Poslovni broj: 19 Kž-460/2023-4

 

Poslovni broj: 19 Kž-460/2023-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brađanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog

E. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-170/2022-11 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              U povodu žalbi optuženog E. Š. i ODO-a, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda

 

              - u pravnoj oznaci djela, a uslijed toga i u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi tako da se utvrđuje da je optuženi E. Š. radnjama opisanim u točkama I 1. i 2. izreke počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano u čl. 190. st. 2. u svezi s čl. 52. KZ/11, te se na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, s time da mu se na temelju čl. 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora koji se mora izvršiti iznosi 8 (osam) mjeseci, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu se ujedno optuženiku u neuvjetovani dio kazne zatvora na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja 7. rujna 2021.,

 

              - u odluci o oduzimanju imovinske koristi iz točke VI izreke tako da se ona ukida.

 

II              Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog E. Š. i ODO-a te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu. 

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi E. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 (ispravno bi trebalo stajati: čl. 190. st. 2. KZ/11)  na način i pod okolnostima opisanim u točkama I 1. i 2. izreke te presude, te su mu na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 1 godine za svako kazneno djelo, nakon čega je na temelju istih zakonskih propisa osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 3. KZ/11 u svezi s čl. 56. st. 1. i 3. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom E. Š. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 7. rujna 2021.

 

1.2.              Na temelju čl. 79. st. 2. u svezi s čl. 190. st. 8. KZ/11 odlučeno je da se od optuženog E. Š. oduzima 1.931,7 grama opojne droge marihuane, koja mu je privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta preciziranom u točki V izreke pobijane presude, s time da se po pravomoćnosti presude oduzeta droga ima predati PU PG Rijeka radi uništenja.

 

1.3.              Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 331,81 eur / 2.500,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženi E. Š. ostvario kaznenim djelom pod točkom 2. izreke pobijane presude, te je odlučeno da se isti oduzima od optuženika i da postaje imovina Republike Hrvatske, zbog čega je naloženo imenovanom optuženiku da taj novčani iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnost presude.

 

1.4.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je optuženom E. Š. naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 150 eur / 1.130,18 kn i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 436,66 eur / 3.290,00 kn.

 

2.              Protiv te presude su optuženi E. Š. putem branitelja I. Š., odvjetnika i O. pravovremeno podnijeli žalbe. 

 

2.1.              Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni  (ispravno bi trebalo stajati: odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi) te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se „primjenom odredbi čl. 190. st. 2. i 9. KZ/11 optuženik oslobodi kazne, odnosno da se primjenom zakonskih kriterija ublažavanja kazne optuženiku izreče uvjetna osuda.“

 

2.2.              ODO se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne strožu kaznu.

 

3.              Optuženik je putem naprijed imenovanog branitelja podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i ponavlja navode iz svoje žalbe te predlaže da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana.

 

3.1.              ODO nije podnijelo odgovor na žalbu optuženika.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-544/2023 od 3. kolovoza 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

 

5.              Žalbe nisu osnovane.

 

6.              Ponajprije valja odgovoriti optuženiku da se u žalbi pogrešno poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, a koju nalazi u propustu suda prvog stupnja što ga u konkretnom slučaju na temelju čl. 190. st. 9. KZ/11 (u žalbi se očitom omaškom u pisanju spominje čl. 190. st. 10. KZ/11) nije oslobodio kazne, budući da je bitno doprinio otkrivanju djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. Naime, bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz naprijed naznačene zakonske odredbe postoji ako sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, što znači da se žalbena osnova iz ove zakonske odredbe isključivo odnosi na povredu kaznenog postupovnog prava (ZKP/08), a ne materijalnog kaznenog zakona (KZ/11) na koju upućuje konkretni žalbeni prigovor.

 

Stoga žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena, a preispitivanjem pobijane presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

 

7.              Isti prigovor optuženik podvodi i pod žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz čl. 469. t. 5. ZKP/08 (žalitelj se pogrešno poziva na čl. 469. st. 1. t. 5. ZKP/08), jer smatra da je prvostupanjski sud na taj način kod odluke o kaznenoj sankciji prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Međutim, takav stav je neprihvatljiv i to poradi toga što je primjena odredbe čl. 190. st. 9. KZ/11 fakultativne prirode – počinitelja kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. – 4. i 6. KZ/11 koji je dobrovoljno bitno pridonio otkrivanju djela iz naznačenih zakonskih odredbi sud može osloboditi kazne. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je utvrdio i izvršio izbor osnova za donošenje odluke o kaznenopravnoj sankciji i iste je supsumirao pod određenu zakonsku normu, čime se u sklopu svojih fakultativnih ovlaštenja odredio glede pitanja primjene zakona u ovom segmentu odlučivanja, tj. ispunjavaju li utvrđene osnove potrebne pretpostavke za primjenu pojedinog zakonskog propisa koji predviđa izricanje određene odluke o kaznenoj sankciji, pri čemu očito nije našao mjesta za primjenu čl. 190. st. 9. ili čl. 48. KZ/11 (ublažavanje kazne).

 

7.1.              Točno je da je optuženik od inkriminirane tri radnje bitno pridonio otkrivanju dviju radnji (predaju nepoznatoj osobi u Z. 5000 g opojne droge marihuane namijenjene daljnjoj prodaji i predaju 1000 g opojne droge marihuane namijenjene daljnjoj prodaji muškarcu po imenu A.). Međutim, imajući u vidu da je do otkrivanja tih djela došlo nakon što su policijski službenici zatekli optuženika u posjedovanju 1.931,7 g opojne droge marihuane i da se radilo o izraženijoj količini spomenute opojne droge, ocjena je ovoga žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispravno postupio kada u predmetnom slučaju nije posegnuo za primjenom odredbe čl. 190. st. 9. KZ/11 (oslobođenje od kazne) ili čl. 48. KZ/11 (ublažavanje kazne).

 

8.              Međutim, ispitujući u povodu uloženih žalbi prvostupanjsku presudu u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08, ovaj je drugostupanjski sud našao da je sud prvog stupnja ipak na štetu optuženika počinio povredu kaznenog zakona i to onu iz čl. 469. t. 4. ZKP/08, na koju u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

 

8.1.              Riječ je o tome da je u odnosu na inkriminacije opisane u točkama I 1. i 2. izreke osporene presude prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 52. st. 1. KZ/11 koja glasi: „Produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.“ Iz činjeničnih opisa djela naznačenih u naprijed spomenutim točkama izreke pobijane presude proizlazi da je optuženi E. Š. ista počinio 6. i 7. rujna 2021. i da ih je počinio u bitnome na istovjetan način (prijenos opojne droge marihuane namijenjene neovlaštenoj prodaji). Istina, radnje su počinjene u različitim mjestima (B., Z., vijadukt Z. D., M. L.), no priroda konkretnih inkriminacija je takva da je za njih karakteristično da se radnje obavljaju u različitim mjestima, jer ipak se radi o distribuciji opojne droge namijenjene nelegalnoj prodaji. Prema tome ovdje je riječ o istim djelima koja su vremenski povezana i čiji modus operandi je u bitnome identičan, a čak se radi i o istoj vrsti opojne droge (marihuana), pa sve ove odlučne poveznice govore u prilog zaključku da inkriminirani postupci optuženika uistinu čine jedinstvenu cjelinu u smislu čl. 52. st. 1. KZ/11 koji uređuje koncept produljenog kaznenog djela. Pored spomenutih objektivnih elemenata u konkretnom slučaju postoji i traženi subjektivni element, tj. tzv. produljeni dolus, odnosno produljena pojedinačna odluka optuženika da ponavlja istovjetne protupravne radnje.

 

8.2.              Na temelju razloga iznijetih u prethodnoj točki obrazloženja ovaj je sud drugog stupnja, postupajući u povodu uloženih žalbi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela na način preciziran u točki I alineja 1. izreke ove presude.

 

9.              Uslijed naprijed obrazložene odluke o preinačenju osporene presude po službenoj dužnosti u pogledu pravne oznake inkriminiranih djela, ovaj je žalbeni sud preinačio prvostupanjsku presudu i u odnosu na odluku o djelomičnoj uvjetnoj osudi, s time da pri tom nije uvažio žalbenu argumentaciju optuženika i državnog odvjetnika.

 

9.1.              Kao što je već rečeno optuženik je predložio da ga se u skladu s odredbom čl. 190. st. 9. KZ/11 oslobodi kazne ili da se primijeni institut ublažavanja kazne, pri čemu se poziva na dosadašnju neosuđivanost, mladu životnu dob (u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao je 24 godine života), zaposlenost i emotivnu vezu s mladom ženskom osobom s kojom namjerava sklopiti brak.

 

9.2.              S druge strane, ODO se poziva na jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra – zdravlja ljudi u vidu količine opojne droge marihuane koja je bila predmetom počinjenja kaznenog djela (ukupno oko 8 kg), zbog čega smatra da se izrečenom kaznenom sankcijom neće ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

10.              Premda protek vremena od počinjenja kaznenog djela do presuđenja nije takav da zaslužuje da ga se kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije cijeni olakotnom okolnošću, kako je to učinio prvostupanjski sud, jer u navedenom kontekstu je proteklo tek nešto više od godinu i pol dana, taj je sud na temelju valjanog i kritičkog vrednovanja ostalih utvrđenih olakotnih okolnosti (optuženikova neosuđivanost), jasno i okolnosno priznanje djela uz izraženo kajanje i žaljenje, te mlada životna dob), kao i one otegotne u vidu veće količine opojne droge marihuane, a što upućuje na visok stupanj upornosti, odlučnosti i kriminalne volje, pravilno postupio kada se odlučio za primjenu djelomične uvjetne osude, čime je ujedno na određeni način i honorirao optuženika za njegov bitan doprinos otkrivanju dviju inkriminiranih radnji koje su ranije precizirane u ovom obrazloženju, no kako je ovaj žalbeni sud kod pravne oznake djela u ovom slučaju primijenio institut produljenog kaznenog djela i time de facto blaži zakon, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio je pobijanu presudu i u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi na način izložen u točki I alineja 1. izreke ove presude, a sve u uvjerenju da je upravo takva kaznena sankcija u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, da je na tragu općeprihvaćenog načela individualizacije u kažnjavanju, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

 

11.              Postupajući također po službenoj dužnosti u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08 ovaj je drugostupanjski sud u povodu uloženih žalbi uočio da je sud prvog stupnja na štetu optuženika počinio još jednu povredu kaznenog zakona, ovaj puta iz čl. 469. t. 5. ZKP/08. Naime, taj je sud na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od optuženika oduzeo imovinsku korist u iznosu od 331,81 eur / 2.500,00 kn (točka VI izreke pobijane presude) koja, međutim, nije naznačena u činjeničnom opisu djela. Na taj način je ustvari sud prvog stupnja odlukom o oduzimanju imovinske koristi optuženiku na njegovu štetu prekoračio ovlast koju ima po zakonu, neovisno o tome što je optuženik u obrani potvrdio da je za jednu radnju iz optužbe dobio 2.500,00 kn, odnosno sada 331,81 eur. Prema odredbi čl. 560. st. 1. ZKP/08 oduzimanje imovinske koristi sud će izreći u osuđujućoj presudi odnosno presudi kojom utvrđuje da je okrivljenik počinio protupravnu radnju koja je predmet optužbe, no radi se o tome da konkretnom optužbom nije opisano da je optuženik inkriminiranim radnjama ostvario ikakvu imovinsku korist, što slijedom navedenog znači da mu prvostupanjski sud istu nije ni mogao oduzeti, budući da se presuda može odnositi samo na odlučne činjenice koje su predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (čl. 449. st. 1. ZKP/08).

 

Stoga je u i tom dijelu ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu na način preciziran u točki I alineja 2. izreke ove presude.

 

12.               Postupajući u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja je našao da se odluka o oduzimanju predmeta iz točke V izreke pobijane presude temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

 

13.              Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 donijeti odluku kao u točki I izreke ove presude, a na temelju čl. 482. ZKP/08 odluku kao u točki II dispozitiva ove presude.

 

U Varaždinu 30. kolovoza 2023.

 

 

   Predsjednik vijeća

  Igor Pavlic