UsI-2085/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, uz Radojku Ćuprudija, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja MN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Sanji Turković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković iz Zagreba, Ulica Milana Pavelića 1D, protiv tužene Porezne uprave, Područnog ureda u Dubrovniku, Ispostave Metković, Metković, Splitska ulica 3/1, radi utvrđenja poreza na dohodak, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tužene, 20. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tužene Porezne uprave, Područnog ureda u Dubrovniku, Ispostave Metković KLASA: UP/I-410-23/2024-02/613, URBROJ: 513-07-19-03-2024-03 od 25. srpnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.
II. Dužna je tužena, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.
III. Dužna je tužena, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 28. kolovoza 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene KLASA: UP/I-410-23/2024-02/613, URBROJ: 513-07-19-03-2024-03 od 25. srpnja 2024. Tvrdi da je tim rješenjem odlučeno o njegovom prigovoru, kojeg je izjavio protiv privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/2024-02/613, URBROJ: 513-07-19-03-2024-02 od 11. lipnja 2024. Tvrdi da je tim privremenim rješenjem utvrđena mu godišnja obveza poreza i prireza za 2023. u visini od 3.743,06 eura, odnosno razlika poreza i prireza u iznosu od 3.731,42 eura. Tvrdi i da je protiv toga rješenja podnio žalbu (u biti prigovor) te da je zatražio da mu se prizna osobni odbitak za njegovo troje maloljetne djece što je porezna uprava i učinila izmjenom privremenog rješenja, ali i za suprugu a u kojem dijelu njegov prigovor nije prihvaćen. Tvrdi i da je u prigovoru istaknuo da je njegova supruga tijekom 2023. bila na roditeljskom dopustu i primala naknadu koja, smatra, ne bi smjela biti uzeta u obzir pri obračunu ostvarenja prava na olakšicu. Ocijenio da iz obrazloženja proizlazi da tužena nije priznala kao osobni odbitak za njegovog bračnog druga ĆN kao uzdržavanog člana, budući da je ona tijekom 2023. ostvarila bruto primitke veće od 3.185,40 eura, odnosno da je ostvarila 6.479,90 eura po osnovi naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad isplaćenih na teret sredstava obveznih osiguranja. Smatra pogrešnim pravno shvaćanje tužene da njegov bračni drug nije uzdržavani član u smislu članka 17. stavka 1. u vezi s člankom 14. stavkom 1. ZPD-a, budući da naknada plaće za vrijeme spriječenosti za rad isplaćena na teret sredstava obveznih osiguranja spada u neoporezive primitke na koje se ne plaća porez i da je time on ostvario veći iznos šesterostrukog iznosa osnovanog odbitka. Ne iznose se preostali navodi tužitelja vezano za meritum stvari zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja.
Stoga je zatražio poništiti osporeno rješenje.
2. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je, u točki I. izreke prihvaćen zahtjev žalbe poreznog obveznika, tužitelja za priznavanje uzdržavanih članova djece, a koju je izjavio protiv privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/2024-02/613, URBROJ: 513-07-19-03-2024-02 od 11. lipnja 2024. te je, u točki II. izreke, privremeno porezno rješenje iz točke I. zamijenjeno te je tužitelju utvrđen porez na dohodak za 2023.
3. U dokaznom postupku čitani su žalba od 10. srpnja 2024., rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik KLASA: UP/I-502-06/22-02/1633 od 15. prosinca 2022., prijava poreza na dohodak za 2023., izvod iz računa Privredne banke Zagreb d. d. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-23/2024-02/613.
3.1. Tužitelj je predložio da ga sud sasluša kao stranku i svjedokinju ĆN te čitati potvrde o ostvarenim primicima za bračnog druga ĆN, podatke o prometu po računu njegovog bračnog druga te potvrde društva, poslodavca „Fagaria Neretva“ d. o. o. u stečaju na okolnost ostvarenih primitaka njegovog bračnog druga tijekom 2023. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedene dokaze te su stoga oni odbijeni, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza. Tužena nije imala ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, a tužena to nije učinila do zaključenja rasprave.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke, koja je odnijeta u postupku utvrđenje tužitelju poreza i prireza na dohodak za 2023.
7. Nije sporno da je tužitelj u poreznoj prijavi za 2023. kao uzdržavane članove osim troje djece naveo i bračnog druga ĆN; da porezna uprava prvotno, privremenim poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-23/2024-02/613, URBROJ: 513- 07-19-03-2024-02 od 11. lipnja 2024., nije mu priznala osobni odbitak za u prijavi navedene uzdržavane članove.
7.1. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelj protiv privremenog poreznog rješenja izjavio sadržajno prigovor (naslovio ga je kao žalbu), tražeći da mu se kao uzdržavane članove priznaju djeca M, Ć i ON ali i bračni drug ĆN. U prigovoru je istaknuo da te porezne olakšice nisu igdje korištene, osobito obrazloživši da je supruga cijelu 2023. bila na roditeljskom dopust i primala naknadu za bolovanje koja ne bi smjela ulaziti u primanja koja se uzimaju u obzir za spomenute porezne olakšice.
7.2. Nije, u biti, sporno niti da je tužena, odlučujući o prigovoru navela da prihvaća zahtjev iz prigovora podnositelja, tužitelja, poreznog obveznika te da se po tom prigovoru zamjenjuje privremeno porezno rješenje od 11. lipnja 2024. i ponovno utvrđuje tužitelju porez na dohodak za 2023., tako da u izreci priznaje osobni odbitak za njegovo troje djece, ali da tu poreznu olakšicu ne priznaje u odnosu na bračnog druga ĆN. Potonje je razvidno samo iz obrazloženja osporene odluke.
8. Pokazalo se spornim je li tužitelju trebalo priznati i pravo na osobni odbitak za uzdržavanog člana, njegovog bračnog druga ĆN, kako je on to prigovorom protiv privremenog poreznog rješenja i zahtijevao.
9. Člankom 54. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22. i 114/23., u daljnjem tekstu: ZPD) propisano je da je porezna uprava, primjenjujući poseban postupak iz članka 51. toga zakona, obvezna, na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, odnosno podataka koje je dostavio porezni obveznik, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na dohodak za uplatu ili za povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje.
9.1. Protiv privremenog poreznog rješenja iz stavka 2. ovoga članka donesenog na temelju izračuna godišnjeg poreza na dohodak od strane Porezne uprave porezni obveznik može podnijeti prigovor najkasnije do 31. srpnja tekuće za prethodnu godinu, ako smatra da su podaci iz privremenog poreznog rješenja nepotpuni ili netočni. Iznimno, porezni obveznici koji privremeno porezno rješenje zaprime nakon roka propisanog stavkom 2. ovoga članka mogu podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana primitka privremenog poreznog rješenja (članak 54. stavak 3 ZPD-a).
9.2. O prigovoru iz stavka 3. ovoga članka odlučuje prvostupanjsko porezno tijelo rješenjem u roku od 30 dana od dana zaprimanja prigovora (članak 54. stavak 4. ZPD-a).
9.3. Prema odredbi članka 54. stavka 5. ZPD-a ako prvostupanjsko porezno tijelo po podnesenom prigovoru, a nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju, utvrdi da postoji osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja u skladu s navodima iz prigovora, donosi porezno rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, a porezna obveza utvrđena poreznim rješenjem smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom
9.4. U skladu s odredbom članka 54. stavka 7. ZPD-a ako prvostupanjsko porezno tijelo po podnesenom prigovoru, a nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju, utvrdi da navodi iz prigovora nisu osnovani, donosi se porezno rješenje kojim se odbija prigovor te se protiv takvog rješenja može izjaviti žalba u roku od 30 dana od dana dostave poreznog rješenja.
10. Iz izloženoga, u biti, nespornog činjeničnog stanja može se zaključiti da je tužena supstancijalno samo djelomično ocijenila osnovanim tužiteljev prigovor protiv privremenog poreznog rješenja, a da je, u biti, u dijelu ocijenila da on nije osnovan i da ne postoji osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja u skladu s navodima podnositelja prigovora u odnosu na traženje osobnog odbitka za bračnog druga. Zbog toga ga je ona bila dužna djelomično odbiti rješenjem protiv kojeg bi bila dopuštena žalba u skladu s citiranom odredbom članka 54. stavka 7. ZPD-a. Sud mora primijetiti da je osporeno rješenje nerazumljivo i proturječno samom sebi, budući da postoji gruba proturječnost između sadržaja izreke i obrazloženja.
11. Posljedično počinjenoj bitnoj povredi poreznog postupka tužena je supstancijalno uskratila poreznom obvezniku pravo na tzv. prethodnu (prije traženja upravno-sudske zaštite) redovnu pravnu zaštitu kroz institut žalbe, o kojoj bi odlučivalo drugostupanjsko porezno tijelo.
12. U samo izloženom osporena odluka nije zakonita te je opisanim postupanjem tužena povrijedila odredbe članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 114/22. i 152/24.) i članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).
13. Stoga, a budući da ona nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporenu odluku i predmet vratiti tuženoj na ponovni postupak te ju obvezati da je u ponovnom postupku dužna postupiti u skladu s izraženim pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.
13.1. U ponovnom postupku tužena je dužna, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeva prigovora i (ne)postojanju osnove za izmjenom privremenog poreznog rješenja i vezano za dvojbeno pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.
14. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).
14.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetnici, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (500,00 eura) iznosi ukupno 2.500,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tužena koja ga je uzrokovala svojim nezakonitim postupanjem.
U Splitu 20. lipnja 2025.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a.
Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja Sanji Turković, odvjetnici u ZOU Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković iz Zagreba, Ulica Milana Pavelića 1D,
- tuženoj Poreznoj upravi, Područnom uredu u Dubrovniku, Ispostavi Metković, Metković, Splitska ulica 3/11, uz spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-23/2024-02/613,
- u spis.
