REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-281/2020-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Dijani Rizvić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ane Franić, u kaznenom predmetu protiv optuženog TI OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11 povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 31. kolovoza 2020., broj Koz-DO-504/2020 nakon nejavne rasprave dana 17. lipnja 2025. održane u nazočnosti savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u [adresa] HI, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika UI, optuženog TI i zamjene braniteljice optuženika odvjetnice Višnje Galešić, odvjetnika Petra Pavkovića, dana 20. lipnja 2025. donio je te u nenazočnosti stranaka objavio je,

presudio je

I optuženi TI, nadimak T, OIB [osobni identifikacijski broj], sin HI i H, rođene U, rođen **.**.1968. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa] i neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, tri godine, monter izolacije, tečaj za samostalnog ugostitelja, nezaposlen, nije prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, bez prihoda, bez imovine, neoženjen, otac troje djece, bez čina, bez odlikovanja, ranije osuđivan, protiv kojeg vodi se drugi kazneni postupak pred istim sudom za kazneno djelo iz članka 118. KZ/11.

k r i v  j e

što je

-iako na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu broj: P2-1405/02, ovršne 23. prosinca 2002., obvezni doprinositi za uzdržavanje svog mlt. sina ČI, rođenog **.**.1998. iznos od 750,00 kuna do svakog 15. -tog u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice, iako svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti istoj udovoljavati jer je radno sposoban, u razdoblju od listopada 2014. do 26. srpnja 2016. nije platio ništa, pristajući time uskratiti dužno uzdržavanje svom mlt. sinu ČI u iznosu od 16.500,00 kuna/2.189,93 eura,

- dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

II - čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12. 56/15, 61/15. ,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22, 36/24.; nastavno KZ/11).

III Na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženi TI

o s u đ u j e  se

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

IV Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11 prema optuženom TI izriče se

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi TI u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

V Na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 nalaže se optuženom TI POSEBNA OBVEZA ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 1 godine ispuni dospjelu obvezu uzdržavanja djeteta ČI u iznosu od 2.189,93 eura.

Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženi TI u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 1. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

VI Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/19. i 36/24; nastavno: ZKP/08) optuženi TI djelomično se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove vještačenja radne sposobnosti iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 eura i na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja po braniteljici na teret proračunskih sredstava iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem dok je dužan naknaditi troškove zastupanja oštećenika po opunomoćeniku iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je dana 31. kolovoza 2020., Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu optužnicu broj Koz-DO-504/2020 protiv optuženog TI zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11 (list 55-58 spisa).

2. Optuženi TI očitujući se o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnim aktom.

2.1. U svojoj prvoj obrani od 10. kolovoza 2020. (list 47-48 spisa) optuženi TI u bitnom je iskazao kako ima svjedoke da je on davao i da se nadavao. Također je priložio u spis dokumentaciju o tome da je on radno-nesposoban, te se zbog toga ne može zaposliti, jer je invalid 72% i nema nikakvih primanja. Naveo je međutim da ima neke nekretnine koje će "riješiti", pa bi time riješio "i njih", čak je kćeri obećao jedan stan, međutim sada bi te nekretnine najradije poklonio državi, i sada im ne da ništa. Nadalje je iskazao da je vezano uz njegovu radnu nesposobnost cijeli spis kod odvjetnika, da je od 2008. kada je nastradao u prometnoj nesreći 72 % invalid, a inače je ranije radio vani po Europi kao trgovački putnik i od toga je kupovao garderobu za djecu, davao džeparac pogotovo za DI. HI nije vidio deset godina, jer njegova majka ne da da se održavaju kontakti, pa za njega ništa nije slao, dok je DI platio rođendan i nešto joj je bio poslao, a poslao bi joj i neke iznose, ali ne zna koje, dok HI ne jer ne kontaktiraju. I na kraju je naveo kako on štetu koju je nanio svom sinu može nadoknaditi danas, a možda nikada, a njegova sestra, majka i njegov nećak mogu biti svjedoci da je on davao alimentaciju.

2.2. U obrani od 19. listopada 2021. (list 92-93 spisa) ponovio je kako je on davao za uzdržavanje sina, ali ne zna u kojem razdoblju i to je davao putem kćeri, a osim njega, davali su i njegova mama i njegovi nećaci. Sina nije vidio 15 godina i to mu je jako teško, ali sin nije htio dolaziti kod njega. Ovaj novac što je davao, to je dao na ruke i uvijek je davao novac za sina, kad god je mogao. Svjestan je svoje obveze po presudi da je dužan plaćati 750 kuna mjesečno i zna i za kaznenu presudu pred istim sudom na neplaćanje uzdržavanja, međutim može reći da je bivša supruga protiv njega podnijela prijavu za neplaćanje tek nakon 14 ili 15 godina, iako to nije bilo točno jer je on novac davao na ruke. Dakle, smatra da je ovij 16.500 kuna platio kroz cijelo ovo razdoblje, a obzirom na iznose koje je davao te je zadnji puta dao prije 10 dana 500 kuna putem kćeri za sina. Pozvan objasniti je li novac davao baš u inkriminiranom razdoblju, naveo je da ne zna jer inače stalno daje nova i ne može objasniti zašto to nije uplaćivao na račun. Isto tako je ponovio da je 2008. godine imao prometnu nesreću, da je 72% zbog toga invalid i da je na ime toga dobio 650.000 kuna odštete, ne zna točno kada, možda 2012. s time da nije to dobio sve već 430.000 kuna, a ostalo je išlo odvjetniku. Pozvan objasniti zašto nije od te odštete platio uzdržavanje djece, naveo je da nije jer ga nitko nije tražio, ali je davao novac isto tako kada bi djeca ČI i VI dolazili kod njegove mame, dobili bi ili od nje novac ili od nećaka. Pozvan objasniti je li to bilo naznačeno da je upravo za uzdržavanje djece, naveo je da nije, a isto tako, ta davanja su bila u ranijem razdoblju, a ne u inkriminiranom. Pozvan objasniti gdje je živio i od čega se uzdržavao od 2014. do 2016., naveo je da misli da je živi u [adresa] sa majkom i sestrom, bavio se autima na način da bi kupio pa prodao i na taj način mogao zaraditi 1.000, 2.000 ili 3.000 eura. Pozvao objasniti ima li neku imovinu i gdje on živi, naveo je da nema ništa od imovine, ali na daljnja pitanje je iskazao da je kupio stan u [adresa], površine 250m2, ali se nije upisao u ZK jer ga je čovjek prevario, nije ga zato mogao niti prodati te nitko ne živi u tom stanu jer nije uređen i iz tog razloga se ne može niti iznajmljivati, što se tiče njega, on živi kod prijatelja, ne plaća najamninu, nekad nešto tom prijatelju da. I pozvan objasniti iskaz djece, naveo je da je njih mama nagovorila na takve iskaze.

2.3. I u obrani na raspravi 17. lipnja 2025. (list 246 spisa) optuženik je iskazao kako se ne smatra krivim, kako su ispitani i svjedoci, misli da je dokazao da nije kriv i on je to uzdržavanje plaćao i preplatio. Dodao je da svjedoci optužbe nisu se došli sa njim suočiti u sudnicu nego su ispitani putem video linka, a nisu ga pogledali u oči i rekli da on laže. I na kraju je iskazao kako u svim postupcima koje ima, on ako je kriv, odmah priznaje krivnju, no u ovom slučaju nije.

3. U dokaznom postupku sud je na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08, uz suglasnost obrane pregledao dokaze optužbe: Presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1405/02-5 od 12. studenog 2002. godine (list 5-6 spisa), Presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzm-81/14 od 4. rujna 2014. godine (list 7-14 spisa), Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 24. lipnja 2020. uz potvrdu od 23. lipnja 2020. godine (list 23-24 spisa), Zapisnik o ispitivanju DI od 1. srpnja 2020. godine (list 26-29 spisa) te od 09.11.2023. (list 173 spisa), Zapisnik o ispitivanju ČI od 1. srpnja 2020. godine (list 31-34 spisa), te od 09.11.2023. (list 174 spisa), Dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26. lipnja 2020. godine (list 38 spisa), Iskaz svjedoka PI od 28.11.2024. (list 216-217 spisa), nalaz vještaka za vještačenje radne sposobnost od 22.5.2025. (list 235-237 spisa), Nalaz od 14.9.2015. (list 49-52 spisa), medicinska dokumentacija na ime optuženika (list 49-52 spisa), dopis ZK Odjela od 15.11.2022. (list 117 spisa), dopis Porezne uprave od 24.11.2022. (list 118-120 spisa), dopis Stanice za tehnički pregled od 25.11.2022. (list 122 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Črnomerec od 01.12.2022. (list 126 spisa), spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn 4281/14 i spis Pn 10111/08, dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 28.11.2023. (list 181 spisa) i od 21.02.2024. (list 185b spisa), dopis HZMO od 3.1.2025. (list 229 spisa), izvod iz kaznene evidencije optuženika (list 250-251 spisa), izvod iz prekršajne evidencije optuženika (list 240-241 spisa).

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog optuženika za ispitivanje svjedoka BI kao nevažno. Naime, optuženik je predložio ispitivanje svog šogora na okolnost da je on davao novac za dijete HI, međutim, svjedok BI, iako pozvan na raspravu 10. srpnja 2024., 18. rujna 2024. i 28. studenog 2024., nije pristupio n raspravu, a na iste okolnosti ispitana je sestra optuženika, PI dana 28. studenog 2024. (list 216-217 spisa), sud je stoga ponovno pozivanje svjedoka BI i njegovo ispitivanje ocijenio nepotrebnim i nevažnim.

4. Nakon analize i ocjene provedenih dokaza sud je našao dokazanim da je optuženi TI počinio kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. KZ/11 opisano u izreci presude.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi TI bio dužan na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu broj: P2-1405/02, ovršne 23. prosinca 2002., doprinositi za uzdržavanje svog tada maloljetnog sina ČI, rođenog **.**.1998. iznos od 750,00 kuna do svakog 15. -tog u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice.

5.1. Nadalje, nije bilo sporno da je optuženik bio svjestan ove svoje obveze te je u inkriminiranom razdoblju i zarađivao od preprodaje vozila, imao je sredstva i od odštete 450.000 kuna i imao je imovinu, stan površine 250 m2.

5.2. Međutim, kako je optuženik u svojoj obrani tvrdio da iako nije plaćao na račun majke djeteta 750 kuna u razdoblju od listopada 2014. do 26. srpnja 2016., on je doprinosio za uzdržavanje sina na način da je davao novac kćeri u tom i u većim iznosima tako da je to uzdržavanje i preplatio, u ovom postupku bilo je sporno je li optuženik u navedenom razdoblju platio za tada maloljetnog sina ČI ukupan iznos od 16.500,00 kuna/2.189,93 eura.

5.3. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da optuženik nije platio svoju obvezu uzdržavanja, a za to nije imao objektivnih razloga.

5.5. Navedeno je u prvom redu proizlazilo iz iskaza djeteta VI (list 26-29, 173 spisa) koja je u bitnom opisala da je po presudi otac bio dužan plaćati 750 kuna za nju i 750 kuna za njenog brata HI, međutim, otac nikad ništa nije platio. Prema iskazu svjedokinje, otac je zbog toga osuđen ranijom presudom istog suda, broj Kzm- 81/2014 od 4. rujna 2014., međutim, niti nakon te presude nije počeo doprinosi za brata. Nije joj poznato od čega optuženik živi, nikad nije radio prijavljeno, nema ništa od imovine s time da u novoj vezi ima dijete.

5.6. Navedeno je isto tako proizlazilo iz iskaza oštećenog djeteta ČI (list 31-34, 174 spisa) koji je u bitnom opisao da im otac nikada nije plaćao uzdržavanje, da je zbog toga već ranije oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona na njihovu štetu i to presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzm-81/14, no ni nakon toga isti nije platio dug, niti je plaćao redovno uzdržavanje. Nadalje, on je 26. srpnja 2016. navršio osamnaest godina, završio je samo dva razreda srednje škole, a obzirom na očevo ružno ponašanje prema njemu s dvanaest godina odlučio je da ga više ne želi nikada vidjeti niti čuti, pa s njim nije ni u kakvom kontaktu, iako mu je otac znao slati poruke, no on na njih nije uopće želio odgovarati. Obzirom na takav odnos sa ocem o njemu ne zna ništa, pa ne zna da li otac radi, da li ima imovine, jedino što je čuo da ima novu suprugu, a možda i dijete.

5.7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je prihvatio iskaze djece da optuženik nije ispunjavao obvezu uzdržavanja i obzirom na te iskaze koji su sudu bili uvjerljivi, sud nije prihvatio obranu optuženika da je on platio i preplatio za dijete ČI.

5.8. Za napomenuti je kako je sud u ovom postupku ispitao u svojstvu svjedoka sestru optuženika, PI (list 216-217 spisa), no iz njenog iskaza sud nije došao do korisnih saznanja jer ona nikad nije vidjela da bi optuženik doista plaćao mjesečnu obvezu uzdržavanja po 750 kuna nego joj je optuženik samo to pričao, a što se tiče navoda da je vidjela kako je njena mama unucima davala novac te joj je i mama o tome pričala, sud je ocijenio da je očito da se radilo džeparcu, a ne o obvezi uzdržavanja koju bi baka davala umjesto svog sina. Ocjenjujući navedeni iskaz, sud je ocijenio da svjedokinja nema konkretnih saznanja o prilikama svog brata jer nikada nije vidjela niti plaćanje uzdržavanja, ne zna je li brat radno sposoban, zna da je nešto radio na crno, ali ne zna što te u tom smislu, njen iskaz nije bio od važnosti za bitan utvrđenja u postupku i sud ga je tako i cijenio.

5.9. Za napomenuti je kako je sud u ovom postupku pribavio medicinsku dokumentaciju optuženika (list 49-52 spisa), zatim spis Pn-10111/08 (pomoćni omot spisa vezano za naknadu štete), zatim podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 229 spisa) te nalaz vještaka za medicinu rada (list 235-237 spisa) prema kojim dokazima optuženik je doista imao prometnu nezgodu 2008. te je zbog iste imao značajne zdravstvene posljedice, osoba je teže zapošljiva na tržištu rada, kako od ranije ima samo jednu godinu radnog staža, nema uvjete niti za invalidsku mirovinu te on zbog posljedica nezgode, ne može dizati terete preko 5kg, raditi terenske poslove, rad na normu, noćni radi, psihički zahtjevne poslove, kontinuirani rad sa strankama, poslove konobara. Navedene dokaze sud je ocijenio vjerodostojnim, a nalaz vještaka stručnim i objektivnim. Međutim, prema ocjeni suda, kako je optuženik u svojoj vlastitoj obrani potvrdio da je on radio neprijavljeno baveći se preprodajom vozila i tako mjesečno zarađivao 1.000-3.000 eura, zatim kako je potvrdio da ima u vlasništvu stan u [adresa] od 250m2 te je 2012. dobio i odštetu u iznosu od 430.000 kuna, njegova ograničena radna sposobnost po nalazu vještaka nije od utjecaja na bitna utvrđenja u ovom postupku je li optuženik mogao mjesečno davati 750 kn za dijete.

5.10. Za napomenuti je da je sud pregledao u dokaznom postupku i ostalu dokumentaciju: Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Črnomerec, Porezne uprave, ZK odjela, stanice za tehnički pregled, Ministarstva pravosuđa (list 23-23, 38, 117-126, 181, 185, 229 spisa), međutim, iz tih dokaza sud nije dobio korisnih podataka vezano za sporne okolnosti jer je bilo nedvojbeno iz iskaza optuženika i iskaza svjedoka da optuženik na svoje ime nema prijavljenu imovinu te da nema niti prijavljeni rad, a što se tiče boravka u istražnom zatvoru i izdržavanja kazne, isto se odnosilo na 2019. i 2023., a ne za inkriminirano razdoblje od 2014. -2016.

5.11. I na kraju za napomenuti je da je sud u dokaznom postupku pregledao presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzm-81/2014 od 4. rujna 2014. (list 7-14 spisa) te je iz iste bilo razvidno da optuženik niti u ranijem razdoblju nije plaćao uzdržavanje za djecu i to DI od 23. prosinca 2002. do lipnja 2011. kad je nastao dug 76.500 kn i za dijete HI od 23. prosinca 202. do 4. rujna 2014. kad je nastao dug od 105.000 kn, a prema iskazima svjedoka, taj dug optuženik nije platio niti naknadno.

5.12. Što se tiče izračuna uzdržavanja, sud je utvrdio obzirom na provedene dokaze da je vrijeme neplaćanja od listopada 2014. do srpnja 2016. što predstavlja neplaćenih 22 mjeseca što pomnoženo sa 750 kuna daje iznos od 16.500 kuna, a isto danas predstavlja 2.189,93 eura.

5.13. Slijedom iznijetih dokaza nedvojbeno je da je optuženik bio na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu broj: P2-1405/02, ovršne 23. prosinca 2002., obvezan doprinositi za uzdržavanje svog mlt. sina ČI, rođenog **.**.1998. iznos od 750,00 kuna do svakog 15. -tog u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice, iako svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti istoj udovoljavati jer je radno sposoban, u razdoblju od listopada 2014. do 26. srpnja 2016. nije platio ništa, pristajući time uskratiti dužno uzdržavanje svom mlt. sinu ČI u iznosu od 16.500,00 kuna/2.189,93 eura.

5.14. Postupajući na opisani način optuženi TI nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta te time ostvario objektivna obilježja kaznenog djela – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11 a i subjektivna postupajući sa neizravnom namjerom neplaćanja uzdržavanja djeteta jer je bio svjestan svoje obveze i ipak je pristao nepostupati po istoj. Pritom njegova ubrojivost i svijest o zabranjenosti kaznenih djela nije dovedena u pitanje.

6. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazneno pravne sankcije koju bi trebalo primijeniti prema optuženiku sud je uzeo u obzir slijedeće okolnosti.

6.1. Kao olakotno sud je cijenio okolnost da je optuženik osoba sa zdravstvenim teškoćama zbog teške prometne nezgode koja je bila 2008. godine. Nadalje, olakotnim, sud je cijenio okolnost kako je optuženik na samom početku postupka htio podmiriti dug iz ovog predmeta, ali zbog loših odnosa sa sinom, nije došlo do dogovora između njega i oštećenika. I sud je cijenio olakotnim da je optuženik ili osobno ili putem članova svoje obitelji kupovao djeci stvari i davao džeparac, što su djeca potvrdila u iskazu na raspravi, a o tome je govorila i sestra optuženika u svom iskazu.

6.2. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio okolnost da je optuženik do sada višekratno osuđivan za kaznena djela (pet presuda), a između ostalog, radilo se i o naprijed spomenutoj presudi Kzm-81/2014 za istovrsno kazneno djelo na štetu istog oštećenika.

6.3. Sve navedeno sud je utvrdio na temelju obrane optuženika, iskaza svjedoka, nalaz vještaka, medicinsku dokumentaciju, izvode iz kaznene evidencije optuženika te sud te dokaze cijeni vjerodostojnim u pogledu navedenih okolnosti.

6.4. Nakon utvrđivanja navedenih okolnosti, sud je u okviru propisane kazne zatvora za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja od 3 mjeseca do 3 godine, izrekao kao primjerenu kaznu zatvora izrekao kaznu zatvora od 1 godine te primijenio uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od 3 godine. Pri takvom odlučivanju, sud je uzeo u obzir iznos duga te iako je optuženik poricao počinjenje kaznenog djela, iskazao je spremnost plaćanja tog duga te je u konačnici interes oštećenika da dobije dug za svoje uzdržavanje.

6.5. Nadalje obzirom na vrstu kaznenog djela i svrhu kažnjavanja, sud je uz uvjetnu osudu na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 izrekao optuženom TI posebnu obvezu ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 1 godine ispuni dospjelu obvezu uzdržavanja djeteta ČI u iznosu od 2.189,93 eura.

6.6. Isto tako sud je na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 odredio da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženi TI u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 1. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Isto tako, ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

6.7. Napominje se da ukoliko optuženik ne ispuni posebnu obvezu Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i oštećeni ČI može pokrenuti postupak za opoziv uvjetne osude.

7. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima postupka sud može okrivljenika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. - 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

7.1. Kako optuženik nema redovnih prihoda, u ovom predmetu ima obvezu plaćanja duga za uzdržavanje sina te ima obvezu uzdržavanja trećeg maloljetnog djeteta, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 odredio da se oslobađa obveze naknade onih troškova kaznenog postupka kojih ga je sud mogao osloboditi a to su troškovi i to u odnosu na troškove vještačenja radne sposobnosti iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 eura i na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja po braniteljici na teret proračunskih sredstava iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.

7.2. Kako je svaki optuženik dužan naknaditi troškove na ime zastupanja oštećenika po opunomoćeniku, neovisno o svojim prilikama, sud je odredio da je optuženik to dužan naknaditi u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 20. lipnja 2025.

Sudac za mladež:

Dijana Rizvić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagreb na broj: Koz-DO-504/2020

2. Optuženi TI

3. opunomoćenik oštećenika odvjetnik Silvije Skrelev

4. braniteljica optuženika, odvjetnica Višnja Galešić

5. Probacijski ured Zagreb I – po pravomoćnosti

6. U spis