REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj Pn-70/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužitelja TK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić odvjetnik u [adresa] protiv tuženika NK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 5. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. lipnja 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.500,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počevši od 27. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 50,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 20. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 50,00 EUR-a počevši od 27. listopada 2023. do 19. lipnja 2025. kao neosnovanim.

IV Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.163,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od ove presude do isplate do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena na iznos od 3.450,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 6.4.2023. godine, u mjestu [adresa]. obavljao poslove komunalnog službenika Zelinske komunalije d.o.o. te da je iz dvorišta kbr. 15. istrčao pas vlasnika NK, tuženika i ugrizao ga. U ovoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koju prilaže uz tužbu a koje su dovele do povrede prava osobnosti tužitelja, tj. njegovog prava na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 6.000,00 EUR-a i to s osnove pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjenje opće životne i radne sposobnosti, naruženosti, naknade za tuđu pomoć i njegu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, međutim u cijelosti osporava odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti na strani tužitelja za nastanak štetnog događaja, a sve kako je upravo tužitelj isprovocirao napad psa i nastanak štetnog događaja. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj naznačio u ovoj tužbi jer smatra da su tužiteljeve ozljede minornog karaktera te je jasno da tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti na ime tjelesnog i duševnog zdravlja. Tvrdi da se predmetna nezgoda nije dogodila tako da je tuženikov pas istrčao iz dvorišta kbr. 15. nego je upravo tužitelj u svojstvu komunalnog službenika pristupio psu u dvorištu te ga provocirao.

U odnosu na zadobivene ozljede tuženik, navodi kako je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako se radi o manjoj površinskoj ozljedi koja je zbrinuta i sanirana istoga dana te tužitelju nije ordinirana daljnje konzervativno liječenje Tuženik u cijelosti osporava da bi dostavljena izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad bio u uzročno posljedičnoj svezi sa predmetnim štetnim događajem. Ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj u predmetnoj nezgodi pretrpio neznatnu povredu prava osobnosti, pa se osporava i sama pravna osnova (pravo tužitelja na naknadu neimovinske i imovinske štete) sukladno čl. 19.st.2 te čl. 1046 ZOO-a. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 7. ožujka 2025. tako da sada potražuje isplatu iznosa od 2.550,00 EUR- a (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.000,00 Eura, za pretrpljeni strah iznos od 800,00 EUR-a, za naruženost iznos od 700,00 EUR-a i za tuđu pomoć i njegu iznos od 50,00 EUR-a) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do konačne isplate, sve uz naknadu troškova postupka sa pripadajućim zakonskim kamatama.

4. Sud napominje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 7. ožujka 2025. predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Tuženik je u podnesku od 21. ožujka 2025. naveo da se ne protivi smanjenju tužbenog zahtjeva za iznos od 3.450,00 EUR-a a što predstavlja razliku između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva i uređenog tužbenog zahtjeva. Stoga je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva odlučio prema članku 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23 dalje skraćeno: ZPP), o čemu je odlučeno pod točkom V izreke.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid te pročitao potvrdu MUP-a, Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, od 20. travnja 2023. (list 4-6)., izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za tužitelja (list 7 i 8) medicinsku dokumenataciju (list 9- 11), fotografije rane (list 12 i 13), zdravstveni karton tužitelja (list 37-48), dokumentacijski list pregleda u ambulanti (list 54) povijest bolesti Opće bolnice Varaždin (list 55), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrić, dr. med. kirurg i traumatolog (list 56-58 i 63), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZK i svjedoka FK (26-27) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja pri čemu je tužitelj pokazao sudu zaostalu ranu koja je opisana na (list 29 spisa) i tuženoga kao stranaka u ovom predmetu (list 29-30)

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju tužitelj tvrdi da je pretrpio uslijed ugriza psa u vlasništvu tuženika zbog čega mu je nastala neimovinska i imovinska šteta.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija slijedom čega sud na navedene okolnosti nije provodio dokaze.

8. Među strankama su sporni odgovornost za predmetni štetni događaj, osnova i visina utuženog potraživanja. Tuženik je osporio i način po tužitelju opisanog nastanka predmetne nezgode.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. i II izreke.

10. Radi utvrđenja načina nastanka štetnog događaja, odgovornosti i visine nastale štete, sud je pročitao potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 20. travnja 2023. saslušao je svjedoka ZK koji je radio s tužiteljem kao vozač kamiona na poslovima skupljanja mješovitog otpada prilikom nastanka štetnog događaja (a sa kojim je prema naprijed navedenoj potvrdi MUP-a i policijski službenik obavio obavijesni razgovor radi utvrđenja o načinu nastanka štetnog događaja) i svjedoka SK susjeda tuženoga te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženoga.

11. Iz potvrde MUP-a proizlazi da je MUP primio prijavu da je dana 6. travnja 2023. oko 8. i 45 u mjestu Đurđovec kbr 15 došlo do događaja u kojem je ovdje tužitelja djelatnika Zelinskim komunalija prilikom skupljanja i odvoza smeća na cesti za desnu nogu ugrizao pas koji je na cestu istrčao iz dvorišta kućnog broja 15 te da je tužitelj zatražio hitnu medicinsku pomoć u Zelini, kao i da se vlasnik psa ovdje tuženi javio Zelinskim komunalijama te potvrdio da je pas njegovo vlasništvo te se ispričao za navedeni događaj. U potvrdi se navodi da je policijski službenik od dežurnog liječnika Hitne medicinske pomoći u Zelini dobio obavijest da je tužitelja uputio na hitni prijem u Opću bolnicu Varaždin te da je policijski službenik dolaskom na mjesto događaja u Đurđovec kbr. 15 zatekao tragove tužiteljeve krvi te da je na temelju prikupljenih obavijesti i obavijesnih razgovora utvrđeno da su djelatnici Zelinskih komunalija 6. travnja 2023. oko 8 i 45 u mjestu [adresa] skupljali miješani otpad, te da su tom prilikom iz nezatvorenog dvorišta kbr. 15, [adresa] na ulicu (asfaltnu cestu) istrčala dva psa koja nisu bila pod nadzorom vlasnika, da je tužitelj tada dizao kante s otpadom koje je stavljao na podizač kamiona na stražnjem dijelu vozila, da je pri stavljanju kante lijevom nogom stao na papučicu, a tada ga je za desnu nogu ugrizao pas vrste T, srednjeg rasta, imena N koji se nakon ugriza tužitelja zajedno sa drugim psom vrste mješanac, crne boje imena Z udaljio u nepoznatom smjeru. Policijski službenik je tom prilikom izvršio i uvidu putovnicu za životinje te je utvrdio da je za psa vrste Tornjak cijepljenje protiv bjesnoće isteklo 3. ožujka 2023. Jednako tako uvidom u putovnicu i za drugog psa imena Z policijski službenik je utvrdio da je i za tog psa isteklo cijepljenje protiv bjesnoće, a što je potvrđeno i na temelju kontakta s Veterinarskom stanicom Sveti Ivan Zelina. U potvrdi MUPa od 20. travnja 2023. navedeno je i da je o događaju obaviješten Državni inspektorat radi daljnjeg postupanja zbog povrede odredbi iz Naredbe o zaštiti životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u 2023., te Grad Sveti Ivan Zelina nadležni odjel zbog počinjenja prekršaja vlasnika psa, ovdje tuženoga, propisan Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih lljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama (Zelinske novine grada Sveti Ivan Zelina br. 4/18).

12. Svjedok MK, je u svom iskazu naveo da je tog dana sa tužiteljem radio na poslovima skupljanja mješovitog komunalnog otpada, da je on vozio kamion te da je s kamionom došao u rikverc do zadnje kuće u kojoj skupljaju otpad da su podigli jednu kantu i krenuli do kuće tuženoga, a da su već tad psi izletjeli iz dvorišta, a kad su digli još jednu kantu da je tad pas ugrizao tužitelja, da je dvorište tuženoga bilo otvoreno, a da su se kante za smeće nalazile ispred dvorišta, da je čuo krikove tužitelja kad ga je pas ugrizao, a prije toga i lavež pasa te je naveo da je tad došla susjeda koja je otjerala psa koji je ugrizao tužitelja, da su u vrijeme događaja bile prisutne samo dvije starije žene te da nije bilo nikakve muške osobe.

13. Svjedoka BK je u svom iskazu naveo da je u vrijeme štetnog događaj vozio mamu na terapije te da ga je majka opomenula da nije iznio kantu za smeće na cestu. Naveo je da nije vidio kada je pas ugrizao tužitelja, da nije bio prisutan kada je policijski službenik prikupljao obavijesti i obavljao obavijesne razgovore, te da nije vidio je li tužitelj provocirao psa kao i da pas tuženoga ranije nije nikoga ugrizao te da pas inače spava sa ovcama. Na poseban upit punomoćnika tužitelja pojasnio je da je vidio tužitelja da uzima kantu i stavlja je na auto ali da ugriz psa nije vidio.

14. Tužitelj u svom iskazu (u dijelu koji se odnosi na način nastanka štetnog događaja) navodi da ga je pas ugrizao kad je stavljao kantu na kamion da nije ulazio u dvorište tuženoga jer se kante sa komunalnim otpadom koje treba pokupiti nalaze izvan dvorišta, a ako nisu izvan dvorišta onda ne ulaze u dvorište i ne kupe ih. Iskazao je da nije uspostavljao kontakt niti provocirao psa te da na ulazu u dvorište tuženoga postoji klizna lesa (klizna ograda) koja je tada bila širom otvorena te da nije primijetio nalazi li se na ogradi upozorenje oštar pas jer se kante koje treba pokupiti nalaze ispred ograde. Naveo je da je majka tuženika metlom otjerala psa koji ga je ugrizao, da u bolnici nije bio alkotestiran te da alkohol ni ne konzumira, a do nesreće je došlo sat i pol nakon početka radnog vremena. U svom iskazu tužitelj je naveo i da mu je pomoć i njegu za vrijeme bolovanja pružala supruga kao i da nije primijetio postoji li na ogradi natpis „oštar pas“ jer se kante koje trebaju pokupiti nalaze ispred ograde u dvorište.

15. Tuženi u svom iskazu navodi da je u vrijeme štetnog događaja bio u bolnici na pregledu. Psa koji je ugrizao tužitelja opisuje kao radnog psa koji čuva ovce te navodi da se takvi psi ne vežu, da je ograda dvorišta ostala otvorena jer je prije šest sati ujutro otišao na pregled u Zagreb, da je u vrijeme događaja bila prisutna njegova majka, a njega je o događaju obavijestila policija.

16. U odnosu na ocjenu navedenih dokaza sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ZK jer je isti iskazivao životno i logično a iskaz je u suglasju s navodima sadržanim u Potvrdi MUP-a od 20. travnja 2023.( o načinu nastanka štetnog događaja). Iskaz svjedoka ZK je u suglasju i sa iskazima tužitelja i tuženoga o tome da je dvorište tuženoga u vrijeme štetnog događaja bilo otvoreno kao i sa iskazom tužitelja da su se kante za smeće nalazile ispred dvorišta kao i o dinamici nastanka štetnog događaja koja proizlazi i iz naprijed navedene potvrde MUP-a. U odnosu na prigovor tuženika na dio iskaza tog svjedoka o tome u koju nogu je pas tuženika ugrizao tužitelja ovaj sud navodi da je sam svjedok naveo da misli da je pas ugrizao tužitelja u lijevu nogu, dakle nije izričito tvrdio da se sjeća da se radi o lijevoj nozi. No kad se ima na umu da je svjedok nastanak štetnog događaja gledao u retrovizoru te da je između štetnog događaja i davanja iskaza svjedoka prošlo duže vremensko razdoblje, a da su u medicinskoj dokumentaciji nesporno verificirane tužiteljeve ozljede nastale zbog ugriza psa desne noge, a u što se sud osobnim opažanjem uvjerio i na ročištu 9. svibnja 2024. te da u ovom predmetu nije bilo sporno da je svjedok bio prisutan u vrijeme nastanka štetnog događaja ovaj sud smatra da nema mjesta utvrđenju da je iskaz svjedoka u tom dijelu neistiniti.

17. Iz iskaza svjedoka EK proizlazi da nije vidio nastanak štetnog događaja ni je li se tužitelj možebitno obraćao ili provocirao psa pa u tom dijelu taj svjedok nema saznanja o kojima bi i mogao svjedočiti.

No ovaj sud prihvaća iskaz tog svjedoka u dijelu u kojem iskazuje da je vidio tužitelja kad je stavljao kantu otraga na kamion jer takvu dinamiku prije nastanka štetnog događaja (ugriza psa) opisuju i svjedok ZK i tužitelj osobno, a navedena je i u potvrdi MUP-a od 20. travnja 2023. Sud prihvaća i dio iskaza tog svjedoka u kojem navodi da ga je majka upozorila da nije iznio kantu u kojoj je otpad na cestu. Naime, taj dio iskaza suglasan je i sa iskazom svjedoka ZK i iskazom tužitelja koji su iskazali da se kante sa komunalnim otpadom trebaju nalaziti na cesti ispred dvorišta kako bi ih pokupili, a u slučaju da se nalaze u dvorištu da ne ulaze u privatna dvorišta po te kante pa je stoga logično da ga je majka upozorila da to nije učinio. Navedeno, suprotno navodu tuženoga, govori u prilog zaključku (a i istinitosti iskaza tužitelja i svjedoka ZK, a koji potkrepljuje svojim iskazom i svjedok BK) da se kanta tuženoga sa komunalnim otpadom u vrijeme nastanka štetnog događaja nalazila ispred dvorišta tuženoga.

18. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja u kojem je opisao nastanak štetnog događaja ocjenjujući ga životnim i logičnim te suglasnim i sa drugim dokazima iz spisa a poglavito s potvrdom MUP-a te iskazom svjedoka ZK. Osim toga iskaz tužitelja nije u suprotnosti već u suglasju i sa iskazom tuženoga o tome da ograda (klizna lesa) tuženikovog dvorišta nije bila zatvorena već širom otvorena te da pas T koji je ugrizao tužitelja nije bio vezan. Sud prihvaća iskaz tužitelja i u preostalom dijelu ocjenjujući da je iskazivao uvjerljivo, životno logično.

19. Sud prihvaća u cijelosti i iskaz tuženoga ocjenjujući ga istinitim te u suglasju s ostalim dokazima u spisu. Tuženik je psa koji je ugrizao tužitelja opisao kao radnog psa koji čuva ovce i imanje od 3 hektara te da se radi o psima koji se ne vežu. Sud prihvaća iskaz tuženika da tog psa ne veže jer vezan pas ne bi mogao obavljati zadaću čuvanja ovaca i velikog imanja koju mu je namijenio tuženi.

No kako se radi o velikom i snažnom psu koji nesporno nije bio vezan a prema priznanju samog tuženoga ograda dvorišta u kojem se nalazi pas je prijepornog dana ostala otvorena pa je prema tame sam tuženi kao vlasnik psa propustio osigurati sigurnost i samog psa ali i drugih ljudi.

20. Iz ovako utvrđenih činjenica dovodeći u vezu relevantne dijelove iskaza stranaka i svjedoka sud je utvrdio da je pas tuženika predmetne zgode neosporno tužitelju nanio ozljedu ugrizom u području desne potkoljenice. Iz naprijed navedenih dokaza te nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke (što će kasnije biti obrazloženo) proizlazi i uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i štete nastale tužitelju, a koju tuženik tijekom postupka nije osporavao već je osporavao odgovornost za štetni događaj.

21. Prema članku 1045. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., i 29/18. dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1063. ZOO je propisano da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle tuženik u okolnostima ovog slučaja odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti jer je šteta tužitelju nanesena od strane psa koji se prema dosad formiranoj sudskoj praksi i pravnoj teoriji nedvojbeno smatra opasnom stvari.

Odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Odredbom članka 1067. ZOO propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu koja potječe od opasne stvari, a koje sud u činjeničnim okolnostima ovog slučaja nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka nije našao.

22. U okolnostima ovog slučaja tuženik odgovara na temelju čl. 1064. ZOO-a, a iz okolnosti ovog slučaja proizlazi da je tuženik postupao i suprotno Odluci o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (Zelinske novine, grada Sveti Ivan Zelina broj 4/18) jer dvorišnu ogradu prijepornog dana nije držao zatvorenu pa stoga nije onemogućio izlazak izvan ograde i bijeg psa te što se radilo o psu kojem je isteklo cijepljenje protiv bjesnoće pa dakle psu nije pružio odgovarajuću veterinarsku zaštitu. Okolnost koja se navodi u Potvrdi MUP-a od 20. travnja 2023. da se pas tuženika koji je ugrizao tužitelja nakon toga s drugim tužiteljevim psom uputio u nepoznatom pravcu dodatno govori u prilog činjenici da je tuženik propustio osigurati sigurnost i psa i drugih ljudi te poduzeti dužne radnje za sprječavanje bijega svoga psa.

23. S druge pak strane iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj poduzeo bilo kakvu radnju kojom bi isprovocirao psa tuženika, a niti se radnja tužitelja dizanja i stavljanja na podest kamiona kante sa komunalnim otpadom može okarakterizirati nasrtljivom ili napadačkom radnjom prema psu tuženoga pa tuženik svoje tvrdnje o krivnji tužitelja za nastanak štetnog događaja nije uspio dokazati. Naime, radnja skupljanja kanti komunalnog otpada koje se nalaze ispred kuće tuženika i stavljanje iste na podese kamiona je uobičajena radnja koja se ne može okarakterizirati ni kao djelomičan doprinos tužitelja nastanku štete. Tuženik je dužan držati psa koji se smatra opasnom stvari pod kontrolom tako da je u mogućnosti kontrolirati ponašanje i reakcije psa. Stoga je time što je tuženik ostavio otvorenu ogradu dvorišta (iskaz tuženoga list 30) u kojem se nalazi pas (koji se ne nalazi na lancu ili u dodatno ograđenom prostoru) čime je omogućen nesmetan izlazak psu na cestu tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja a da tužitelj svojim ponašanjem nije ni doprinio nastanku i visini predmetne štete. Okolnost koju navodi tuženik da na ogradi pri ulazu u dvorište ima natpis „oštar pas“ ili slično u činjeničnim okolnostima ovog slučaja ne može dovesti do isključenja odgovornosti tužitelja jer tužitelj kante s otpadom nije skupljao u dvorištu tužitelja već na cesti dok je ograda dvorišta tužitelja neosporno bila otvorena a pas nije bio vezan niti pod nadzorom vlasnika.

24. Iz spisu priležeće medicinske dokumenatacije pa tako i medicinske dokumentacije Opće bolnice Varaždin ne proizlazi da je tužitelj pri prijemu bio u alkoholiziranom stanju niti da je pri prijemu u bolnicu zbog sumnje u takvo stanje alkotestiran, dok je tužitelj iskazao da prilikom prijema u bolnicu u Varaždinu nije bio alkotestiran te da ni ne pije alkohol (o pijenju alkohola nema nikakvog traga ni u medicinskom kartonu tužitelja). Zbog tih razloga te zbog toga što iz provedenih dokaza suglasno proizlazi da tužitelj nije provocirao psa sud nije smatrao potrebnim još i dodatno od Opće bolnice Varaždin tražiti podatak o alkotestiranju tužitelja pa taj dokazni prijedlog tuženika nije proveden.

Sud nije proveo ni dokaz provođenjem vještačenja radi utvrđenja je li bolovanje tužitelja uzrokovano štetnim događajem iz razloga što tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom nije ni potraživao izgubljenu zaradu te iz razloga što već iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zvonimira Lovrić, a koji tuženi nije osporavao, jasno proizlazi da je liječenje tužitelja zbog ugrizne rane psa trajalo od 6. travnja 2023. do 28. lipnja 2023.

25. Sud je radi utvrđenja zadobivenih ozljeda i utvrđenja visine nastale štete proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću dr. med, kirurg i traumatologu.

26. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 5. prosinca 2024. sačinjenom na temelju analize medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica štetnog događaja što govori u prilog uzročno posljedičnoj vezi kao što je naprijed pojašnjeno, da je ugrizna rana od psa liječena konzervativno te da se u tome tužitelj držao preporuka liječnika kao i da ne postoji ranije stanje narušenog zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj tužiteljevih oštećenja. Prema mišljenju vještaka liječenje tužitelja završeno je koncem lipnja 2023. (štetni događaj 6. travnja 2023.). Vještak navodi da je tužitelj nakon pregleda liječnika OB Varaždin kom prilikom je učinjena toaleta rana otpušten na kućno liječenje s preporukom mirovanja, provjere cijepljenja i daljnjih kontrola, dok iz daljnje medicinske dokumentacije kontrole obiteljskog liječnika od 6. travnja 2023. do 28. lipnja 2023. proizlazi da je tužitelj u tom razdoblju dolazio kod obiteljske liječnice radi previjanja i cijepljenja te je rana zacjeljivala bez šivanja što je pravilni postupak kod ugriznih rana. Vještak je naveo i da se pri učinjenom osobnom pregledu tužitelj žalio na povremena zatezanja i bolove u predjelu ozljede a ranu opisuje kao konglomerat nepravilnih ožiljaka dijelom ispod razine kože promjenjive pigmentacije.

Iz mišljenja sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da kod tužitelja nije došlo do trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti te da se povrede prava osobnosti ogledaju u

pretrpljenom strahu (primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja intenzivan), sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta kroz tri dana, manjeg intenziteta pet dana, a kasni strah (nelagoda i bojazan za vrijeme liječenja i ishod liječenja) oko osamnaest dana

u fizičkim bolovima jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta oko osam dana te manjeg intenziteta oko četrdeset pet dana

naruženosti koja je manjeg stupnja (fotografija list 58)

te potrebom za tuđom pomoći i njegom koju je tužitelj trebao kroz jedan sat dnevno kroz četrnaest dana

27. Stranke nisu stavljale prigovore i primjedbe na izrađeni nalaz i mišljenje gore navedenog vještaka, a na ročištu 5. svibnja 2025. suglasno su navele da u ovom predmetu nije potrebno da vještak usmeno na raspravi iznese svoj nalaz i mišljenje.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc Zvonimira Lovrića, kirurga i traumatologa, ocjenjujući da je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužiteljice, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo, dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

29. Naime, vještak je detaljno opisao tijek liječenja i ozljedu koju je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu iste u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja te je na temelju nedvojbeno utvrđene ozljede dao ocjenu fizičkih bolova i straha, duševnih boli zbog zaostalog naruženja te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo, uz napomenu kako stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje.

30. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

31. Utvrđena težina povreda u činjeničnim okolnostima ovog slučaja prema pravnom shvaćanju suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu članka 1100. st. 1. ZOO-a.

32. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

33. Sud je raspravio i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i tužbenom zahatjevu: fizičke bolove, strah, te duševne boli zbog zaostalog naruženja budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti, koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

34. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

35. Tužitelj je nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, te je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a za predmetni štetni događaj odgovoran je tuženik kao vlasnik psa koji je ugrizao tužitelja. Tužitelj je zadobio ozljedu koja je zahtijevala mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivene ozljede i pretrpljenog straha kao i zaostalog naruženja.

36. Sud je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj trpio fizičke bolove trajanja i intenziteta opisanog u mišljenju vještaka i to bol jakog intenziteta 1dan,, srednjeg oko 8 dana, manjeg još oko 45 dana te da je tužitelj liječen prema pravilima medicinske struke u slučaju ugriza psa što podrazumijeva cijepljenje i korištenje antibiotika (i što je vidljivo iz priležećeg zdravstvenog kartona, list 47, Klavocin, cijepljenje, tatanus) kao i da je u razdoblju od 6. travnja 2023. do 28. lipnja 2023. kod svog liječnika obavljao kontrole i išao na previjanje ugrizne rane te da se tužitelj prema nalazu vještaka u cijelosti držao preporuka liječnika.

U odnosu na pretrpljeni strah koji je utvrđen u trajanju i intenzitetu po vještaku sud je imao na umu trajanje primarnog intenzivnog straha, sekundarnog straha te kasnog straha u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja i za ishod liječenja kao i da je psu tuženoga cijepljenje protiv bjesnoće isteklo prije no što je ugrizao tuženoga što je svakako dovelo do dodatne i pojačane zabrinutosti i straha kod tužitelja U odnosu na naruženost sud je imao na umu da se radi o naruženosti manjeg stupnja koja je uočljiva i trećim osobama ali samo nekad kada se nosi odjeća koja ne pokriva potkoljenicu a što bi bili ljetni ili proljetni mjeseci te u ostalim mjesecima pri obavljaju sportsko-rekreativne aktivnosti. Sud je kod procjene naruženosti u vidu imao i životnu dob tužitelja (1984. godište) te okolnost da će po prirodnom tijeku stvari osjećati određenu nelagodu pred drugim ljudima u okviru aktivnosti kada ne nosi odjeću koja pokriva potkoljenicu zbog mogućih znatiželjnih pogleda i upita. Naruženost u vidu ožiljka vidljiva je na slici (list 58), a i sud je opisao ožiljak na tužiteljevoj desnoj nozi koji se prema osobnom opažanju suda (list 29) nalazi s obje strane mišića s unutarnje strane cca 6-7 cm, a sa vanjske strane je nešto manji.

37. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah i zaostalo naruženje, prema utvrđenju vještaka dr. Zvonimira Lovrića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio, potom dob tužitelja (rođen 1984.) popratne neugodnosti koje je imao vezano uz štetni događaj, kao i trajanje liječenja (prema navodima vještaka od 6.4.2023. do 28.6.2023.) tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u iznosu od 2.500,00 Eura odnosno u iznosu koji je tužitelj zatražio nakon provođenja sudskog medicinskog vještačenja kada je smanjio tužbeni zahtjev jer sud taj iznos ocjenjuje primjerenim (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 800,00 eura te za duševne boli zbog zaostalog naruženja iznos od 700,00 eura).

38. Sud ocjenjuje da sve naprijed detaljno obrazložene okolnosti opravdavaju dosudu pravične novčane naknade na temelju članka 1100 stavka 1. i 2. ZOO-a a uz primjenu u sudskoj praksi općeprihvaćenih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete (druga sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020) opravdavaju i ovdje dosuđeni iznos pravične novčane naknade.

39. Člankom 1095. st. 1. ZOO-a, propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 50,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i to prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj je iskazao da mu je pomoć i njegu pružala supruga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

40. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu mjesto pružanja pomoći i njege i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 3,57 eura.

41. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 14 sati, a koju pomoć mu je pružala supruga, te se ista prema iskazu tužitelja sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, vožnje na kontrole i previjanja rane, dok je cijenu sata u visini od 3,57 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 50,00 eura.

42. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 2.550,00 eura, a sud je ovom odlukom dosudio tužitelju upravo taj iznos jer je visinu tužbenog zahtjeva ocijenio u cijelosti primjerenom i pravilno postavljenom (na ime neimovinske štete iznos od 2.500,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 50,00 eura), odlučeno je kao u točci I. i II izreke.

43. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 1064. ZOO-a odlučiti kao pod toč. I. i II izreke.

44. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadom zateznih kamata na glavnicu, sud je na temelju članka 1103. ZOO-a priznao tužitelju kamate na dosuđenu glavnicu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe pa kako je tužitelj navedene kamate i zatražio od podnošenja tužbe to je sud zahtjevu udovoljio.

U odnosu na zatezne kamate na imovinsku štetu sud je iste dosudio od presuđenja jer je u vrijeme presuđenja sud utvrdio pripadajuću visinu štete uz primjenu članka 223. stavka 1. ZPP-a.

Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom u odnosu na zakonske zatezne kamate na glavnicu imovinske štete od 50,00 EUR-a, počevši od 27. listopada 2023. do 19. lipnja 2025.

45. Dakle tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, kao i 100% u pogledu visine konačno postavljenog tužbenog zahtjeva jer se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje sukladno članku 154. stavak 2. ZPP prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

46. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.550,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO- a.

47. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.888,96 eura i to na ime sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. od 28.10.2023. te podneska od 7.3.2025, potom za pristup na pripremno ročište dana 21. 2.2024. i rasprave 14.03.2024., 9.5.2024., 5.5.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,23 eura i na presudu u iznosu od 35,73 eura sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21).

48. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi iznad iznosa naprijed navedenog jer je tužitelj iznos pristojbi naznačio u previsokom iznosu, a osim toga zbog obveze korištenja e sustava komunikacije bio je za tužbu odnosno u mogućnosti je za presudu platiti sudsku pristojbu uz umanjeni iznos uz umanjenje od 50% niti mu je priznat trošak sudskog vještačenja iznad iznosa od 300,00 Eura koliko je stvarno iznosio trošak sudskog medicinskog vještačenja-list 66 spisa (tužitelj potražuje u iznosu od 584,00 EUR-a).

49. Budući da je tužitelj djelomično dana 7.3.2025. i to za iznos od 3.450,00 povukao tužbu tuženikov trošak odmjeren je primjenom članka 158. ZPP-a.

50. Prema pravnom shvaćanju ovog suda u situaciji kada je tužitelj djelomično povukao tužbu, nema mjesta primjeni odredbe čl.158. stavak 1. ZPP-a u punom opsegu te odredbe. To iz razloga što postupak nije završen povlačenjem tužbe, već se postupak nastavio voditi pa tuženik može imati pravo samo na naknadu određenog dijela troškova za radnje koje su poduzete do povlačenja tužbe.

Tuženik je u podnesku od 21.3.2025. naveo za koje radnje potražuje trošak zbog tuženikovog djelomičnog povlačenja tužbe. Sud je utvrdio da je do djelomičnog povlačenja tužbe 7.3.2025. tužitelj imao sljedeće radnje za koje potražuje trošak: sastav odgovora na tužbu, pristup na pripremno ročište dana 21. 2.2024. i rasprave 14.03.2024., 9.5.2024., te podnesak od 26.2.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, uz pripadajući PDV 25% što čini ukupan iznos troška od 1.250,00 EUR- a. No kako je tužitelj povukao tužbu i smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 3.450,00 EUR-a dok je za 2.550,00 EUR-a ustrajao s tužbom i tužbenim zahtjevom to tuženik do povlačenja tužbe može osnovano potraživati iznos troška koje je imao za obavljene radnje u visini od 58,00%. (58% od 1250,00 EUR-a)

51. Stoga je tuženiku trebalo dosuditi opravdani trošak u iznosu od 725,00 EURA- a.

52. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak nakon dana djelomičnog povlačenja tužbe jer za to nema zakonske podloge u smislu članka 158. stavak 1. ZPP-a, a osim toga tužitelj je u cijelosti uspio sa smanjenim tužbenim zahtjevom. Tuženiku nije priznat ni trošak zatražene pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 106,18 EUR-a jer ga tuženi nije ni platio, a pristojba na tu radnju u ovoj fazi postupka nije ni dospjela.

53. Sud je ukupno dosuđeni opravdani trošak tužitelja u iznosu od 1.888,96 EUR-a prebio sa ukupno dosuđenim opravdanim troškom tuženoga u iznosu od 725,00 EUR- a te naložio tuženiku da tužitelju plati nastalu razliku od 1163,96 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po naprijed navedenoj kamatnoj stopi o čemu je odlučeno pod točkom IV izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini, 20. lipnja 2025.

S u d a c

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu

-tuženiku putem punomoćnika

II/Kal 30 dana