Poslovni broj: Povrv-273/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji ovoga suda Jadranki Longin, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženik HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupano po direktoru TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a temeljem punomoći zastupan po punomoćnici Ivani Božić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva TOMIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 17, OIB: 06259076695, protiv tužene-protutužiteljice BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po suprugu IJ, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 26. svibnja 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 20. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I – Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika, pod poslovnim brojem Ovrv-1591/2021 od 13.07.2021.g. te se nalaže da tuženik-protutužitelj BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju-protutuženiku isplati ukupan iznos od 15,68 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.02.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, prema čl. 29. ZOO-a, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika, pod poslovnim brojem Ovrv-1591/2021 od 13.07.2021.g. u dijelu kojim se nalaže da tuženik-protutužitelj BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju-protutuženiku isplati ukupan iznos od 135,30 EUR s pripadajućom zateznom kamatom kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi ovršni trošak, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se ovrhovoditelju (sada tužitelju –protutuženiku) da u roku od 15 dana od dana donošenja presude isplati ovršenici (sada tuženici –protutuženoj) ukupan iznos od 692,28 kn radi stjecanja bez osnove uvećan sa zakonskom zateznom kamatom određenoj po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima kako slijedi:

- na iznos od 250,00 kn uplaćen po općoj uplatnici počevši od 15.02.2021.

- na iznos od 265,00 kn uplaćen po općoj uplatnici počevši od 04.05.2021.

- na iznos od 157,28 kn uplaćen po općoj uplatnici počevši od 04.05.2021.

- na iznos od 20,00 kn uplaćen po općoj uplatnici počevši od 04.05.2021."

kao i protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Ništetno je potraživanje i poslovna praksa HEP Elektra d.o.o., Zagreb, ul. Grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, izdavanja računa i nplate potraživnaja iznosa potrošnje el. energije po procjeni mjesečnih akontacijskih rata prema BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Zabranjuje se HEP Elektra d.o.o., Zagreb, ul. Grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 daljnja nepoštena praksa izdavanja računa i naplate iznosa potrošnje el. energije po procjeni mjesečnih akontacijskih rata prema BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]."

IV Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik, a ranije ovrhovoditelj HEP Elektra d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj-protutuženik) podnio je javnom bilježniku Nevenki Nakić iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika-protutužitelja BJ (dalje: tuženik-protutužitelj) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 149,98 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-1591/2021 od 13.07.2021., a koje je u povodu prigovora tuženika-protutužitelja rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-273/2021 od 01. rujna 2021. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tužena-protutužiteljica je naveo da je tužena-protutužiteljica 15. veljače 2021. uplatila iznos od 250,00 kuna za potrošenu el. energiju u razdoblju od 9. rujna 2020. do 15. veljače 2021., dana 4. svibnja 2021. uplatila u dva navrata iznose od 265,00 kuna i 20,00 kuna za potrošenu el. energiju u razdoblju od 16. veljače 2021. do 4. svibnja 2021., dana 4. svibnja 2021. uplatila iznos od 157,28 kuna za mjesečne paušale i to od rujna 2020. za svaki mjesec do završno travnja 2021. Nadalje, da je uplatu izvršila sukladno stvarnom stanju potrošnje el. energije na osnovi očitanja stanja brojila i stvarne potrošnje i to dana 8. rujna 2020., 15. veljače 2021. i 30. travnja 2021. što je vidljivo po tablici pregleda kupca br. 8501750 za obračunsko mjerno mjesto br. 7339097 na ime tužene-protutužiteljice na adresi [adresa]. Cijenu potrošenog kilovata da je obračunavala po cjeniku koji se nalazi na službenoj Internet stranici HEP Elektre. Ističe da je dana 8. rujna 2020. stanje potrošene el. energije iznosilo 38798 kwh dok je na dan 15. veljače 2021. očitovano stanje iznosilo 39047 kwh, a na dan 30. travnja 2021. da je očitano stanje iznosilo 39331 kwh. Inače, da tužena ne živi na adresi u [adresa], a da se mjerilo nalazi u objektu i da tužitelj-protutuženik već godinama ne očitava predmetno mjerilo, a niti ne šalje uplatnice po potrošnji i paušalu sukladno ugovoru. Tužitelj-protutuženik nerijetko sam određuje potrošnju što da se može vidjeti iz priložene tablice u kojoj je isti na dan 21. siječnja 2021. upisano izmišljenu potrošnju sa stanjem od 39572 kwh te je zbog takvih nezakonitih postupanja tužena prisiljena sama očitavati mjerilo i uplaćivati potrošnju paušala kroz opće uplatnice.

4. U odnosu na navode tuženika-protutužitelja iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj- protutuženik je naveo da je iz odredaba glave X. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15, 49/20, 104/20), razvidno da je očitanje brojila i potrošnja električne energije u nadležnosti operatora distribucijskog sustava HEP ODS d.o.o., dok tužitelj, HEP ELEKTRA d.o.o., izdaje račune po mjernim podacima koje dostavi operator distribucijskog sustava HEP ODS d.o.o. Da je za navedene poslove isključivo nadležan operator sustava razvidno je i iz čl. 12. st. 1. Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, kao i iz čl. 39. i čl. 40. Zakona o tržištu električne energije, koji propisuju prava i dužnosti operatora sustava. U čl. 40. st. 1. toč. 24. istog Zakona, naznačeno je da je u nadležnosti operatora sustava – održavanje mjernih uređaja te prikupljanje i obrađivanje mjernih podataka s obračunskih mjernih mjesta (brojila) korisnika mreže. Sukladno čl. 69. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, operator sustava izrađuje polugodišnji obračun po isteku obračunskog razdoblja na temelju očitanja stanja brojila ili na temelju procijenjene potrošnje, a na temelju obračuna operatora sustava tužitelj, HEP ELEKTRA d.o.o., ispostavlja kupcu jedinstveni račun za korištenje prijenosne i/ili distribucijske mreže te za opskrbu električnom energijom. Tuženik je dužan plaćati po mjesečnim zaduženjima, tj. akontacijama budući da se nalazi u akontativnom sustavu. Sukladno odredbi čl. 24. Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, obračunsko razdoblje za kupce kategorije kućanstvo je mjesečno ili polugodišnje (u konkretnom slučaju, polugodišnje), a sukladno st. 2. istog članka, obračunsko razdoblje za pojedino mjerno mjesto utvrđuje operator sustava, a ne tužitelj. Nadalje, sukladno čl. 23. Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, kupac kategorije kućanstvo sa polugodišnjim obračunskim razdobljem ima pravo realizirati pravo na samoočitanje, a tada je tužitelj kao opskrbljivač dužan ispostaviti račun krajnjem kupcu za potrošenu električnu energiju temeljem obračunatih količina dostavljenih od strane operatora distribucijskog sustava, HEP ODS d.o.o. Sukladno čl. 25. Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, na temelju predviđene mjesečne potrošnje zaprimljene od operatora distribucijskog sustava, određuje se iznos mjesečne novčane obveze kupca kategorije kućanstvo sa polugodišnjim obračunskim razdobljem. Sukladno čl. 66. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem predviđena potrošnja u obračunskom razdoblju određuje se na temelju potrošnje u odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju, dok sukladno st. 3. istog članka, za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem iznos predviđene mjesečne potrošnje jednak je za svaki mjesec unutar obračunskog razdoblja. Ukoliko tuženik ne želi biti u akontativnom sustavu, odnosno ukoliko želi plaćati po realnoj potrošnji električne energije za svaki mjesec, isti ima mogućnost da sa operatorom distribucijskog sustava, HEP ODS d.o.o., sklopi Ugovor o samoočitanju ili da ugradi brojilo sa daljinskim očitanjem potrošnje električne energije, a koju mogućnosti tuženik nije iskoristio, već se, kako je to gore već navedeno, tuženik nalazi u akontativnom sustavu, polugodišnjem obračunskom razdoblju, u kojem sustavu, u slučaju da iznos mjesečnih novčanih obveza koje kupac plaća unaprijed za sezonsko polugodišnje razdoblje i po unaprijed predviđenoj potrošnji (koja se određuje na temelju potrošnje u odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju), premaši iznos očitane stvarne potrošnje u istom polugodišnjem razdoblju, isti višak sredstava, odnosno pretplata, služi za podmirenje budućih novčanih obveza, ukoliko su sva dospjela dugovanja podmirena. Dakle, tuženik ne može plaćati električnu energiju prema stvarnoj potrošnji električne energije za pojedini mjesec, jer se nalazi u akontativnom sustavu, sve dok ne sklopi sa HEP ODS d.o.o. Ugovor o samoočitanju ili dok ne ugradi brojilo sa daljinskim očitanjem potrošnje električne energije. Sve dotad je tuženik dužan plaćati svoje obveze prema tužitelju prema dostavljenim računima za električnu energiju, odnosno za mjesečne novčane obveze. Ujedno, ukoliko se tuženik s očitanjem ili izdanim računom i akontacijama nije slagao imao je i mogućnost podnošenja pisanog prigovora u roku i na način kako je to navedeno na poleđini svakog računa za električnu energiju, odnosno u skladu sa odredbom čl. 115. Općih uvjeta, a koju mogućnost tuženik također nije iskoristio. Na poleđini računa za električnu energiju ujedno stoji i upozorenje da tužitelj može pokrenuti ovršni postupak ukoliko kupac električne energije ne plaća račune po mjesečnim zaduženjima. Tuženik tužitelju nije ni do danas podmirio utuženo potraživanje, a nijedan od potpuno neosnovanih i promašenih navoda ga ne oslobađa od njegove obveze za podmirenjem utuženog, dospjelog i nepodmirenog potraživanja tužitelja. Sve uplatnice koje tuženik prilaže uz predmetni Odgovor na tužbu ne tiču se predmetnog utuženog potraživanja, jer je tuženik iste uplate izvršio prema istom pozivu na broj primatelja (2201433874-210201-1), a koji ne odgovara nijednom pozivu na broj primatelja za utuženo potraživanje, koji se pozivi razvidni iz predmetne vjerodostojne isprave (izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja): 2201433874-201003-6, 2201433874-201104-0, 2201433874-201205-5, 2201433874-210106-6, 2201433874-210120-1, 2201433874- 210302-6, te 2201433874-210403-0. Kako između tužitelja i tuženika postoji više istorodnih obveza, a nema dužnikove izjave o uračunavanju, uplatom tuženika za koje isti prilaže uplatnice, namirile su se ranije obveze, onim redom kako je koja obveza dospjela za ispunjenje, pa su i dalje ostale nepodmirene utužene obveze tuženika u cijelosti, a sve to temeljem odredbe čl. 171. ZOO-a, o uračunavanju ispunjenja. Nadalje ističe da je neosnovan i prigovor promašene aktivne, kao i pasivne legitimacije. U odnosu na neosnovani prigovor promašene aktivne legitimacije, ističe se da je Skupština društva HEP Operator distribucijskog sustava (HEP ODS) na sjednici održanoj dana 31.10.2016. donijela Odluku o osnivanju novog društva – HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, te je donesen Plan podjele društva HEP ODS-a sa istodobnim prijenosom svih potraživanja iz pokrenutih parničnih, ovršnih i predstečajnih postupaka s osnova naplate usluge, isporuke električne energije u okviru univerzalne i zajamčene opskrbe na tužitelja, slijedom čega, tuženik, kao niti bilo koji drugi kupac električne energije, nisu trebali sklopiti nikakav novi ugovor sa ovdje tužiteljem. Kao pravni sljednik HEP ODS-a, tužitelj postaje opskrbljivač svih kupaca u okviru javne usluge opskrbe, a navedena obveza proizlazi i iz Zakona o tržištu električne energije. U prilog navedenome govori i sudska praksa Županijskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem Gž-2245/2018 od dana 24.02.2020.godine u kojoj sud navodi da: „pravno sljedništvo novooznačenog društva (HEP ELEKTRA d.o.o.) temelji se na odredbi čl.550.a. st.6. ZTD-a prema kojoj je propisano da je novo društvo sveopći pravni sljednik društva koje se dijeli…“ Dodatno, u odnosu na navode tuženika da tužitelj nije ponudio novi ugovor, da tužena nije bila obaviještena da je došlo do promjene opskrbljivača električne energije kao i da tužena nije vidjela razliku između HEP ODS ili HEP ELEKTRA, tužitelj upućuje na odredbu čl. 64. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) prema kojoj zajamčeni opskrbljivač (HEP ELEKTRA d.o.o. ovdje tužitelj) opskrbljuje krajnjeg kupca električnom energijom bez posebnog zahtjeva krajnjeg kupca u slučaju kada prestane važiti ugovor o opskrbi električnom energijom ili u slučaju izlaska njegova opskrbljivača s tržišta električne energije ako krajnji kupac ne može utjecati na nastale okolnosti i bez zaštite gubi opskrbu. Ugovor o zajamčenoj opskrbi električnom energijom smatra se sklopljenim danom stjecanja uvjeta za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Potpuno je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je upravo iz Ugovora o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo, broj: 4015-005721 od 22. kolovoza 2014., kojeg je tuženik priložio u predmetni spis, razvidno da je upravo ovdje tuženik kupac električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Tužitelj ustraje i u svom protivljenju protutužbi i protutužbenom zahtjevu, kao neosnovanom u cijelosti, iz svih dosad iznesenih razloga. Protutužbeni je zahtjev, osim što je postavljen u cijelosti protivno mjerodavnim odredbama ZPP-a, neosnovan u cijelosti, kako u toč. 1., 2., tako i u toč. 3. istog, u kojoj tuženik potražuje da mu tužitelj naknadi iznose uplaćene tužitelju na ime električne energije, što je apsolutno neosnovano, te se nikako ne bi radilo o stjecanju bez osnove, iz svih razloga gore iznesenih, odnosno iz razloga što je tuženik dužan tužitelju plaćati električnu energiju. Protivljenje tuženika predmetnoj tužbi, nasuprot nedvojbene činjenice da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje tužitelja, kao i postavljanje potpuno neosnovanog protutužbenog zahtjeva, predstavlja obijesno parničenje i nepotrebno odugovlačenje predmetnog postupka, čime će tuženiku nepotrebno nastati i veći troškovi predmetnog postupka. Također, tužitelj napominje kako je tuženik svojim uplatama koje, iako se ne odnose na utuženo razdoblje, proizlaze iz iste pravne osnove, priznao dug po osnovi što također potvrđuje da je tuženik osnovano evidentiran kao krajnji kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu te obveznik podmirenja utuženih računa, a sve sukladno čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). U odnosu na tuženikove navode da je tužitelj-protutuženik sve uplate za potrošnju električne energije uplaćene od strane tuženice-protutužiteljice stjecao bez osnove po čl. 111. ZOO, te je isti električnu energiju darovao istoj po članku 46. stavku 1.,2.,i 3. ZPP-a, tužitelj ističe kako je odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano da je stjecanje bez osnove kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Slijedom svega gore navedenog, razvidno je da postoji obveznopravni odnos između tuženika i tužitelja kao sveopćeg pravnog slijednika i to na temelju zakona kao i da tužitelj električnu energiju nije tuženiku darovao. Tužitelj ističe da prema čl. 479. Zakona o obveznim odnosima Ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Tužitelj napominje da je razvidno iz utuženih računa, kao i činjenice podnošenja prijedloga za ovrhu, da tužitelj za isporučenu električnu energiju potražuje naknadu. S obzirom da protutužba tuženika ne zadovoljava gore navedene pretpostavke, tužitelj predlaže da Sud odbaci protutužbu tuženika prije daljnjeg raspravljanja o glavnoj stvari u predmetnom postupku, a budući da ista nije podobna za raspravljanje, odnosno za odlučivanje. Nadalje, a podredno gore navedenom, tužitelj predlaže sudu odbiti protutužbu i protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti kao neosnovan budući da tuženik nije dokazao pretpostavke za stjecanje bez osnove.

5. Tužena je nadalje tijekom postupka navela da je nesporno da je sa HEP ODS d.o.o. dana 22. kolovoza 2014. potpisala ugovor o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnja kućanstva br. 4015-14005721 te je istim utanačeno da će opskrbljivati el. energijom tuženu koja nema ugovorenu opskrbu s odabranim opskrbljivačem. Predmetni ugovor da je sklopljen po tada važećim Općim uvjetima, međutim, pravilom o promjeni opskrbljivača el. energijom da je onemogućeno da HEP ODS može biti opskrbljivač te je tada propisano da se krajnjeg kupca automatizmom prebaci kod opskrbljivača u okviru javne ustanove. Stupanjem na snagu novih Općih uvjeta da je jasno propisana obveza sklapanja ugovora o opskrbi i način pisanog oblika i obostrano potpisanog takvom ugovora. S obzirom da tužitelj nije sklopio ugovor sa tuženom isti nema zakonske osnove za ovaj postupak te se poziva i na čl. 290 i 292 Zakona o obveznim odnosima jer da potraživanje tužitelja proizlazi iz nemoguće, nedopuštene, neodređene ili neodredive činidbe, a koje potraživanje bi se temeljilo na prividnom ugovoru. Također da bi takva odredba Općih uvjeta o automatizmu kojom bi se tužitelju omogućilo nametanje obveze plaćanja o opskrbi bez prethodnog pristanka tužene koja bi s tim bila dovedena u nepovoljni i neravnopravni položaj ako se ne bi sklopio novi ugovor, da bi bila ništetna. Radi činjenice da tužitelj nikad nije sklopio zakonsku obvezu zakonski obvezujući pisani ugovor sa tuženom isti da je na taj način protupravno zadržavao novac tužene i usmjeravao ga znano samo njemu, a ne kako je tužena specificirala u općim uplatnicama, te da se lažno predstavljao bez pružanja jasnih informacija i da je sam uzeo sebi za pravo da mijenja i određuje visinu cijene i način uplata, iako se o tome nije pregovaralo kojim radnjama da je tuženoj uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na njemu štetu suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Kako je tužitelj vršeći naplatu zaprimljena novac od strane tužena bez ugovora stekao bez osnove sukladno čl. 1111 ZOO-a kojim postupanjem da je tužena pretrpjela štetu pa stoga ističe protutužbeni zahtjev (l.s. 97) na način da potražuje od tužitelja ukupan iznos od 692,28 kuna uvećan za zatezne kamate od datuma kada je tužena izvršila uplatu iznosa od 250,00 kn, 265,00 kn, 157,28 kn i 20,00 kn. Nadalje, ističe da je sa HEP ODS ugovoreno šestomjesečno plaćanje potrošnje el. energije dok se plaćanje mjesečne obveze odnosilo isključivo na paušale to da je ostalo na snazi i nakon automatizma prilikom čega tužitelj nije ponudio novi ugovor. S obzirom da tužena nije bila obaviještena da je došlo do promjene opskrbljivala el. energijom s kojim nije sklopljen novi ugovor te da se o novim načinima naplate nije pregovaralo to da potraživanje tužitelja predstavlja ništetnost po čl. 296 ZOO-a i čl. 55 u svezi sa čl. 49 Zakona o zaštiti potrošača. Tužena da je i dalje bila u uvjerenju da plaća HEP-u ODS jer nije vidjela razliku između HEP ODS i HEP Elektra smatrajući da se radi o jednom te istom. Ističe i da je tužitelj preuzimajući prava i obveze od prethodnika preuzeo i dug u zastari koje je ustanovilo povjerenstvo za reklamacije potrošača HEP Elektre te je to isto dugovanje ostavilo u svojim poslovnim knjigama koje uporno pokušava naplatiti razno raznim ovrhama pred OS u Šibeniku. Tužitelj da nepoštenom praksom arbitrarno po svojom procjeni određuje visinu iznosa potrošnje el. energije kroz izdavanje akontacijskih mjesečnih rata protivno ugovoru dok u biti isti želi naplatiti dugovanje koje je tužena naslijedila iza smrti svoje majke, a koje dugovanje je u zastari sukladno odluci povjerenstva, te tužitelj svakom uplatom od strane tužene prvenstveno zatvara nepostojeći i u zastari dugovanja, tako da je tužena konstantno dužna. Stoga, preinačuje protutužbeni zahtjev (l.s. 204) na način da predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom potraživanje i poslovna praksa tužitelja i to izdavanja računa i naplate potraživanja iznosa potrošnje el. energije po procjeni mjesečnih akontacijskih rata prema tuženoj kao i da se zabranjuje takva daljnja nepoštena praksa.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana i to: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (l.s. 4), ugovor o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo br. 4015-14-005721 (l.s. 13), potvrde o uplatama (l.s. 15-17), račun 2201433874-210120-1 (l.s. 25-26), knjigovodstvena kartica (l.s. 27- 36), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (l.s. 91-93), prijepisi računa 2201433874- 200920-8, 2201433874-210120-1 (l.s.177-180), uplatnice za 2, 3, 4, 5, 6, 7 mj. 2021. (l.s. 183-184), izvod iz zapisnika sa skupštine društva (l.s. 185-191).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčanog iznosa od ukupno 149,98 EUR / 1.129,97 kn na ime računa za električnu energiju za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa], i to po računima br. 012201433874-201003-6 od 15. listopada 2020. u iznosu od 184,79 kuna, br. 012201433874-201104-0 od 15. studenog 2020. u iznosu od 184,79 kuna, 012201433874-201205-5 od 15. prosinca 2020. u iznosu od 184,79 kuna, 012201433874-210106-6 od 15. siječnja 2021. u iznosu od 184,79 kuna, 012201433874- 210120-1 od 01. veljače 2021. u iznosu od 118,15 kuna, 012201433874-210302-6 od 15. ožujka 2021. u iznosu od 136,33 kuna i br. 012201433874-210403-0 od 15. travnja 2021. u iznosu od 136,33 kuna kako to slijedi iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja. .

9. U ovom postupku sporna je aktivna i pasivna legitimacija kao i da li su podmireni utuženi računi, te je tuženik postavio i protutužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci.

10. Sukladno čl.3.st.1.t.40. Zakona o tržištu električnom energijom (NN 111/21), krajnji kupac je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastite potrebe, a prema odredbi čl.42.st.2. Zakona krajnji kupac je dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Prema čl. 115. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, broj 85/15, u nastavku teksta: Opći uvjeti), Krajnji kupac može podnijeti prigovor na račun iz članaka 68. i 69. ovih Općih uvjeta u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, dok je stavkom 5. istog članka, određeno da je operator sustava odnosno opskrbljivač dužan je donijeti odluku o prigovoru u roku od 15 dana od dana zaprimanja urednog prigovora.

11. Iz prijepisa računa 2201433874-210120-1 od 01. veljače 2021. slijedi da je isti ispostavljen za razdoblje od 08. rujna 2020.-29. siječnja 2021. u ukupnom iznosu od 118,15 kuna, dok na priloženom ispisu uplatnice za navedeno razdoblje stoji iznos uvećan za dugovanje na dan obračuna. Prijepise ostalih utuženih računa tužitelj nije dostavio.

11.1. Osim navedenog prijepisa, tužitelj je priložio i prijepis računa br. 2201433874- 200920-8 od 11. rujna 2020. na iznos od 527,41 kune, međutim prema broju računa i iznosu razvidno je da isti nije niti utužen, pa ga sud nije ni uzimao u obzir.

12. Iz Ugovora o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo, broj:

4015-005721 od 22. kolovoza 2014., razvidno da je upravo ovdje tuženik kupac električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto.

13. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je čl. 342. st. 1. ZOO-a, određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

14.Nadalje, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Odredbom čl. 221a. ZPP-a, određeno je da ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Polazeći od činjenice da je kao pravni sljednik HEP ODS-a, tužitelj postao opskrbljivač svih kupaca u okviru javne usluge opskrbe, što slijedi i iz Zakona o tržištu električne energije dok iz priloženog ugovora o korištenju javne usluge slijedi da je tuženik evidentiran kao kupac električne energije za obračunsko mjerno mjesto u [adresa], a kojem je tužitelj u utuženom razdoblju isporučio električnu energiju, to ovaj sud zaključuje kako je tuženik kao krajnji kupac i sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu prema tužitelju. Osim toga prema Pravilniku Hrvatske energetske regulatorne agencije o načinu plaćanja električne energije obračunsko razdoblje može biti mjesečno ili polugodišnje, pa kupac stoga nije u obvezi biti u polugodišnjem sustavu već u svakom trenutku ima pravo podnijeti zahtjev operatoru distribucijskog sustava za samoočitanje stanja brojila u kojem slučaju mu se umjesto polugodišnjeg obračuna, potrošnja električne energije obračunava na mjesečnoj razini, ali u spisu nema dokaza o takvom zahtjevu. Što se tiče visine utuženog potraživanja, kako je tuženik prigovorio utuženim računima, tada je teret dokazivanja visine istih na strani tužitelja. Što se tiče utuženog računa za koji je tužitelj jedino i dostavio prijepis računa br. 2201433874- 210120-1 od 01. veljače 2021. u iznosu od 118,15 kuna (15,68 EUR) u odnosu na isti je tužbeni zahtjev osnovan zbog gore navedenih utvrđenja. Ali kako spisu ne prileže prijepisi odnosno specifikacije utuženih računa br. 012201433874-201003-6 od 15. listopada 2020. u iznosu od 184,79 kuna, br. 012201433874-201104-0 od 15. studenog 2020. u iznosu od 184,79 kuna, 012201433874-201205-5 od 15. prosinca 2020. u iznosu od 184,79 kuna, 012201433874-210106-6 od 15. siječnja 2021. u iznosu od 184,79 kuna, 012201433874-210302-6 od 15. ožujka 2021. u iznosu od 136,33 kuna i br. 012201433874-210403-0 od 15. travnja 2021. u iznosu od 136,33 kuna, a izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, ispisi uplatnica kao i konto kartica koje prilaže tužitelj predstavljaju njegove interne dokumente pa se sporna činjenica ne može smatrati dokazanom temeljem istih, to u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svog potraživanja za ukupno 135,30 EUR po navedenim računima.

17. Stoga je u smislu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, valjalo djelomično održati na snazi za iznos glavnice od 15,68 EUR, s tim što su dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), dok je valjalo ukinuti platni nalog u dijelu glavnice od ukupno 135,30 EUR, te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Što se tiče protutužbenog zahtjeva prema čl. 189. ZPP-a tuženik može do zaključenja prethodnog postupka podnijeti protutužbu ako je njezin zahtjev u vezi s tužbenim zahtjevom ili ako se zahtjevi iz tužbe i protutužbe mogu međusobno prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakvog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi, u cijelosti ili djelomično, odluka o tužbenom zahtjevu. Što se tiče prvotno postavljenog protutužbenog zahtjeva za isplatu sa l.s. 97 isti je neosnovan. Naime, obzirom da temeljem sklopljenog ugovora postoji obveznopravni odnos između tuženika i tužitelja kao sveopćeg pravnog slijednika i to na temelju zakona, to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. ZOO-a za stjecanje bez osnove, a niti je tužitelj tuženiku darovao električnu energiju obzirom za istu potražuje naknadu. U odnosu na preinačeni protutužbeni zahtjev sa l.s 204 isti nije u svezi za tužbenim zahtjevom za isplatu niti se može prebiti, a niti se traži utvrđenje kakvog prava ili pravnog odnosa pa je isti valjalo odbiti.

19. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

20. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u cit. rješenju o ovrsi i u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (tako: presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a kako je tužitelj uspio samo u manjem dijelu tužbenog zahtjeva sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove.

Šibenik, 20. lipnja 2025.

Sudac:

Jadranka Longin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ova presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave (čl. 335. st. 9. i 11. ZPP).

DNA:

1) Tužitelju-protutuženiku po punomoćniku

2) Tuženiku-protutužitelju po punomoćniku