REPUBLIKA HRVATSKA

P-1587/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft, Austrija, Salzburg, Vogelweiderstraße 75, Podružnica Zagreb – za osiguranje, OIB 03432773181, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik iz Zagreba, D.T. Gavrana 13, protiv tuženika ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., OIB 80149195768, Slovenija, Ljubljana, Miklošičeva cesta 13, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.198,03 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.012,22 eura od 8. rujna 2021. do isplate i na iznos od 185,81 eura od 11. rujna 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 4.012,22 eura za dan 7. rujna 2021., zateznih kamata na iznos od 185,81 eura za dan 10. rujna 2021. i zateznih kamata na iznos od 150,30 eura za razdoblje od 7. rujna 2021. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.282,65 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 19. srpnja 2024. radi isplate iznosa od 4.198,03 eura. U tužbi je naveo da se 24. srpnja 2021. dogodila prometna nesreća na autocesti A1 u tunelu Sv. Marko u kojoj je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja. Navodi da je prometnu nesreću skrivio osiguranik tuženika na način da je prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio vozila osiguranika tužitelja, a koje vozilo je prethodno bilo zaustavljeno zbog kolone vozila ispred sebe te je zbog siline udarca odbačeno na vozilo ispred sebe. Navodi da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u iznosu od 4.162,52 eura i trošak vučne službe u iznosu od 185,81 eura. Tužitelj je nadoknadio štetu svom osiguraniku u iznosu od 4.198,03 eura. Navodi da je tužitelj 7. rujna 2021. isplatio svom osiguraniku iznos od 4.162,52 eura na ime naknade štete na vozilu i 10. rujna 2021. iznos od 185,81 eura na ime troška vučne službe.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je nesporno kako se 24. srpnja 2021. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao i osiguranik tuženika. Osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, uzročno posljedičnu vezu, odgovornost, visinu štete i tijek zateznih kamata. Navodi da je za prometnu nesreću odgovoran vozač vozila Mercedes, a ne osiguranik tuženika.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prijavu štete (list 7-9 spisa), vozačku dozvolu (list 10 spisa), prometnu dozvolu (list 11 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 12 spisa), dopise (list 13 spisa), potvrdu Policijske uprave Karlovačke (list 14-16 spisa), izvid štete (list 17-21 spisa), račune (list 22-25 spisa), nalog za isplatu štete (list 26, 28 spisa), potvrdu o plaćanju (list 27, 30 spisa), nalaz i mišljenje DC (list 30-35 spisa), policu osiguranja (list 36-37 spisa), e-mail korespondenciju (list 38 spisa), pregledao fotografije (list 39-67, 77-80 spisa), pročitao spis Policijske uprave Karlovačke (list 95-112 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku Igoru Jakopliću (list 115-135 i 145-146 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.198,03 eura.

6. Nadležnost suda Republike Hrvatske postoji sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim pravima. Tom odredbom propisano je da osoba može biti tužena u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja. U konkretnom slučaju prometna nesreća, dakle, štetna radnja dogodila se u Republici Hrvatskoj.

7. Mjerodavno pravo je pravo Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Uredbe (EZ) broj 864/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze jer je šteta nastala na području Republike Hrvatske.

8. U postupku su sporni aktivna i pasivne legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za štetu, visina štete, uzročno posljedična veza između radnje osiguranika tuženika i štete.

9. U postupku nije sporno da se 24. srpnja 2021. dogodila prometna nesreća na autocesti A1 u kojoj je sudjelovalo više vozila, između ostalog i vozila registracijske oznake [registarska oznaka] i CE NS-580.

10. Nije sporno da je vlasnik vozila registracijske oznake [registarska oznaka] osiguranik tuženika. Tu činjenicu tuženik priznaje u odgovoru na tužbu. Stoga nije osnovan njegov prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

11. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Iz police osiguranja, prijave štete, izvida štete i potvrda o plaćanju proizlazi da su CC kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik i tužitelj kao osiguratelj sklopili ugovor o kasko osiguranju vozila registracijske oznake [registarska oznaka] 28. lipnja 2019. na neodređeno vrijeme. U polici je kao početak osiguranja navedeno 28. lipnja 2019., a kraj osiguranja „nije određeno“. Stoga je predmetni ugovor bio na snazi u trenutku prometne nesreće. Iz police osiguranja proizlazi da je ugovor sklopio tužiteljev zastupnik Porsche zastupanje u osiguranju d.o.o. Točni su tuženikovi navodi da se u samoj polici ne nalazi tvrtka tužitelja, međutim, polica osiguranja nije jedini dokaz iz kojeg je sud utvrdio da je tužitelj sklopio ugovor o osiguranju, već je navedenu policu sud ocijenio ne samo pojedinačno, već i zajedno s ostalim dokazima sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Iz prijave štete (list 7 spisa) proizlazi da je FC podnijela zahtjev za naknadu štete iz predmetne prometne nesreće tužitelju. To proizlazi iz toga što je prijava štete podnesena na obrascu tužitelja gdje je na dnu obrasca navedeno:

Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft Podružnica Zagreb za osiguranje. Iz izvida štete proizlazi da je upravo Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft Podružnica Zagreb za osiguranje izvršio izvid štete vozila ZG0207JA. Iz potvrda Raiffeisenbank Austria d.d. o plaćanju proizlazi da je Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft Podružnica Zagreb isplatio naknadu štete u iznosu od 30.234,04 kn 7. rujna 2021., a iz naloga za isplatu vidi se da se radi o naknadi štete na vozilu ZG0207JA u vlasništvu CC. Dakle, oštećena osoba podnijela je tužitelju zahtjev za naknadu štete, tužitelj je obavio izvid štete i tužitelj je oštećenoj osobi isplatio naknadu štete. U slučaju da između tužitelja i CC nije sklopljen ugovor o kasko osiguranju vozila tada bi bilo nelogično i neuvjerljivo da ona upravo tužitelju podnosi zahtjev za naknadu štete povodom kojeg zatim tužitelj obavlja izvid štete i isplaćuje naknadu štete. Sama činjenica što u polici osiguranja nije navedena tvrtka tužitelja, već je naveden zastupnik u osiguranju Porsche zastupanje u osiguranju d.o.o. , ne znači da tužitelj nije sklopio ugovor o osiguranju. Očigledno je da zastupnik u osiguranju nije sklopio ugovor o osiguranju u svoje ime, već u ime i za račun osiguratelja kojeg zastupa. Povezujući policu osiguranja s drugim ispravama u spisu, i to prijavom štete, izvidom štete, nalozima za isplatu i potvrdom banke o plaćanju sud je utvrdio da je ugovor o osiguranju s [adresa] CC sklopio tužitelj kao osiguratelj.

12. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke Igoru Jakopliću radi utvrđivanja načina na koji je nastala prometna nesreća i odgovornosti sudionika prometne nesreće za štetu koja je nastala na vozilu osiguranika tužitelja te visine štete.

13. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je u prometnoj nesreći došlo do peterostrukog stražnjeg sudara pri kretanju pet osobnih vozila u nizu po lijevoj prometnoj traci kolnika autoceste A1. Prilikom nesreće je u prvoj fazi došlo do sudara između prednjeg dijela osobnog vozila osiguranika tuženika reg. oznake [registarska oznaka] i stražnjeg dijela vozila osiguranika tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], nakon čega je vozilo osiguranika tužitelja odbačeno prema naprijed na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], koje je zatim posljedično udarilo u vozilo ispred reg. oznake [registarska oznaka]. U drugoj fazi je na zaustavljeno vozilo osiguranika tuženika straga udarilo vozilo Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] i odbacilo ga ponovno na vozilo osiguranika tužitelja. Kod prvog sudara. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je šteta nastala na prednjem dijelu vozila osiguranika tužitelja isključivo posljedica naleta vozila osiguranika tuženika. Pri naknadnom sudaru između vozila osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika koji je bio posljedica naleta vozila Mercedes na vozilo osiguranika tuženika, na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja nije nastala dodatna šteta u značajnijem opsegu, već su ponovno udareni netom ranije oštećeni dijelovi. U prvom sudaru je udarna energija bila za oko 1-2% manja od ukupne udarne energije potrebne da nastanu sva nađena oštećenja na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i kako opseg štete ne raste proporcionalno s udarnom energijom te kako visina štete (cijene dijelova, odnosno troškovi popravka) također ne raste proporcionalno niti s opsegom štete niti s udarnom energijom, pa da stoga tehničkim načinima nije moguće utvrditi je li pri drugom sudaru visina štete nastala na stražnjem dijelu vozila osiguranika tužitelja uopće uvećana.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako su sva oštećenja i opseg štete koji su navedeni u računu za popravak nastala u ovoj prometnoj nesreći te kako trošak popravka vozila s pdv-om prema cijenama ovlaštenih servisnih radionica na dan popravka vozila iznosi 4.399,08 eura, dok trošak popravka samo prednjeg dijela vozila iznosi 1.910,21 eura.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađeno stručno i argumentirano, a vještak je odgovorio na sva relevantna pitanja i otklonio primjedbe na nalaz i mišljenje. Vještak je jasno obrazložio da je vozilo osiguranika tužitelja u trenutku kada je na njega naletjelo vozilo osiguranika tuženika bilo zaustavljeno ili gotovo zaustavljeno te da je prvo došlo do udara vozila osiguranika tuženika u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja, a potom je zbog tog udara vozilo osiguranika tužitelja odbačeno u stražnji kraj vozila ispred sebe. Vještak je jasno obrazložio da je policija evidentirala tragove i unijela ih u situacijski plan te sačinila fotografije koje su kvalitetne, sačinjene u dovoljnom broju te vještaku nisu nedostajali bilo kakvi drugi podaci koji bi mu bili potrebni za izradu nalaza i mišljenja. Vještak je također jasno obrazložio i da su vozila koja su se kretala ispred osiguranika tužitelja dobila samo jedan udarac u stražnji kraj, a ne dva jer ne postoje tragovi dvostrukog otiska ili bilo kakva druga oštećenja koja bi upućivala na dvostruki sudar. Prema tome, vozilo osiguranika tužitelja se zaustavilo prije udara u vozilo ispred, i do udara je došlo zato što je osiguranik tuženika udario u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja pa je njegovo vozilo odbačeno na vozilo ispred. Vještak je obrazložio i kako je na stražnjem kraju vozila osiguranika tužitelja nastala dodatna šteta u fizičkom smislu zbog naknadnog naleta vozila Mercedes na vozilo osiguranika tuženika koje je onda bilo odbačeno na vozilo osiguranika tužitelja, međutim, da se visina štete nije morala promijeniti.

17. Vještak je jasno obrazložio i kako eventualni iskazi svjedoka ne bi mogli utjecati na zaključke vještaka iz nalaza i mišljenja jer je imao sve potrebne tragove s mjesta nesreće te je policija ucrtala i tragove iscurjelih tekućina u situacijski plan iz kojih je vidljiv razmak između pozicija vozila osiguranika tuženika i osiguranika tužitelja, a koji upućuje na zaključak da su se sudarne brzine kretale u razini relativnih sudarnih brzina.

18. Tuženikovo pitanje za vještaka jesu li vozila ispred osiguranika tužitelja već bila zaustavljena u trenutku kada je osiguranik tužitelja započeo kočenje te je li naglo kočio nije relevantno za ocjenu odgovornosti sudionika prometne nesreće. Bez obzira na to jesu li vozila koja su se kretala ispred osiguranika tužitelja bila već zaustavljena i je li osiguranik tužitelja naglo kočio, ne postoji doprinos osiguranika tužitelja nastanku prometne nesreće. U svakom slučaju osiguranik tužitelja je poduzeo radnju kočenja zbog prometne situacije ispred sebe i time nije postupio protivno bilo kojoj odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 – dalje: ZSPC). Prema odredbi čl. 52. st. 1. ZSPC-a vozač ne smije mijenjati način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja vozila, osim u slučaju neposredne opasnosti. U konkretnom slučaju radilo se o neposrednoj opasnosti zbog čega je osiguranik tužitelja poduzeo radnju usporavanja zbog čega njegovo postupanje nije protivno navedenoj odredbi ZSPC-a. Nadalje, osiguranik tuženika je trebao održavati potreban razmak od vozila ispred sebe, a to znači takav razmak da može zaustaviti svoje vozilo i u situaciji naglog kočenja vozila ispred sebe. Iz istih razloga za ocjenu odgovornosti sudionika prometne nesreće nije odlučno niti pitanje tuženika vještaku koji razmak je osiguranik tužitelja održavao u odnosu na vozila ispred sebe. Vještak je jasno obrazložio da se vozilo osiguranika tužitelja zaustavilo prije udara u vozilo ispred sebe. Prema tome, razmak koji je osiguranik tužitelja održavao u odnosu na vozila ispred sebe nije u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom jer se osiguranik tužitelja kočenjem zaustavio prije naleta na vozilo ispred sebe. Dakle, ni do kakvog udara vozila osiguranika tužitelja u vozilo ispred ne bi došlo da osiguranik tuženika nije udario u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja i time ga odbacio na vozilo ispred. Osiguranik tuženika je taj koji nije održavao potreban razmak pa je udario u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja, dok se osiguranik tužitelja, koji god razmak da je održavao, kočenjem uspio zaustaviti prije naleta na vozilo ispred.

19. Nije odlučno niti tuženikovo pitanje za vještaka je li se osiguranik tuženika prije prometne nesreće kretao dopuštenom brzinom jer od te činjenice ne ovisi odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nesreću. Održavanje potrebnog razmaka u odnosu na vozilo ispred sebe nije uvjetovano brzinom kretanja. Dakle, vozilo se može kretati propisanom brzinom, a pri tome ne održavati potreban razmak u odnosu na vozilo ispred. Odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nesreću proizlazi iz neodržavanja potrebnog razmaka, a ne iz činjenice kojom brzinom se kretao.

20. Odredbom čl. 109. ZSPC-a propisano je da je vozač dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa.

21. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da osiguranik tuženika nije održavao potreban razmak pa je zbog toga udario u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja koji je poduzimao radnju kočenja zbog kretanja vozila ispred njega. Osiguranik tuženika bio je dužan održavati takav razmak da može zaustaviti svoje vozilo i slučaju naglog kočenja vozila ispred sebe (vozila osiguranika tužitelja) jer u protivnom, ako ne održava takav razmak, ugrožava sigurnost prometa u slučaju bilo kakve prometne situacije ispred sebe kada je potrebno poduzeti radnju naglog kočenja. Osiguranik tuženika postupio je protivno odredbi čl. 109. ZSPC-a iz čega proizlazi njegova odgovornost za nastanak prometne nesreće i štete na vozilu osiguranika tužitelja.

22. Vozač vozila Mercedes koji se kretao iza vozila osiguranika tuženika također je postupio protivno odredbi čl. 109. ZSPC-a jer nije održavao potreban razmak u odnosu na vozilo osiguranika tuženika. Zbog toga je došlo do naknadnog odbacivanja vozila osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja. Dakle, prvo je vozilo osiguranika tuženika udarilo u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja, a potom je vozilo Mercedes udarilo u stražnji kraj vozila osiguranika tuženika pa je on odbačen prema naprijed i još jednom udario u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja. Međutim, ne postoji uzročno posljedična veza između postupanja vozača vozila Mercedes i štete koja je nastala na vozilu osiguranika tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako u tom drugom naletu nisu nastala nikakva nova oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja, već su samo ponovno udareni već oštećeni dijelovi. To znači, da neovisno o tom drugom sudaru, i dalje bi bilo potrebno popraviti i zamijeniti sve oštećene dijelove jer su svi ti dijelovi oštećeni već u prvom sudaru. Nadalje, vještak je jasno obrazložio da je udarna energija iz prvog sudara (naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja) bila samo za 1-2% manja od ukupne udarne energije potrebne da nastanu sva nađena oštećenja na stražnjem kraju vozila osiguranika tužitelja te da se iz toga ne može utvrditi da bi zbog drugog naleta (naleta vozila Mercedes na stražnji kraj vozila osiguranika tuženika) trošak popravka vozila osiguranika tužitelja bio uopće povećan. Prema tome, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su u drugom sudaru samo ponovno udareni već oštećeni dijelovi, da je udarna energija u prvom sudaru gotovo u cijelosti dostatna da nastanu sva oštećenja (manja je za 1-2%), te iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da je kao posljedica naknadnog naleta vozila Mercedes na stražnji kraj vozila osiguranika tuženika i odbacivanja njegovog vozila na stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja nastala dodatna šteta u takvom opsegu da bi trošak popravka vozila osiguranika tužitelja bio povećan.

23. Stoga, sud je utvrdio kako je sva šteta u vidu troška popravka vozila koja je nastala na vozilu osiguranika tužitelja nastala kao posljedica udara vozila osiguranika tuženika u stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja i odbacivanja vozila osiguranika tužitelja na vozilo ispred, odnosno krivnjom osiguranika tuženika koji je postupio protivno odredbi čl. 109. ZSPC-a. Dakle, u uzročno posljedičnoj vezi s udarom vozila osiguranika tuženika u vozilo osiguranika tužitelja je šteta kako na prednjem kraju vozila (1.910,21 eura) tako i šteta na stražnjem kraju vozila te ukupna šteta na vozilu osiguranika tužitelja iznosi 4.399,08 eura.

24. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka ŠC, IC, KC, ŽC i dokazni prijedlog obje stranke za saslušanjem svjedoka CC sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku budući da se njihovim saslušanjem ne bi moglo promijeniti uvjerenje koje je sud stekao na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Sudionici prometne nesreće ne mogu imati precizna znanja o tehničkim elementima prometne nesreće, kao niti o tome koji konkretan dio štete je nastao u naletu vozila osiguranika tuženika na stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja, a koji dio štete je nastao naknadnim udarom vozila Mercedes u stražnji kraj vozila osiguranika tuženika, kao niti koliko bi novčano iznosili troškovi popravka da se radilo o samo jednom sudaru, odnosno da li bi u novčanom iznosu troškovi popravka bili na bilo koji način drugačiji i koliko točno drugačiji da nije bilo naknadnog udara vozila Mercedes. Takve tehničke činjenice ne mogu se utvrditi saslušanjem svjedoka, već samo prometnim vještačenjem jer vještak analizira sve tragove prometne nesreće. Nadalje, vještak je jasno obrazložio da bilo kakvi eventualni iskazi svjedoka ne bi mogli utjecati na zaključke koje je iznio u nalazu i mišljenju jer mu ništa od podataka nije nedostajalo za izradu nalaza i mišljenja, odnosno policija je ucrtala sve materijalne tragove u situacijski plan i sačinila fotografije te je vještak na temelju svog stručnog znanja izradio nalaz i mišljenje. Prema tome, saslušanjem svjedoka ne bi se moglo promijeniti uvjerenje koje je sud stekao na temelju nalaza i mišljenja vještaka, odnosno ne bi se moglo utvrditi činjenično stanje drugačije od onoga što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, niti bi se moglo utvrditi da bi eventualno neki konkretni trošak popravka i novčani iznos tog dijela bio uzrokovan samo naknadnim naletom vozila Mercedes, a ne već prvim naletom vozila osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja.

25. Sud je odbio tuženikov prijedlog za ponovnim izvođenjem prometnog vještačenja jer za to nisu ispunjenje pretpostavke iz čl. 261. ZPP-a. Ne postoje nikakve nejasnoće, nepotpunosti ili proturječnosti u nalazu i mišljenju u smislu odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a, a niti okolnosti koje bi ukazivale na osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP-a. Vještak je analizirao sve tragove prometne nesreće, jasno i stručno izradio nalaz i mišljenje i odgovorio na sva relevantna pitanja i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje. Vještak je jasno obrazložio i posljedice naknadnog udara vozila Mercedes u stražnji kraj vozila osiguranika tuženika, jasno je obrazložio da je udarna energija u naletu vozila osiguranika tuženika u vozilo osiguranika tužitelja samo za 1-2% manja od ukupne udarne energije potrebne za nastanak svih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja, zatim jasno je obrazložio da u naknadnom udaru vozila Mercedes na vozilo osiguranika tuženika nisu nastala nikakva nova oštećenja na vozilo osiguranika tužitelja (zbog odbacivanja vozila osiguranika tuženika na njegovo vozilo), već su samo ponovno udareni dijelovi koji se već oštećeni u ranijem udaru. Logično je i uvjerljivo objašnjenje vještaka da se u takvim okolnostima ne može utvrditi je li zbog tog drugog naleta uopće povećan trošak popravka vozila osiguranika tužitelja i da visina štete (trošak popravka) ne raste proporcionalno s udarnom energijom. Ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju nalaz i mišljenje, a okolnost što se ne može utvrditi je li u nekom novčanom iznosu povećana šteta na vozilu osiguranika tužitelja zbog tog drugog sudara nije razlog za provođenjem novog vještačenja jer ne postoje nikakve okolnosti koje bi ukazivale da je takav zaključak vještaka nepravilan. Vještak je jasno i stručnim razlozima obrazložio sve svoje tvrdnje.

26. Iz potvrde Raiffeisenbank Austria d.d. proizlazi da je tužitelj nadoknadio svom osiguraniku štetu na vozilu plaćanjem iznosa od 30.230,04 kn 7. rujna 2021. Prema fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450) to sada iznosi 4.012,22 eura. Pogrešno tužitelj tvrdi da je isplatio naknadu štete na vozilu u iznosu od 31.362,54 kn (4.162,52 eura) jer to ne proizlazi iz navedene potvrde banke o plaćanju. U potvrdi o plaćanju, a i u nalogu za isplatu štete (list 26 i 27 spisa) navedeno je kako je plaćen iznos štete od 30.230,04 kn. Servisna radionica Porsche Zagreb Jankomir izdala je račun za popravak vozila (list 22-23 spisa) u iznosu od 31.362,54 kn. Međutim, iz navedene potvrde o plaćanju Raiffeisenbank Austria d.d. proizlazi da tužitelj nije platio cijeli taj iznos, već je 7. rujna 2021. platio iznos od 30.230,04 kn (4.012,22 eura).

27. Iz računa Fran d.o.o. – Vučna služba proizlazi da je to društvo izdalo račun CC (osiguranik tužitelja) u iznosu od 1.400,00 kn za uslugu vučne službe na relaciji autocesta A1 tunel Sveti Marko – Zagreb te je račun ispostavljen 24. srpnja 2021., dakle, na dan prometne nesreće. Stoga je sud utvrdio da je osiguraniku tužitelja nastala šteta u predmetnoj prometnoj nesreći i u vidu troškova prijevoza oštećenog vozila s mjesta prometne nesreće u mjesto boravišta osiguranika. Iz potvrde Raiffeisenbank Austria d.d. proizlazi da je tužitelj nadoknadio štetu svojem osiguraniku u vidu troška prijevoza u iznosu od 1.400,00 kn 10. rujna 2021. Prema fiksnom tečaju konverzije to sada iznosi 185,81 eura.

28. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

29. Kako je tužitelj isplatio naknadu štetu na vozilu u iznosu od 4.012,22 eura i naknadu štete u vidu troškova prijevoza vozila u iznosu od 185,81 eura, što sveukupno iznosi 4.198,03 eura, to je u tom iznosu sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a stekao regresno pravo prema tuženiku.

30. Obveza naknade štete dospijeva trenutkom nastanka štete sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Tužitelj je svom osiguraniku isplatio štetu 7. rujna 2021. u iznosu od 4.012,22 eura pa zatezne kamate teku od 8. rujna 2021., dok je štetu u iznosu od 185,81 eura isplatio 10. rujna 2021. pa zatezne kamate na taj iznos teku od 11. rujna 2021. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

31. Tužitelj je uspio u parnici osim u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

32. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

33. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

34. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 29. studenog 2024. i 28. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 5. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročište od 20. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 600,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 150,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,22 eura u kojem iznosu ju je tužitelj platio prema potvrdi o plaćanju na listu 68 spisa, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 88,43 eura, trošak predujma za izvođenje vještačenja u iznosu od 400,00 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 1.282,65 eura.

Zagreb, 20. lipnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku