REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: K-89/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, u vijeću sastavljenom od mr. sc. Aleksandre Leljak, kao predsjednice vijeća i Stjepana Markuša te Željka Pušenjaka, kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ZS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO-24/2025. od 21. siječnja 2025., nakon održane javne rasprave 17. lipnja 2025., u prisutnosti Branimira Puklina, zamjenika općinske državne odvjetnice u Zlataru i optuženika uz zamjenika branitelja, odvjetnika Krešimira Libernjaka te stalne sudske tumačice za ruski jezik Ivane Gogić, 20. lipnja 2025. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Optuženi ĆS, MBS (Latvija): 190980-12907, sin Z i Ć, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], stan 110, državljanin Republike Latvije, varioc, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta starog 13 godina, bez imovine, neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru

k r i v  j e

što je:

28. studenog 2024. u Zagrebu i Kraljevcu na Sutli, u vremenu od 20,00 do 21,10 sati, cilju da se nepripadno materijalno okoristi za točno neutvrđeni novčani iznos, ilegalnim prevoženjem stranih državljana tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, kako bi im suprotno članku 52. stavku 3. točke 6. i 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17 i 33/23) omogućio izlazak izvan državnog područja Republike Hrvatske, po prethodnom dogovoru sa nepoznatom osobom, u cilju realizacije naprijed navedene nakane, najprije u Zagrebu preuzeo te ukrcao u osobni automobil marke „Hyundai", tip: i30“, poljskih registarskih oznaka: DW 3PJ93 sveukupno šest stranih državljana Republike Turske i to ĐS, rođ. **.**.1988., dijete ZSL, rođ. **.**.2010., dijete GS, rođ. **.**.2016., LS, rođ. **.**.2003., RS, rođ. **.**.1982. i dijete ĆSL, rođ. **.**.2016., na način da je 4 stranih državljana Republike Turske smjestio u prostor za putnike, a dijete ZSL, rođ. **.**.2010. i dijete ĆSL, rođ. **.**.2016., svjestan da im takvim prevoženjem ugrožava zdravlje i život, smjestio u ležeći položaj u zatvoreni prtljažni prostor osobnog vozila koji nije namijenjen za prijevoz osoba i nema sigurnosnih pojaseva niti sjedala, nakon čega se uputio u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom u nakani da ih nezakonito preveze preko iste, u čemu je spriječen od strane policijskih službenika Policijske postaje Klanjec koji su ga isti zaustavili 28. studenoga 2024. godine oko 21,10 sati u mjestu Movrač kbr. 60, općina Kraljevec na Sutli, u neposrednoj blizini državne granice sa Republikom Slovenijom,

dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske te ući u drugu državu članicu Europske unije, a pri počinjenju kaznenog djela je osobama koje nedozvoljeno izlaze iz Republike Hrvatske te ulaze u drugu državu članicu Europske unije doveden u opasnost život i tijelo te je s istima postupano na nečovječan ili ponižavajući način,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda u pokušaju - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona u vezi članka 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. u svezi čl. 34. KZ/11.

II . Zbog toga se optuženi ĆS za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11

o s u đ u j e  n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

3 (TRI) GODINE.

Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 28. studenog 2024. pa nadalje.

III.Na temelju članka 40. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 42. stavak 1. i 5. KZ/11 optuženome VS

i z r i č e s e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

U IZNOSU 2.746,20 €

(dvije tisuće sedamstočetrdesetšest eura i dvadeset centi)

što predstavlja 60 prosječnih dnevnih iznosa, s time da jedan prosječni dnevni iznos iznosi 45,77 € (četrdesetpet eura i sedamdesetsedam centi). Sporednu novčanu kaznu optuženi ĆS dužan je platiti u roku 2 (dva ) mjeseca, računajući od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 43. stavka 1. i 2. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora u smislu odredbe članka 43. stavka 6. KZ/11, s obzirom da okrivljenik nema stalno prebivalište ili boravište u [adresa].

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP) nalaže se optuženome VS platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu 300,00 € (tristo eura), kao i troškove u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP u iznosu 450,00 € (četiristopedeset eura), koje je optuženik dužan platiti u roku 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi ĆS dužan je platiti troškove kaznenog postupka u odnosu na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, koji će se odmjeriti posebnim rješenjem nakon pribave podataka o visini tih troškova.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.

2.1.Optuženik je na raspravi osporio počinjenje djela.

3.Sud je na raspravi pročitao: izvješće o postupanju Policijske uprave krapinsko- zagorske, Policijske postaje Klanjec, broj K-65/2024 od 28. studenoga 2024. (list 22-23), Potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave krapinsko- zagorske, Policijske postaje Klanjec, broj K-65/2024 od 28. studenoga 2024., serijski broj: [serijski broj] (list 24-26), Potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Klanjec, broj K-65/2024 od 28. studenoga 2024., serijski broj: [serijski broj] (list 27-29), fotografije vozila i prevoženih osoba (list 37- 40), Izvješće o uvidu u službene evidencije MUP-a RH, Policijske uprave krapinsko- zagorske, Policijske postaje Klanjec, broj K-65/2024 od 29. studenoga 2024. (list 41), zapisnik o izjavi LS kod Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Klanjec, broj Klasa: NK-UP-/I-212-04/24-01/27, Urbroj: 511-17-07-24-1 od 29. studenoga 2024. (list 42-43), zapisnik o izjavi BS kod Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Klanjec, broj Klasa: NK-UP-/I-212-04/24-01/27, Urbroj: 511-17-07-24- 2 od 29. studenoga 2024. (list 44-45), Potvrde o registraciji Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad od 26. studenoga 2024. za KS, MS i RS (list 46-48), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐSL od 8. siječnja 2025. (list 157-158), Zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Klasa: NK-235-01/24-02/6478, Urbroj: 511-01- 116-25-3 od 7. siječnja 2025. (list 159-169), dokumentaciju vozila Hyundai i30, reg. oznaka [registarska oznaka] (list 170-173), uključujući ugovor o najmu, nalaz vještaka Nevena Ereša od 6. travnja 2025. (stranice 314-317) i dopis Uprave za granicu (list 403).

4.1.1.Optuženik se na raspravi branio (stranice 290-291) i (368-369), da je krajem prošle godine radio u Poljskoj. Imao je slobodni vikend, bilo je ružno vrijeme i nije se moglo variti, a on se bavi varenjem pa je prihvatio ponudu za prijevoz ljudi koju je dobio. Već desetak godina ima instaliranu mrežu Telegram i na Telegram je na ruskom jeziku dobio ponudu da preveze ljude po Hrvatskoj. Nije se spominjalo da će biti djece i nije se spominjalo prelaženje granice. On je vojni prevoditelj i prema načinu pisanja, greškama koje su tipične, je prepoznao da bi to mogli biti ukrajinski govornici. Nije ništa posebno ispitivao tko su ti ljudi, naziva ih organizatori. Oni su izbrisali sve poruke tako da ih sada više ne može pokazati i nisu na njegovom mobitelu, a putem poruka bi se vidjelo da govori istinu. Sa osobama koje je prevozio nije kontaktirao putem Telegrama. Ne zna koliko vremena je trebalo da iz Poljske dođe u Hrvatsku, nije puno. Ne zna koliko je točno platio put, vozio je autocestom i napunio dva spremnika goriva.

4.1.2.U prtljažniku vozila bilo je dvoje djece, po njegovoj procjeni možda stare 12, 16 godina. Njihovi roditelji su rekli da uđu u prtljažnik, on ih je upozorio da to nije primjereno. Rekao im je da nema dovoljno mjesta, da ako žele, samo sjednu i voze, ali su roditelji rekli da nema problema. Poklopac iznad prtljažnika funkcionira tako da se može preklopiti i otklopiti, tipa rolo i poklopac je cijelo vrijeme bio otvoren. Djeca su razgovarala s roditeljima i komunicirala s njima, a i on je dok je vozio u retrovizoru mogao vidjeti djecu u prtljažniku. Napominje da je prije 11 godina radio u Hrvatskoj i neke gradove jako dobro poznaje, na širem splitskom području. On je iznajmio vozilo otprilike dan do dva nakon što su ga kontaktirali organizatori i ja sam platio najam. Najam je bio 40-50 eura dnevno. Ne može se sjetiti koliko su mu organizatori obećali novaca. On zapravo nije razmišljao o isplativosti, imao je slobodnog vremena i htio je otići do Splita i Stona.Kada se optuženiku predočava iskaz svjedoka ĐSL, da su policajci vidjeli osobe u prtljažniku tek kad je on otvorio poklopac prtljažnika izvana, navodi da nije točno, da je poklopac prtljažnika koji se nalazi unutar vozila bio otvoren.

4.1.3. Njemu nitko nije dao novce da plati troškove najma i puta. On je ljude preuzeo u Zagrebu. Organizatori su mu na mobitel poslali gdje će ljudi biti. S ljudima koje je prevozio se sporazumijevao tako što je jedan znao engleski. Nakon što je prije 11 godina prestao raditi u Hrvatskoj, u međuvremenu nije dolazio u Hrvatsku. U auto kući gdje je iznajmio vozilo kojim je izvršio sporni prijevoz, nije ranije iznajmljivao vozilo. On je u Latviji imao svoj automobil, ali ga je dao bivšoj supruzi. Iz Latvije je u Poljsku doputovao autobusom. Djeca su se u vozilu u prtljažniku prevozila maksimalno dva sata, najdulje je trajala vožnja po gradu. U autu se nije pušilo te je bio otvoren i prozor. Radila je i klima, a uvijek par centimetra ima otvoren i prozor, zapravo radila je ventilacija.

4.1.4.Kada se optuženiku predočava da je u jednom trenutku rekao da je pristao na prijevoz zbog teške financijske situacije, a potom da je htio malo do Splita i Stona, navodi da je relativno što je teška financijska situacija, on je posao imao. Ne sjeća se koji je bio dan u tjednu kada je došao u Zagreb, a kada mu se predočava da je 28. studeni 2024. bio četvrtak, navodi da to ne zna. On je ima tri dana slobodno. Ne sjeća se koliko traje vožnja od Zagreba do Splita. Mislio je ostati kratko u Stonu, ne sjeća se koliko. Smještaj si nije rezervirao, to se može brzo, zna hostele gdje bi mogao odsjesti.

4.1.5. Dodao je da je glup što se upustio u takvo nešto. On samo želi ići kući i raditi. Pojasnio je da je točno da je u vozilo uzeo šest stranih državljana, od čega je dvoje djece po uputi svojih roditelja leglo u prtljažnik i tako ih je prevozio. Sa osobom iz Latvije s kojom je komunicirao preko portala je razgovarao o tome da će mu se platiti za prijevoz, ali je primio samo obećanje, a ne i novce. On je trebao prevesti osobe od jedne do druge točke u Hrvatskoj, a ne i preko državne granice u Republiku Sloveniju. Ako se ne vara, trebao je prevesti te ljude do Sutle i tamo ih ostaviti. Ne zna kako bi ti ljudi išli dalje. Ne zna jesu li se ti ljudi smjeli kretati po teritoriju RH. Nije točno da bi pred državnim odvjetnikom rekao da se prijevozom može zaraditi 300-400 eura po osobi, nego 150-200 eura, otprilike. Nije točno da bi rekao da je trebao prevesti ljude do susjedne zemlje koja ima more. To su sigurno govorili svjedoci. On je preuzeo te ljude u jednom mjestu gdje postoji tramvaj, blizu tramvajskih tračnica, ne zna kako se taj grad zove. Prijevoz je trajao jako kratko.

4.2.1.Prilikom prvog ispitivanja okrivljenika pred državnim odvjetništvom, on je iskazao da je bio u teškoj materijalnoj situaciji uslijed koje se odlučio za ovaj posao. Naime, ponuđeno mu je, ne želi reći na koji način, da vozi te ljude te je on pristao za novac koji mu do sada nije isplaćen. Trebalo se raditi o jednokratnom prijevozu u koju svrhu je on iznajmio automobil na tri dana. Očitujući se o zaradi koju je trebao ostvariti na ovaj način naveo je da ne želi reći točan iznos, ali je čuo da se dobije oko 300 do 400 eura po osobi, a koji iznos ovisi i o udaljenosti na koju ove osobe treba prevesti. On je inače, a sve se nalazi u njegovom mobitelu, raspolagao s krajnjom lokacijom na koju je trebao prevesti ove osobe, radilo se o susjednoj zemlji koja ima more, međutim policajci su ih očito slijedili te nisu niti uspjeli prijeći granicu. Odgovarajući na posebna pitanja naveo je da su svi podaci pohranjeni na njegovom mobitelu pri čemu je on instalirao posebnu aplikaciju na isti koja onemogućava daljnje korištenje mobitela ukoliko se dva puta za redom upiše kriva šifra. Na posebno pitanje naveo je da želi biti prisutan prilikom pretrage kada će i predočiti šifru mobitela. On je dobio različite informacije o tome kolika je cijena takvog prijevoza, a na pitanje koliko je njemu konkretno ponuđeno ne bi odgovorio ako bi mu to štetilo. Koliko zna, cijene su kao što je reproducirano u optužnici. Za uvjetnu osudu on bi pristao na dogovor. Kaje se i žao mu je. Vozilo je iznajmio na tri dana jer dobro vozi, može bez spavanja tri dana. To je trebala biti jedna jedina vožnja. Lokaciju je imao u mobitelu, on je bivši vojnik. Granicu je trebao prijeći ili na službenom prijelazu, a može se i kroz gradove koji su uz granicu.

4.2.2.Pozvan da pojasni razliku između onog što je rekao kod prvog ispitivanja, da se može dobiti za takav prijevoz oko 300-400 eura, a na raspravi je spominjao 150-200 eura, navodi to je tako otprilike rekao, a uostalom novce niti nije dobio. On se zabunio kada je prilikom prvog ispitivanja koje je snimano rekao da je trebao voziti do susjedne zemlje s morem, nije bilo nikakvog spominjanja granica, nego prema moru. Kada je rekao da zbog toga što ga je policija slijedila nije mogao prijeći granicu, mislio je na to da nije prešao granicu grada, a sada se ne sjeća kojeg.

4.2.3.Prije nego je krenuo, njemu je rečeno da će prevesti tri odrasle osobe. On je naposljetku ukrcao ove ljude koji su zatečeni u vozilu jer je morao krenuti, nije drugačije mogao reagirati.

5.1. Slijedom takve obrane nije bilo sporno da je optuženik 28. studenog 2024. u Kraljevcu na Sutli zatečen da vozi osobni automobil marke „Hyundai", tip: i30“, poljskih registarskih oznaka: DW 3PJ93. U vozilu je prevozio sveukupno šest stranih državljana Republike Turske i to ĐS, rođ. **.**.1988., dijete ZSL, rođ. **.**.2010., dijete GS, rođ. **.**.2016., LS, rođ. **.**.2003., RS, rođ. **.**.1982. i dijete ĆSL, rođ. **.**.2016., time da su djeca ZSL, rođ. **.**.2010. i dijete ĆSL, rođ. **.**.2016., ležali u prtljažniku koji nije namijenjen za prijevoz osoba i nema sigurnosnih pojaseva niti sjedala. Bilo je nesporno da je optuženik za prijevoz trebao dobiti određeni novčani iznos. Također, da je prijevoz dogovorio s nepoznatom osobom.

5.2. Ostalo je sporno je li optuženik bio svjestan da vrši ilegalni prijevoz stranih državljana tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, je li namjeravao osobe prevesti preko državne granice te je li prijevozom djece u prtljažniku ugrozio njihovo zdravlje i život.

5.3. Opreza radi, valja reći da se tražitelj međunarodne zaštite, prema članku 52. stavku 3. točke 6. i 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17 i 33/23) dužan pojaviti u Prihvatilištu u roku koji mu je određen i ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite. Državljani Republike Turske koje je optuženik prevozio posjedovali su potvrde o registraciji Postaje granične policije Cetingrad od 26. studenog 2024.; Potvrda o registraciji PGP Cetingrad, Klasa: 216-03/24-02/5498, Ur. broj: 511-05-15-24-2 Od 26. Studenog 2024. iz koje proizlazi kako je turska državljanka KS, rođena **.**.1988. u [adresa], Turska izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a istu namjeru je izrazila i za djecu ZSL (rođen **.**.2010.) i GS (rođen **.**.2016.), pri čemu se predmetni, kako je to navedeno u potvrdi moraju prijaviti u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Kutina Sisačka 3 najkasnije 28.studenog 2024. do 23,00 sata. Mjesto gdje je optuženik zaustavljen nalazi se na drugom kraju teritorija Republike Hrvatske, i to 28. studenog 2025. u 21,10.

7.1. Radi utvrđivanja uvjeta prijevoza, sud je naložio prometno vještačenje, pri čemu je vještaku dao u zadaću da pregleda vozilo, nakon čega da se izjasni udovoljavaju li uvjeti u vozilu za prevoženje 6 osoba - putnika bez opasnosti za njihov život i tijelo, kakvi su uvjeti u prtljažniku za vrijeme vožnje te može li se otvoriti poklopac na prtljažniku na način da u prtljažnik ulazi zrak iz prostora putničke kabine. Stalni sudski vještak za promet Neven Ereš u pisanom nalazu i mišljenju očitovao se da je, prema podacima iz dostavljene preslike prometne dozvole utvrdio da je vozilo registrirano za prijevoz pet osoba. Provedena analiza pokazuje da je predmetno vozilo namijenjeno za prijevoz pet osoba, na način da se u prvom redu sjedala mogu nalaziti dvije osobe, u drugom redu sjedala tri osobe, dok prtljažni prostor nije namijenjen prijevozu osoba. Prtljažni prostor predmetnog vozila nema svoju posebnu ventilaciju, a niti je takva ventilacija u tehničkom smislu bila potrebna, iz razloga što prtljažni prostor nije fizički odvojen od putničkog prostora pa stoga sve osobe u predmetnom vozilu bez obzira gdje se nalaze imaju na raspolaganju približno istu količinu i kvalitetu zraka za disanje čak i slučaju da se nalaze u prtljažniku ispod navučene pomične rolete jer ista u takvom položaju u tehničkom smislu ne sprečava prolazak zraka u donji dio prtljažnog prostora. Prtljažni prostor ima pomičnu roletu na približno polovini svoje visine koja može biti navučena da se ne vidi što se prevozi u prtljažnom prostoru, što je i njezina jedina namjena ili u otvorenom položaju ili se čak čitava pomična roleta može skinuti i nasloni stražnjih sjedala spustiti zbog prijevoza većih tereta, a kako je to razvidno iz gornjih fotografija. Nalaz vještaka sud prihvaća kao stručan, jasan i potpun, a stranke mu nisu prigovarale.

7.2. Na izloženi način sud je utvrdio da se u vozilu prevozio jedan putnik više na stražnjem sjedalu nego je dozvoljeno, zbog čega se nisu mogli koristiti sigurnosni pojasevi za sve putnike na stražnjem sjedalu. Isto tako, da se u vozilu prevozilo dvoje djece u prtljažniku, koji nije namijenjen za prijevoz djece.

7.3. Kako su se djeca prevozila, proizlazi djelomično iz obrane optuženika, a potom i iz iskaza svjedoka ĐSL te fotografija u spisu koje su sačinili policijski službenici.

7.4.Ispitan kao svjedok GSL je naveo da je 28. studenog 2024. bio u popodnevnoj smjeni s kolegom IS sa službenim vozilom PP Klanjec u obilasku terena radi suzbijanja nezakonitih migracija i povezanih kaznenih djela. Negdje oko 21,09 uočili su u mjestu Movrač kod kbr. 70 osobno vozilo marke Hyundai i30, poljskih reg. oznaka [registarska oznaka] za koje su primijetili da je opterećeno s većim brojem osoba, te su ga odlučili zaustaviti. Vozač se na njihov znak da se zaustavi odmah i zaustavio kod kbr. 60, te su utvrdili njegov identitet, tj. da se radi o državljaninu Latvije, VS i uočili su da se u vozilu nalazi jedna osoba na mjestu suvozača i tri osobe na stražnjem sjedalu. Obzirom da im je bilo sumnjivo opterećenje vozila zatražili su vozača da otvori i prtljažnik, a kada je to učinio, vidjeli su da se u prtljažniku nalazi dvoje djece koji su bili u ležećem položaju. Utvrđivali su identitet navedenih osoba iz tog vozila te su im svi predali potvrde o registraciji stranih osoba tj. prijave azila u Republici Hrvatskoj. Budući da im je iz opisanog proizlazila sumnja da se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona započelo se s kriminalističkim istraživanjem ZS te je isti i uhićen zbog sumnje na navedeno kazneno djelo. U postupanju okrivljenik nije pružao otpor niti namjeru da pobjegne. O postupanju su kolega IS i on sastavili izvješće koje je priloženo uz kaznenu prijavu. Daljnje postupanje prema okrivljeniku preuzeli su njihovi kolege iz policijske postaje, a koliko mu je poznato, osobno vozilo kojim je okrivljenik upravljao je u vlasništvu rent-a-car kuće. Po zaticanju okrivljenika i osoba koje je prevozio izvršili su fotografiranje vozila i osoba zatečenih u vozilu, a što je razvidno iz fotodokumentacije u spisu. Koliko su utvrdili, roditelji navedene djece bili su u istom vozilu.

7.5. Iz fotografija je vidljivo da su djeca u prtljažniku ležala, stisnuta jedno uz drugo te se vidi i da je mlađe dijete prestrašeno i zbunjeno.

7.6. Optuženik je u jednom trenutku rekao da su djeca ležala u prtljažniku, a tamo su ih smjestili roditelji, da bi u drugom trenutku rekao da su djeca sjela u prtljažnik i razgovarala s roditeljima. Međutim, sud ocjenjuje da su djeca ležala te da ovakva obrana proizlazi iz optuženikove potrebe da prikaže prijevoz djece što humanijim.

8.1.Iz izvješća o postupanju PU krapinsko-zagorske, Policijske postaje Klanjec od 28. studenog 2024. proizlazi kako je, obavljajući poslove na suzbijanju nezakonitih migracija i svih oblika krijumčarenja, vršeno pokrivanje prilaznih putnih pravaca prema državnoj granici sa Republikom Slovenijom. U 21,09 sati uočeno je osobno vozilo marke "Hyundai", tip "i 30", poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka], u kojoj se nalazilo više osoba, a kretalo se iz pravca Strmca Sudanskog u pravcu Kraljevca na Sutli. Poradi sumnje da se u vozilu prevoze nezakoniti migranti, vozilo je praćeno te je isto u 21,10 sati na ŽC 2186 u mjestu Movrač kbr. 60, davanjem svjetlosnih znakova zaustavljeno, kojom prilikom je utvrđeno da vozilom upravlja državljanin Latvije, ĆS, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], nositelj važeće putne isprave Latvije serijskog broja: LV7330420.

8.2. Daljnjom kontrolom utvrđeno je da se u vozilu uz vozača prevozi ukupno 6 stranih državljana, na način da se jedna osoba prevozila na mjestu suvozača, tri osobe na stražnjem sjedalu i dvije maloljetne osobe u prtljažnom prostoru vozila.

8.3.Službenici Policijske postaje Klanjec su u svojstvu svjedoka u upravnom postupku ispitali državljane LS i ĐS pa je tako ĐS izjavila da je zajedno sa svojim sinovima ZSL i GS odlučila otići u Njemačku gdje bi započeli novi život i gdje bi zatražila zaposlenje. Zajedno sa sestrom RS i njenim sinom ĆSL, kojima je namjera odlazak u Nizozemsku, dogovorila je sa organizatorima u Turskoj put u Njemačku, odnosno u Nizozemsku, preko Italije, za iznos od 9.000 eura. Svi zajedno su 20. studenog 2024. godine napustili Tursku i zrakoplovom iz Istanbula doputovali u Sarajevo, BiH. Po dolasku u Sarajevo dočekali su ga organizatori, koji su ih stavili u grupu njima nepoznatih državljana Turske. U navedenoj grupi su se sprijateljili sa LS. Dana 26.11.2024. iza ponoći, krijumčari su ih nezakonito, prebacili iz BiH na područje Republike Hrvatske. Potom je po njih došlo osobno vozilu marke Ford C-max, kojim je upravljao njima nepoznati čovjek, u kojem su nakon 10-tak minuta vožnje zaustavljeni od strane policije. Prilikom zatjecanja izrazili su namjeru za međunarodnom zaštitom u R. Hrvatskoj te su im od strane policije PGP Cetingrad izdane Potvrde o registraciji nakon čega su prepraćeni u prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. Dana 27.11. 2024. godine su zajedno sa RS napustili prihvatilište i otišli do Zagreba gdje ih je pokupilo nepoznato vozilo, u kojem su nakon oko 2 sata vožnje bili zaustavljeni od strane policijskih službenika. Po završenom policijskom postupanju upućeni su da se javnim prijevozom jave u prihvatilište u Kutini. 28. studenog 2024., po dolasku na željezničku postaju, preko mobilne aplikacije ,,WhatsApp“ su kontaktirali s organizatorima, koji ih je uputio da se vlakom upute u Zagreb, nakon čega su postupajući po daljnjim uputama došli do Savske ulice gdje ih je dočekalo vozilo marke „Hyundai" sive boje, čiji vozač je bio starosti oko 40 godina, crne kovrčave kose, visine oko 170-180 cm, srednje građe a koji je pričao njima nepoznatim jezikom. Isti im je pokretima ruke ukazao da se smjeste u vozilo, dok je djecu LSL i ĆSL smjestio u prtljažni prostor. Nakon toga je vozač započeo vožnju bez zaustavljanja, koja je trajala oko 1 sat, sve dok nisu zaustavljeni od strane policije 28. studenog 2024. godine oko 21,10 sati.

8.4.U upravnom postupku, LS je izjavio da je iz Istanbula doputovao u Sarajevo, BiH. Putovanje je dogovorio sa organizatorima u Turskoj, po cijeni 5.000 eura do Francuske, a potom još 2.000 eura do Engleske, Po dolasku u Sarajevo dočekali su ga organizatori, koji su ga stavili u poveću grupu njemu nepoznatih državljana Turske. U Istoj se sprijateljio sa RS, njezinim djetetom ĆSL, te sa ĐS i njezinom djecom ZSL te GS. 26. studenog 2024. iza ponoći, krijumčari su ih nezakonito, prebacili iz BiH na područje Hrvatske. Potom je po njih došlo osobno vozilu marke Ford C-max, kojim je upravljao njima nepoznati čovjek, u kojem su nakon 10-tak minuta vožnje zaustavljeni od strane policije. Prilikom zatjecanja izrazili su namjeru za međunarodnom zaštitom u R. Hrvatskoj te su im od strane policije PGP Cetingrad izdane Potvrde o registraciji nakon čega su prepraćeni u prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. 27. studenog 2024. godine pokušali su prijeći granicu, ali su zaustavljeni od policije. Po završenom policijskom postupanju upućeni su da se javnim prijevozom jave u prihvatilište u Kutini. 28. studenog 2024. godine su ponovo pokušali te su po dogovoru došli do Savske ceste gdje ih je dočekalo vozilo marke „Hyundai" sive boje, čiji vozač je bio starosti oko 40 godina, crne kovrčave kose, visine oko 170-180 cm, srednje građe koji im je pokretima ruke ukazao da se smjeste u vozilo, dok je djecu LSL i NS ĆSL smjestio u prtljažni prostor. Nakon toga je vozač započeo vožnju bez zaustavljanja, koja je trajala oko 1 sat, sve dok nisu zaustavljeni od strane policije 28. studenog 2024. godine oko 21,10 sati.

8.5. Sud je ove izjave pročitao jer su osobe ispitane u upravnom postupku sada nepoznate, a ispitala ih je policija u okviru svojih ovlasti te su primile adekvatna upozorenja. Načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja obrana je mogla ostvariti na način da je na te iskaze stavila primjedbe na raspravi. Navedene izjave nisu jedini dokaz koji tereti optuženika, nego ih je sud doveo u vezu s ostalim dokazima provedenima na raspravi.

8.6.Iz ugovora o najmu za vozilo kojim se koristio okrivljenik ĆS proizlazi da je vozilo unajmljeno 26. studenog 2024. (na dan kada su ilegalni migranti došli na područje Republike Hrvatske i očekivali transfer dalje) na ime okrivljenika ZS u [adresa] u [adresa] na razdoblje do 2. prosinca 2024., a za cijenu 727, 45 € (list 171). Ovdje valja reći i da visina cijene najma demantira obranu optuženika u kojoj on pokušava prikazati što manju cijenu svojih usluga. Naime, troškovi najma vozila i troškovi puta iz Poljske prema tome bili bi za osobu koja djelo poduzima „iz teške financijske situacije“ neisplativi.

9.1.Prema tome, optuženika je policija zatekla kako prevozi do granice s Republikom Slovenijom, između ostalog, i osobe koje na području Republike Hrvatske mogu boraviti radi donošenja odluke o zatraženoj međunarodnoj zaštiti - azilu, ali ju ne smiju napuštati. Naime, ĐS i njena djeca ZSL te GS su se morale javiti u Prihvatilištu na području Republike Hrvatske u roku koji im je određen sukladno odredbama čl. 52. stavka 3. točka 6. i 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Osim njih, i LS je također ishodio potvrdu o registraciji, kako sam navodi. Iz iskaza ĐS proizlazi da su i njena sestra RS i njeno dijete ĆSL takđer ishodili potvrde o registraciji. Dakle, riječ je o osobama kojima je zabranjeno napuštanje Republike Hrvatske, jer im se rješava status povodom azila koji su zatražili. Optuženikovo je postupanje bilo motivirano stjecanjem nepripadne materijalne koristi. Nadalje, optuženik je u vozilu, u skučenom prostoru prtljažnika prevozio dvoje djece u dobi od 8 i 14 godina, a na taj je način izravno ugrozio život i zdravlje navedeno dvoje djece, koja nisu imala vidljivost prema smjeru vožnje i na taj način im je moglo biti mučno jer se nisu mogla pripremiti na neravnine, zavoje i slično. Isto tako nisu bila adekvatno zaštićena kao putnici u prometu, pri čemu dijete staro 8 godina, slabije građe, prema primjenjivim prometnim propisima, maksimalnu sigurnost ostvaruje prijevozom u auto sjedalici. Optuženik nije prevezao te osobe van granice Republike Hrvatske jer su ga zaustavili policijski službenici koji su nadzirali granicu.

9.2.Optuženik tijekom vremena obranu mijenja i prilagođava tako da ishodi za sebe najpozitivniji mogući ishod. Međutim, dijelovi obrane koji su suprotni navodima iz optužnice, da nije očekivao nepripadnu materijalnu korist, da nije svjesno ugrozio život djece i da nije namjeravao prevesti osobe preko državne granice, moraju se izložiti kritici. O tim detaljima optuženik proturječno iskazuje, na način da ih malo priznaje, a malo osporava. Nije životno da bi roditelji izabrali način prijevoza djece u prtljažniku, nego je životno da su morali na takav način pristati jer nije bilo druge opcije kada je optuženik došao po njih, a komunicirali su isključivo gestama. Sud ocjenjuje da je optuženik znao koliko osoba prevozi jer je taj kriterij, uz kriterij udaljenosti koju treba prijeći, jedan od onih pomoću kojih se formira cijena prijevoza. Isto tako, planirao je sve te osobe prevesti u vozilu koje je iznajmio, jer je uz što manje troškove želio na kraju ostvariti što veću zaradu. Troškovi najma vozila koje bi bilo prikladno za prijevoz 6 osoba bili bi viši. Isto tako valja reći da je optuženik iznajmio vozilo i na taj je način bio u poziciji disponirati sredstvom prijevoza, mogao je birati. Osobe ispitane u upravnom postupku bez sumnje su se očitovale da je bio dogovor da se prijeđe granica. Naime, da nisu to željele, ne bi niti poduzele putovanje, već bi se javile u prihvatilište prema uputi. Na taj je način utvrđeno da je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Djelo je ostalo u pokušaju zbog intervencije policijskih službenika.

10.1.Što se tiče subjektivnih elemenata djela, optuženik je djelo poduzeo s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojeg djela i želio njegovo počinjenje, znao je da se ne smije omogućiti osobama ilegalno kretanje, a njegove su radnje bile motivirane upravo time da stekne imovinsku korist na način da im takvo što omogući. Isto tako, notorna je činjenica da se u prtljažnom prostoru osobe, a pogotovo djeca, ne smiju prevoziti. Na području Republike Hrvatske postoji javni prijevoz koji bi za prevožene osobe bio cjenovno prihvatljiviji od ovakvog transporta, da su one željele putovati isključivo na području Republike Hrvatske. Okolnost da su se prevozile u prijevozu kojeg je trebalo organizirati ide za tim da je to bio prijevoz van granica Republike Hrvatske.

10.2.Optuženikova ubrojivost u postupku nije bila sporna, stranke nisu predlagale dokaze na okolnost eventualne neubrojivosti, niti je sud našao potrebe za provođenjem takvih dokaza.

10.3. Što se tiče svijesti o protupravnosti, zbog sveprisutnih medijskih kampanji koje se odnose na ovakvu vrstu djela, jasno da je riječ o nečemu što se ne smije.

11.1.Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret kako je opisano u izreci, u pokušaju pa je istog za djelo proglasio krivim i kaznio.

11.2.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11. Ovdje, po ocjeni suda, nisu ostvareni uvjeti za blaže kažnjavanje za pokušaj jer je optuženika u počinjenju djela spriječila policija.

11.3. Što se tiče jačine ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, valja reći da je otpuženik prevozio šest osoba, čime je veća težina povrede. Pobude iz kojih je djelo počinjeno su imovinski interes, želja za lakom zaradom, a to je čisti egoistični motiv koji iziskuje strožu kaznu. Što se tiče stupnja povrede počiniteljevih dužnosti, optuženik je došao počiniti djelo u stranu državu, ne mareći za njene propise i u tome je njegova drskost veća jer je potrebna veća kriminalna količina da se počini djelo u stranoj državi. Što se tiče načina počinjenja, optuženik je trebao uložiti više truda da organizira djelo jer je prevozio osobe iznajmljenim vozilom, i to u drugoj državi, čime je sebi pokušao zamesti trag.

11.4.Kao olakotno je sud cijenio prijašnji počiniteljev život, da je neosuđivan, kao i da je u dužnosti uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta. Optuženikovo priznanje nije bilo potpuno te ga sud ocjenjuje sračunatim prema blažem kažnjavanju.

11.5.Drugih otegotnih, niti olakotnih, okolnosti na strani optuženika nije bilo.

11.6. Sud je optuženiku, uzevši u obzir prednje okolnosti, izrekao kaznu zatvora u trajanju kao u izreci, ocjenjujući da je takva kazna primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Riječ je o najnižoj propisanoj kazni, a uz koju se ne mogu izreći alternativne sankcije. U kaznu je uračunato dosadašnje lišenje slobode.

11.7. Sporedna novčana kazna optuženiku je izrečena jer je djelo počinio iz koristoljublja, pri čemu je i financijski motiv da počinjenjem djela zaradi, po ocjeni suda, motiv iz spektra koristoljublja. Optuženik je trenutno nezaposlen pa je kao jedan dnevni dohodak uzet prosječni dnevni dohodak prema podacima koje dostavlja Vrhovni sud Republike Hrvatske, naznačen u izreci, a rok plaćanja sporedne novčane kazne određen je tako da kaznu optuženik može platiti, a ako to ne učini, da se osigura zamjena sporedne novčane kazne u kaznu zatvora tijekom njegovog boravka u Republici Hrvatskoj.

12.1.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u odmjerenom paušalnom iznosu, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika i njegovoj mogućnosti da zaradi. Optuženik je dužan platiti i troškove provedenog prometnog vještačenja u iznosu kao u izreci koji su odmjereni rješenjem suda od 8. travnja 2025., na temelju posebnih propisa o naknadi troškova vještacima (list 324).

10.2.Odluka o plaćanju troškova obrane po službenoj dužnosti uslijedit će kada se pribave za to potrebni podaci.

U Zlataru 20. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

mr. sc. Aleksandra Leljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj KO-DO-24/2025.

2. Okrivljeni [adresa] ĆS – ovjereni prijevod

3. Branitelj, odvj. Ivan Župan, Zagreb- e komunikacija