Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1001/2023-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić & Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženika EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-83/2022 od 22. rujna 2023., dana 20. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-83/2022 od 22. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Banac Knežević iz Orahovice broj: Ovrv-1761/2022 od 17. svibnja 2022. dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku plati parnične troškove u iznosu od 26,54 eur (200,00 kn).
2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP). Tužitelj u bitnome u žalbi ukazuje da svoje potraživanje temelji na izvodu iz poslovnih knjiga koje predstavlja vjerodostojnu ispravu te da je i vještak utvrdio kako prema stanju poslovnih knjiga postoji dugovanje tuženika u iznosu od 649,85 eur (4.894,26 kn). Predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te tužitelju dosude troškovi žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je naplata potraživanja za utrošak električne energije u visini od 649,85 eur (4.894,26 kn) prema tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom tužitelja od 26. svibnja 2023.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je tuženik odnosno prethodno njegova pok. majka VZ korisnik usluge tužitelja odnosno potrošač električne energije na adresi prebivališta,
- tužitelj svoje potraživanje temelji na računu za električnu energiju broj: 012201510258-210920-4 od 30. rujna 2021. s datumom dospijeća 18. listopada 2021. u iznosu od 4.835,01 kn te od mjesečne novčane obveze dospjele 15. studenog 2021. u iznosu od 200,00 kn, mjesečne novčane obveze dospjele 21. prosinca 2021. u iznosu od 210,93 kn i od kamate u iznosu od 0,65 kn, odnosno ukupno 696,43 eur ( 5.246,59 kn),
- da se radi o obračunatoj razlici utroška električne energije za prethodno šestomjesečno razdoblje,
- da je tuženik, odnosno njegova prednica za predmetno razdoblje podmirio potrošnju električne energije prema računima i uplatnicama koje im je tužitelj izdao za svaki mjesec, dijelom uplatama dijelom putem vauchera,
- da tuženik odbija platiti utuženo potraživanje (razliku potrošnje za šestomjesečno razdoblje) uz tvrdnje da je isto proizvoljno postavljeno s obzirom da tužitelj prethodne tri godine nije vršio očitovanja na brojilu tuženika te iz razloga što je dugovanju u cijelosti u zastari,
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno:
-da u razdoblju od 3. listopada 2018. do 21. rujna 2021. nije bilo očitanja brojila na mjernom mjestu prebivališta tuženika nego su obračuni rađeni na temelju procjene,
- da je u razdoblju od 1. listopada 2020. do 15. prosinca 2021. ukupno zaduženje kupca, prema izdanim računima iznosilo 11.808,61 kn, da je kupac po izdanim računima podmirio 6.904,56 kn, i to u razdoblju od 1. listopada 2020. do 27. travnja 2022. izvršeno je ukupno 30 uplata od čega je 3.000,00 kn uplaćeno vaučerima (15 x 200,00 kn), a razliku u iznosu od 3.904,56 kn uplatio je tuženik,
- da je ukupno dugovanje na dan 1. siječnja 2021. prema poslovnim knjigama tužitelja iznosilo 75,34 eur (561,54 kn) a na dan 27. travnja 2022. (dan podnošenja prijedloga za ovrhu) iznosilo je 649,85 eur (4.894,26 kn) sa čime je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev,
- da vještačenjem nije bilo moguće utvrditi kolika je bila potrošnja na predmetnom mjernom mjestu na dan 1. siječnja 2021.,zbog toga što se obračun radio svakih šest mjeseci i to 1.4. i 1.10. svake godine i zbog toga što na dan 1. siječnja 2021. kao niti ranije nije izvršeno očitanje brojila kako bi se utvrdila stvarna potrošnja.
7. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručan i objektivan, sud prvog stupnja utvrđuje da u takvim okolnostima kada je kupac vršio plaćanje potrošene električne energije, kada nije izvršeno očitanje brojila i kada se nije mogla utvrditi stvarna potrošnja, tada tužitelj nije dokazao osnovanost svoga potraživanja kojeg temelji samo na podacima iz poslovnih knjiga i izdanih računa. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da s obzirom na činjenicu da tužitelj nije dokazao kada je nastala stvarna potrošnja utuženog potraživanja tada da zastara potraživanja nije niti počela teći, pozivajući se na odredbu članka 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje ZOO) u vezi s člankom 215. stavak 1. i člankom 173. stavak 3. ZOO-a.
8. Stoga, prvostupanjski sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim te ukida u cijelosti platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
9. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
10. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem iste nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, na koju se neosnovano upire žalbom tužitelja budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
11. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.
12. Naime, na temelju provedenih dokaza koje je predložio tužitelj, prvenstveno provedenim financijskim vještačenjem i na temelju tako utvrđenih činjenica, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao stvarnu potrošnju električne energije a time niti osnovanost svoga potraživanja na način da je nedvojbeno dokazao da se novčani iznosi koje navodi u poslovnim knjigama i izdanim računima temelje na točnom očitanju utrošene električne energije, pored nedvojbenog utvrđenja da je tuženik kao kupac vršio plaćanje potrošene električne energije a očitanje brojila nije izvršeno u relevantnom razdoblju. Naime, vještačenjem nije bilo moguće utvrditi kolika je bila potrošnja na predmetnom mjernom mjestu na dan 1. siječnja 2021. s obzirom da na taj dan a niti ranije nije izvršeno očitanje brojila kako bi se utvrdila stvarna potrošnja.
13. Na taj način i prema stajalištu ovog suda tužitelj nije dokazao da je tuženiku pružio uslugu isporuke električne energije za koju je obračunao naknadu odnosno nije dokazao da obračunati novčani iznos u poslovnim knjigama i računima koje vodi kao dugovanje tuženika, ima podlogu u točno utvrđenoj količini utrošene električne energije od strane tuženika kao kupca pa da bi isti stoga bio obvezan podmiriti utuženo potraživanje sukladno odredbama Zakona o isporuci električne energije („Narodne novine“ broj : 111/21.).
14. Stoga, pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio tužbeni zahtjev odnosno primjenom članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo je platni nalog uvažavajući odredbe članka 7. ZPP-a, članka 219. stavak 1. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a, dok je odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.
15. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 20. lipnja 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
