Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1211/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ane Beloglavec predsjednice vijeća, Ljiljane Milina članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Draženu Pandureviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-985/2024-7 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda u glavnoj stvari, točke I. - III. izreke Općinskog suda u Osijeku od 27. studenog 2024. poslovni broj P-985/2024-7.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, te potvrđuje odluka o parničnom trošku u točki IV. presude Općinskog suda u Osijeku od 27. studenog 2024. poslovni broj P-985/2024-7 do iznosa od 2.616,32 eura, a preinačuje za iznos od 300,43 eura na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I/ Utvrđuje se nepoštenom i ništetnom dio odredbe članka 2. i članka 3. Ugovora o kreditu broj 5140060242-60010441695/2005, od 21.03.2005. godine, koji je zaključen između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, u dijelu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita švicarski franak i u dijelu u kojoj je plaćanje anuiteta ugovoreno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za devize na dan plaćanja, te u tom dijelu iste odredbe ne proizvode pravne učinke.

II/ Utvrđuju se nepoštenom i ništetnom dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140060242-60010441695/2005, od 21.03.2005. godine, koji je zaključen između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora u kojoj odredbi je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama bez posebnog zaključenja aneksa Ugovora o kreditu.

III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. , OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, da tužitelju KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.430,17 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 6,79 eur, od 01.10.2007. godine

-na iznos od 6,96 eur, od 01.11.2007. godine

-na iznos od 6,75 eur, od 01.12.2007. godine

-na iznos od 6,93 eur, od 01.01.2008. godine

-na iznos od 6,97 eur, od 01.02.2008. godine

-na iznos od 6,58 eur, od 01.03.2008. godine

-na iznos od 7,07 eur, od 01.04.2008. godine

-na iznos od 6,59 eur, od 01.05.2008. godine

-na iznos od 6,69 eur, od 01.06.2008. godine

-na iznos od 6,51 eur, od 01.07.2008. godine

-na iznos od 6,53 eur, od 01.08.2008. godine

-na iznos od 6,49 eur, od 01.09.2008. godine

-na iznos od 6,32 eur, od 01.10.2008. godine

-na iznos od 12,29 eur, od 01.11.2008. godine

-na iznos od 6,35 eur, od 01.12.2008. godine

-na iznos od 15,53 eur, od 01.01.2009. godine

-na iznos od 17,71 eur, od 01.02.2009. godine

-na iznos od 19,25 eur, od 01.03.2009. godine

-na iznos od 16,72 eur, od 01.04.2009. godine

-na iznos od 16,14 eur, od 01.05.2009. godine

-na iznos od 23,73 eur, od 01.06.2009. godine

-na iznos od 22,41 eur, od 01.07.2009. godine

-na iznos od 23,07 eur, od 01.08.2009. godine

-na iznos od 23,05 eur, od 01.09.2009. godine

-na iznos od 21,95 eur, od 01.10.2009. godine

-na iznos od 22,33 eur, od 01.11.2009. godine

-na iznos od 21,68 eur, od 01.12.2009. godine

-na iznos od 22,45 eur, od 01.01.2010. godine

-na iznos od 24,95 eur, od 01.02.2010. godine

-na iznos od 24,03 eur, od 01.03.2010. godine

-na iznos od 30,45 eur, od 01.04.2010. godine

-na iznos od 28,48 eur, od 01.05.2010. godine

-na iznos od 31,23 eur, od 01.06.2010. godine

-na iznos od 48,16 eur, od 01.07.2010. godine

-na iznos od 44,15 eur, od 01.08.2010. godine

-na iznos od 58,06 eur, od 01.09.2010. godine

-na iznos od 50,77 eur, od 01.10.2010. godine

-na iznos od 45,22 eur, od 01.11.2010. godine

-na iznos od 62,49 eur, od 01.12.2010. godine

-na iznos od 71,19 eur, od 01.01.2011. godine

-na iznos od 63,31 eur, od 01.02.2011. godine

-na iznos od 64,35 eur, od 01.03.2011. godine

-na iznos od 60,21 eur, od 01.04.2011. godine

-na iznos od 61,44 eur, od 01.05.2011. godine

-na iznos od 79,64 eur, od 01.06.2011. godine

-na iznos od 82,25 eur, od 01.07.2011. godine

-na iznos od 103,21 eur, od 01.08.2011. godine

-na iznos od 96,91 eur, od 01.09.2011. godine

-na iznos od 83,72 eur, od 01.10.2011. godine

-na iznos od 82,28 eur, od 01.11.2011. godine

-na iznos od 81,01 eur, od 01.12.2011. godine

-na iznos od 85,60 eur, od 01.01.2012. godine

-na iznos od 89,86 eur, od 01.02.2012. godine

-na iznos od 89,99 eur, od 01.03.2012. godine

-na iznos od 87,47 eur, od 01.04.2012. godine

-na iznos od 88,26 eur, od 01.05.2012. godine

-na iznos od 90,00 eur, od 01.06.2012. godine

-na iznos od 88,51 eur, od 01.07.2012. godine

-na iznos od 88,29 eur, od 01.08.2012. godine

-na iznos od 86,56 eur, od 01.09.2012. godine

-na iznos od 83,80 eur, od 01.10.2012. godine

-na iznos od 87,11 eur, od 01.11.2012. godine

-na iznos od 88,68 eur, od 01.12.2012. godine

-na iznos od 88,11 eur, od 01.01.2013. godine

-na iznos od 82,27 eur, od 01.02.2013. godine

-na iznos od 86,21 eur, od 01.03.2013. godine

-na iznos od 87,65 eur, od 01.04.2013. godine

-na iznos od 85,50 eur, od 01.05.2013. godine

-na iznos od 80,25 eur, od 01.06.2013. godine

-na iznos od 77,37 eur, od 01.07.2013. godine

-na iznos od 79,88 eur, od 01.08.2013. godine

-na iznos od 82,25 eur, od 01.09.2013. godine

-na iznos od 86,95 eur, od 01.10.2013. godine

-na iznos od 84,15 eur, od 01.11.2013. godine

-na iznos od 85,79 eur, od 01.12.2013. godine

-na iznos od 86,43 eur, od 01.01.2014. godine

-na iznos od 81,56 eur, od 01.02.2014. godine

-na iznos od 83,42 eur, od 01.03.2014. godine

-na iznos od 82,54 eur, od 01.04.2014. godine

-na iznos od 80,39 eur, od 01.05.2014. godine

-na iznos od 80,01 eur, od 01.06.2014. godine

-na iznos od 80,03 eur, od 01.07.2014. godine

-na iznos od 82,55 eur, od 01.08.2014. godine

-na iznos od 85,50 eur, od 01.09.2014. godine

-na iznos od 84,89, eur od 01.10.2014. godine

-na iznos od 86,18 eur, od 01.11.2014. godine

-na iznos od 88,41 eur, od 01.12.2014. godine

-na iznos od 87,88 eur, od 01.01.2015. godine

-na iznos od 137,56 eur, od 01.02.2015. godine

-na iznos od 129,98 eur, od 01.03.2015. godine

-na iznos od 134,45 eur, od 01.04.2015. godine

-na iznos od 129,13 eur, od 01.05.2015. godine

do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, da tužitelju KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.916,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 27. studenoga 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.«

2. Protiv takve presude u cijelosti žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), te zbog povrede prava zajamčenih Ustavom RH. Predlaže da se njegova žalba usvoji, pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu tuženiku troškova postupka i troška žalbe u iznosu od 408,77 eura, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi tuženik ističe bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između razloga i sadržaja isprava u spisu. Ukazuje da sud nije dao mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom, te da je tužitelj tzv. „neracionalni potrošač“ odnosno potrošač koji nije u razumnoj mjeri pažljiv i oprezan, jer u svom iskazu navodi da uopće nije pročitao ugovor prije potpisivanja. Osporava primjenu presuda iz kolektivnog spora u konkretnom predmetu s obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe prema odredbi članka 502.c ZPP odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava je obvezivala ostale sudove u individualnim postupcima radi naknade štete, ali ne i u postupcima radi isplate stečenog bez osnove. Razlog daljnje nerazumljivosti presude je izostanak razloga o odlučnim činjenicama, budući sud nije je proveo tzv. test transparentnosti i test poštenosti sukladno odredbama čl. 81. stavak 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZZP), pri čemu se poziva na poznatu praksu Suda EU. Smatra da je sud primijenio fiksnu kamatnu stopu na ugovor u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u čemu nalazi pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući da je tuženik postupio sukladno svim pozitivnim propisima u vrijeme sklapanja ugovora, te je kamatnu stopu mijenjao primjenom objektivnih kriterija.

2.2. U pogledu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik naglašava da je valutna klauzula bila dopuštena odredbom čl. 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), da su obje ugovorne strane sklapanjem ugovora pristale na rizik promjenjivosti tečaja, a tuženik nikako nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata od dana stjecanja, ističe da je tuženik bio savjestan, a posebno prigovara plaćanju kamata za razdoblje do 14. lipnja 2018., budući je presuda u kolektivnom sporu postala pravomoćna 13. lipnja 2018. Prigovara odluci o neosnovanosti prigovora zastare, a u pogledu troškova prigovara što je sud dosudio tužitelju trošak pet obrazloženih podnesaka i trošak sudske pristojbe na presudu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o trošku postupka.

5. Iako je osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer sud u presudi nije dao potpune razloge o ništetnosti konkretnih spornih ugovornih odredbi s obzirom na informiranost potrošača i u istom dijelu nije potpuno utvrdio činjenično stanje, provedeni su svi dokazi po prijedlogu stranaka koji su bili potrebni za pravilno i potpuno utvrđenje relevantnih činjenica. Stoga je ovaj sud iz utvrđenih činjenica, te provedenih dokaza koje sud navodi i koji se nalaze u spisu, utvrdio sve potrebne činjenice koje proizlaze iz dokaznog postupka i u ovoj presudi je dao dodatne razloge, za inače pravilnu odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva radi isplate preplaćenih anuiteta zbog nepoštenih ugovornih odredbi, te je prvostupanjska presuda potvrđena uz dodatne razloge primjenom članka 373.a ZPP. U konkretnom slučaju pravilno je primijenjeno materijalno pravo, bez obzira na nedostatke u obrazlaganju činjenica koje se odnose na nepoštenost ugovornih odredbi.

6. Predmet spora je utvrđenje nepoštenosti, odnosno ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplata preplaćenih anuiteta s pripadajućim zateznim kamatama koje je tužitelj platio temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi.

7. Nesporno je među strankama da su stranke sklopile, tužitelj kao korisnik kredita, a prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor ugovor o kreditu dana 2. ožujka 2005. broj 5140060242-60010441695/2005 (dalje: ugovor), te je utvrđeno da je tužitelju odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.000,00 CHF, da je tužitelj kredit trebao otplatiti u kroz jednake mjesečne anuitete u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te da je kredit u cijelosti isplaćen.

7.1. Također nije sporno da je člankom 4. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90%, pri čemu je navedeno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama odluke o kamatnim stopama banke, odnosno da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu s jednostranom odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tijekom otplate kredita tuženik je mijenjao kamatnu stopu svojim odlukama.

7.2. Nadalje, nije sporno da člancima 2. i 3. ugovora ugovorena valutna klauzula prema kojoj se iznosi glavnice kredita i otplata anuiteta u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

8. Sporno je pitanje da li su odredbe ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe, a što iste čini ništetnim, slijedom čega tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih sredstava po osnovi ugovora od strane tuženika kao pravnog slijednika kreditora, zbog jednostrano povećane kamatne stope i zbog primjene valutne klauzule, u skladu s odredbama ZOO o stjecanju bez osnove, te je sporna osnovanost prigovora zastare.

9. Iako se prvostupanjski sud poziva na poznatu praksu sudova i presude donesene u kolektivnom sporu protiv tuženika kao jedne od osam banaka, sud je izostavio obrazloženje utvrđenja nepoštenosti, a time i ništenosti spornih ugovornih odredbi u ovom konkretnom slučaju po individualnom zahtjevu tužitelja koji se poziva na rezultate kolektivnog spora.

9.1. Pri ocjeni nepoštenosti ugovornih odredbi valja poći od članka 81. stavak 1. ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora prema kojoj ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 4. istog članka ako tvrdi da se o pojedinoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, trgovac je tu činjenicu dužan dokazati.

9.2. Sud navodi iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da su ga prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora službenici banke uvjerili da je najpovoljniji kredit u CHF, te da mu nitko nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači valutna klauzula. U banci je ostavio dokumentaciju uz zahtjev i nakon odobrenja kredita, ugovor je potpisao. Sjeća se da je početna rata bila oko 370,00 CHF na rok otplate 10 godina, a kredit je potrošio za kupnju kuće. Nitko iz banke mu nije govorio o ugovornim odredbama niti da će svaka mjesečna rata ovisiti o kretanju tečaja valute CHF, niti je bio informiran da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF.

9.3. Tuženik je predložio saslušanje svjedokinje VŽ, zaposlenice tuženika, ali je nakon ukidnog rješenja ovog suda na ročištu od 20. studenog 2024. odustao od takvog prijedloga, tako da je provedeno samo saslušanje tužitelja.

10. Stoga ovaj sud zaključuje, iz iskaza tužitelja i sadržaja spornih ugovornih odredbi da postupanje tuženika glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora. Tuženik nije dokazao da se o takvim ugovornim odredbama prethodno pregovaralo u smislu članka 81. stavak 4. ZZP, niti da je tužitelj bio dostatno informiran o spornim ugovornim odredbama.

11. Odlučujući o ništetnosti odredbe članka 4. ugovora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sud se pozvao na sudske odluke koje predstavljaju opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pravilno utemeljio svoju odluku u ovom predmetu na pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim pravomoćnim sudskim odlukama budući se iste neposredno odnose i na tuženika, kao jednu od stranaka u tom predmetu, pozivom na odredbe ZZP/03, Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 133/09., 78/12., 56/13.) i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15., 14/19.). Citirane sudske odluke se temelje na općeprihvaćenim odlukama Europskog suda koji je odlučivao o pravima potrošača u sličnim predmetima.

11.1. U takvom slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope radilo se o odredbama koje su bile jasne i uočljive, ali nisu bile razumljive. Formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila je takva da su potrošači temeljem takvih odredbi jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, tako da ugovorena buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, niti odrediva, kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. U tom dijelu o primjeni presuda iz kolektivnog spora prvostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge.

11.2. Radi žalitelja se dodaje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i u spornom razdoblju bilo zakonito i dopušteno, ali samo uz navođenje u ugovorima o kreditu jasnih kriterija za promjenu ugovorene kamatne stope, te kada bi se radilo o odredbama ugovora o kreditu o kojima se pregovaralo, a ne da su iste bile sastavni dio unificiranog obrasca ugovora o kreditu, sastavljenog od strane banke kao kreditora, u kojem slučaju takve odredbe treba tumačiti u korist potrošača.

11.3. Kako su prvotno ugovorene kamate u visini od 4,90% , kada je otpala kao ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je određeno da je tuženik, s obzirom na odredbu koja je ostala (ugovorenu kamatu od 4,90% , dužan vratiti razlike pretplaćenih anuiteta, budući da ugovor može opstati bez odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Isto vrijedi i za prvostupanjsku odluku u dijelu kojim su odredbe članka 2. i 3. ugovora, u kojima je sadržana valutna klauzula, utvrđeni nepoštenim ugovornim odredbama, što iste čini ništetnim, s pozivom na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. U pojašnjenju razloga pobijane presude valja istaknuti da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je bila nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita o važnim činjenicama: o općem riziku prihvaćanja valutne klauzule i činjenici da je rizik promjena vezanih za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je gotovo potpuno izvjestan rast tečaja švicarskog franka zbog skorog uvođenja Euro zone, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Stoga je ugovaranjem takve valutne klauzule postojala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu prosječnog potrošača, jer je bio neizvjestan iznos glavnice kredita koji je u obvezi vratiti banci, kao i cijena takvog kredita, jer se kamata plaćala u istoj valuti i bila je promjenjiva. Zbog navedenih razloga pravilna je ocjena da je u vrijeme sklapanja ugovora valutna klauzula bila nepoštena, a time i ništetna primjenom čl. 81. stavak 1. i 2. ZZP, te kasnijih Zakona o zaštiti potrošača.

13. Slijedom toga, neosnovani su žalbeni prigovori glede provedenog dokaznog postupka, ocjene istog, jer se na temelju utvrđenih činjenica može zaključiti o drugim činjenicama, te je pravilnom primjenom prava valjalo utvrditi ništetnim sporne odredbe i prihvatiti tužbeni zahtjev radi isplate preplaćenih anuiteta.

14. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan, s obzirom na odredbe članka 241. ZOO, u vezi s člankom 245. i 328. ZOO, člankom 140. ZZP i člankom 502.c ZPP, kao i sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Prema toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Svoju odluku glede visine tužbenog zahtjeva sud je opravdano utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije Bernarde Hunjadi, dipl. oec. kao stručnom, detaljnom i objektivnom.

16. U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge o utvrđenom činjeničnom stanju (osim razloga o ništenosti ugovornih odredbi), koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

17. Neosnovani su prigovori tuženika u pogledu tijeka zatezne kamate, koji je sud pravilno dosudio tužitelju na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja takvog anuiteta, sve s obzirom na nepoštene i ništetne odredbe u standardiziranom ugovoru koji je prednik tuženika ponudio tužitelju.

18. Slijedom toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o zaštiti potrošača i odredbi ZOO, u vezi s člankom 502.c ZPP, tužbeni zahtjev je i po ocjeni ovog suda trebalo usvojiti, kako je to odlučeno točkama I- III. izreke prvostupanjske presude.

19. Međutim, opravdano tuženik prigovara odluci o parničnom trošku. Tužitelju je nepravilnom primjenom prava dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu, budući je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine", broj 51/23, dalje: ZSP/23) izmijenjen članak 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Presuda u ovom predmetu je donesena nakon stupanja na snagu ZSP/23, pa tužitelj ne može biti pozvan na plaćanje pristojbe zbog čega mu se taj zatraženi trošak ne može dosuditi.

19.1. Protivno odredbi Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: OT) prema kojoj je propisano da stranci pripada trošak nagrade odvjetniku za najviše četiri obrazložena podneska, sud je tužitelju dosudio trošak za pet obrazloženih podnesaka. Pregledom sadržaja istih utvrđeno je da obrazloženi podnesak od 15. listopada 2020. (prije održavanja pripremnog ročišta) nije bio potreban, jer se tužitelj već prije očitovao na odgovor na tužbu podneskom od 17. veljače 2020. Ostale radnje i materijalne troškove prvostupanjski sud je pravilno priznao i obračunao.

19.2. Tako tužitelju pripada trošak sastava tužbe i za četiri obrazložena podneska, za svaku parničnu radnju po 100 bodova, te za zastupanje na tri ročišta - za svako po 100 bodova, te zastupanje na dva ročišta za objavu presude, za svako 50 bodova kako je to detaljno opisano u točki 16. obrazloženja presude. S obzirom na vrijednost boda po 2 eura, tužitelju za zastupanje ukupno pripada 1.800,00 eura koji iznos uvećan za PDV od 450 eura iznosi 2.250,00 eura. Tome valja pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,87 eura, dakle tužitelju valja priznati ukupni trošak postupka u iznosu 2.616,32 eura. Odluka o trošku temelji se na pravilnoj primjeni čl. 154. stavak1. i čl. 155. ZPP, te odredbama OT.

20. Cijeneći navedeno, s obzirom da su u ovoj presudi dani dodatni razlozi o ništetnosti ugovornih odredbi, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pogledu glavnice i kamata kao u izreci, točka I. izreke ove presude primjenom članka 373.a ZPP. Odluka o trošku je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena kao u točki II. izreke na način da je odbijen višak dosuđenog troška primjenom članka 373. točka 3. ZPP.

21. Tuženik je u žalbenom postupku uspio s neznatnim dijelom u pogledu troška postupka, pa je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. u svezi sa člankom 154. stavak 5. ZPP).

Sisak, 18. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec