UsI-1379/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grada Zadra (OIB: 09933651854), Zadar, Narodni trg 1, zastupanog po gradonačelniku JČ, a on po opunomoćenici NČ, diplomiranoj pravnici i zaposlenici, protiv tužene Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Zadar, Božidara Petranovića 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČČ iz [adresa], radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i zainteresirane osobe osobno te odsutnosti uredno pozvane tužene, 20. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tužene Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun KLASA: UP/II-410-07/23-01/69, URBROJ: 2198-12-03/1-23-2 od 27. studenoga 2023. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 29. prosinca 2023. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene KLASA: UP/II-410-07/23-01/69, URBROJ: 2198-12-03/1- 23-2 od 27. studenoga 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da je njime, po žalbi podnositelja, poreznog obveznika LČ, poništeno rješenje njegovoga upravnog odjela za financije KLASA: UP/I-410-15/22- 01/1038, URBROJ: 2198/01-10/2-22-1 od 23. svibnja 2022. Tvrdi da je tim prvostupanjskim rješenjem utvrđen ČČ porez na kuću za odmor u [adresa] na adresi [adresa], za 2022. u iznosu od 951,75 kuna. Tvrdi da iz službenog podatka HEP ODS-a d. o. o., Elektre Zagreb proizlazi da je ČČ korisnik električne mreže za objekt u [adresa]. Tvrdi i da, prema sadržaju e-izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a za česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica], evidentiran je trosobni stan na prvom katu u vlasništvu obitelji ČČ s uknjiženim pravom vlasništva na ime OČ za cijelo; da je uvidom u e-evidenciju MUP-a za prebivališta razvidno da je OČ prijavljena na adresi [adresa] od 30. listopada 2012., odnosno istoga dana kad i tužitelj ĐČ; da s obzirom na datume rođenja OČ (rođena **.**.1976.) ne može biti majka tužitelja (rođen je **.**.1973.) te da je ĐČ prijavio adresu prebivališta u [adresa] s danom 24. veljače 2021., a da je OČ i dalje prijavljena na spomenutoj adresi u [adresa]. Vezano za režijske troškove, istaknuo je da su spisu priloženi troškovi za cijelu 2021., iz čega je razvidna ne kontinuirana potrošnja vode i električne energije; da je iz toga razvidno da se stan u [adresa] koristi povremeno, a ne stalno; da je inzistiranje na režijskim troškovima za 2022. pogrešno i ne bitno u situaciji kada je rješenje izdano u svibnju 2022.; da porezni obveznik ne navodi ikakve nove činjenice u odnosu na korištenje stana u [adresa] u 2021.; da on nije niti priložio ikakve režijske troškove za prvih pet mjeseci u 2022. Istaknuo je i da je ĐČ samo formalno prijavio prebivalište u [adresa] na spomenutu adresu, dok je član njegove obitelji ostao s prijavljenim prebivalištem u [adresa]; da ĐČ radi i živi u [adresa], koristi mobitel njemačkog operatera i da on tamo ostvaruje težište životnih odnosa bez obzira na činjenicu da je u Njemačkoj podstanar. Ocijenio je da je tužena protivno zakonu usvojila žalbu i poništila prvostupanjsko porezno rješenje, s obzirom na to da ĐČ živi i radi u Njemačkoj, da on plaća režijske troškove za stan u [adresa] i da plaća a te troškove za stan u [adresa]. Smatra i nepotrebnim utvrđivati gdje živi obitelj ĐČ, ima li on djecu, gdje idu u školu i slične činjenice. Stoga je zatražio poništiti osporeno rješenje.
2. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom rješenju. Njime je, po žalbi, poništeno rješenje tužitelja KLASA: UP/I-410-15/22-01/1038, URBROJ: 2198/01-10/2-22-1 od 23. svibnja 2022., kojim je zainteresiranoj osobi FČ utvrđena obveza poreza na kuću za odmor u [adresa] na adresi [adresa] za 2022. Istaknula je da niti je prvostupanjsko upravno tijelo provelo ikakav ispitni postupak, niti je omogućilo poreznom obvezniku sudjelovanje u postupku, niti je razmotrilo okolnosti i činjenice koje je on istaknuo u zahtjevu od 30. studenoga 2021. kojim je zatražio oslobođenje od plaćanja poreza na kuću za odmor te da je koristilo podatke o potrošnji električne energije i vode te druge isprave i podatke koje se ne odnose na nadziranu 2022. Smatra da nije moguće koristi te podatke iz ranijih razdoblja za utvrđenje poreza na kuću za odmor za 2022. Da je tomu tako, tvrdi, razvidno je i iz činjenice da je pobijano rješenje donijeti u svibnju 2022. Istaknuo je i da je prvostupanjsko porezno tijelo pribavljalo podatke nakon donošenja rješenja u stadiju žalbenog postupka pokušavajući opravdati zakonitost utvrđenja poreza na kuću za odmor u 2022.
3. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba je istaknula da živi u stanu u [adresa] te da njegova adresa nije u [adresa], gdje mu žive roditelji i njegova supruga OČ koja je i vlasnica toga stana. Tvrdi i da je uz žalbu na utvrđenje poreza na kuću za odmor priložio dokumentaciju vezano za potrošnju električne energije i vodu i prijavu prebivališta u [adresa], a iz koje je razvidno da u prosjeku 9 mjeseci boravi u stanu u [adresa]. istaknuo je da i je zbog pandemije Covid 19 bio prisiljen zaposliti se u njemačkoj IT firmi, čiji poslovni mobitel koristim, ali da svakih pet-šest tjedana koristi priliku da boravi u [adresa] i da radi od kuće. Tvrdi i da je u Njemačkoj podstanar i da tamo plaća stanarinu, no da je njegova jedina nekretnina u [adresa] i da tamo boravi i da tu ima prijavljeno prebivalište. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U dokaznom postupku čitani su: dopis Elektre Zagreb od 6. travnja 2023., izvadak iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], izvod iz evidencije MUP-a, računi Elektra" d. o. o. za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. rujna 2021. (ukupno 6 računa), račun "Vodovod" d. o. o. za razdoblje od 2. prosinca 2020. do 6. listopada 2021. (ukupno 6 računa), žalba, preslika osobne iskaznice tužitelja ČČ i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-15/22-01/1038.
4.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tužena i zainteresirana osoba to nisu učinile do zaključenja rasprave.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke tužene koja je donijeta u postupku utvrđivanja zainteresiranoj osobi obveze plaćanja poreza na kuću za odmor u [adresa] na adresi [adresa] za 2022., a koja joj je utvrđena na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZLP) i Odluke o porezima Grada Zadra („Glasnik Grada Zadra“, broj: 02/11., 16/14. i 13/19., u daljnjem tekstu: Odluka).
7. Ponajprije, nije sporno da je sud rješenjem poslovni broj usI-3621/2023-2 od 16. siječnja 2024. odbacio tužbu kao nedopuštenu. Međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je, po žalbi tužitelja, rješenjem poslovni broj Usž-629/2024-2 od 16. svibnja 2024. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vratio na ponovno odlučivanje. Viši sud je zauzeo pravno shvaćanje da je tužitelj, kao jedinica lokalne samouprave u čijem je djelokrugu utvrđivanje poreza na kuću za odmor, ovlaštena na traženje upravno-sudske zaštite. Stoga se sud upustio u meritorno raspravljanje i ocjenu zakonitosti odluke tužene.
8. U meritornom smislu nije, u biti, sporno da prvostupanjsko porezno tijelo nije provelo ikakav ispitni postupak, da ono nije omogućilo poreznom obvezniku, žalitelju ČČ sudjelovanje u upravnom postupku, da ono nije razmotrilo činjenice, okolnosti i dokaze koje on istaknuo, odnosno iznio u zahtjevu od 30. studenoga 2021. kojim je zatražio oslobođenje od plaćanja poreza na kuću za odmor te da je ono koristilo podatke o potrošnji električne energije i vode koji se ne odnose na nadziranu 2022. Nije sporno ni da je tužena poništila osporeno prvostupanjsko porezno rješenje tužiteljeva upravnog odjela zbog navedenih propusta te počinjenih bitnih procesnih povreda uz uputu da je potrebno utvrditi pravo stanje stvari na temelju prikupljenih podataka i činjenica koje se odnose na nadziranu 2022.
9. U tom kontekstu meritorno se supstancijalno pokazalo dvojbenim je li tužitelj u 2022. koristio navedenu kuću povremeno/sezonski ili stalno te je li, u biti, riječ o kući za odmor koja bi bila predmet oporezivanja.
10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
10.1. Člankom 25. ZLP-a stavkom 1. je propisano da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
11. Tumačeći i iščitavajući citirane odredbe ZLP-a, po pravnom stajalištu suda, obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utemeljena je na korištenju objekta. Smisao (cilj) tih odredbi je da se oporezuju imovina koja se koristi povremeno/sezonski. Obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utvrđuje se ako se dokaže da se nekretnina koristi povremeno/sezonski. Stoga sama okolnost da je na adresi kuće koja je predmet nadzora i oporezivanja porezom na kuću za odmor vlasnik ima prijavljeno prebivalište na znači samo po sebi da se ona koristi stalno za stanovanje.
12. S obzirom na izvedene dokaze i stanje spis predmeta upravnog tijela, zakonito je postupila tužena, kada je, pravilnom primjenom materijalnog propisa, na temelju odredbi članka 117. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), dostatno i valjano obrazloženo usvojila žalbu stranke, poništila osporeno prvostupanjsko rješenje te predmet vratila na ponovni postupak. Prvostupanjsko tijelo je počinilo niz bitnih procesnih povreda, pogrešno i nepotpuno je utvrdilo ključne činjenice o kojima je ovisila i pravilna primjena materijalnog propisa te je izreka nejasna ali i proturječna sa sadržajem obrazloženja ali i sa sadržajem isprava koje su sadržane u spisu upravnog tijela.
12.1. Sud mora primijetiti da način na koji je prvostupanjsko porezno tijelo protumačilo i primijenilo mjerodavne zakonske norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje i ocjenu da je tužitelj obveznik plaćanja poreza po navedenoj pravnoj osnovi za 2022. nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.
13. Valja skrenuti pozornost tužitelju ali i njegovom upravnom odjelu, prvostupanjskom upravnom tijelu da je porez na kuću za odmor propisan ZLP-om kao godišnji porez. To znači da su za nastanak i opstanak toga poreza bitne samo činjenice i okolnosti koje su postojale u godini za koju se on utvrđuje.
14. Stoga, a budući da je osporena odluka zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.
UPRAVNI SUD U SPLITU,
u Splitu 20. lipnja 2025.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju Gradu Zadru, Zadar, Narodni trg 1,
- tuženoj Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za financije i proračun, Zadar, Božidara Petranovića 8, a spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-410-15/23- 01/1414 vratiti nakon pravomoćnosti presude,
- zainteresiranoj osobi ČČ iz [adresa],
- u spis.
