Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-725/2025-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice EK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. Koprivnica, protiv tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, zastupane po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-343/2023 od 3. travnja 2025., dana 20. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-343/2023 od 3. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 354. stavak 2. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako ni ona iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi posebno ukazuje, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.
6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke Ugovorom o [broj kredita] od 15. ožujka 2005. (dalje Ugovor o kreditu), u slučaju spora, u članku 14. Ugovora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, koja odredba kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, pa tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača jer bi tužiteljica, čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava morala putovati u Rijeku, što bi joj s obzirom na prostornu udaljenost uzrokovalo znatne troškove. Slijedom navedenog, zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi u smislu članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP) i članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva).
7. S obzirom na navedeno, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica ima prebivalište na području Općinskog suda u Koprivnici te da bi bila izvrgnuta znatnim dodatnim troškovima u slučaju vođenja sudskog postupka radi zaštite svojih prava pred sudom u Rijeci, pa odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda.
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna, te je posljedično tome pravilno odlučio da je neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
9. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. ZZP-a propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9.1. Sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama i odredbama Direktive, kao i praksi Suda Europske unije iz presude u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 od 27. lipnja 2000., na koje se pozvao i prvostupanjski sud, prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba se smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke Ugovorom o kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, odnosno suda u Rijeci. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer bi s obzirom na njezino prebivalište u [adresa], radi ostvarivanja svojih prava, trebala putovati na sud u Rijeku. Stoga, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice u [adresa] i [adresa] od 275 km, tužiteljica bi bila izvrgnuta povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u [adresa].
11. Stoga se u smislu članka 81. stavak 1. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno članku 87. stavak 1. ZZP-a.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud u Rijeci ne bi bio mjesno nadležan niti pozivom na članak 46. i članak 48. ZPP-a. Ovo iz razloga što je prema članku 59. ZPP-a propisana mjesna nadležnost za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, na način da je pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (izberiva mjesna nadležnosti), pa je za suđenje u ovom sporu, pri činjenici da je predmetni spor proizašao iz ugovora sklopljenog u podružnici tuženika u [adresa] mjesno nadležan upravo Općinski sud u Koprivnici kojem pripada Stalna služba u Đurđevcu.
13. Sukladno odredbi članka 59. ZPP-a kojom je propisana izberiva mjesna nadležnost suda, bitno je da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja se nalazi izvan sjedišta pravne osobe, a konkretni Ugovor o kreditu je sklopljen u [adresa], pa suprotno žalbenim navodima, proizlazi da nadležnost suda prvog stupnja proizlazi iz navedene zakonske odredbe. Tužiteljica je podnošenjem tužbe sudu prvog stupnja iskoristila svoje pravo izbora u smislu citirane zakonske odredbe pa je pravilno odbijen prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti toga suda.
14. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci 20. lipnja 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
