REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – istok, [adresa]
Poslovni broj: Pp-1666/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene MD, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine‟ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 36/24.), povodom optužnog prijedloga VI. policijske postaje Zagreb pod brojem 211-07/25-5/7781, nakon provedene glavne rasprave, 20. lipnja 2025., javno je obavio i
p r e s u d i o
I. Okrivljena: MD, kći M i F, rođena **.**.1985. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], državljanka RH, SSS, završena gimnazija, zaposlena, s mjesečnim primanjima od oko 1.200,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog malodobnog djeteta, s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa] (kod J), prekršajno neosuđivana, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v a j e
što je 3. listopada 2024. u 16.45 sati u obiteljskoj kući u [adresa], počinila nasilje u obitelji na štetu svog malodobnog sina FD, rođenog 2012., na način da ga je uslijed verbalne prepirke otvorenim dlanom ruke udarila u predjelu lica, te mu tom prilikom govorila da se udalji van iz kuće, iako u to vrijeme malodobni FD nije mogao otići kod svog oca koji se nalazio na moru, na koji je način oštećenog malodobnog FD tjelesno kažnjavala za neposlušnost te ga te ga na taj način, kao i tjeranjem iz kuće dovela u ponižavajući položaj, dakle, počinila nasilje u obitelji na štetu djeteta, tjelesnim kažnjavanjem i ponižavajućim postupanjem,
čime je počinila prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 5. istog Zakona,
pa joj se na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče
novčana kazna od 300,00 € (tristo eura).
Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljena je obavezna platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenu da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenica se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zagrebačka, VI. policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/25-5/7781 podnijela je 22. ožujka 2025. optužni prijedlog protiv okrivljene, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljena je u svojoj obrani iskazala da se smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Istina je da je 3. listopada 2024. bila u kući na adresi [adresa], gdje je u to vrijeme živjela kao podstanar, došla u verbalni sukob sa malodobnim sinom FD, rođenim 2012., jer su se najprije vozili u njezinom osobnom vozilu od škole do kuće, te je vidjela u e-dnevniku da je dobio zapis vezan za neprimjereno ponašanje na nastavi, jer je pričao na satu, te mu je prigovorila u vezi toga i pokušala mu objasniti da se ne smije tako ponašati, s obzirom da je školska godina tek počela, a on je već dobio takav zapis, no zbog toga je sin njoj odgovorio riječima: "Što ti tu sad meni sereš", nakon čega su nastavili sa svađom u kući, ona mu je rekla da je bezobrazan, da ga može biti sram, da ne može na taj način razgovarati sa njom i zabranila mu je korištenje tableta, šta ga je dodatno razljutilo te je rekao da će on otići iz kuće, na što mu je ona otvorila ulazna vrata i rekla da slobodno ide, no on naravno nije otišao iz kuće već joj se kasnije i ispričao zbog svog ponašanja, a osim toga njegov otac je u to vrijeme boravio na moru tako da nije mogao otići kod njega na adresu prebivališta u [adresa], gdje inače stanuje. Prilikom svađe moguće je da je sinu rekla da je razmažen, ali mu nije govorila da je đubre, jer smatra da to nikako nije mogla reći sinu, a on ju je nastavio vrijeđati riječima da je glupa, da nije završila nikakvu školu, da njezin posao nije dobar, počeo joj se unositi u lice i istina je da ga je u tom trenutku ošamarila kako bi mu dala znanja da mu ona ipak mora predstavljati autoritet i da bilo kakav sukob moraju međusobno razriješiti na drugačiji način. Ističe da je u to vrijeme bila uključena i u sudski postupak koji se odnosio na pitanje uzdržavanja i skrbi o malodobnom FD, te je sudskom odlukom odlučeno da FD živi s ocem u [adresa] gdje ide u osnovnu školu, dok svaki drugi vikend i jedan dan u tjednu provodi sa njom. Dodaje da sa FD ima dobar odnos, da mu nastoji biti podrška, da kada dolazi kod nje međusobno razgovaraju o svim problemima koje ima, a osim toga skrbi se za njega, jer plaća uzdržavanje. Osim toga ističe da je i razvod sa njegovim ocem, a njezinim bivšim suprugom JD bio dosta težak te je i to bio jedan od uzroka cijele situacije, a to se sve odrazilo i na samog FD i na njegovo ponašanje. Izuzetno joj je žao što je uopće došlo do ove situacije, nije imala namjeru tako reagirati, te predlaže da sud prilikom donošenja odluke cijene sve navedene okolnosti, posebno činjenicu da ostvaruje minimalna primanja od kojih plaća i uzdržavanje za sina, tako da nije u mogućnosti platiti propisanu novčanu kaznu te moli sud da joj istu umanji, jer smatra da će i takva kazna postići svrhu prekršajne sankcije.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao obavijest iz članka 109a. Prekršajnog zakona i izvod iz prekršajne evidencije iz kojeg je vidljivo da okrivljena nije prekršajno osuđivana unazad tri godine.
4. Sudac je prihvatio obranu okrivljene u cijelosti, budući je okrivljena priznala počinjenje prekršaja, ocijenivši ju životnom, logičnom i uvjerljivom, te sukladnu provedenom dokaznom postupku.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj povezanosti, sudac na temelju slobodne ocjene dokaza i postojanja činjenica, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, odnosno da je navedene zgode počinila nasilje u obitelji na štetu svog malodobnog sina FD, rođenog 2012., na način da ga je uslijed verbalne prepirke otvorenim dlanom ruke udarila u predjelu lica, te mu tom prilikom govorila da se udalji van iz kuće, iako u to vrijeme malodobni FD nije mogao otići kod svog oca koji se nalazio na moru, na koji je način oštećenog malodobnog FD tjelesno kažnjavala za neposlušnost te ga na taj način, kao i tjeranjem iz kuće dovela u ponižavajući položaj, a što ispunjava biće prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivo po članku 22. stavku 5. istog Zakona pa ju je proglasio krivom te joj izrekao novčanu kaznu koju smatra primjerenom počinjenom prekršaju, kao i stupnju odgovornosti okrivljene. Sud je precizirao činjenični opis djela prekršaja dopunjujući ga godinom rođenja maloljetnog FD, a isto tako je suzio činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljenoj stavlja na teret ispuštajući dio da bi okrivljena govorila sinu pogrdne riječi da je "đubre razmaženo", budući i iz preostalog dijela činjeničnog opisa djela prekršaja proizlaze bitna obilježja djela prekršaja koje se okrivljenoj stavlja na teret.
6. Odlučne činjenice o kojima ovisi prekršajna odgovornost okrivljene, odnosno da su okrivljena i FD, majka i sin, te stoga predstavljaju osobe na koje se odnosi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i činjenicu da je FD, dijete, jer je rođen 2012. Prekršajnu odgovornost okrivljene sudac je utvrdio na temelju obrane okrivljene, koja je priznala da je sina otvorenim dlanom ruke udarila u predjelu lica i govorila mu da se udalji iz kuće, na koji je način oštećenog malodobnog FD tjelesno kažnjavala za neposlušnost te ga na taj način, kao i tjeranjem iz kuće dovela u ponižavajući položaj. S obzirom na sve navedeno, sudac je okrivljenu proglasio krivom za djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret i izrekao joj je novčanu kaznu od 300,00 eura, za djelo prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, a za ovo djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, držeći da će se i ublaženom novčanom kaznom u navedenom iznosu postići svrha kažnjavanja. Sudac okrivljenoj nije utvrdio otegotnih okolnosti, dok je kao olakotne okolnosti cijenio priznanje djela prekršaja, iskazano kajanje nakon počinjenog prekršaja, okolnosti počinjenja prekršaja i njezinu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, iz kojih razloga joj je izrečena kazna ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne. Prilikom izricanja iste, sudac je imao u vidu i samu prirodu prekršaja, te utvrđene okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen. Sud smatra da će se ovom sankcijom postići svrha kažnjavanja, kao i da ova kazna ujedno predstavlja i društvenu osudu za izvršeno djelo prekršaja pa se njome postiže svrha generalne i specijalne prevencije te se utječe na okrivljenu da shvati neprihvatljivost ovakvog ponašanja i da ubuduće ne čini ova ili slična djela prekršaja. Sud smatra da je u konkretnoj situaciji nužno reagirati takvom kaznom, čime će se okrivljenoj jasno staviti do znanja da je nasilničko ponašanje u obitelji apsolutno neprihvatljivo, a time će i svima ostalima dati do znanja da je činjenje obiteljskog nasilja zabranjeno, a posebno prema osobama starije životne dobi koje predstavljaju naročito ranjivu skupinu društva, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Sudac je u konkretnom slučaju prema okrivljenoj primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da je okrivljenoj omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.
7. Na temelju u izreci citiranih propisa okrivljena je oslobođena obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka u cijelosti, jer ostvaruje primanja ispod prosjeka primanja zaposlenih u RH-a, pa bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, odnosno osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.
U Zagrebu 20. lipnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Monika Golub, v.r.
Kornelija Adamec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, troškovima postupka, oduzimanju imovinske koristi i oduzimanja predmeta u roku od osam dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Okrivljenoj MD, [adresa] (kod [adresa]),
2. Tužitelju VI. policijska postaja Zagreb,
3. Žrtvi mldb. FD, putem zz JD, [adresa],
4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Novi Zagreb, po pravomoćnosti,
5. Pismohrana.
