Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-497/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zdeslavu Tadiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3675/2019-28 od 14. lipnja 2024., 20. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3675/2019-28 od 14. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-139/19 od 13.5.2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 701,38 eura sa zateznim kamatama na mjesečne iznose te je u točki II. izreke naloženo tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.125,00 eur u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija citiranu presudu u cijelosti pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. U žalbi tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije pozvao tuženika na predaju u posjed predmetne garaže odnosno da nije na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari posljedično čemu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo temeljeno na odredbama članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) te pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na Sjednici Građanskog odjela 1.3.2021. (broj Su-IV- 16/2021-5).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao predmnijevanog vlasnika garaže na isplatu naknade s osnova njezinog bespravnog korištenja od strane tuženika.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj pretpostavljeni vlasnik predmetne garaže kao pravi slijednik nekadašnje Udružene samoupravne interesne zajednice stanovanja Grada Zagreba, sukladno odredbi čl. 386. ZV-a u vezi s odredbom članka 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu (Narodne novine 64/97) te da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan,

- da je iz Zapisnika tužitelja od 8.6.2017. razvidno da je u garaži broj 50 zatečen tuženik koji je izjavio da se garažom koristi unazad 30 godina za smještaj osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] te da bi pod povoljnim uvjetima nastavio koristiti garažu, koji zapisnik je i vlastoručno potpisao,

- da je prema dopisu tužitelja od 18.7.2017. utvrđeno da je garaža broj 50 ostala neprodana i ima površinu od 15,18 m2 te ju koristi tuženik koji se evidentira kao obveznika plaćanja naknade za bespravno korištenje garaže u visini mjesečne zakupnine,

- da je dopisom od 10.1.2019. tuženik pozvan na podmirenje potraživanja s naslova korištenja predmetnog garažnog prostora za utuženo razdoblje, koji dopis je tuženik zaprimio 15.1.2019.,

- da prema materijalnim dokazima i iskazima svjedoka AA i EA proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetne garaže koja nije promijenila identitet uslijed požara 2017., a koju je tuženik koristio za svoje potrebe bez pravne osnove i kao nepošteni posjednik,

- da tužitelj tijekom postupka uopće nije niti tvrdio niti dokazivao da je uz plaćanje naknade zahtijevao i predaju predmetne garaže u posjed.

6.1. Slijedom izloženog prvostupanjski sud zaključuje kako bi tuženik kao nepošteni posjednik bio u obvezi prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a naknaditi tužitelju kao predmnijevanom vlasniku korist koju je imao uporabom predmetne garaže, međutim, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 1.3.2021., te pored utvrđenja da tužitelj nije zahtijevao predaju iste u posjed, to prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i obvezuje ga na naknadu parničnog troška tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

7. Prema vrijednosti predmeta spora riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a) te se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na sadržajno izneseni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na zahtjev tužitelja za predaju predmetne garaže u posjed odnosno izražavanje volje za posjedovanjem iste.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju neosnovano tužitelj ističe u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je valjano pravno ispitati.

9. Protivno navodima tužitelja u žalbi prvostupanjski sud je dao valjano i argumentirano obrazloženje o odlučnoj činjenici da tužitelj kao vlasnik nije izrazio volju za posjedovanjem predmetne garaže jer da tijekom postupka nije niti tvrdio niti pružio dokaze da je zahtijevao od tuženika predaju iste u posjed već da je samo tražio od tuženika kao bespravnog posjednika plaćanje naknade za njezino korištenje.

10. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 165. stavak 1. u svezi članka 161. stavak 1. ZV-a, pritom pravilno primjenjujući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo na sjednici Građanskog odjela 1.3.2021. (broj Su-IV-16/2021-5), prema kojem:

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

10.1. Budući da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da tuženika, iako nepoštenog posjednika predmetne garaže, tužitelj nikada nije pozvao na predaju u posjed garaže, niti da je tužitelj na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem iste, to ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo od tuženika potraživati naknadu za korištenje predmetne garaže u utuženom razdoblju sukladno prednje izraženom pravnom shvaćanju.

11. Slijedom izloženog, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski primijenio materijalno pravo i odbio zahtjev tužitelja za isplatu naknade radi korištenja predmetne garaže te budući da tužitelj nije uspio u sporu to ga je sud, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, obvezao na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku odmjerenim sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

12. Iz navedenih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. lipnja 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković