Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-94/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽCC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica iz Siska, Ante Starčevića 43, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, Galleria Importane, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnoti i isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 20. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206460050/06 koji su 7. travnja 2006. sklopili tužiteljica ŽC, kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,40 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici ŽCC isplati iznos od 1.139,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

• na iznos od 13,44 € od 15.11.2007.g.

• na iznos od 13,20 € od 15.12.2007.g.

• na iznos od 13,58 € od 15.1.2008.g.

• na iznos od 13,50 € od 15.2.2008.g.

• na iznos od 28,55 € od 15.3.2008.g.

• na iznos od 28,35 € od 15.4.2008.g.

• na iznos od 27,39 € od 15.5.2008.g.

• na iznos od 27,70 € od 15.6.2008.g.

• na iznos od 27,39 € od 15.7.2008.g.

• na iznos od 27,30 € od 15.8.2008.g.

• na iznos od 27,25 € od 15.9.2008.g.

• na iznos od 28,26 € od 15.10.2008.g.

• na iznos od 28,85 € od 15.11.2008.g.

• na iznos od 27,91 € od 15.12.2008.g.

• na iznos od 30,29 € od 15.1.2009.g.

• na iznos od 30,27 € od 15.2.2009.g.

• na iznos od 29,42 € od 15.3.2009.g.

• na iznos od 29,56 € od 15.4.2009.g.

• na iznos od 29,56 € od 15.5.2009.g.

• na iznos od 29,19 € od 15.6.2009.g.

• na iznos od 29,20 € od 15.7.2009.g.

• na iznos od 42,32 € od 15.8.2009.g.

• na iznos od 42,74 € od 15.9.2009.g.

• na iznos od 42,14 € od 15.10.2009.g.

• na iznos od 42,42 € od 15.11.2009.g.

• na iznos od 42,30 € od 15.12.2009.g.

• na iznos od 43,19 € od 15.1.2010.g.

• na iznos od 43,73 € od 15.2.2010.g.

• na iznos od 43,53 € od 15.3.2010.g.

• na iznos od 44,06 € od 15.4.2010.g.

• na iznos od 45,09 € od 15.5.2010.g.

• na iznos od 39,34 € od 15.6.2010.g.

• na iznos od 40,40 € od 15.7.2010.g.

• na iznos od 40,29 € od 15.8.2010.g.

• na iznos od 42,53 € od 15.9.2010.g.

• na iznos od 5,01 € od 15.10.2010.g. sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici ŽCC isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.001,15 eur, i to:

• na iznos od 36,10 € od 15.10.2010.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 41,34 € od 15.11.2010.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 28,72 € od 15.12.2010.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 28,75 € od 15.1.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 28,34 € od 15.2.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 28,50 € od 15.3.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 28,44 € od 15.4.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 29,02 € od 15.5.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 30,31 € od 15.6.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 31,78 € od 15.7.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 26,06 € od 15.8.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,94 € od 15.9.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,19 € od 15.10.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,19 € od 15.11.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,22 € od 15.12.2011.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,75 € od 15.1.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,87 € od 15.2.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,62 € od 15.3.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,53 € od 15.4.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,57 € od 15.5.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,67 € od 15.6.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,40 € od 15.7.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,27 € od 15.8.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,70 € od 15.9.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,08 € od 15.10.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,21 € od 15.11.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 23,02 € od 15.12.2012.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,79 € od 15.1.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,66 € od 15.2.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,54 € od 15.3.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,86 € od 15.4.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,21 € od 15.5.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,05 € od 15.6.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,03 € od 15.7.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 21,90 € od 15.8.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,05 € od 15.9.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,11 € od 15.10.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,10 € od 15.11.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 22,27 € od 15.12.2013.g. do 30. 9. 2015.

• na iznos od 21,96 € od 15.1.2014.g. do 30. 9. 2015.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206460050/06 koji su 7. travnja 2006.g. sklopili tužiteljica ŽC, kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici ŽCC isplati iznos od 3.741,58 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

• na iznos od 2,08 € od 15.11.2008.g.

• na iznos od 11,91 € od 15.1.2009.g.

• na iznos od 12,07 € od 15.2.2009.g.

• na iznos od 6,83 € od 15.3.2009.g.

• na iznos od 8,03 € od 15.4.2009.g.

• na iznos od 8,27 € od 15.5.2009.g.

• na iznos od 6,20 € od 15.6.2009.g.

• na iznos od 6,56 € od 15.7.2009.g.

• na iznos od 4,84 € od 15.8.2009.g.

• na iznos od 7,03 € od 15.9.2009.g.

• na iznos od 4,59 € od 15.10.2009.g.

• na iznos od 6,17 € od 15.11.2009.g.

• na iznos od 5,92 € od 15.12.2009.g.

• na iznos od 10,18 € od 15.1.2010.g.

• na iznos od 12,91 € od 15.2.2010.g.

• na iznos od 12,32 € od 15.3.2010.g.

• na iznos od 15,03 € od 15.4.2010.g.

• na iznos od 20,01 € od 15.5.2010.g.

• na iznos od 21,08 € od 15.6.2010.g.

• na iznos od 26,93 € od 15.7.2010.g.

• na iznos od 26,73 € od 15.8.2010.g.

• na iznos od 38,86 € od 15.9.2010.g.

• na iznos od 31,80 € od 15.10.2010.g.

• na iznos od 33,43 € od 15.11.2010.g.

• na iznos od 41,10 € od 15.12.2010.g.

• na iznos od 41,79 € od 15.1.2011.g.

• na iznos od 39,06 € od 15.2.2011.g.

• na iznos od 40,71 € od 15.3.2011.g.

• na iznos od 40,80 € od 15.4.2011.g.

• na iznos od 45,84 € od 15.5.2011.g.

• na iznos od 56,56 € od 15.6.2011.g.

• na iznos od 68,75 € od 15.7.2011.g.

• na iznos od 82,06 € od 15.8.2011.g.

• na iznos od 61,04 € od 15.9.2011.g.

• na iznos od 53,97 € od 15.10.2011.g.

• na iznos od 54,45 € od 15.11.2011.g.

• na iznos od 55,42 € od 15.12.2011.g.

• na iznos od 61,52 € od 15.1.2012.g.

• na iznos od 63,36 € od 15.2.2012.g.

• na iznos od 61,36 € od 15.3.2012.g.

• na iznos od 61,06 € od 15.4.2012.g.

• na iznos od 62,07 € od 15.5.2012.g.

• na iznos od 63,83 € od 15.6.2012.g.

• na iznos od 61,63 € od 15.7.2012.g.

• na iznos od 61,03 € od 15.8.2012.g.

• na iznos od 55,64 € od 15.9.2012.g.

• na iznos od 60,29 € od 15.10.2012.g.

• na iznos od 62,45 € od 15.11.2012.g.

• na iznos od 61,01 € od 15.12.2012.g.

• na iznos od 59,29 € od 15.1.2013.g.

• na iznos od 58,69 € od 15.2.2013.g.

• na iznos od 58,08 € od 15.3.2013.g.

• na iznos od 62,37 € od 15.4.2013.g.

• na iznos od 56,06 € od 15.5.2013.g.

• na iznos od 55,03 € od 15.6.2013.g.

• na iznos od 55,64 € od 15.7.2013.g.

• na iznos od 55,00 € od 15.8.2013.g.

• na iznos od 57,30 € od 15.9.2013.g.

• na iznos od 58,80 € od 15.10.2013.g.

• na iznos od 59,53 € od 15.11.2013.g.

• na iznos od 62,13 € od 15.12.2013.g.

• na iznos od 59,50 € od 15.1.2014.g.

• na iznos od 58,64 € od 15.2.2014.g.

• na iznos od 60,16 € od 15.3.2014.g.

• na iznos od 58,84 € od 15.4.2014.g.

• na iznos od 56,94 € od 15.5.2014.g.

• na iznos od 57,35 € od 15.6.2014.g.

• na iznos od 58,71 € od 15.7.2014.g.

• na iznos od 59,79 € od 15.8.2014.g.

• na iznos od 60,06 € od 15.9.2014.g.

• na iznos od 61,22 € od 15.10.2014.g.

• na iznos od 62,88 € od 15.11.2014.g.

• na iznos od 63,20 € od 15.12.2014.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.1.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.2.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.3.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.4.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.5.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.6.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.7.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.8.2015.g.

• na iznos od 63,31 € od 15.9.2015.g. sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽCC u dijelu radi isplate iznosa od 1.001,15 eur, kao neosnovan.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽCC radi isplate na ime zakonskih zateznih kamata preko iznosa dosuđenih toč. II., III.

V. izreke presude, kao neosnovan.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽCC u dijelu radi isplate iznosa od 2.052,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, kao neosnovan.

IX. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici ŽC naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.406,19 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica ŽCC podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila 7.4.2006. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3206460050/06 (u daljnjem tekstu Ugovor). Nakon sklapanja ugovora tužiteljica je sklopila brak te je nakon sklapanja braka promijenila prezime u FC. Ugovorom je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 47.202,00 CHF kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina. Odredbom čl. 2 propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezala platiti tuženiku redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,40 % godišnje. Isto tako odredbom čl. 7 Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih I tuženika Zagrebačke banke d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502 c propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Prema tome, tužiteljica se poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 7 Ugovora bila dužna otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 293,90 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, pri čemu iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tužiteljica je pristala da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezala plaćati tako izmijenjene anuitete. Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužiteljici, prema kojoj je u skladu s rastom kamatne stope povećao mjesečni iznos anuiteta, pa je tužiteljica plaćala veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćala da je kamatna stopa ostala u visini od 4,40 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena, te je na taj način preplatila tuženiku iznos od 16.129,61 kn. Isto tako, a obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužiteljica plaća veći iznos od onoga koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te je na taj način preplatila tuženiku iznos od 28.949,51 kn. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkim kreditiranju (NN 102/15) (u daljnjem tekstu: Zakon) ponudio tužiteljici mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužiteljica je prihvatila takav prijedlog te je s tuženikom zaključila Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. U provedenoj konverziji utvrđena je nova nedospjela glavnica u EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan 30.9.2015. koja je iznosila 157.275,53 kn. međutim, kako je već navedeno presudama Trgovačkog suda pravomoćno je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope, kao i ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona, te da je provedena konverzija CHF kredit uz valutnu klauzulu EUR, ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa. Takav stav u skladu je s pravom Europske unije i presudama Europske unije, posebice presudom C-118/17 od 14. ožujka 2019.g i slučaj Dunaj. Prema tome, a imajući u vidu da su navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF ništetne, to je na dan konverzije tj. dan 30.9.2015. postojala i razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu (prvotno ugovorenu) i početni tečaj (na dan isplate kredita) što je iznosilo 141.817,09 kn, te ranije navedene neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije od 157.275,53 kn. Stoga razlika iznosi ukupno 15.458,44 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava istaknuti tuženi zahtjev, kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine odnosno izračuna navodne preplate ( u odnosu na glavni iznos kao i sporedna potraživanja), kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na sve iznose koje tužitelj potražuje od tuženika, a koji su dospjeli prije 10. lipnja 2014. tuženik ističe kako je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, obzirom da su tužitelj i tuženik sklopili 3. veljače 2016. Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u EUR. Svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku, izvršeni su u izračun konverzije, te iskorišteni za namirenje EUR kredita. Ukoliko se izvrši uvid u promete po kreditu, vidljivo je kako je tužitelj 15. studenog 2007. uplatio banci anuitet u iznosu od 308,95 CHF, odnosno anuitet po povećanoj kamati od 5,05 % ( u kunskoj protuvrijednosti 1.379,15 kuna). Uvidom u izračun konverzije isto tako je vidljivo kako banka u studenom 2007. godine (strana 4 izračuna) u izračun konverzije uvrštava uplatu izvršenu u studenom 2007. godine u iznosu od 308,95 CHF, odnosno 1.379,15 kn, odnosno uplatu po povećanoj kamati od 5,05 %. Navedeni princip vidljiv je kod svake tužiteljeve uplate, te promjene kamatne stope. Primjerice u ožujku 2008. (datum dospijeća druge promjene kamate op.a.) banka uvrštava u izračun tužiteljevu uplatu u iznosu od 1.500,93 kn, odnosno kunsku protuvrijednost iznosa od 324,80 CHF, što predstavlja anuitete po kamati od 5,70 %. Dakle, sasvim pojednostavljeno, da je tužitelj 7.4.2006. godine uzeo kredit u EUR, taj iznos kredita bi bio 30.000,00 EUR. Od dana sklapanja kredita pa do dana 30.9.2015. tužitelj bi po takvom EUR kreditu na ime glavnice i kamata banci bio dužan platiti 24.576,59 EUR-a, pri čemu bi na dan 30.9.2015. njegova neotplaćena glavnica bi bila 20.607,17 EUR. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF kreditu u iznose u EUR dolazi se do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata od 25.564,94, EUR. Tužitelj je dakle preplatio EUR kredit za 988,35 EUR (odnosno 7.564,94 kuna), te će mu taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta (članak 5. Dodatka op.a.). Konverzija kredita podrazumijeva promjenu valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a koja se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi obio da je koristio kredit denominiran u EUR (čl. 19. b. ZID ZPK/15.) Sklapanjem Dodatka Ugovoru tužitelj je stavljen u položaj kao da je za cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR te su sve tužiteljeve uplate ( i po povećanoj kamati o po tečaju na dan uplate( uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene za namirenje usporednog EUR kredita, te samim time, činjenica da li je u to vrijeme bila donesena odluka VTS-a RH Pž-6632/2017 nije od nikakvog utjecaja na matematički izračun konverzije.) Tužitelj je pravilnost izračuna konverzije potvrdio potpisom samog Dodatka ugovoru o kreditu, gdje su na koncu ugovoreni iznos preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji, temeljni na izračunu konverzije. Tuženik pored toga ističe kako je banka sukladno članku 19. d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19- c. ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Prema tome, ako bi bilo tko trebao dokazivati da svi plaćeni iznosi nisu u konverziji, onda to jedino može biti tužitelj, dok na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, obzirom da je to upravo potvrdio sudski vještak, odnosno u konkretnom slučaju neovisni revizor. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovnom sudu provesti glavnu raspravu, izvesti predmetne dokaza te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova kako je niže navedeno.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o namjenskom kreditu (str. 8-14 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103094298 (str. 15 spisa), potvrdu (str. 16 spisa), obavijest o izračunu efekata konverzije (str. 17 spisa), izračun konverzije (str. 18-24 spisa), plan otplate (str. 25-32 spisa), promete po kreditu (str. 33-42, 53-65 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu (str. 66-71 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dragani Bubalo, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

5. Tužiteljica ŽCC iskazala je da je kredit podigla u Zagrebačkoj banci jer je 2005. dobila specijalizaciju u [adresa] i odlučila si je riješiti stambeno pitanje kupnjom stana u [adresa]. U Zagrebačkoj banci je podigla kredit jer je bila dotadašnji klijent. Djelatnik joj je ponudio isključivo kredit u valuti CHF, ističući da se radi o posebnoj ponudi za liječnike s obzirom na povoljnu kamatnu stopu i sa obrazloženjem da je to najpovoljnija ponuda. Kredit u nekoj drugoj valuti joj nije niti ponuđen. Ona je nakon nekoliko dana prihvatila tu ponudu i podigla kredit kojim je kupila stan u [adresa], u kojem je godinama živjela sa obitelji. Ističe da je ugovor prije potpisivanja pročitala i zna da je ugovorila promjenjivu kamatnu stopu, što je značilo da se ista tijekom otplate kredita može mijenjati, a bila je upoznata i s time što znači valutna klauzula. Djelatnik u banci joj je govorio da je CHF stabilna valuta i ona je znala da se ta otplatna rata može mijenjati i to od situacije na tržištu, no više od toga joj u banci nisu pojašnjavali i zapravo su ju uvjeravali u stabilnost te valute iz čega je ona zaključila da otplata kredita u budućem periodu neće znatno odstupati od otplatnog plana u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. U nekom periodu otplate kredita rata kredita je znatno narasla te je taj iznos, s obzirom na njezinu tadašnju plaću i plaću njezina supruga bio dosta veći, a ujedno su imali u planu i kupiti, odnosno izgraditi kuću veće površine jer im je dotadašnji stan, s obzirom da imaju dvoje djece, bio premali te se u banci raspitala što joj mogu ponuditi i bankarica joj je predložila da konvertira kredit koji je predmet spora u kredit u valutu euro. Prema toj ponudi rata otplate kredita u valuti euro bila je niža u odnosu na kredit u CHF i ona je tu ponudu iskoristila. Ne sjeća se da li joj je u konverziji priznata kakva preplata. Ističe da je banka sastavila ugovor o kreditu u CHF i samo su ju pozvali da je ugovor gotov, da ga pročita i potpiše te nije bila nikakva mogućnost pregovaranja sa bankom oko bilo koje odredbe ugovora o kreditu. Ističe da nije niti pokušala sa bankom pregovarati oko koje odredbe ugovora o kreditu te on niti ne zna da se na taj način sa bankom može pregovarati. Koliko ona zna, mogla je ponudu banke prihvatiti ili ne prihvatiti. Ističe da je u stanu koji je kupljen spornim kreditom živjela s obitelji od 2006. do 2013.g te je taj stan potom povremeno korišten od drugih članova njezine obitelji i to primjerice koristili su ga njezini roditelji kada je bilo potrebno za čuvanje djece, a nakon potresa je isti stan ustupila na korištenje jednoj medicinskoj sestri koja nije imala gdje živjeti. Dok je ona koristila taj stan plaćala je samo režije te ona vezano za isti nije ostvarivala nikada nikakav prihod. Na adresi stana koji je kupljen spornim kreditom nije nikada imala registriran nikakav obrt niti trgovačko društvo.

6. Podneskom od 9. 5. 2025. tužiteljica je, nakon provedenog financijskog vještačenja konačno precizirala tužbeni zahtjev, u dijelu radi isplate, na način od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 2.140,37 eur, sa zateznim kamatama (toč. II.), isplatu iznosa od 3.741,58 eur, sa zateznim kamatama (toč. IV.) te isplatu iznosa od 2.052,23 eur, sa zateznim kamatama (toč. V.).

7. Temeljem svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006. (dalje: Ugovor) koji je sklopljen između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora, utvrđeno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 47.202,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora), zatim, da je ugovoren rok otplate kredita 20 godina (čl. 3. Ugovora), da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 47.202,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,4 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl. 2. Ugovora), te je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 293,90 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora (čl. 7. Ugovora).

9. Nadalje, između stranaka nije sporno, a ujedno proizlazi iz obavijesti o promjenama kamatnih stopa te otplatnim planovima, da je kamatna stopa, po stambenom kreditu broj 7103094298, mijenjana od strane tuženika i to tako da od 1. 10. 2007. iznosi 5,05 %, od 1. 2. 2008. iznosi 5,70 %, od 1. 7. 2009. iznosi 6,30 %, od 1. 5. 2010. iznosi 6,05 %, od 1. 11. 2010. iznosi 5,50 %, od 1. 7. 2011. iznosi 5,25 %, te od 1. 1. 2014. iznosi 3,23 %.

10. Nadalje, uvidom u Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 3. 2. 2016. (dalje: Dodatak o konverziji), koji je sklopljen između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora, utvrđeno je da ugovorne strane potvrđuju da su 7. 4. 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj računa broj 7103094298 u iznosu od 47.202,00 CHF, te dodatak ugovoru o kreditu od 3. 2. 2016., plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s ugovorenom redovnom kamatom (čl. 2. st. 1.), da se temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita Dodatkom o konverziji mijenjaju odredbe osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te postiže sporazum o raspolaganju preplatom, sve na način kako to nalaže zakon (čl. 2. st. 2.), zatim, da korisnik kredita potpisom Dodatka o konverziji potvrđuje da je suglasan s izračunom konverzije koji mu je kreditor dostavio u skladu s odredbama zakona i da je suglasan da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije (čl. 2. st. 4.), zatim, da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. Dodatka o konverziji iznosi 30.670,43 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. 9. 2015. iznosi 214.103,28 HRK (čl. 4. st. 1. Dodatka o konverziji).

11. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Dodatka o konverziji, prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30. 9. 2015., a razlika predstavlja preplatu koja na dan 30. 9. 2015. iznosi 7.543,16 HRK. Prema odredbi čl. 6. st. 1.a Dodatka o konverziji, ako iznos utvrđen kao preplata ne prelazi ukupan zbroj anuiteta/rata preostalih za otplatu kredita u EUR, ukupan iznos preplate koristi se za namirenje budućih dospjelih anuiteta/rata po kreditu u EUR na način da se 50 % anuiteta/rata podmiruje iz preplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. 6. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2 od 9. 4. 2015., između ostalog, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

13. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3. 9. 2019. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Zagrebačka banka d. d. u razdoblju od 1. 4. 2005. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franaka, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

14. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena.

15. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl.. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužiteljica, pokrenula protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., u dijelu kojem je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, dakle, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužiteljice, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je donesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

16. Utoliko što je navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštitan nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužiteljica u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 4,4 % godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

17. U odnosu na odredbu čl. 2. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., u dijelu u kojem je redovna kamatna stopa promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te uzimajući u obzir iskaz tužiteljice za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok, po mišljenju ovog suda, nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

18. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužiteljici kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao prosječni potrošač mogla spoznati učinke koji bi za nju u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužiteljica kao potrošač nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

19. Nadalje, u odnosu na odredbu čl. 7. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., u dijelu u kojem je otplata anuiteta vezana uz valutu švicarski franak, te također imajući u vidu iskaz tužiteljice, sud zaključuje da tuženik nije na transparentan način informirao tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, o činjenici da je takav rizik veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, a niti o činjenici povećanog rizika istovremenog ugovaranja i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

20. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, na koju tužiteljica nije imala mogućnost utjecaja, te tuženik koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužiteljica u „slabijem“ položaju, nije tužiteljicu informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

21. Naime, pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovora promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužiteljici, istu informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i skrenuti joj pozornosti na parametre o kojima ovisi kamatna stopa i kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

22. U odnosu na navode tuženika kojima prigovara da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru valja reći da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a i temeljem odredaba čl. 5. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15 i 14/19) i čl. 4. st. 1. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti 23. Nadalje, i z odredbe čl. 6. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006. proizlazi da je namjena kredita kupnja stana te iz iskaza tužiteljice proizlazi da je su sredstva kredita bila namijenjena za kupnju stana u kojem je s obitelji živjela.

24. Prema tome, iz naprijed utvrđenog ne proizlazi da je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006. tužiteljica sklopila u svrhu kakve poslovne djelatnosti tužiteljice odnosno obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a za istaknuti je i da je upravo tuženik tužiteljici - kao potrošaču, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015), ponudio konverziju ugovora o kreditu u kredit s valutnom klauzulom u eur, koja je u konačnici između stranaka ugovorena.

25. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužiteljica utjecala na sadržaj istih, čime je tužiteljici, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07.

26. Stoga je odlučeno kao u toč. I. i IV. izreke presude.

27. Nadalje, činjenica što je između stranaka sklopljen Dodatak o konverziji kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope, iznosa preostale glavnice te kojim su se ugovorne stranke sporazumjele o raspolaganju preplatom nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., konkretno u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva te u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP i ZZP/07. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. Zakona o obveznim

odnosima,

Narodne

novine

br.

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), što u ovom predmetu nije slučaj (Rev 2868/2018-2 od 12. 2. 2019., Rev 18/2018-2 od 26. 5. 2020.).

28. Ujedno, u presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 Ž od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., u predmetu u kojemu je navedeni sud raspravljao situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne mogu imati učinak na smanjenje zajamčene zaštite potrošača ( par. 43. navedene odluke).

29. Dakle, činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

30. Nadalje, odredbama čl. 323. st. 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica, temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., ima pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem takvih odredaba.

31. Sud je na prijedlog obje stranke izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Dragani Bubalo te iz pismenog nalaza i mišljenja iste od 31. 12. 2019. proizlazi da pojedinačni mjesečni iznos razlike po osnovi kamata koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, te iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stope koji je bio prvobitno ugovoren sveukupno iznose 16.129,34 kune. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 27.692, 27 kuna. Sukladno dodatku ugovoru o kreditu (str. 23 u spisu), ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. iznosio je 20.607,17 EUR što je na navedeni datum iznosilo 157.275,53 kuna. Sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj iznosila bi 30.387,77 CHF što je na navedeni datum iznosilo 141.812,97 kuna. Tražena razlika u glavnicama iznosi 15.462,56 kuna. Vezano za očitovanje da li su svi iznosi koje tužiteljica zahtjeva u ovom postupku uvršteni u izračun konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, navodi da su svi uplaćeni iznosi uvršteni u izračun konverzije. Postupak konverzije predstavlja zamjenu jednog bankarskog proizvoda drugim proizvodom (kredit u CHF zamijenjen je kreditom u EUR. ). U Nadalje, u odnosu na pitanje da li konverzija predstavlja obeštećenje tužitelja, navodi da to smatra pravnim pitanjem, te se u izradi nalaza i mišljenja orijentirala na matematički izračun.

32. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje Dragane Bubalo dok je tuženik istakao prigovor da je na inicijalni otplatni plan od 1. 10. 2007. vještakinja primjenjivala proporcionalnu metodu obračuna kao i tečaj na prvi dan u mjesecu dospijeća anuiteta umjesto tečaja na dan stvarne uplate anuiteta, te u konačnici i da vještakinja nije uzela u obzir preplatu priznatu tužiteljici u konverziji.

33. Vještakinja Dragana Bubalo je u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 29. 4. 2025., u kojem je primijenila srednji tečaj HNB za CHF važeći na dan uplate anuiteta umjesto na dan dospijeća anuiteta, navela da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamata koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, te iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, donosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stope koji je bio prvobitno ugovoren sveukupno iznose 2.140,37 €. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 3.737,87 €, od čega se iznos od 3.741,58 € odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen, odnosno iznos od -3,71 € se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen. Sukladno Dodatku ugovoru o kreditu (str. 23 u spisu) ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. iznosio je 20.607,17 EUR što je na navedeni datum iznosilo 157.275,53 kuna. Sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015., uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj iznosila bi 30.387,77 CHF što je na navedeni datum iznosilo 141.812,97 kuna. Tražena razlika u glavnicama iznosi 15.462,56 kuna, odnosno 2.052,23 €. Prema izračunu konverzije na dan 30.09.2015. utvrđena je preplata u iznosu 7.543,16 kuna, odnosno 1.001,15 €.

34. Vještakinja Dragana Bubalo je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. svibnja 2025. iskazala kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja kao i naknadnih očitovanja te da bi, ukoliko se razlika u glavnicama koja iznosi 2.052,23 eura umanji za preplatu koja je utvrđena po konverziji, a koja iznosi 1.001,15 eura, razlika u glavnicama iznosila 1.051,08 eura.

35. Nakon dopune vještačenja i usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja stranke nisu imale prigovora matematičkom izračunu vještakinje Dragane Bubalo te ga u cijelosti prihvaća, kao stručan i obrazložen.

36. Prema tome, nalazom i mišljenjem vještakinje Dragane Bubalo utvrđeno je da razlika više plaćenih anuiteta, nastala prema tečaju na dan plaćenog anuiteta, uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita, iznosi 3.741,58 €, dok razlika po osnovi kamata koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope iznosi 2.140,37 € (preplata temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak), zatim, da prema Dodatku o konverziji (čl. 5.) preplata tužiteljice, obračunata na dan 30. 9. 2015. iznosi 7.543,16 kn (1.001,15 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), a radi se o razlici između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur (na način da je kredit s valutnom klauzulom u CHF pretvoren u kredit sa valutnom klauzulom u valuti eur, sa istim rokom otplate i uz primjenu kamatne stope koja je važila za kredit sa valutnom klauzulom eur i to tako da su sve kunske uplate koje su bile izvršavane u korist CHF kredita obračunate u eur, prema tečaju na dan uplate, te razlika između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur valuti predstavlja navedenu preplatu) te je u konačnici utvrđeno da je iznos preplate utvrđen Dodatkom o konverziji od 7.543,16 kn (1.001,15 eur), korišten za namirenje budućih dospjelih iznosa anuiteta (čl. 6. Dodatka o konverziji).

37. Nadalje, tužiteljica kao korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja je joj je priznata Dodatkom o konverziji i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, do dana konverzije, nego ima pravo na razliku, te je stoga tužiteljici, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dosuđena razlika između iznosa utuženog toč. II. tužbenog zahtjeva od 2.140,37 eur (utvrđenog izračunom vještaka od 29. 4. 2025. po osnovi preplate koja proizlazi iz nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006. i iznosa preplate od 1.001,15 eur (utvrđenog Dodatkom o konverziji) i to u iznosu od 1.139,22 eur, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, kao i iznos preplate koja proizlazi iz nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006. u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak u iznosu od 3.741,58 eur u cijelosti, sve sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo i prema redu uračunavanja temeljem odredbe čl. 171. st. 2. ZOO odnosno redom kako su obveze dospijevale, a zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđena je tužiteljici temeljem odredaba čl. 29. ZOO i to od datuma plaćanja anuiteta, također sukladno sve sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

38. Nadalje, tužiteljica, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1115. ZOO, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 1.001,15 eur, i to od datuma do dana konverzije 30. 9. 2015. Ovo iz razloga što je tužbeni zahtjev tužiteljice na ime preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206460050/06 od 7. 4. 2006., u dijelu radi isplate iznosa od 1.001,15 eur, iako utvrđen nalazom i mišljenjem vještakinje Dragane Bubalo, odbijen kao neosnovan jer je u tom iznosu tužiteljici već priznata preplata Dodatkom o konverziji, dok Dodatkom o konverziji nije obuhvaćena i zatezna kamata (od dana plaćanja do datuma konverzije) .

39. Stoga je odlučeno kao u toč. II., III. i V. izreke presude, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP odbijen je kao neosnovan (toč. VI. i VII. izreke presude).

40. Konačno, iako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, uzimajući u obzir izračun konverzije od strane tuženika, proizlazi da ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 20.607,17 EUR odnosno 157.275,53 kn te da, sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015., uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj iznosi 30.387,77 CHF odnosno na navedeni datum 141.812,97 kn, što znači da neotplaćena glavnica u CHF u prvotnoj ugovorenoj, početnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita iznosi manje od neotplaćene glavnice konvertiranog kredita na dan konverzije (za iznos od 15.462,56 kn odnosno 2.052,23 eur), tužiteljica i tuženik su sklapanjem Dodatka o konverziji utvrdili svoja prava i obveze, i ubuduće, pa tako i u odnosu na iznos preostale glavnice za otplatu, a koji Dodatak o konverziji je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15), sklopljen i izvršen te izaziva pravne učinke.

41. Zakonitost i provedba konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., stranke niti ne osporavaju valjanost Sporazuma o konverziji, tužiteljica je prihvatila ponudu tuženika i navedeni sporazum je zaključen i izaziva pravne učinke te, po mišljenju ovog suda, nema pravnog temelja po kojem bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljici utuženi iznos od 2.052,23 eur, sa zateznim kamatama, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (čl. 221.a ZPP, toč. VIII. Izreke presude).

42. Prigovor zastare nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba radi utvrđenja ništetnosti i isplate podnesena sudu 10. 6. 2019., za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 255. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

44. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužiteljica je po osnovi uspjela 100%, a po visini 62 %, pa je u konačnici uspjela u omjeru od 81 % (100%+62%=162%:2). Nastavno, tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 38 %, odnosno u konačnici 19 % (38%:2). Stoga uspjeh tužiteljice iznosi 62 % (81%-19%).

45. Tužiteljici su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 12. 11. 2019. i 21. 5. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 4. 10. 2019., 19. 11. 2020., 3. 12. 2020. i 9. 9. 2024. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.3.), PDV u iznosu od 375,00 eur, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 126,75 ukupno 2.001,75 eur, no obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 62 % dosuđen joj je parnični trošak u iznosu od 1.241,08 eur te trošak vještačenja kojeg je tužiteljica snosila u iznosu od 165,11 eur u cijelosti, sveukupno 1.406,19 eur.

46. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 24. 3. 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

47. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 20. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku