UsI-2116/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tužene Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, zastupane po opunomoćenici KZ, diplomiranoj pravnici i zaposlenici (generalna punomoć pohranjena u uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-64/2012), radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenice tužene, 20. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tužene Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije KLASA: UP/II-410-06/24-0001/0095, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 1. kolovoza 2024. i Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije KLASA: UP/I-410-15/23-02/17, URBROJ: 2181-39-05-1-23-1 od 1. prosinca 2023. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 2. rujna 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-06/24-0001/0095, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 1. kolovoza 2024. i Općine [adresa], Upravnog odjela za proračun i financije KLASA: UP/I-410-15/23-02/17, URBROJ: 2181-39-05-1-23-1 od 1. prosinca 2023. zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Čini nespornim činjenicu da je vlasnik kuće u [adresa] na adresi [adresa]. No, istaknuo je da u toj kući pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu za cijelu godinu pa i nadziranu 2023 te da se zbog toga ona ne može tretirati kućom za odmor. Smatra da nije obveznik i plaćanja poreza na kuću za odmor, budući da je riječ o imovini kojom se obavlja djelatnost i koja mu služi za stjecanje dohotka na kojeg plaća porez. Tvrdi i da je takvo pravno stajalište potvrđeno u upravno-sudskoj praksi. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenja.

2. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije KLASA: UP/I-410-15/23-02/17, URBROJ: 2181-39-05-1-23-1 od 1. prosinca 2023., a kojim joj je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi u [adresa] korisne površine 159,75 m2, za 2023. u iznosu od 317,90 eura. Istaknula je i da je porezna obveza za 2023. nastala 1. prosinca 2023., da je 28. rujna 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima (NN, broj: 114/23.), kojim je dodan stavak 2. članka 25. ZLP-a, prema kojoj obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor te da se citirana odredbe ima primijeniti i na konkretan predmet. Smatra da nije riječ o ikakvom dvostrukom oporezivanju, budući da je riječ o dvije različite porezne obveze proizašlih iz različitih pravnih osnova. Istaknula je i da navod vezao za oslobođenje tužitelju obveze plaćanja poreza na kuću za odmor ranije godine nije bitno, jer u vrijeme rješavanja toga predmeta nije bila na snazi spomenuta zakonodavna promjena.

3. Na ročištu od 20. svibnja 2025. tužena je, po opunomoćenici, istaknula da je izraženo pravno stajalište o dvojbenom pravnom pitanju pravilno osobito ako se uzme u obzir da je konkretni porezni postupak pokrenut 1. prosinca 2023. Tužitelj, iako je bio nazočan ročištu, nije osporio tu tvrdnju tužene.

4. U dokaznom postupku čitani su: prigovor od 23. veljače 2024., rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo KLASA: UP/I-335-02/15-01/431, URBROJ: 2181-01-02/004-15-02 od 3. travnja 2015. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-15/23-02/17.

4.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

5. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donijete u postupku utvrđivanja tužitelju obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi u [adresa] anagrafske oznake [adresa], korisne površine 159,75 m2, za 2023. u iznosu od 317,90 eura, a koja joj je utvrđena na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. , 101/17., 114/22. i 114/23., u daljnjem tekstu: ZLP) i Odluke o porezima Općine Podstrana („Službeni glasnik", broj: 27/19. i 31/21.).

7. Nije sporno da je tužitelj vlasnik konkretne kuće te visina poreza. On nije osporio ni točnosti podataka o korisnoj površini navedene kuće koju on koristi i da ta površina iznosi 159,75 m2. Tužitelj nije osporio ni da konkretnu kuću koristi povremeno/sezonski.

7.1. Nije sporno niti da je tužitelju, (pravomoćnim) rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo KLASA: UP/I-335- 02/15-01/431, URBROJ: 2181-01-02/004-15-02 od 3. travnja 2015., odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u objektu u [adresa], a koja je predmet oporezivanja i porezom na kuću za odmor.

8. Međutim, pokazalo se spornim je li konkretna kuća može imati status kuće za odmor, s obzirom na to da je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za cijelu godinu. On smatra da je riječ o imovini kojom se obavlja djelatnost i koja mu služi za stjecanje dohotka na kojeg plaća porez na dohodak.

8.1. Može se zaključiti da u konkretnom predmetu nisu sporne ključne činjenice, već samo primjena materijalnog prava.

9. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

9.1. Člankom 25. ZLP-a stavkom 1. je propisano da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

9.2. Obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor (članak 25. stavak 2. ZLP-a).

10. Ponajprije, sud smatra da se citirana odredbe članka 25. stavka 2. ZLP-a, koja je inkorporirana u ZLP člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 114/23., stupio na snagu 5. listopada 2023., u daljnjem tekstu: ZIDZLP) primjenjuje u svim postupcima utvrđivanja i naplate lokalnih poreza koji su započeti nakon stupanja na snagu ZIDZLP-a u skladu s prijelaznom odredbom članka 11. stavka 4 ZIDZLP-a. To znači da se svi postupci utvrđivanja poreza na kuću za odmor koji su započeti do 5. listopada 2023. provode po odredbama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16., 101/17. i 114/22.), što ne uključuje zakonodavne promjene učinjene ZIDZLP-om.

11. Tumačeći i iščitavajući citirane odredbe ZLP-a, po pravnom stajalištu suda, obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utemeljena je na korištenju objekta. Smisao (cilj) tih odredbi je da se oporezuju imovina koja se koristi povremeno/sezonski. Obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utvrđuje se ako se dokaže da se nekretnina koristi povremeno/sezonski.

12. Sud smatra i da je smisao ugradnje citiranog stavka 2. u članak 25. ZLP-a zakonodavnim promjenama iz 2023. da se oporezuje i imovina koja služi za stjecanje dohotka od pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i koja se oporezuje posebnim porezom (porezom na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja-porez iz obavljanja ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu). Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz (Obrazloženja) Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima KLASA: 022-02/23-01/53 URBROJ: 65-23-8 od 8. rujna 2023. (u daljnjem tekstu: Konačni prijedlog ZIDZLP). Naime, zakonodavac je, uz članak 7. ZIDZLP-a, u Konačnom prijedlogu ZIDZLP-a, istaknuo: Predlaže se propisati da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor što znači da ona vlasnika kuće za odmor ne oslobađa plaćanja poreza na kuće za odmor. Porez na kuće za odmor i porez na dohodak u paušalnom iznosu po osnovi djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova dva su različita poreza koji se utvrđuju s dvije različite osnove odnosno na temelju dva različita zakona. Porez na kuće za odmor utvrđuje se s osnove vlasništva kuće za odmor, a porez na dohodak u paušalnom iznosu s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja.

12.1. Stoga pravna ocjena tužitelja da je u konkretnom predmetu riječ, u biti, o nezakonitom tzv. dvostrukom oporezivanu nema logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu koji je bio na snazi u trenutku pokretanja konkretnog poreznog postupka (na1. prosinca 2023. – tu činjenicu tužitelj nije osporio), budući da je riječ o dvije različite porezne obveze koje proizlaze iz različitih pravnih osnova oporezivanja.

12.2. U tom kontekstu valja istaknuti i da nije riječ o neujednačenom postupanju javnopravnog tijela ili o postupanju koje je suprotno ustaljenoj upravno-sudskoj praksi. Naime, sudska praksa na kojoj je tužitelj utemeljio svoje pravno stajalište nije primjenjiva u konkretnom predmetu, jer se ne odnosi na razdoblje primjene članka 7. ZIDZLP-a, odnosno članka 25. stavka 2. ZLP-a.

13. Valja skrenuti pozornost tužitelju i da je porez na kuću za odmor propisan ZLP-om kao godišnji porez. To znači da su za nastanak i opstanak toga poreza bitne samo činjenice i okolnosti koje su postojale u godini za koju se on utvrđuje.

14. U izloženom je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, nakon što je utvrdilo pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, utvrdilo tužitelju porez na kuću za odmor za 2023., a osporena rješenja sadrže sve razloge o bitnim činjenicama, razloge koji su bili ključni pri ocjeni dokaza i razloge vezano za ocjenu navoda stranke koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka.

15. Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 20. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6. i članak 127. ZUS-a ZUS-a).

DNA:

- tužitelju OZ iz [adresa], otok Šolta,

- tuženoj Splitsko – dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za financije, Split, Domovinskog rata 23, a spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-410-15/23- 02/17 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.