra da zakon treba tumačiti smisleno kao jednu cjelinu a ne parcijalno pojedine članke kao da drugih odredbi u zakonu nema. Svrha odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprečavanje procesnih zloupotreba, a dodavanje stavka 2. istog članka ima za cilj sprečavanje zloupotreba prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem tijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, pogotovo imajući u vidu da se tuženik jednako kao u slučaju preinake tužbe može protiviti i povlačenju tužbe. Onemogućavanjem preinake tužbe i u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Pri tome propust prvostupanjskog suda da donese formalno procesno rješenje o prihvaćanju povećanja tužbenog zahtjeva, nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8. Nije osnovan ni prigovor zastare o odnosu na potraživanje obuhvaćeno povećanjem tužbenog zahtjeva. Naime, preinačeni dio tužbe nema karakter novog zahtjeva u odnosu na početno postavljeni zato što je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od samog početka postupka, a što je sukladno i s ujednačenim, pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., a koje shvaćanje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".

8.1. Zbog navedenog nisu osnovane žalbe glede bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. O žalbama na utvrđenu odgovornost za štetu.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u visini od 9.900,00 eura, koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu, po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđe pomoć i njege.

11. U postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja, a sporna je odgovornost za štetu i visina neimovinske i imovinske štete.

12. Pravni okvir spora glede odgovornosti za ozljedu na radu u konkretnom slučaju odnosi se na primjenu:

- odredbe članka 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,), kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom.

- odredbe članka 25. st. 1., i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) kojom je propisano da se ozljeda na radu, i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove smatra da potječe od rada, i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom, ili krajnjom nepažnjom radnika, ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

- odredbe članka 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08., 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO), kojom je propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

- odredbe članka 1063. st. 1. ZOO-a, o objektivnoj odgovornosti za štetu, jer se šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili djelatnosti smatra da potječe od te stvari ili djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

- odredbe članka 1067. ZOO-a st. 1. i 2. kojom je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

- odredbe članka 1067. st. 3. ZOO-a kojom je propisano da se vlasnik djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

13. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je:

- iz uvida u prijavu o ozljedi na radu od 18. rujna 2015. proizlazi da je tužitelj ozlijeđen na mjestu obavljanja redovnog rada, u postrojenju za sačmarenje, tijekom radnog vremena prilikom pripreme za sačmarenje. Prilikom penjanja na kotao na kojem je trebao izvršiti sačmarenje, primio se za prečku koja se odvarila te je pao s visine i zadobio tjelesne ozljede.

- iz uvida u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 30. rujna 2015. proizlazi da je izvršenim očevidom na mjestu ozljede utvrđeno da se ozljeda dogodila u hali lakirnice, odjel pjeskarnica, da su ljestve po kojima se tužitelj uspinjao na vrh kotla transformatora metalne, visine 2,85 metara, da su bile ispravne i na njima nema vidljivih oštećenja, da je kotao visine 3,50 i širine 4,10 metara, da se vrh ljestvi se nalazi na udaljenosti 0,83 metra od vrha kotla, a ljestve su od kotla transformatora u podnožju udaljene 0,85 metara, da je pod oko kotla transformatora metalni i rešetkasti.

- da su nadzorom utvrđeni propusti u primjeni propisa zaštite na radu jer se radnik na kotao transformatora uspinjao ljestvama koje su bile kraće od samog kotla transformatora tako da u pri uspinjanju na kotao nije bio osiguran stabilan rukohvat i čvrst oslonac, a što je u suprotnosti s člancima 135. i 136. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme u kojima je navedeno da ljestve za pristup na povišeno mjesto rada moraju u dovoljnoj mjeri nadvisiti pristupni podij i da radnici pri uporabi ljestvi moraju imati osiguran stalan i siguran rukohvat i oslonac.

- da je uvidom u u tehnološki proces pri sačmarenju kotla transformatora utvrđeno da se poslovi sačmarenja gornje plohe kotla transformatora obavljaju na način da radnik koji pjeskari stoji na istoj i pri tome niti na jedan način nije zaštićen od pada s visine. Kotlovi su različitih visina od 2-4 metra i postoji realna opasnost od pada radnika s visine, a što je u suprotnosti s člankom 20. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada kojim je navedeno da sva mjesta rada na visini većoj od 1 metra s kojih se može pasti moraju biti ograđena zaštitnom ogradom, ako propisima zaštite na radu nije drukčije određeno.

- da iz uvida Uvjerenje o osposobljenosti za rad proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove pjeskarenja i da je bio zdravstveno sposoban za taj posao.

13.1. U ponovljenom postupku tužitelj dostavio podatak da se povodom predmetnog štetnog događaja vodi kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1658/2024., postupak protiv tuženika i SC kao odgovorne osobe, a koji postupak prema podatcima iz sustava e spisa nije dovršen.

14. U postupku su glede nastanka štetnog događaja i organizacije posla saslušani svjedoci i tužitelj.

14.1. Svjedok IC, voditelj zaštite na radu i zaštite od požara, iskazao je da je tužitelj zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja poslova sačmarenja. Proces sačmarenja obavlja u komori za sačmarenje na način da radnici moraju imati svu zaštitnu opremu - kacigu s dovodom zraka, gumeno odijelo, zaštitne cipele i zaštitne rukavice, a kada se dovrši jedan dio sačmarenja kotla kotao se izvuče van iz komore i pomoću mosne dizalice se okreće, i to je najsigurniji način, a postoji još jedan način korištenja hidrauličke platforme u samoj komori za sačmarenje i nije potrebno da radnik poslove obavlja na visini. Misli da se ne smiju koristiti ljestve i da ne postoje upute o načinu sačmarenja, a svaki radnik koji se zaposli kod tuženika mora proći osposobljavanje za rad na siguran način i kako obavljati poslove na siguran način, Nije mu poznato skraćuje li korištenje ljestvi rad sačmarenja, ali smatra da da jer se skraćuje vrijeme kad se kotao vadi van i rotira pomoću mosne dizalice.

14.2. Svjedok DC iskazao je da je bio poslovođa i da nije dao nalog tužitelju za sačmarenje. Poslove sačmarenja je obavljao 10 godina, i obavlja se na isti način, tako da se sačmare se stranice kotla, a za okretanje kotla koristi se kran-mosna dizalica koji se nalazi izvan komore, a koriste se i ljestve u komori za penjanje na vrh kotla za jedan dio kotla. Kranom se može okrenuti kotao na bok za gornju stranu, ali bi to dugo trajalo. Radi korištenja krana-mosne dizalice, u svakoj smjeni dežuran je i kranovođa. Češće se koriste ljestve za penjanje, a bilo je zabranjeno korištenje hidraulične platforme zbog ulaska sačme u dijelove platforme.

14.3. Svjedok FC iskazao je da je vidio ozljeđivanje tužitelja. Zajedno su obaviti poslove pjeskarenja kotla, zaštitili su navoje, obukli opremu za pjeskarenje (kožno odijelo, skafander, rukavice, cipele) i koristili crijevo za sačmu i drugo - tanje za zrak i s upaljačem za pokretanje sačme. Tužitelj se na kotao penjao drvenim ljestvama A profila koje su imale zaštitni lanac u sredini i bile su niže od kotla za oko 20 cm. Ne sjeća se da bi netko zabranjivao način pjeskarenja korištenjem ljestvi.

14.4. Svjedok ČC, neposredno nadređen tužitelju, iskazao je da je dao nalog tužitelju da obavlja poslove pjeskarenja s FC. Za penjanje na kotao koriste se ljestve i aluminijske skele na kotačiće, i galerije koje su slične aluminijskoj skeli, jedino su veće, i radnik sam bira koje od tih alata će koristiti za pjeskarenje, ovisno o visini kotla. Nikada nije radnike upozoravao, niti zabranio da obavljaju poslove na način na koji su obavljali pjeskarenje, i sam je na isti način obavljao poslove jer se radilo o uhodanom procesu. Nakon ozljeđivanja tužitelja postavljene su gurtne za vezanje, a prije ove nezgode nije bilo osigurača na kotlu protiv padova,

14.5. Svjedok SC, neposredno nadređen tužitelju, iskazao je da je tužitelj dobio nalog poslova sačmarenja od nadređenog brigadira. Nezgoda se dogodila jer je tužitelj obavljao posao pomoću ljestvi koje nisu bile dozvoljene, jer se poslovi sačmarenja obavljaju s platforme ili s poda. Zabranjeno je i penjanje na kotao s ljestvama, što je propisano Pravilnikom, da misli da je tužitelj koristio metalne ljestve iz održavanja ili bravarije. Nezgoda se dogodila kada se tužitelj penjao po ljestvama koje su bile naslonjene na kotao, i kada se primio za šipku u koju se nakon montaže stavljaju kabeli, koja nije bila do kraja zavarena i koja mu je ostala u ruci kada je s njom pao na leđa. Navodi da se u konkretnom slučaju tužitelj nije trebao penjati jer se radilo o manjem kotlu koji je mogao okretati transporter, koji je u svakoj smjeni,

14.6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da 7 godina svakodnevno obavlja poslove sačmarenja. Prije postupka potrebno je zaštititi kotao, navoj, za što je potrebno penjanje na kotao, potom se oblači zaštitna oprema koja je teška oko 7-8 kg, penje se na kotao i sačmari se vrh kotla, na koji način je radio prije ozljeđivanja i u vrijeme ozljeđivanja. U komori za sačmarenje nema hidraulične dizalice i uvijek je koristio ljestve koje su tražili po pogonu. Prilikom penjanja na kotao primio se za prečku jer kad se penje uz ljestve mora se za nešto primiti da stane na vrh, a u slučaju da nema prečke uvijek postoji nekakav nosač ili nešto na kotlu za što se može primiti. Pao je kad se primio za šipku lijevom rukom i desnu pustio s ljestve. Nije koristio kran odnosno mosnu dizalicu, koja se nije koristila jer bi u klipove ulazila sačma.

15. Prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, temeljem provedenog dokaznog postupka zaključio je da je do štetnog događaja došlo zbog propusta tuženika kao poslodavca da organizira rad na siguran način jer prilikom obavljanja poslova sačmarenja nije primjenjivao odredbe Pravilnika o sigurnosti i zdravlju, Pravilnika o zaštiti na radu, Upute za rad na siguran način, odnosno nije kontrolirao način obavljanja poslova i upozoravao radnike na nepravilno izvršavanje tih poslova i zabranjivao korištenje ljestvi za obavljanje poslova, niti je osigurao siguran način penjanja na kotao sačmarenja.

15.1. S druge strane postoji i odgovornost tužitelja koji se nije pridržavao Uputa tuženika iako je bio osposobljen za rad na siguran način, a poslovi koje je obavljao spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada i procjenom rizika povećane opasnosti, a što se posebno očitovalo u korištenju neprikladnih ljestvi, iako je morao biti svjestan da može doći do štetnih posljedica.

15.2. Ocjenjujući da su propusti tužitelja i tuženika podjednako doprinijeli nastanku štete, prvostupanjski sud zaključio je da je doprinos tužitelja i tuženika nastanku štetnog događaja 50/50%.

16. Drugostupanjski sud smatra da štetni događaj treba prvenstveno analizirati kroz stvarnu organizaciju posla na terenu, a ne samo kroz analizu postojećih propisa o sigurnosnim protokolima, jer je očito da postojeći propisi adekvatno reguliraju sigurnosne protokole, ali stanje na terenu i oprema ne prate te protokole. Prije svega treba imati u vidu da poslodavac nije organizirao rad na način kako ga je opisao svjedok IC, voditelj zaštite na radu i zaštite od požara, a to je da se isti obavlja u komori za sačmarenje na način da radnici moraju imati svu zaštitnu opremu

- kacigu s dovodom zraka, gumeno odijelo, zaštitne cipele i zaštitne rukavice, a kada se dovrši jedan dio sačmarenja kotla kotao se izvuče van iz komore i pomoću mosne dizalice se okreće, uz korištenje hidrauličke platforme u samoj komori za sačmarenje pa nije potrebno da radnik poslove obavlja na visini.

16.1. Nasuprot tome proces rada je organiziran na način da je radnik imao zaštitnu opremu, ali korištenje hidrauličke platforme za podizanje radnika nije bilo uobičajeno zbog mogućih oštećenja platforme, jer bi u klipove ulazila sačma, pa su se za podizanje radnika koristile ljestve.

16.2. Na to je u svom nalazu i mišljenju ukazao i stalni sudski vještak zaštite na radu dipl. ing. sig. GC, naglasivši da se u pogonu pjeskarenja - sačmarenja pojedina pravila zaštite na radu nisu primjenjivala zbog potencijalne štete na uređajima za podizanje radnika i općenito skraćivanja vremena rada korištenjem ljestvi za penjanje na kotlove koji se obrađuju, umjesto korištenja podiznih platformi ili vađenjem kotlova iz komore da bi se okretali kako bi se obradili sa svih strana.

17. Analizom provedenih dokaza proizlazi da se propust tužitelja svodi na činjenicu da je kao iskusan i osposobljen radnik morao biti svjestan opasnosti zbog korištenja kratkih ljestava i što nije provjerio da li šipka za koju se uhvatio može li izdržati njegovu težinu, a s druge strane tuženik uz sve propuste u organizaciji posla nije osigurao ni adekvatne ljestve, niti je osigurao adekvatne držače prilikom penjanja i mogućnost vezanja uz čvrsti oslonac. Stoga drugostupanjski sud smatra da je najveći propust upravo na strani tuženika koji nije osigurao da se prilikom poslova pjeskarenja na visini koristi isključivo hidraulička platforma i da je stoga njegova odgovornost za nastalu nezgodu 90%, a doprinos tužitelja 10%.

18. Glede utvrđivanja posljedica koje je štetni događaj ostavio na tužitelja i postojanje uzročne veze između štetnog događaja i povrede prava osobnosti tužitelja, bitne činjenice utvrđene su uvidom u medicinsku dokumentaciju i provođenjem medicinskog vještačenja.

18.1. U svom nalazu i mišljenju liječnik vještak dr. Zoran Veir utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom XII torakalnog kralješka i multifragmentalni prijelom desnog ručnog zgloba, da je ozljeda mogla nastati u dinamici štetnog događaja, odnosno da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i utvrđenih povreda. Uslijed zadobivenih povreda tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 5 dana (kumulativno), bolove srednjeg intenziteta 25 dana, slabog intenziteta 60 dana (uključuje i period razgibavanja), dok bolovi povremenog karaktera ulaze u smanjenje životnih aktivnosti.

18.2. Tužitelj je trpio primarni strah intenzivan i kratkotrajan, a sekundarni strah kao posljedica nastale ozljede i saznanja o stanju ozljeda, jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabog intenziteta 30 dana, te kasni strah vezano za ishod liječenja u trajanju oko 45 dana.

18.3. Trajne posljedice umanjile su opću životnu aktivnost tužitelja za 15%, a kod tužitelja je zaostalo naruženje blažeg srednjeg stupnja, u vidu ožiljaka na leđima i preponi.

18.4. Tužitelju je bila potrebna tuda pomoć i njega kroz 30 dana po 4 sata, potom 3 mjeseca po 2 sata za obavljanje svakodnevnih kućnih aktivnosti (odlasci liječniku, po namirnice) ukupno 300 sati.

18.5. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka pravilno je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na njemu temeljio svoju odluku, jer je nalaz izrađen stručno i detaljno, a vještak je jasno i argumentirano obrazložio svoj nalaz i odgovorio na sve primjedbe.

19. Temeljem nalaza vještaka drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer na to ukazuju intenzitet i trajanje posljedica štetnog događaja. Stoga u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu satisfakciju primjenom odredbi članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka. 1-3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11, 76/15 - dalje: ZOO), u vezi sa člankom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a kao kriteriji za određivanje visine novčane satisfakcije uzeti su trajanje i intenzitet bolova, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog naruženja i duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti.

19.1. Prvostupanjski sud tužitelju je po osnovi neimovinske štete u vidu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti utvrdio ukupni iznos štete u visini od 9.900,00 eura, utvrdivši po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova 2.400,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 1.800,00 eura, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja 2.100,00 eura i duševnih boli smanjenje životne aktivnosti 2.400,00 eura.

19.2 Drugostupanjski su polazeći od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su tek kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane satisfakcije, imajući u vidu da se radi o posljedicama koje su ostavile trajne posljedice na zdravlje tužitelja, smatra da je u konkretnom slučaju iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti utvrđen u primjerenom iznosu.

19.3. Naime, činjenica je da se radi o povredi koja po svojoj težini i trajanju bolova i straha, te trajnih posljedica, ostavila na tužitelja štetne posljedice uobičajene za tu vrstu povrede. Može se naravno polemizirati da li je ukupna šteta pravilno utvrđena po svakom od kriterija, ali u svojoj ukupnosti utvrđena neimovinska šteta predstavlja primjerenu novčanu satisfakciju i ne odstupa od standarda postavljenim Orijentacijskim kriterijima utvrđenim na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

19.4. Utvrđeni iznos neimovinske štete primjenom odredbe članka 1106. u vezi sa člankom 1092. st. 1. umanjen je za doprinos tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 10%, pa tužitelju dosuđen iznos od 7.830,00 eura po tom osnovu.

20. Imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege, koja je po nalazu i mišljenju vještaka tužitelju bila potrebna ukupno 300 sati, pravilno je dosuđena u iznosu od 1.200,00 eura, jer je cijena od 4,00 eura po jednom satu pružene tuđe pomoći i njege, primjerena cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege koja se dosuđuje za taj vid štete.

20.1. Utvrđeni iznos imovinske štete primjenom odredbe članka 1092. st. 1. umanjen je za doprinos tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 10%, pa tužitelju dosuđen iznos od 1.080,00 eura po tom osnovu.

21. Zatezna kamata na neimovinsku štetu dosuđena je pravilno od 1. kolovoza 2017. kao dana nepostupanja tuženika po podnošenom odštetnom zahtjevu od 5. lipnja 2017. temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a.

21.1. Glede zatezne kamate na imovinsku štetu, budući se radi o nerepariranoj šteti dosuđenoj po cijenama na dan presuđenja, dosuđena je od presuđenja 27. veljače 2025., te je u tom dijelu prihvaćena žalba umješača.

22. Ukupno dosuđeni iznos štete nije umanjen za već isplaćen iznos od 2.760,63 eura po osnovi police osiguranja od nezgode koju je tuženik imao zaključenu kod Croatia osiguranja d.d., jer je uvidom u priložene police utvrđeno da se radi o osiguranju po različitim osnovama.

23. Djelomično je osnovana žalba tužitelja i glede odluke o troškovima postupka, jer je prihvaćena njegova žalba i djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, pa je temeljem odredbe članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23– dalje OT), preinačena i odluka o troškovima postupka.

23.1. Prihvaćanjem žalbe i preinačenjem presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku tako da je tužitelj uspio u omjeru od 90% sa osnovom zahtjeva i visinom zahtjeva, a tuženik u omjeru od 10%, što u konačnici znači da tužitelju pripada pravo na 80% iznosa priznatih troškova postupka.

23.2. Analizom troškova postupka drugostupanjski sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud priznao tužitelju zatražene troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku u ukupnom iznosu od 3.312,50 eura s PDV-m, te iznos troška medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura.

23.3. Kako tužitelju po osnovi uspjeha u parnici pripada 80% tog iznosa, priznat mu je trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.915,45 eura.

23.4. Nije u pravu je umješač kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je sve za sve radnje tužitelja primijenio Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- NN 138/23i to za razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena, odnosno i za razdoblje prije 5. studenog 2022.,

23.5. Pravilno je primijenjena odredba čl. 48. st. 1. 2. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22, 138/23.) kojom je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade i da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

23.6. Tužitelju koji je uspio sa žalbom priznat je i trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

24. Zbog prihvaćanja žalbe tužitelja preinačena je i odluka o troškovima postupka umješača na strani tužitelja, te mu je dosuđen srazmjerni dio troška u visini od ukupno 795,52 eura, koji iznos uključuje i trošak vještačenja zaštite na radu u ukupnom iznosu od 564,27 eura.

25. Umješač je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka budući je njegova žalba prihvaćena samo u odnosu na tijek zatezne kamate na imovinsku štetu što je neznatni dio u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev.

26. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude .

U Požegi 23. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić