Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-123/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari 1-tužiteljice JV iz [adresa], J 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednici pok. AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ivi Vrkić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Porobija&Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 16. travnja 2025., u prisutnosti pun. 1 i 2-tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 20. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati:

- iznos od 2.740,32 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi, na:

- Iznos od 28,73 € počev od 11.03.2008 do isplate,

- Iznos od 28,33 € počev od 11.04.2008 do isplate,

- Iznos od 27,88 € počev od 11.05.2008 do isplate,

- Iznos od 27,85 € počev od 11.06.2008 do isplate,

- Iznos od 27,61 € počev od 11.07.2008 do isplate,

- Iznos od 27,40 € počev od 11.08.2008 do isplate,

- Iznos od 27,50 € počev od 11.09.2008 do isplate,

- Iznos od 28,36 € počev od 11.10.2008 do isplate,

- Iznos od 29,28 € počev od 11.11.2008 do isplate,

- Iznos od 28,35 € počev od 11.12.2008 do isplate,

- Iznos od 30,02 € počev od 11.01.2009 do isplate,

- Iznos od 30,24 € počev od 11.02.2009 do isplate,

- Iznos od 31,03 € počev od 11.03.2009 do isplate,

- Iznos od 29,80 € počev od 11.04.2009 do isplate,

- Iznos od 29,74 € počev od 11.05.2009 do isplate,

- Iznos od 29,49 € počev od 11.06.2009 do isplate,

- Iznos od 29,57 € počev od 11.07.2009 do isplate,

- Iznos od 48,21 € počev od 11.08.2009 do isplate,

- Iznos od 48,50 € počev od 11.09.2009 do isplate,

- Iznos od 47,89 € počev od 11.10.2009 do isplate,

- Iznos od 48,17 € počev od 11.11.2009 do isplate,

- Iznos od 48,17 € počev od 11.12.2009 do isplate,

- Iznos od 49,15 € počev od 11.01.2010 do isplate,

- Iznos od 49,78 € počev od 11.02.2010 do isplate,

- Iznos od 49,45 € počev od 11.03.2010 do isplate,

- Iznos od 50,41 € počev od 11.04.2010 do isplate,

- Iznos od 50,84 € počev od 11.05.2010 do isplate,

- Iznos od 52,27 € počev od 11.06.2010 do isplate,

- Iznos od 53,25 € počev od 13.07.2010 do isplate,

- Iznos od 51,81 € počev od 11.08.2010 do isplate,

- Iznos od 55,71 € počev od 11.09.2010 do isplate,

- Iznos od 53,91 € počev od 12.10.2010 do isplate,

- Iznos od 54,10 € počev od 11.11.2010 do isplate,

- Iznos od 55,60 € počev od 11.12.2010 do isplate,

- Iznos od 58,05 € počev od 11.01.2011 do isplate,

- Iznos od 55,22 € počev od 11.02.2011 do isplate,

- Iznos od 55,95 € počev od 11.03.2011 do isplate,

- Iznos od 54,82 € počev od 11.04.2011 do isplate,

- Iznos od 57,00 € počev od 11.05.2011 do isplate,

- Iznos od 59,00 € počev od 11.06.2011 do isplate,

- Iznos od 59,46 € počev od 12.07.2011 do isplate,

- Iznos od 55,70 € počev od 13.08.2011 do isplate,

- Iznos od 48,45 € počev od 11.09.2011 do isplate,

- Iznos od 47,33 € počev od 16.10.2011 do isplate,

- Iznos od 47,35 € počev od 15.11.2011 do isplate,

- Iznos od 47,38 € počev od 11.12.2011 do isplate,

- Iznos od 48,24 € počev od 11.01.2012 do isplate,

- Iznos od 48,74 € počev od 14.02.2012 do isplate,

- Iznos od 48,57 € počev od 15.03.2012 do isplate,

- Iznos od 48,13 € počev od 14.04.2012 do isplate,

- Iznos od 48,28 € počev od 11.05.2012 do isplate,

- Iznos od 48,58 € počev od 11.06.2012 do isplate,

- Iznos od 48,00 € počev od 14.07.2012 do isplate,

- Iznos od 47,88 € počev od 15.08.2012 do isplate,

- Iznos od 47,03 € počev od 11.09.2012 do isplate,

- Iznos od 47,19 € počev od 11.10.2012 do isplate,

- Iznos od 47,65 € počev od 11.11.2012 do isplate,

- Iznos od 47,37 € počev od 11.12.2012 do isplate,

- Iznos od 12,79 € počev od 11.01.2013 do isplate,

- Iznos od 12,54 € počev od 11.02.2013 do isplate,

- Iznos od 12,46 € počev od 11.03.2013 do isplate,

- Iznos od 12,62 € počev od 11.04.2013 do isplate,

- Iznos od 12,42 € počev od 11.05.2013 do isplate,

- Iznos od 12,26 € počev od 13.06.2013 do isplate,

- Iznos od 12,19 € počev od 16.07.2013 do isplate,

- Iznos od 12,16 € počev od 11.08.2013 do isplate,

- Iznos od 12,22 € počev od 11.09.2013 do isplate,

- Iznos od 12,26 € počev od 15.10.2013 do isplate,

- Iznos od 12,24 € počev od 20.11.2013 do isplate,

- Iznos od 12,28 € počev od 11.12.2013 do isplate,

- Iznos od 12,11 € počev od 11.01.2014 do isplate,

- iznos od 21.517,21 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi, na:

- Iznos od 10,97 € počev od 11.02.2008 do isplate,

- Iznos od 7,53 € počev od 11.03.2008 do isplate,

- Iznos od 3,30 € počev od 11.04.2008 do isplate,

- Iznos od 5,82 € počev od 11.10.2008 do isplate,

- Iznos od 16,71 € počev od 11.11.2008 do isplate,

- Iznos od 6,51 € počev od 11.12.2008 do isplate,

- Iznos od 25,95 € počev od 11.01.2009 do isplate,

- Iznos od 28,87 € počev od 11.02.2009 do isplate,

- Iznos od 38,41 € počev od 11.03.2009 do isplate,

- Iznos od 24,62 € počev od 11.04.2009 do isplate,

- Iznos od 24,43 € počev od 11.05.2009 do isplate,

- Iznos od 22,01 € počev od 11.06.2009 do isplate,

- Iznos od 23,45 € počev od 11.07.2009 do isplate,

- Iznos od 13,74 € počev od 11.08.2009 do isplate,

- Iznos od 16,20 € počev od 11.09.2009 do isplate,

- Iznos od 12,42 € počev od 11.10.2009 do isplate,

- Iznos od 14,80 € počev od 11.11.2009 do isplate,

- Iznos od 15,29 € počev od 11.12.2009 do isplate,

- Iznos od 22,52 € počev od 11.01.2010 do isplate,

- Iznos od 27,38 € počev od 11.02.2010 do isplate,

- Iznos od 25,62 € počev od 11.03.2010 do isplate,

- Iznos od 32,84 € počev od 11.04.2010 do isplate,

- Iznos od 36,35 € počev od 11.05.2010 do isplate,

- Iznos od 46,84 € počev od 11.06.2010 do isplate,

- Iznos od 54,27 € počev od 13.07.2010 do isplate,

- Iznos od 44,80 € počev od 11.08.2010 do isplate,

- Iznos od 72,69 € počev od 11.09.2010 do isplate,

- Iznos od 60,70 € počev od 12.10.2010 do isplate,

- Iznos od 62,73 € počev od 11.11.2010 do isplate,

- Iznos od 73,99 € počev od 11.12.2010 do isplate,

- Iznos od 91,93 € počev od 11.01.2011 do isplate,

- Iznos od 72,63 € počev od 11.02.2011 do isplate,

- Iznos od 78,53 € počev od 11.03.2011 do isplate,

- Iznos od 71,21 € počev od 11.04.2011 do isplate,

- Iznos od 87,41 € počev od 11.05.2011 do isplate,

- Iznos od 102,49 € počev od 11.06.2011 do isplate,

- Iznos od 106,54 € počev od 12.07.2011 do isplate,

- Iznos od 178,20 € počev od 13.08.2011 do isplate,

- Iznos od 114,50 € počev od 11.09.2011 do isplate,

- Iznos od 105,50 € počev od 16.10.2011 do isplate,

- Iznos od 106,49 € počev od 15.11.2011 do isplate,

- Iznos od 107,71 € počev od 11.12.2011 do isplate,

- Iznos od 116,27 € počev od 11.01.2012 do isplate,

- Iznos od 121,81 € počev od 14.02.2012 do isplate,

- Iznos od 121,28 € počev od 15.03.2012 do isplate,

- Iznos od 118,31 € počev od 14.04.2012 do isplate,

- Iznos od 120,61 € počev od 11.05.2012 do isplate,

- Iznos od 124,38 € počev od 11.06.2012 do isplate,

- Iznos od 120,22 € počev od 14.07.2012 do isplate,

- Iznos od 120,21 € počev od 15.08.2012 do isplate,

- Iznos od 113,45 € počev od 11.09.2012 do isplate,

- Iznos od 115,97 € počev od 11.10.2012 do isplate,

- Iznos od 121,32 € počev od 11.11.2012 do isplate,

- Iznos od 119,82 € počev od 11.12.2012 do isplate,

- Iznos od 135,14 € počev od 11.01.2013 do isplate,

- Iznos od 128,21 € počev od 11.02.2013 do isplate,

- Iznos od 126,23 € počev od 11.03.2013 do isplate,

- Iznos od 133,48 € počev od 11.04.2013 do isplate,

- Iznos od 127,73 € počev od 11.05.2013 do isplate,

- Iznos od 123,47 € počev od 13.06.2013 do isplate,

- Iznos od 122,44 € počev od 16.07.2013 do isplate,

- Iznos od 122,84 € počev od 11.08.2013 do isplate,

- Iznos od 126,16 € počev od 11.09.2013 do isplate,

- Iznos od 129,24 € počev od 15.10.2013 do isplate,

- Iznos od 129,97 € počev od 20.11.2013 do isplate,

- Iznos od 133,46 € počev od 11.12.2013 do isplate,

- Iznos od 128,66 € počev od 11.01.2014 do isplate,

- Iznos od 85,92 € počev od 11.02.2014 do isplate,

- Iznos od 87,62 € počev od 11.03.2014 do isplate,

- Iznos od 86,34 € počev od 11.04.2014 do isplate,

- Iznos od 83,97 € počev od 11.05.2014 do isplate,

- Iznos od 83,84 € počev od 14.06.2014 do isplate,

- Iznos od 85,41 € počev od 11.07.2014 do isplate,

- Iznos od 88,91 € počev od 11.08.2014 do isplate,

- Iznos od 90,18 € počev od 11.09.2014 do isplate,

- Iznos od 89,18 € počev od 11.10.2014 do isplate,

- Iznos od 93,32 € počev od 12.11.2014 do isplate,

- Iznos od 94,09 € počev od 11.12.2014 do isplate,

- Iznos od 176,69 € počev od 21.01.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.02.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.03.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.04.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.05.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.06.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.07.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.08.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.09.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.10.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.11.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.12.2015 do isplate,

- Iznos od 94,73 € počev od 11.01.2016 do isplate,

- Iznos od 131,58 € počev od 11.02.2016 do isplate,

- Iznos od 127,58 € počev od 11.03.2016 do isplate,

- Iznos od 127,61 € počev od 11.04.2016 do isplate,

- Iznos od 120,45 € počev od 11.05.2016 do isplate,

- Iznos od 127,36 € počev od 11.06.2016 do isplate,

- Iznos od 127,82 € počev od 11.07.2016 do isplate,

- Iznos od 124,32 € počev od 11.08.2016 do isplate,

- Iznos od 122,60 € počev od 11.09.2016 do isplate,

- Iznos od 125,87 € počev od 11.10.2016 do isplate,

- Iznos od 131,33 € počev od 11.11.2016 do isplate,

- Iznos od 133,16 € počev od 11.12.2016 do isplate,

- Iznos od 138,53 € počev od 11.01.2017 do isplate,

- Iznos od 133,51 € počev od 11.02.2017 do isplate,

- Iznos od 128,91 € počev od 11.03.2017 do isplate,

- Iznos od 132,47 € počev od 11.04.2017 do isplate,

- Iznos od 120,73 € počev od 11.05.2017 do isplate,

- Iznos od 122,52 € počev od 11.06.2017 do isplate,

- Iznos od 117,49 € počev od 11.07.2017 do isplate,

- Iznos od 103,94 € počev od 11.08.2017 do isplate,

- Iznos od 100,41 € počev od 15.09.2017 do isplate,

- Iznos od 103,66 € počev od 11.10.2017 do isplate,

- Iznos od 101,49 € počev od 11.11.2017 do isplate,

- Iznos od 97,96 € počev od 11.12.2017 do isplate,

- Iznos od 91,80 € počev od 11.01.2018 do isplate,

- Iznos od 100,00 € počev od 11.02.2018 do isplate,

- Iznos od 92,72 € počev od 11.03.2018 do isplate,

- Iznos od 89,01 € počev od 11.04.2018 do isplate,

- Iznos od 81,52 € počev od 15.05.2018 do isplate,

- Iznos od 94,37 € počev od 11.06.2018 do isplate,

- Iznos od 93,59 € počev od 11.07.2018 do isplate,

- Iznos od 98,20 € počev od 11.08.2018 do isplate,

- Iznos od 109,06 € počev od 11.09.2018 do isplate,

- Iznos od 102,08 € počev od 03.10.2018 do isplate,

- Iznos od 10.285,75 € počev od 03.10.2018 do isplate,

i to po stopi koja se određuje od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da 1 i 2-tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.133,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2025. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim zatraženim troškom 1 i 2-tužitelj odbijaju.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od dana 08. svibnja 2020.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 891,63 eura i iznos od 3.134,96 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-87/22 od dana 12. ožujka 2024. ukinuta je ovosudna presuda poslovni broj P-1208/19-31 od 29. rujna 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je ukinuto i ovosudno rješenje poslovni broj P-1208/19-31 od 29. rujna 2021. u dijelu kojim je u odnosu na tuženika dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. Tužitelj u tužbi od 31. svibnja 2019. navodi da je 07. prosinca 2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 3211620668/07, s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke. Visina odobrenog kredita da je iznosila 75.000,00 CHF koji je banka joj isplatila u kunama u iznosu i vremenu s kojim podacima ona ne raspolaže. Navela je da se radi o namjenskom kreditu za adaptaciju nekretnine na rok otplate od 18 godina i četiri mjeseca te da je tuženik uredno podmirivao anuitete po dospijeću te je zatvorio kredit u cijelosti u listopadu 2018. Predmetnim Ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da je u trenutku ugovaranja ista iznosila 5,55% godišnje. Tuženik da nije obavještavao tužitelja o promjenama kamatne stope tako da ona nije mogla niti imala mogućnosti pregovarati o učinjenim promjenama. Navela je da je osjetila kroz mjesečne rate da je došlo do promjena na način da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni znatno porastao međutim usmeni prigovori da su ostali bez ikakvog učinka odnosno da se niti s jednom promjenom ona nije usuglasila. Navela je da je zatražila od tuženika svu dokumentaciju za predmetni kredit, ali da nije dobila obavijesti o promjenama kamatne stope koje je promjene tuženik vršio bez da je znala na temelju čega se isti mijenjaju. Navela je da bi nepovoljna situacija za nju u smislu povećanja mjesečnih anuiteta od početnog došlo uslijed ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Navela je da su promjene tuženika u pogledu kamatne stope nezakonite, a što da je utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu odnosno Visokim trgovačkim sudom u kolektivnom sporu protiv banaka među kojima je jedna od utuženih banaka i ovdje tuženik. Navela je da isti nisu opravdani s niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih kredita tuženik kamatnu stopu nije primijenio na niže u njenu korist, ali u svakom slučaju da navedena kolektivna tužba ima učinak i u ovom predmetu te obvezuje sud u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a sve u skladu s odredbom čl. 117 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača. Navela je da je osnovna odgovornost tuženika utvrđen predmetnim pravomoćnim presudama u kojim postupcima je i tuženik bio stranka u postupku. Navela je da je čl. 2 Ugovora o kreditu pod naslovom Kamate i naknade ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama banke pa da se ponovo napominje da je ugovorena da se kamata obračunava u CHF a u čemu da se vidi lihvarenje tuženika jer joj nije jasno zašto se kamata morala računati i obračunavati prema stranoj valuti. Navela je da je čl. 7 ugovoreno pod naslovom Otplata kredita da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Navela je da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. potvrđenoj u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odredbe banke ništetna jer je protivna Zakonu o zaštiti potrošača. U nastavku tužiteljica navodi koja utvrđenja je sud utvrdio u citiranoj presudi te konačno navodi da je sud utvrdio da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepošteno ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navela je da pravno stajalište koje je zauzeo sud u tužbi radi povrede kolektivnih interesa obvezujuće je za sve sporove koje pokrenuti individualni potrošači, a sam tuženik da je bio stranka u postupku kao tuženik i u navedenom sporu.

2.1. Tužitelj je podneskom od dana 08. svibnja 2020. izvršio preinaku tužbe na način da istom obuhvaća i dio koji se odnosi na primjenu valutne klauzule izražene u CHF odnosno kojom traži isplatu nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu, a kojoj preinaci se tuženik protivio u podnesku od dana 30. rujna 2020., međutim iako je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, a tuženik se protivi predmetnoj preinaci, stav je ovoga suda da je ista svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama s obzirom da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen odnosno zatvoren, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

2.2. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

2.3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su podneskom od dana 27. svibnja 2021. precizirali tužbeni zahtjev, dok je tuženik u podnesku od dana 06. srpnja 2021. naveo da se protivi preinaci tužbe te su tužitelji podneskom od dana 26. lipnja 2024. uredili tužbeni zahtjev na način da su istoga iskazali u eurima te se tuženik u podnesku od dana 08. travnja 2025. protivio preinaci.

2.4. Međutim u podnesku tužitelja od dana 27. svibnja 2021. i u podnesku od dana 26. lipnja 2024. prema stavu ovoga suda nije došlo do preinake tužbe s obzirom da su tužitelju smanjili tužbeni zahtjev, odnosno povukli su dio istoga, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Naveo je da činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondemnatornih zahtjeva te da nema ni slova o tome kako je tužitelj došao do traženih novčanih iznosa i da je tužba nekompulzivna te da činjenične tvrdnje iz tužbe u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosima iz kondemnatornih zahtjeva ne odgovaraju dokazima radi pravilnog stanja stvari. Naveo je da smatra što se tiče prigovora zastare kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretno tužitelja unatoč pravnom shvaćanju VS RH u presudi br. Rev-2245/17 jer da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka te da ne postoji, sve do podnošenja predmetne tužbe nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Naveo je da smatra kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koja se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, a zakonodavac da nigdje nije predvidio da bi podnošenjem takve parnice prekidao zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Naveo je da smatra kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to utvrđeno u samom zakonu a iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario. Na kraju je naveo da je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja pri čemu da tužitelj ničim nije dokazao da je banka znala ili je mogla znati budući smjer kretanja CHF. Naveo je da u odnosu načina promjene kamatne stope ističe kako se ista počevši od 01. siječnja 2013. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđenim zahtjevom te naveo da počevši do 01.01.2013. kamatna stopa se mijenja u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna po volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope pa da se od 01.01.2013. od promjene kamatne stope vezane za referentu javno dostupnu stopu.

3.1. Tuženik je u podnesku od dana 30. rujna 2021. naveo da se protivi preinaci tužbe, a ukoliko sud dopusti preinaku tužbe da ističe prigovor zastare u pogledu zahtjeva za isplatu navodne preplate jer ako se smatra da je tužba u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. P-1401/12 prekinula tijek zastarnog roka, zahtjev tužitelja od 08. svibnja 2020. da je u svakom slučaju zastario u cijelosti jer je presuda donijeta u navedenom kolektivnom sporu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. pa da su zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude zastarjeli, a što da je upravo ovdje slučaj jer je preinačeni tužbeni zahtjev podnesen tek 08. svibnja 2020. Naveo je da u cijelosti osporava tužbene zahtjeve kao neosnovane uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Što se tiče same valutne klauzule korisnik kredita da je upoznat s valutnim rizikom i da je to jasno navedeno u čl. 1 Ugovora. Naveo je da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena legitimna ugovorna odredba te nakon što je valjano ugovorena da ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa te da isto tako nije sporan ni drugi bitan sastojak ugovora o kreditu odnosno navedena kamata te da je ugovorena početna kamata od 5,55% kao i da je kamata određena Ugovorom o kreditu pa da je zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Naveo je da on kao banka ne samo da nije znao nego nije ni imao niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute obzirom da je tečaj u CHF dugi niz godina bio stabilan pa da on u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritisak na CHF valuti u mjeri u kojoj švicarska banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF/EUR. Naveo je kako je uloga i cilj Hrvatske narodne banke da održi stabilnost tečaja kune prema eurima i time omogući stabilnost cijena da je bila javno dostupna činjenica isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF već da se isti posredno formira preko eura. Naveo je da je korisnika kredita odnosno tužitelja informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF i da je imao točno određene smjernice kojima su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Naveo je da je bila posljednja banka koja je u svoju ponudu uvela kredite u švicarcima odnosno u švicarskim francima te da navedene kredite nije reklamirao niti nudilo ništa više nego što je nudilo kredite u eurima i kunama.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o namjenskom kreditu (list 8-11 spisa), pregled promjene kamatnih stopa (list 19 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (list 41 do 47, 120 do 171 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki

ĐV (list 218-231 spisa),

5. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu što među strankama nije ni sporno utvrđeno je da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita, sklopili Ugovor o kreditu br. 3211620668/17, kreditna partija br. 7103949068 od dana 07. prosinca 2007. na iznos od 75.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Utvrđeno je da je kredit odobren uz rok otplate od 18 godina i 4 mjeseca uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,55% godišnje. Utvrđeno je da je kredit solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke pod posl.br. OV- 48192/2007.

5.1. U odredbi čl.2 predmetnog Ugovora ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku sklapanja Ugovora iznosi 5,55% godišnje u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke.

5.2. Nadalje, u dijelu sporne odredbe čl. 7 predmetnog Ugovora ugovoreno je između ostalog da se anuitet obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju CHF Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te je ugovoreno da u slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

6. Između stranaka nije sporno, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,55%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01. veljače 2008. iznosila 6,30%, od 01. srpnja 2009. iznosila je 6,80%, od 01. srpnja 2011. iznosila je 6,55%, od 01. prosinca 2012. iznosila je 5,75% te je od 01. siječnja 2014. iznosila je 3,23%.

7. U svom nalazu i mišljenju od 17. veljače 2021. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš je navela da u odnosu na zadatak vještaku razlika kamate da je izračunata kao zbroj svih pozitivnih razlika između stvarno plaćene kamate u valuti kredita i kamate u valuti kredita koja bi bila plaćena po početnom otplatnom planu. Kunska protuvrijednost preplate kamate da je obračunata množenjem razlike kamate u valuti kredita s tečajem na dan plaćanja (definirani ugovor). Tečajne razlike anuiteta da su izračunate kao novčani iznos razlike između stvarno plaćenog anuiteta u kunama i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita koji iznos da je umanjen za prikazanu pretplatu s osnova promjenjive kamatne stope radi izbjegavanja dvostrukog obračuna po istoj osnovi. Izračun više plaćenog s osnove promjene kamatnih stopa te više plaćenog s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja Ugovora i tečaj CHF-a na dan isplate kredita da daje u Tabeli br.4. U odnosu na zadatak vještaku preplata koja predstavlja pozitivnu razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćanja kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope da je iskazana primjenom tečaja primijenjenog na dan plaćanja, tečajna razlika prikazana je kao razlika između svakog plaćenog anuiteta na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita umanjeno za već prikazanu preplatu s osnova promjenjive kamatne stope radi izbjegavanja dvostrukog obračuna po istoj osnovi. Na temelju gore navedenih utvrđenja i izračuna uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja Ugovora o kreditu i tečaj CHF na dan isplate kredita visina tužiteljevog potraživanja prema tuženiku iznosi ukupno 182.768,26 HRK od čega više plaćeno s osnove promjene kamatnih stopa od ukupno 20.647,11 kn i više plaćenog s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) od ukupno 162.121,15 kn. Pojedinačni iznosi više plaćenog s osnova promjene kamatnih stopa da su specificirani u stupcu 18 Tabele br. 4 nalaza i mišljenja, a pojedinačni iznosi više plaćenog s osnova promjene tečaja valute CHF da su specificirani u stupcu 19 Tabele 4 nalaza i mišljenja.

8. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, već je predložio dopunu vještačenja, dok tuženik također nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Iako tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnost predmetnih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu već samo isplatu s osnova njihove ništetnosti, valja navesti da iako je stav ovoga suda da je vezan odlukama donesenim u kolektivnom sporu, da će u nastavku obrazložiti razloge ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.

11. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 07. prosinca 2007.g. zaključen Ugovor o kreditu br. 3211620668, kreditna partija br. 7103949068, predmet kojeg je iznos od 75.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 18 godina i 4 mjeseca od dana prijenosa kredita u otplatu.

12. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,55% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl. 2 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

13. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od 01. veljače 2008. pa do 01. srpnja 2014. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 5,55% povisivao, tako da je 01. veljače 2008. došlo do povećanja kamatne stope te je ista povećana na 6,30%, od 01. srpnja 2009. povećana je na 6,80%, od 01. srpnja 2011. povećana je na 6,55%, od 01. prosinca 2012. povećana je na 5,75% dok je od 01. siječnja 2014. smanjena na 3,23%.

14. Sporno je između stranaka da li su dijelovi odredbe čl.2 i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojima je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i shodno tome povećavati ugovoreni anuitet odnosno u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, odnosno u dijelu kojim je određeno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja te u dijelu u kojem je određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od veljače 2008.g. pa do listopada 2018. g. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat sveukupnog iznosa od 182.768,26 kn također sporna.

15. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 07. prosinca 2007.g. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

16. Odredbom čl. 96 ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

18. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96 st. 4 ZZP/07).

19. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98 ZZP/07).

20. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 99 ZZP/07).

21. Nadalje odredbom čl. 102 st. 1 ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

22. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (čl. 102 st. 2 ZZP/07).

23. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 07. prosinca 2007.g. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

24. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 96 st. 4 ZZP/07 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

25. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

26. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom1-tuženik Zagrebačka banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

27. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

28. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

29. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

30. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

31. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 07. prosinca 2007.god. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 99 ZZP/07 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 99 ZZP/07 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

32. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

33. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 96 ZZP/07.

34. O sadržaju odredbi u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 07. prosinca 2007.god kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 07. prosinca 2008. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

35. Naime sporna odredba čl.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,55% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,55%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio čl.7 u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

36. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 07. prosinca 2007 obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 07. prosinca 2007. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2 i čl.7 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

37. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

38. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2 i čl.7 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena, pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

39. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.

40. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 07. prosinca 2007. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 97 st. 1 ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 97 ZZP/07 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

41. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

42. Prema odredbi čl. 98 ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 98 ZZP/07.

43. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužitelja kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl. 7 Ugovora o kreditu od dana 07. prosinca 2007.god.

44. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredbe u čl.2 i čl.7 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 07. prosinca 2007.god. predstavljaju u smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP/07 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 102 st. 1 ZZP-a ništetne.

45. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 07. prosinca 2007.g. može opstati i bez tih ništetnih odredbi čl.2 i čl.7 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

46. Kako je tuženik na temelju takvih odredbi ugovora u razdoblju od veljače 2008. pa do listopada 2018. primio novčani iznos od 2.740,32 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 21.517,21 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz niti tužitelj niti tuženik ne osporavaju, s time da je tužitelj u podnesku od dana 02. ožujka 2021. predložio nadopunu vještačenja, međutim istu je ovaj sud odbio te je u konačnici tužitelj i odustao od iste, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljima te odlučiti kao u toč. I. izreke presude uz obvezu da tužiteljima u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate te valja navesti da je visina kamatne stope u pojedinom vremenskom razdoblju određena u skladu sa čl.29. st.2 ZOO-a.

47. Nadalje, ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su nepoštene odredbe čl.2 i čl.7 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od veljače 2008. pa do listopada 2018.

48. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

48.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

48.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 31. svibnja 2019.g., kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od veljače 2008.g. pa do listopada 2018.g. to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

49. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj nije potrošač odnosno da nije dokazao osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je sredstva kredita koristio radi „adaptacije stana“, a niti o kojem se stanu radi te da je svojstvo potrošača osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektive parnice, stav je ovoga suda da iz provedenog postupka ne proizlazi da pok. tužitelj nije bio fizička osoba koja je sklopila pravni posao ili djelovala na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne aktivnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe, a niti je tuženik izuzev paušalnih navoda dokazao drugačije, s time da valja naglasiti da je tužitelj preminuo tijekom ponovljenog postupka te ga ovaj sud sukladno uputi drugostupanjskog suda nije imao mogućnosti saslušati na navedenu okolnost.

50. Također, valja navesti da nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i to iz razloga što tuženik niti u jednom trenutku nije prigovorio uplatama tužitelja pa tako niti uplati UV od 02. listopada 2018. Isto tako nije prigovorio niti po prijevremenom zatvaranju kredita s obzirom da je tužitelju vratio i sva sredstva osiguranja kredita, a što se tiče uplate od 02. listopada 2018. koju je izvršila UV, ista se odnosi se na uplatu na ime kupoprodajne cijene za nekretninu koju je tužitelj adaptirao upravo s kreditnim sredstvima odobrenim predmetnim Ugovorom o kreditu, a kako to proizlazi i iz dokumentacije u spisu.

51. Što se tiče navoda tuženika da 1 i 2-tužitelji kao zakonski nasljednici ne bi imali pravo na predmetnu isplatu jer da se radi o strogo osobnim pravima njihovog pok. oca, valja navesti da nije sporno da je potrošač zaštićen samo kad je osobno tužitelj ili tuženik u postupku, kao i primjenom odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, niti da se tražbine s osnove potrošačkih ugovora ne mogu prenijeti ustupom tražbine na drugu osobu, kako to proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1230/2019 na koju se poziva tuženik, međutim iz pokrenutog postupka je razvidno da je pok. tužitelj osobno podnio tužbu u ovom predmetu te da je tijekom postupka umro, a njegovim nasljednikom su proglašeni 1 i 2-tužitelj.

51.1. Odredbom članka 5. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) propisano je koja su to prava koja ne prelaze na nasljednike, a to je sve ono što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. Tražbina tužitelja nije strogo osobno pravo, niti je on svoju tražbinu prenio ustupom ili cesijom na drugu osobu pa se neosnovano tuženik poziva na odredbu članka 215.b. ZPP odnosno presudu ECJ broj C-498/16 odnosno Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1230/2019 pa kako je osobno podnio tužbu, a njegova eventualna tražbina prelazi u času njegove smrti na nasljednike te bi sačinjavala njegovu imovinu (imovinska masa određenog subjekta ulazi u njegovu imovinu u obliku različitih subjektivnih prava), stav je ovoga suda da se ne radi o strogo osobnim pravima koja nisu prenosiva nasljeđivanjem.

52. Valja navesti da je tuženik na ročištu dana 04. srpnja 2024. odustao od provođenja personalnih dokaza, odnosno odustao je od saslušanja osobnog bankara VV, dok je ranije odbijen i dokazni prijedlog tuženika da se saslušaju svjedoci koje je naveo u podnesku od dana 20. studenog 2020. i to iz razloga što je stav ovoga suda da njihovi iskazi nisu odlučni za razrješenje ove pravne stvari, a pored navedenog i VSRH se u svojoj odluci pod posl.br. Rev 3142/18 izjasnio o provođenja personalnih dokaza u predmetima kao što je konkretni.

53. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na sedam ročišta i to za šest u iznosu od 500,00 eura za svako i jedno u iznosu od 250,00 eura (T.br.9.t.1. i t.2 Tarife), sastavljanja osam podnesaka i to četiri podneska u iznosu od 500,00 eura za svaki i četiri u iznosu od 250,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 1.687,50 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,99 eura te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 289,34 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, dakle sveukupno je tužiteljima dosuđen trošak u iznosu od 9.133,47 eura.

53.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 20. lipnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. 1 i 2-tužitelja

- pun. tuženika