Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-793/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužiteljice LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krunoslavu Vuljak, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 6 P-309/2019-14 od 18. veljače 2025., dana 20. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 6 P-309/2019-14 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti, odnosno preinačiti u skladu s žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje nakon što je utvrdio da su stranke 16. travnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu i da je u Ugovoru za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, koju je odredbu sud smatrao nepoštenom jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, pa je slijedom toga zaključio da tuženik neosnovano ističe prigovor mjesne nenadležnosti tog suda. Izneseni stav prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. Najprije je navesti kako, protivno tuženikovim žalbenim navodima, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredbi postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se pobijano rješenje može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, te sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

7. Tuženik naime u žalbi ističe da je sud bio dužan provesti kontradiktoran postupak pri utvrđivanju ništetnosti sporne odredbe, zbog čega smatra da je postupanjem suda počinjena bitna povreda postupovnih odredbi iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a. Nadalje, ističe da je Općinski sud u Rijeci nadležan i po odredbama ZPP-a o opće mjesnoj nadležnosti, pa da čak ako je prorogacijska klauzula ništetna, nadležnost suda u Rijeci da je zakonom ustanovljena.

8. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj oduci poslovnog broja Grl- 143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je, za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16; dalje: ZPK), mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

9. Odredbom članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) propisano je kako Vrhovni sud Republike Hrvatske:

1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni,

2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim zakonom,

3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj,

4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom, 5. razmatra aktualna pitanja sudske prakse te predlaže područja za stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja učinkovitosti i kvalitete pravosuđa u cjelini,

6. obavlja druge poslove određene zakonom.

10. S obzirom da je jedna od zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a uzimajući u obzir stajalište izneseno u većem broja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem nižestupanjski sudovi odluke višestupanjskih sudova moraju akceptirati "in abstracto", a ne samo "in concreto", tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Dodatno, potrebno je istaknuti kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu dana 29. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

12. Nadalje, ovakvo je shvaćanje podudarno i s dopunom navedenog stava sjednice odjela od 29. siječnja 2020. (dopuna od 13. listopada 2020.) prema kojem: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) uvijek uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ukoliko putovanje od mjesta prebivališta tužitelja (potrošača) do suda mjesta sjedišta tuženika (banke) i natrag traje duže od tri sata."

13. Odredbom članka 40. stavka 2. ZS-a pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.

14. U ovom je postupku utvrđeno da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a cestovna udaljenost do Rijeke je približno 263 km i putovanje od mjesta tužiteljevog prebivališta do mjesta sjedišta tuženika traje duže od tri sata.

15. U tom smislu promatrano, žalbeni sud ocjenjuje da, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tužene (banke), s tim u vezi i mogućnost dolaska na sud, ovaj sud je stava da bi nadležnost Općinskog suda u Rijeci tužiteljicu moglo odvratiti od njenog prava na pristup sudu, koji je zajamčen člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Budući da bi time bila dovedena u nepovoljniji procesnopravni položaj od tuženika, ovaj žalbeni sud smatra da bi u ovom slučaju prorogacijska klauzula predstavljala nepoštenu, odnosnu ništetnu ugovornu odredbu.

16. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 20. lipnja 2025.

Sutkinja

Ankica Matić