1                            Poslovni broj: 4 Kž-329/2023-4

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

  Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-329/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. N., zbog kaznenog djela iz članka 227. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K–111/2020-13 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog N. N. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi N. N. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti cestovnog prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 227. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.1.              Na temelju čl. 72. st. 1. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od jedne godine.

2.              Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08, prvostupanjski sud nije naveo puni naziv primijenjenog procesnog zakona s navođenjem Narodnih novina u kojima je isti objavljen) optuženi N. N. je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

3.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno, ne navodeći žalbene osnove, no prema sadržaju žalbe, žalitelj se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom za blaže kažnjavanje.

4.              Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

5.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6.              Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice, a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari ( čl. 475. st. 1. ZKP/11).

7.              Žalba optuženika nije osnovana.

8.              Pobijana presuda ispitana je u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

9.              U pobijanoj je presudi Kazneni zakon povrijeđen u korist optuženika odlukom o sigurnosnoj mjeri iz čl. 72. KZ/11. Naime, prema izreci i obrazloženju pobijane odluke trajanje sigurnosne mjere iz čl. 72. KZ/11 određeno je u trajanju od jedne godine, što je protivno sadržaju čl. 72. st. 3. KZ/11. Ova odredba govori da kada je optuženiku izrečena kazna zatvora koja nije uvjetovana, da se ista izriče u trajanju koje je jednu do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Ovo iz razloga da se sigurnosna mjera izvršava nakon izdržane kazne zatvora. U konkretnom je slučaju valjalo sigurnosnu mjeru izreći u trajanju od jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora te na taj način formulirati izreku. S obzirom da sigurnosna mjera teče od izvršnosti presude (čl. 67.a KZ/11) ista će, kako je izrečena, u konkretnom slučaju trajati i za vrijeme izvršenja kazne zatvora optuženiku, čime je Kazneni zakon povrijeđen u korist optuženika. Navedeno se, uz izostanak žalbe na štetu optuženika, može samo konstatirati ovom odlukom.

10.              Žalitelj smatra da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu. Tako se tvrdi da se optuženik izjasnio kako se smatra krivim, iznio je obranu u kojoj je u cijelosti priznao kazneno djelo, iskazao je žaljenje i kajanje. U žalbi se navodi kako nakon prometne nesreće žalitelj više nije niti pomislio sjesti za upravljač automobila pod utjecajem alkohola. Dodaje se i kako je nakon prometne nesreće žalitelj ozbiljno obolio te je bio na bolničkom liječenju i tri operacije. No, najvažnijim ističe okolnosti da je supruga, koja je u prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede, preminula 9. prosinca 2022. od karcinoma pluća i jetre, koja bolest je ustanovljena tijekom liječenja posljedica prometne nesreće. S obzirom na navedeno smatra da je već dovoljno kažnjen okolnostima koje su se dogodile nakon prometne nesreće, pa da je suvišno i izricanje kazne zatvora.

10.1.              Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika u pobijanoj presudi, pri čemu žalitelj ne osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o ovim činjenicama, već ih samo vrednuje na drugačiji način, podižući značenje olakotnih okolnosti, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud adekvatno vrednovao sve okolnosti na temelju kojih je izabrao odgovarajuću vrstu i mjeru kazne. Naime, kod optuženika je olakotnim vrednovano da je iskreno i potpuno priznao počinjenje kaznenog djela, doprinio bržem i ekonomičnijem okončanju postupka i da je izrazio žaljenje i kajanje. Otegotnim mu je vrednovana ranija prekršajna osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i višestruka kaznena osuđivanost, sve prema podacima iz izvoda iz kaznene i prekršajne evidencije. Pitanja zdravstvenog stanja optuženika i smrti optuženikove supruge od bolesti koja u žalbi ističe optuženik su činjenice koje su bile poznate tijekom prvostupanjskog postupka i o kojima je prvostupanjski sud vodio računa, ali nisu takve naravi da bi dovele do blaže osude optuženika. Suprotno od navoda žalbe, ovaj sud drugog stupnja, nalazi da je u svemu ispravna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne optuženiku. Optuženik je prije počinjenja konkretnog djela osuđivan u kaznenim postupcima 15 puta, doduše za druga kaznena djela, no navedeno govori o njegovom krajnje neusklađenom ponašanju s zakonima. Još značajnije je za naglasiti kako je optuženik 18 puta osuđivan za prekršaje iz domene sigurnosti prometa, sve nakon počinjenog predmetnog kaznenog djela (prekršaji vezani uz nevezanje pojasa, vožnju bez vozačke dozvole i uz prekoračenje brzine). Dakle, navedene otegotne okolnosti prijašnjeg i posebno naknadnog ponašanja u prometu ukazuju na potrebu izricanja i izvršenja isključivo zatvorske kazne, kao adekvatne sankcije za optuženika i njegovo kazneno djelo. Optuženiku je izrečena kazna koja je na donjem minimumu propisane kazne za ovo, rašireno, kazneno djelo. Kazna zatvora od 8 mjeseci je adekvatna sankcija za optuženika i njegovo djelo, koja odluka se zasniva na stupnju krivnje u okviru neizravne namjere, utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima i svrsi kažnjavanja u općem i posebnom smislu. Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika po ovoj osnovi.

11.              Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog N. N. kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 30. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća

                                                                                                 Rajko Kipke, v.r.