Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-183/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Povezanih odvjetničkih ureda Ivan Primorac i ŽD iz [adresa], protiv tuženika KD AUTOTROLEJ d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB: 19081493664, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 2. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja GDB, odvjetničke vježbenice iz Rijeke i punomoćnika tuženika Sandra Lukića, odvjetnika iz Rijeke, objavljene 20. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KD AUTOTROLEJ d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB: 19081493664, da isplati tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete novčani iznos od 1.865,67 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 58,07 eura, od 15. travnja 2015., pa do isplate;

- na iznos od 134,31 eura, od 15. svibnja 2015., pa do isplate;

- na iznos od 146,73 eura, od 12. lipnja 2015., pa do isplate;

- na iznos od 348,36 eura, od 14. srpnja 2015., pa do isplate;

- na iznos od 323,44 eura, od 14. kolovoza 2015., pa do isplate;

- na iznos od 288,61 eura, od 14. rujna 2015., pa do isplate;

- na iznos od 232,31 eura, od 14. listopada 2015., pa do isplate;

- na iznos od 223,30 eura, od 13. studenog 2015., pa do isplate;

- na iznos od 95,42 eura, od 14. prosinca 2015., pa do isplate;

- na iznos od 15,12 eura, od 14. siječnja 2016., pa do isplate;

a koje se od 15. travnja 2015. određuju za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima iz točke I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 3.879,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Tužba se smatra povučenom za iznos od 1.412,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom bio u radnom odnosu više od sedam godina, odnosno sve do prestanka radnog odnosa redovitim otkazom kojeg je tužitelj dana 10. studenoga 2015. Ističe da je bio zaposlen kod tuženika na poslovima automehaničara, dok mu je radnik ĐD bio nadređeni kao voditelj njegovog i drugih odjela. Radnik ĐD dugi niz godina da je kontinuirano ponižavao, vrijeđao i omalovažavao tužitelja nazivajući ga "majmunom", "glupanom", "kretenom", "nesposobnom budalom", te mu je nebrojeno mnogo puta prijetio fizičkim obračunima. što je sve tužitelj ignorirao i pokušavao smiriti situaciju. Osim navedenih uvreda tužitelju da su upućivane mnoge druge pogrdne riječi koje su na njemu vremenom s vremenom ostavile psihičke posljedice. Zlostavljanje na radnom mjestu da je kulminiralo fizičkim napadom ĐD na tužitelja i to oko listopada 2014. kada ga je izvrijeđao pogrdnim riječima, uhvatio za vrat i počeo gušiti te rekao da će ga "zagurati u baju za smeće". Niti dan nakon navedenog događaja ĐD ponovno da je krenuo s omalovažavanjem tužitelja kojemu je rekao "vi mali ljudi puno lajete, a kada vas se stisne onda cvilite". Tužitelj je u više navrata tijekom posljednjih par godina obavještavao tuženika da je na radnom mjestu fizički i psihički zlostavljan od strane radnika tuženika, ĐD koji ga je sustavno ponižavao, vrijeđao i omalovažavao, a sve kako bi ga uklonio s radnog mjesta. Tužitelj je tako uputio tuženiku dopise od 16. travnja 2015. te od 13. lipnja 2015., u kojima je istog obavijestio o svemu navedenom, međutim na koje nikada nije zaprimio nikakav odgovor. Imajući u vidu neshvatljivu inertnost tuženika u zaštiti tužiteljevih prava te psihofizički teror i zlostavljanje od strane radnika ĐD, tužitelj je bio primoran dati otkaz na poslu, prekinuti radni odnos te se prijaviti na Zavod za zapošljavanje. Tužitelj je 18. studenoga 2015. pokrenuo protiv tuženika parnični postupak radi naknade štete po osnovi pretrpljene neimovinske štete, koja se vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Pr-265/2015. U okviru navedenog postupka saslušani su brojni svjedoci koji su potvrdili navode tužitelja. Također je u navedenom postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje kojim je utvrđen opseg neimovinske štete. S obzirom da imajući u vidu ovu tužbu, te da se između istih strana i pred istim sudom vodi ista vrsta postupka, predlaže se da se ova parnica spoji sa postupkom koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-265/2015., a sve sukladno čl. 213. ZPP-a budući da bi se time ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi. S obzirom da je tužitelj bio primoran otići na bolovanje na kojem je bio od 6. ožujka 2015. pa sve do otkaza odnosno dana 10. studenog 2015., isti je pretrpio imovinsku štetu u vidu izmakle dobiti. Ističe se da je iz dostavljenih platnih lista vidljivo da je tužitelj tri mjeseca prije odlaska na bolovanje imao prosječnu mjesečnu bruto plaću u iznosu od 5.471,88 kn (prosjek obračuna 12/2014, 1/2015 i 2/15). Imajući u vidu da je tužitelj od 6. ožujka 2015. pa sve do 10. studenog 2015. bio na bolovanju , jasno je da je dobivao umanjenu bruto plaću u tom periodu kao i u razdoblju nakon prestanka bolovanja pa do prestanka radnog odnosa odnosno do 11. siječnja 2016. Upravo ta razlika između prosječne bruto plaće od 5.471,88 kn i svake pojedinačne bruto plaće koju je isti pretrpio odnosno izgubljenu dobit, a koja ukupno iznosi 24.696,23 kn. Usputno se ističe da je tužitelju za mjesec lipanj 2015. ukupno isplaćeno 361,35 kn što je razvidno iz obračuna plaće tuženika, dok je u drugom obračunu plaće za (isti mjesec) dostavljeno uz podnesak tuženika od 10. svibnja 2016. u prethodnom navedenom parničnom postupku, vidljivo da je tužitelju ukupno isplaćeno 2.861,35 kn. S obzirom da je tuženik izdao tužitelju dva različita obračuna plaće, nejasno je koji je iznos isplaćen tužitelju, pa će stoga tužitelj specificirati ukupan iznos pretrpljene imovinske štete nakon provedenog vještačenja. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, a opreza radi ističe prigovor zastare. Nadalje navodi kako nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, kao i da je radni odnos prestao temeljem odluke o otkazu tužitelja od dana 10. studenoga 2015. Ostale tvrdnje tužitelja, kako u pogledu navodnog vrijeđanja, ponižavanja, fizičkog napada i slično, kako to navodi tužitelj, tako i u pogledu tvrdnji o navodnom obraćanju tuženiku kojim bi prijavio takvo ponašanje drugog radnika prije prijave dopisom od 16. travnja 2015. nije točno i nije se ostvarilo. Tuženik napominje kako je kod njega sukladno čl. 42 Zakona o suzbijanju diskriminacije imenovana osoba i to gđa. ĆD koja je ovlaštena primati prijave i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Upravo se s prijavom tužitelja od 16. travnja 2015. i postupalo na opisani način, dakle, ista je zaprimljena kod ovlaštene osobe i započeo je postupak. U tom postupku, koji je inače tajan i koji se treba provesti diskretno, poslani su pozivi navodnim dionicima navodnih događaja, o tome postoje zapisnici kod tuženika, prema informacijama koje su proslijeđene tuženiku, a moglo se samo dobiti općenite informacije, tužitelj je odbijao istupiti i iznijeti navode o navodnom uznemiravanju. Dakle, tuženiku do opisane obavijesti nisu bile poznate okolnosti eventualne diskriminacije tužitelja od strane nekog radnika tuženika, a nakon što je tužitelj odbijao iznijeti svoj zahtjev tuženiku su i dalje nepoznate okolnosti koje iznosi tužitelj, svakako iste osporava. Tuženik drži potrebnim ukazati na druge okolnosti koje su bitne i koje treba sagledati jer su od utjecaja na tužbu. Tužitelj je kao radnik tijekom trajanja radnog odnosa u više navrata počinio povrede radne obveze zbog čega su u odnosu na tužitelja izrečene opomene i druge mjere. Posljednji put je tužitelju izdano upozorenje, a sam opis ukazuje da se radili o teškoj povredi radne obveze na način da tužitelj nije osigurao teretno vozilo (bus) koje je podignuo pomoću dizalice na kanalu, nakon čega je to vozilo palo, čime je tužitelj doveo u opasnost život i zdravlje sebe i drugih kolega. Tuženik, kako je navedeno, osporava navode oko navodne diskriminacije kako se to navodi u tužbi, a na koji način je obavljao poslove, kakav je bio odnos zaposlenih i osobito tužitelja s CD predlaže saslušanje svjedoka. Inače, imenovani ĐD nije od 1. svibnja 2015. zaposlen kod tuženika, pa su i u smislu navodnih strahova koje je kod tužitelja izazvala to osoba, a što da je utjecalo da se ne vrati na posao, potpuno neosnovani i neutemeljeni. Osporava se da bi postojali i drugi elementi odštetne odgovornosti tužitelja osobito imajući u vidu kako to i proizlazi iz liječničkih nalaza da se tužitelj nalazi dulje vrijeme na liječenju kod psihijatra, između ostalog i zbog liječenja od ovisnosti (isto razvidno iz dostavljenih Uvjerenja), posebno se napominje kako je 20. listopada 2011. bio privremeno nesposoban , prema Nalazu od 19. listopada 2011. bio pozitivan na marihuanu, posjećivao psihijatra i sl., što će sve biti predmet vještačenja. Iznesene okolnosti su bitne kako zbog odnosa poslodavca prema radniku, dakle, poslodavac je izlazio u susret tužitelja, podržavao je njegovo liječenje i put ozdravljenja, a s druge strane, ove okolnosti su bitne kako bi se sagledalo kakvo je zdravstveno stanje tužitelja bilo prije opisanog razdoblja navodnih diskriminaciju. Opreza radi osporava se i zahtjev tužitelja u pogledu visine zahtjeva. Slijedom iznijetog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 29. svibnja 2025. (stranica 229-236 spisa), na način naveden u izreci presude, a nakon provedenog financijskog vještačenja po vješaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i u priklopljeni spis poslovnog broja Pr-3948/2021 (ranije poslovnog broja Pr-265/2015), te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 23. svibnja 2025. prileži na stranici 229-236 spisa, kao i dokaz saslušanjem svjedoka ĐD (stranica 124-127 spisa), JD (stranica 127-129 spisa), ĆD (stranica 170-173 spisa), FD (stranica 173-176 spisa), KD (stranica 1706-179 spisa), ŠD (stranica 179-180 spisa), dr. ŽDB (stranica 187-189 spisa), TD (stranica 189-190 spisa), ID (stranica 204-206 spisa) MD (stranica 207-209 spisa) i OD (stranica 220-221 spisa).

5. Predmet ovog parničnog postupka je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.865,67 eura s osnova imovinske štete na ime izgubljene zarade koju tužitelj trpi kao posljedicu povrede dostojanstva, odnosno fizičkog i psihičkog zlostavljanja na poslu od strane nadređenog radnika ĐD.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika sedam godina, na radnom mjestu automehaničara, koji radni odnos je prestao na inicijativu tužitelja, redovitim otkazom ugovora o radu od 10. studenoga 2015. Također je nesporno da je kod ovoga suda vođen parnični postupak pod poslovnim brojem Pr-3948/2021 (ranije poslovnog broja Pr-265/2015) između istih parničnih stranaka, predmetom kojeg je bio zahtjev ovdje tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog narušenog duševnog zdravlja protiv ovdje tuženika, kao prijašnjeg poslodavca tužitelja, i to radi povrede prava dostojanstva i mobinga, odnosno, a kako ističe tužitelj, radi psihičkog i fizičkog zlostavljanja od strane nadređenog radnika tuženika ĐD, koji je bio nadređen tužitelju. Nadalje, nesporna je i činjenica da je u tom parničnom postupku dana 11. srpnja 2022. donesena presuda poslovni broj Pr-3948/21-9 (stranica 79-95 spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 30.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. studenoga 2015. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2022. do isplate, koju presudu je, povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-2973/2022-2 od 3. studenoga 2022. (stranica 96-102 spisa) potvrdio u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju dosuđena neimovinska šteta u iznosu 15.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. studenog 2015. do isplate, kao i u dijelu pod točkom II. izreke kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 14.468,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2022. do isplate (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke preinačio presudu ovoga suda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 15.000,00 kuna (za iznos od 15.000,00 kuna) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove preko iznosa od 14.468,75 kuna (za iznos od 2.281,50 kuna) i sudio na način da je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 15.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. studenog 2015. do isplate na ime neimovinske štete kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.281,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2022. do isplate, kao neosnovan. U konačnici, nesporno je i da je ovaj parnični postupak bio u prekidu (rješenje poslovni broj

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i činjenica mogu li se u ovoj pravnoj stvari koristiti dokazi provedeni u ovosudnom parničnom postupku koji se vodio između istih parničnih stranaka pod poslovnim brojem Pr-3948/2021 (ranije poslovni broj Pr-265/2015), prvenstveno misleći na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste psihijatrije prof. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med.

9. U pravu je tuženik kada navodi da je sud dužan postupak provesti sukladno načelima neposrednosti i kontradiktornosti, imajući u vidu činjenicu da se isti protivio da se u ovoj pravnoj stvari koriste dokazi provedeni u ovosudnom parničnom postupku poslovni broj Pr-3948/2021 (ranije poslovnog broja Pr-265/2015). Naime, načelo neposrednosti iz čl. 4. ZPP-a jedno je od osnovnih načela parničnog postupka. Ono zahtijeva od suda da dokazi, na temelju kojih se donosi odluka u parničnom postupku, budu izvedeni pred sudom i pred sucem koji donosi odluku. Navedeno načelo nije apsolutno i od striktne primjene istog moguća su odstupanja kao što je to slučaj kod osiguranja dokaza (čl. 273. st. 2. ZPP-a) ili izvođenja dokaza putem zamoljenog suca (čl. 224. st. 1. ZPP-a).

9.1. Pogrešan je stav tuženika da sud prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari ne može svoju odluku temeljiti na činjeničnim utvrđenjima navedenim u obrazloženju ranije donesene presude ovoga suda poslovni broj Pr-3948/2021-9 od 11. srpnja 2022., između ovdje parničnih stranaka i istog predmeta spora, uz napomenu da je predmet spora u ranije donesenoj presudi bila naknada neimovinske štete, a u ovom konkretnom slučaju, naknada imovinske štete proizašle iz istog štetnog događaja (izgubljena zarada za vrijeme bolovanja zbog mobinga).

9.2. Također se ističe da je tužitelj još u tužbi predlagao spajanje ovog parničnog postupka s ovosudnim parničnim postupkom poslovnog broja Pr-265/2015 (sada poslovnog broja Pr-3948/2021), kojem prijedlogu se tuženik nije protivio (navedeno proizlazi iz odgovora na tužbu sa stranice 21-24 spisa), uz obrazloženje što se pred istim sudom između istih parničnih stranaka vodi ista vrsta postupka, pozivom na odredbu čl. 313. ZPP-a, sve kako bi se raspravljanje ubrzalo i smanjili parnični troškovi. Nadalje, temeljem suglasnog prijedloga parničnih stranaka na ročištu održanom 2. rujna 2019. (stranica 35-36 spisa) zatražen je na uvid ovosudni parnični spis poslovnog broja Pr-265/2015 (sada poslovnog broja Pr-3948/2021), uz napomenu da je upravo tuženik na tom istom ročištu predložio, nakon izvršenog uvida u navedeni spis, odrediti prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja ovosudnog parničnog postupka poslovnog broja Pr-265/2015 (sada poslovnog broja Pr-3948/2021), uz obrazloženje da se radi o prethodnom pitanju, kojem prijedlogu se tužitelj po punomoćniku nije protivio (zapisnik s ročišta održanog 15. listopada 2019. prileži na stranici 47 spisa), slijedom čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pr-614/2018-9 od 15. listopada 2019. (stranica 51-52 spisa) utvrdio prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Pr-265/2015, a iz obrazloženja istog proizlazi da odluka u ovosudnom parničnom postupku poslovni broj Pr-265/2015 predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi rješenje ovog spora, slijedom čega je sud, rukovodeći se načelom ekonomičnosti i pravne sigurnosti, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a i odredbe čl. 12. ZPP-a, riješio kao u izreci. Kako niti jedna od parničnih stranaka nije izjavila žalbu na navedeno rješenje, isto je svojstvo pravomoćnosti steklo 6. studenoga 2019., da bi rješenjem poslovni broj Pr-614/2018- 12 od 20. svibnja 2024. (stranica 59-61 spisa) bio nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari obzirom da je sud uvidom u ovosudni parnični postupak poslovnog broja Pr- 3948/2021 (ranije poslovnog broja Pr-265/2015) utvrdio da je isti pravomoćno okončan presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2973/2022-2 od 3. studenoga 2023., a po pravomoćnosti istog ovaj parnični postupak nastavljen je pod novim poslovnim brojem Pr-183/2024.

9.3. Imajući na umu da su se obje parnične stranke suglasile da se spis za čije je potrebe dan taj nalaz i mišljenje priklopi ovom spisu, valja zaključiti da su stranke dale suglasnost da se za potrebe ovog spisa koristi i taj nalaz i mišljenje, uz napomenu da u primjeni zakonske odredbe čl. 12. st. 2. ZPP-a, kao ni inače, sudovi nisu apsolutno slobodni u odlučivanju, posebno ne u smislu da mogu donositi odluke lišene razloga za odlučivanje. To znači da odluke sudova i u primjeni odredbe čl. 12. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, kao i inače, moraju imati obrazložene razloge na temelju kojih su zauzeta drugačija pravna shvaćanja u predmetima iste činjenične i pravne naravi. Izostanak obrazloženih razloga za zauzimanje različitih pravnih shvaćanja u predmetima iste činjenične i pravne naravi upućuje na samovoljnu primjenu materijalnog prava što ima za posljedicu povredu ustavnog prava na jednakost sviju pred zakonom zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) bez koje se ne može ostvariti pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1423/2004 od 12. ožujka 2007. i U-III- 350/2007 od 9. ožujka 2011. (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3039/2019 od 28. studenoga 2023.).

9.4. Slijedom navedenog, neovisno o tome je li se tuženik protivio ili ne, sud ima pravo utvrđenja temeljiti na dokazima i utvrđenjima provedenim u drugom postupku povodom istog štetnog događaja, a pogotovo ako se radi o postupku između istih parničnih stranaka, kao što je ovdje slučaj.

10. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14; dalje ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, dok je odredbom st. 3. istog članka propisano da je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, a odredbom st. 5. istog članka da je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

10.1. Isto tako, odredbama čl. 111. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

11. S obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva (naknada štete zbog posljedica uznemiravanja i mobinga od strane tužitelju nadređenog djelatnika tuženika), u ovom slučaju se radi o odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava. Za takve štete poslodavac odgovara po načelu krivnje (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO) za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročno posljedična veza). To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja mobinga i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

12. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza saslušanih svjedoka JD (autolakirera), KD (električara), ŠD (gumara) i TD (automehaničara) ovaj sud utvrđuje neprimjereno ponašanje svjedoka ĐD (glavni poslovođa i osoba nadređena tužitelju) prema tužitelju, koje ponašanje predstavlja uznemiravanja na radnom mjestu, a u svojoj ukupnosti ima obilježja mobinga.

12.1. Tako iz suglasnih iskaza svjedoka proizlazi da su svjedok ĐD i tužitelj imali nesuglasica (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka JD), da je svjedok ĐD imao poseban „pik“ na tužitelja (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka KD koji je iskazao da je moguće da se ĐD više neprimjereno ponašao prema tužitelju nego prema ostalim radnicima obzirom da je tužitelj bio „trn u oku“ nekome tko želi posložiti ljude u radioni, a tužitelj je tada bio najmanje discipliniran, kao i iz iskaza svjedoka ŠD koji je naveo da ne zna zašto je ĐD imao poseban „pik“ na tužitelja, a tužitelj da se tada i počeo liječiti), da ga je znao udariti šakom u rebra (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka KD i ŠD), polizati prst i staviti ga tužitelju u uho (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka KD i ŠD), obraćati mu se uvredljivim i vulgarnim riječima „majmune, glupane, kretenu, nesposobna budala“ (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka KD i ŠD). Nadalje, svjedok ŠD u svom iskazu navodi da je vjerojatno tužitelj prestao raditi kod tuženika zbog ĐD, da je imao strah od njega jer je bio mlad dečko, uz napomenu da su se tužitelju radile „spačke“, vjerojatno po nalogu ĐD i da su G, Ž i Đ – osobe koje je ĐD okupio oko sebe, znale tužitelja napiti i ismijavati ga ne zna dobro raditi, a sve u cilju da ga taj dan ĐD može dobro „oprati“, što u svom iskazu potvrđuje i svjedok TD koji je naveo da su se svi bojali ĐD koji je sabrao neke ljude oko sebe koji su mu odgovarali, imena da se ne sjeća jer je imao moždani udar, slijedom čega su ostali bili višak, a on i tužitelj da su bili u lošijoj skupini. Da je bilo fizičkog sukoba između tužitelja i ĐD u svojim iskazima potvrđuju svjedoci KD, ŠD i TD. Tako je svjedok TD naveo da je čuo da je bilo fizičkog sukoba između tužitelja i ĐD, odnosno da je ĐD tužitelja ulovio za vrat u prolazu između WC-a i svlačionice, i tamo da nije bilo kamere, dok je svjedok ŠD naveo da je povod svemu ovome bio fizički sukob koji on nije vidio, ali da su pričali da je ĐD tužitelja uhvatio za vrat između dvije hale, tamo gdje je WC, te da mu je prijetio. U konačnici, očevidac ovog nemilog događaja, svjedok KD je naveo da je nekoliko ljudi tj. mehaničara iz radione prisustvovalo tom fizičkom kontaktu, sada da ne zna poimence, a on da je to gledao iz parkiranog autobusa. Također je naveo da ne zna točne riječi koje su tada bile rečene zbog žamora, a u jednom trenutku da je ĐD uhvatio tužitelja rukama za vrat ili oko vrata, da ga je pritisnuo uza zid i malo podigao. Nakon toga da su ih smirili ljudi okolo i da su se razišli.

13. Što se tiče ostalih svjedoka koji negiraju neprimjereno ponašanje svjedoka ĐD prema tužitelju, navodi se da se radi o svjedocima ĆD (pravnici), RD (voditelju/brigadiru općeg održavanja), ID (rukovoditelju Službe za održavanje) i MD (voditelju Odjela održavanja), tj. rukovodnom kadru kod tuženika, koja okolnost je sigurno imala utjecaja na njihovu objektivnost i nepristranost prilikom iskazivanja obzirom da su, kao takvi, trebali voditi računa o nepravilnostima na radu i iste prijaviti, uz napomenu da su ponašanje ĐD branili riječima da je bio zahtjevan poslovođa, rječit i glasan jer da u garaži svi viču (svjedok RD), a da se radi o izmišljenoj fiktivnoj priči za koju on nema nikakvih saznanja u svom iskazu navodi svjedok ID, dok iz iskaza svjedoka MD proizlazi da je čuo da je tužitelj optužio ĐD da ga je davio, no to da mu je bilo smiješno jer da takvo nešto ideš isti tren prijaviti, a ne nakon dužeg vremena.

14. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka UD, KD, ŠD i TD kao vjerodostojne i nepristrane, jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost, budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica, dok ne prihvaća iskaze svjedoka ĐD, ĆD, FD, ID, MD i OD s obzirom da su u suprotnosti s iskazima naprijed navedenih svjedoka i medicinskoj dokumentaciji u spisu, iz koje proizlazi da je tužitelj imao psihičkih problema vezanih za ponašanje prema njemu na radnom mjestu.

15. Naime, iz iskaza svjedoka dr. ĐDB, obiteljske liječnice tužitelja (stranica 187-189 spisa) proizlazi da je tužitelj bio njezin pacijent od 2008., kada je naslijedila ordinaciju dr. ČD, a zadnji evidentirani dolazak tužitelja u njezinu ordinaciju da je bio 2018. Također je navela da je tužitelj imao problema s alkoholom i, koliko se sjeća, da je bio liječen zbog alkoholizma, ali da nije primijetila da bi imao problema s drogom. Također da joj je govorio da ima problema na poslu i to s poslovođom od početka kada je počeo raditi, da mu stalno prigovaraju na poslu, ali da detalje ne zna. Tužitelj da nije bio ni nasilan i agresivan, da je otvoreno pričao o utjecaju alkohola na njega, ali da nisu došli do saznanja od kuda problem s alkoholom, te da je stekla dojam da su mu odnosi u obitelji solidni i da misle da je u pitanju bilo loše društvo. Najgore razdoblje da je bilo tijekom 2011. i 2012., i vjerojatno da su problemi na poslu mogli utjecati na njegovo zdravstveno stanje i to kada je bila njegova najgora situacija s ovim problemom, misleći na alkohol. Tužitelj da je bio više napet i da joj je opisivao da se u neku ruku vrši pritisak na njega odnosno da ga na poslu progone, da je bio opterećen s time, a na upit jesu li događaji s poslovođom utjecale na njegovo zdravstveno stanje svjedok je odgovorila da bi tada bio više napet te bi lakše posezao za alkoholom. Na dužem bolovanju da je bio od 6. ožujka do 6. studenoga 2015., pod dijagnozom akutni stres.

16. Mobing nije kategorija koja je definirana u Zakonu o radu ili kojem drugom Zakonu, ali prema (i sudskom praksom) prihvaćenom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale.

16.1. Da je u ovom konkretnom slučaju riječ o dužem neželjenom i neprihvatljivom ponašanju radnika ĐD prema tužitelju ovaj sud utvrđuje temeljem iskaza svjedoka dr. ĐDB, koja je u svom iskazu navela da joj je tužitelj na pregledu 6. ožujka 2015. naveo da je već duže vrijeme pod pritiskom, da bi 10. ožujka 2015. naveo da je stalno izložen pritisku na poslu, a 30. ožujka 2015. da je naručen kod psihijatra 31. ožujka 2015., kao i Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 10. studenoga 2015. (stranica 9 priklopljenog spisa poslovni broj Pr- 3948/2021) uvidom u koju sud utvrđuje da tužitelj moli tuženika da se donese odluka kojom će ga se osloboditi rada za vrijeme trajanja otkaznog roka s obzirom da nije zbog zdravstvenih razloga u mogućnosti obavljati rad, a sve zbog radnika ĐD koji ga dugo vremena psihički zlostavlja, sustavno ponižava, vrijeđa te vrši trajni psihofizički teror na radnom mjestu, a sve kako bi ga trajno uklonio s radnog mjesta, uz napomenu da tuženik nikada nije zaštitio njegova prava glede navedenog zlostavljanja, iako ga je o tome u više navrata obavještavao, pa da je donošenje navedene odluke najmanje što mogu učiniti za njega.

16.2. Sud ne prihvaća navod tuženika da je tužitelj na bolovanju, koje je započelo 6. ožujka 2015., bio isključivo zbog njegove pogreške u radu tj. pada autobusa kojeg nije adekvatno osigurao. Navedeno iz razloga što spisu na stranici 43-44 prileži upozorenje radniku ND o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, koje upozorenje je dano 27. ožujka 2015., dok je tužitelj bolovanje otvorio čak 21 dan prije, tj. 6. ožujka 2015.

16.2.1. U prilog navedenom, govori i nalaz i mišljenje vještaka specijaliste psihijatrije prof. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med. od 6. rujna 2018. (stranica 235-241 priklopljenog spisa poslovnog broja Pr-3948/2021) u kojem navodi da je tužitelj u razdoblju od 14. travnja 2011. pa sve do 21. listopada 2013. bio u psihijatrijskom tretmanu i tretmanu liječnika obiteljske medicine radi bolesti ovisnosti (alkoholizam i politoksikomanija), a nakon 21. listopada 2013. u medicinskoj dokumentaciji da nisu evidentirani podaci vezani uz ovisnost odnosno te dijagnoze da se spominju samo u kontekstu apstinencije. Dakle, bolesti ovisnosti nisu imale posljedice na psihičko stanje tužitelja obzirom da su iste u potpunosti izliječene, uz napomenu da se u medicinskoj dokumentaciji u više navrata evidentiraju problemi i sukobi na poslu zbog kojeg su se kod tužitelja razvile psihičke smetnje radi kojih je bio u psihijatrijskom tretmanu. Prema dokumentaciji, psihičke posljedice radi problema na poslu tužitelj da je trpio u razdoblju od 6. ožujka 2015. do 15. veljače 2016., se s time da je u razdoblju od 6. ožujka do 6. studenoga 2015. tužiteljeva radna sposobnost bila narušena do te mjere da je bio na bolovanju, a nakon 15. veljače 2016. u medicinskoj dokumentaciji da nisu evidentirane psihijatrijske dijagnoze, psihijatrijski pregled ili propisivanje psihofarmaka.

16.2.2. Nadalje, vještak je u svom usmenom očitovanju danom na ročištu od 29. ožujka 2019. (stranica 256-257 priklopljenog spisa poslovni broj Pr-3948/2021) otklonila proturječnost između činjenice da je u zdravstvenom kartonu tužitelja 6. ožujka 2015. evidentirano da je tužitelj dan ranije imao sukob do fizičkog obračuna na radnom mjestu s navodima tužitelja u njegovom iskazu da se fizički sukob između njega i ĐD, kada ga je uhvatio rukama za vrata, dogodio u listopadu 2014. budući da je vještak navela da sam datum događaja ne bi bitno utjecao na njezino mišljenje jer da smatra vjerodostojnim i poklanja vjeru medicinskoj dokumentaciji o tome da se događaj dogodio u ožujku 2015. iz razloga što je kod osobe koja je tjeskobna i koja ima određene simptome, i kod osobe kod koje postoji vremenski odmak od štetnog događaja do vremena davanja iskaza moguća pogreška u smislu očitovanja na točan datum ili vrijeme događaja, uz napomenu da je vještak u svom dopunskom očitovanju danom na ročištu 19. travnja 2022. (stranica 329-330 priklopljenog spisa poslovnog broja Pr-3948/2021) navela da se u zdravstvenom kartonu 7. studenoga 2013. spominju i evidentiraju problemi na poslu, 6. ožujka 2015. da je evidentirano da je dan ranije imao sukob do fizičkog obračuna, a iz liječničke potvrde da je također evidentno da se tužitelj u više navrata javljao liječniku obiteljske medicine radi problema na poslu, pa iz te medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj izvjesno vrijeme prije konkretnog štetnog događaja, pri čemu misli na onaj od 6. ožujka 2015., imao probleme na poslu, s time da se ne može precizno očitovati o vremenu trajanja takvog ponašanja prema tužitelju, no isto da je svakako trajalo određeno vrijeme i takvo ponašanje da je uzrokovalo nastanak anksioznog poremećaja, kao akutnu reakciju na stres, odnosno poremećaj prilagodbe, radi kojih smetnji se tužitelj psihijatrijski liječio, a tijekom liječenja bio i na bolovanju.

17. Imajući na umu naprijed navedenog, mišljenje je ovoga suda da je postupanjem radnika tuženika, ĐD, kroz dulje vrijeme, povrijeđeno pravo tužitelja na području rada uznemiravanjem, a kako je to i utvrđeno presudom ovoga suda poslovni broj Pr-3948/2021-9 od 11. srpnja 2022., djelomično preinačenom presudom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2973/2022-2 od 3. studenoga 2022.

18. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, ističe se kako je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ovdje se napominje da oštećenik ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad.

19. U odnosu na visinu izgubljene zarade s osnova radnog odnosa sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 23. svibnja 2025. (stranica 229-236 spisa) sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s pravilima struke i dokumentacijom u spisu.

19.1. Tako je vještak izgubljenu zaradu utvrdio na način da je za razdoblje tri mjeseca prije štetnog događaja utvrdio prosjek plaće tužitelja, od kojeg iznosa je odbio isplaćene naknade od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, slijedom čega je bruto gubitak na zaradi prikazao u Tablici 2 (stupac 6) tabličnog prikaza koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja.

19.2. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na izgubljenu zaradu usvojiti u iznosu od 1.865,67 eura, te presuditi kao u točki I. izreke.

20. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od nespornog dospijeća do isplate, s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke.

21. Vezano za prigovor zastare, kojeg tuženik ističe u odgovoru na tužbu navodi se da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med. proizlazi da tužitelju tek nakon 15. veljače 2016. u medicinskoj dokumentaciji nisu evidentirane psihijatrijske dijagnoze, psihijatrijski pregledi ili propisivanje psihofarmatika. Imajući na umu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. studenoga 2018., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a, to je dani prigovor neosnovan.

22. Sud je odbio preostale dokazne prijedloge smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da provođenje istih ne bi pridonijelo potpunijem utvrđenju istog.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnika tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 27. kolovoza 2019., 30. listopada 2023., 5. studenoga 2024. i 29. svibnja 2025. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastav podnesaka od 18. rujna i 7. listopada 2024., 7. i 10. ožujka 2025., (100,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 2. rujna 2019., 22. srpnja 2024., 25. rujna i 15. studenoga 2024., 10. siječnja, 7. ožujka, 18. travnja i 2. lipnja 2025. (100,00 eura x 2 + 200,00 eura x 6, Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.800,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (700,00) iznosi ukupno 3.500,00 eura., kojem iznosu je valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 79,63 eura, slijedom čega tužitelju pripada sveukupni parnični trošak u iznosu od 3.879,63 eura, dok je s preostalim dijelom zatraženog troška tužitelj odbijen obzirom da je zatražen protivno Tarifi. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Kako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave povukao tužbu za iznos od 1.412,08 eura s pripadajućim kamatama, temeljem čl. 193. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

U Rijeci 20. lipnja 2025.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika