Poslovni broj Gž R-329/2024- 2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice KSR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1338/2022-17 od 23. rujna 2024., 20. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1338/2022-17 od 23. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime razlike plaće ukupan iznos od 387,52 eura bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kao u tom dijelu izreke, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 832,50 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i155/23: dalje -ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je pobijana presuda proturječna i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da nije savjesno ocijenio sve provedene dokaze. Nastavno ističe da je pogrešno protumačio odredbe Kolektivnog ugovora za zdravstvo i da nije utvrdio kakva je bila stvarna intencija i volja stranaka potpisnica kolektivnog ugovora. Tvrdi da se tuženica pozvala na mišljenje izvanrednog profesora KS koje da sud nije analizirao. Osnovna plaća je plaća za redovan rad u punom radnom vremenu u koju nisu uključeni posebni dodaci. Prekovremeni sati da ne ulaze u osnovnu plaću i na te sate da se ne primjenjuju dodaci na plaću.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te članka 467. ZPP- a. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik.
8. Tuženik se sadržajno poziva i na povredu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede članka 8. ZPP-a, ali se na te povrede u smislu odredbe članka 467. st. 1. ZPP-a ne može pozivati.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 387,52 eur na ime naknade dodataka na prekovremene sate rada za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.
10. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u spornom razdoblju i da je radila u otežanim uvjetima, odnosno imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako redovnom tako i prekovremenom radu te da tuženik tužiteljici nije obračunavao dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate prekovremenog rada. Sporno je ostvaruje li tužiteljica pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada.
11. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio potraživani iznos.
12. Naime, u smislu odredbe članka 21. Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 151/22:dalje- ZR) koji je bio na snazi u spornom razdoblju poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 1. ZR) i radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94. ZR).
13. Nastavno to pravo tužiteljice temelji se i na odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15; dalje KU/13),odnosno Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18; dalje KU/18) koji su bili na snazi u spornom razdoblju.
14. Kolektivnim ugovorom 143/13, Dodatkom I kolektivnom ugovoru ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža ( čl. 47. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora 143/13); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 3. Kolektivnog ugovora 143/13); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. Kolektivnog ugovora 143/13); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13).
15. Prema navedenim zakonskim i ugovornim odredbama, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, tužiteljici za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatak za prekovremeni rad, budući da isplata dodatka za prekovremeni radi ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka.
16. U smislu odredbe čl. 57. st. 2. Kolektivnog ugovora 143/13 radnicima na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća.
17. Nastavno, primjenom odredbe čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13 zdravstveni radnici zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruju dodatak na plaću.
18. Iz predmetnog proizlazi da Kolektivni ugovor 143/13 ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnove otežanih uvjeta rada, odnosno dodatkom za uvećanje plaće s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a to opravdava utvrđenje da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati te da se kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno ne isključuju.
19. Prema tome, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi jer i u satima prekovremenog rada radi u takvim uvjetima.
20. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 održanoj 9. prosinca 2019. i prema njemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15– dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu". To shvaćanje primjenjivo je i u razdoblju važenja Kolektivnog ugovora 29/2018 jer i taj Kolektivni ugovor sadrži identične odredbe kao i Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13.
21. Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina plaće koja tužiteljici pripada s osnove dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za odrađeni prekovremeni rad, te posljedično neobračunatim dodacima utvrđena je i visina naknade koja tužiteljici pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade zbog privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 387,52 eur, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zahtjev tužiteljice osnovanim.
22. Pozivanje tuženika na pravno mišljenje izvanrednog profesora KS nije odlučno i ne obvezuje sud pa ga opravdano sud prvog stupnja nije posebno obrazlagao.
23. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi tužiteljice su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. stavak 1. ZPP- a odlučeno kao u izreci presude.
U Rijeci, 20. lipnja 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
