1

Poslovni broj: 37 Gž Ob-64/2023-2

 

 

Poslovni broj: 37 Gž Ob-64/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz G., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika J. K. iz G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica T. K., odvjetnica u Ž., radi razvoda braka bez djece i uzdržavanja, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 24. travnja 2023. poslovni broj: P Ob-199/2021-33, u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se usvaja te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj: P Ob-199/2021-33 od 24. travnja 2023.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 200,00 EUR[1]/1.506,90 kn mjesečno počev od 29. studenog 2021. kao dana postavljanja zahtjeva za uzdržavanje do 28. studenog 2022., a koje obroke je dužan platiti odjednom u roku 15 dana s pripadajućom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od 15-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate po stopi koja se od 15. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- potvrđuje u točki II. izreke,

 

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se odbija zahtjev tužiteljice za uzdržavanje od 29. studenog 2022. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti tako da je sve dosjele, a neplaćene obroke tuženik dužan platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki neplaćeni iznos od dosjelosti do isplate, a one koje će ubuduće dospijevati najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu unaprijed, sve na ruke tužiteljice.

 

II. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa, ostaje neizmijenjena, a neizmijenjeno je i rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva razvod braka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I.Tuženik J. K. iz G., , kao muž dužan je doprinositi za uzdržavanje tužiteljica A. K. iz G., iznos od 200,00 EUR1 / 1.506,90 kuna mjesečno, počev od 29. studenog 2021., kao dana postavljanja zahtjeva za uzdržavanje, pa sve dok zato postoje zakonski uvjeti, tako što je sve dospjele, a neplaćene obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na svaki neplaćeni, a dospjeli obrok, od dospjelosti do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a one koji će ubuduće dospijevati najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu unaprijed, sve na ruke tužiteljice A. K., dok se tužiteljica odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznos od 265,65 EUR1 / 2.000,00 kn.

II. Nalaže se tuženom, da tužiteljici na ime parničnog troška naknadi iznos od 895,88 EUR1 / 6.750,00 kn, u roku od 15 dana.".

 

2. Rješenjem prvostupanjske odluke utvrđeno je da je tužiteljica podneskom od 28. siječnja 2022. povukla dio tužbenog zahtjeva (pravilno: dio tužbe) kojim zahtjeva razvod braka između parničnih stranaka.

 

3. Navedenu presudu pravodobno, osobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se predmet još jednom dobro razmotri i uzmu u obzir sve njegove mogućnosti i potrebe te donese pravilna odluka. Ujedno navodi da za slučaj da odluka za njega bude negativna, želi poništiti darovni ugovor kojim je darovao svoju kćer Kristinu i dar vratiti u njegovo vlasništvo.

 

4. Budući da tuženik u žalbi ne iznosi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku odluku ovaj sud, primjenjujući odredbu članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), uzeo je da tuženik pobija točku I. izreke prvostupanjske presude osim u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom zahtjeva za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznos od 265,65 EUR / 2.000,00 kn, te u dijelu kojim je odlučeno rješenjem, a to budući je u tom dijelu uspio u sporu.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

 

6. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

7. Ocjenu o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži da se tuženik kao bivši bračni drug obveže doprinositi za njezino uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 200,00 EUR/1.506,90 kn mjesečno počev od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonsku uvjeti, prvostupanjski sud utemeljio je na slijedećem, provedenim pisanim dokazima, dokazom saslušanjem stranaka te provedenim medicinskim vještačenjem po specijalisti medicine rada D. V., slijedeće činjenično stanje:

 

- da je među strankama nesporna činjenica zaključenja i razvoda braka, te činjenica da su parnične stranke u braku dobile dvoje zajedničke djece koja su sada punoljetna kao i da tužiteljica nikada nije bila zaposlena već je bila domaćica koja se brinula za djecu i kućanstvo;

- da je tužiteljica završila samo osnovnu školu te da je sada suvlasnica u ½ dijela obiteljske kuće u G. koju trenutno koristi za život, te od iste ne ostvaruje bilo kakvu zaradu, dok je tuženik bio u radnom odnosu te se sada nalazi na privremenom radu u Nj. (U.) u jednoj metalskoj tvrtki gdje ostvaruje plaću između 1.200,00 i 1.300,00 EUR:

- da je tuženik ušao u partnersku vezu sa S. K. koja je također zaposlena u Nj. i ima plaću u istom iznosu kao i tuženik te da im je za troškove stanovanja i režije potrebno 900,00 EUR mjesečno dok mu je za potrebe prehrane potrebno još između 300,00 do 350,00 EUR mjesečno;

- da tužiteljica nema u vlasništvu i posjedu vrjednijih pokretnina a svoje potrebe za prehranu, odlasku liječniku u lijekove cijeni sa iznosom od 1.000,00 kn do 1.500,00 kn time da kćerka s kojom živi u obiteljskoj kući plaća režijske troškove u iznosu od 800,00 kn;

- da tužiteljica koja je u dobi od 61 godinu boluje od niza kroničnih bolesti vezanih za kardiovaskularni sustav – Morbus cordis hypertensivus, Hypertensio arterialis essentialis (primaria), Morbus cordis ischemicus chronicus, bolesti vezanih za kretanje – bolni slabinski sindrom, artroza oba zgloba kuka te za psihički sustav – anksiozno – depresivni sindrom, da joj je dijagnosticirano blago proširenje lijeve pretklijetke te blago ojačanje stjenke lijeve klijetke sa dijastoličkom disfunkcijom što je posljedica dugotrajnog povišenog arterijskog tlaka, degenerativne promjene sustava za kretanje kao posljedica životne dobi ali i fizičkog rada kojeg je obavljala tijekom života koje su se tijekom praćenja od 2005. do 6. lipnja 2022. u nekoliko navrata dekompenzirale odgovarajućom terapijom;

- da tužiteljica zbog opisanih bolesti nije više radno sposobna te se ne može zaposliti a to imajući u vidu životnu dob, kvalifikaciju, dosadašnje radno iskustvo te zdravstveno stanje budući je sada u dobi od 61 godine te da obzirom na kvalifikaciju može obavljati samo fizičke poslove koji zahtijevaju naprezanje sustava za kretanje koji je bolestan te je kod fizičkog napora opterećen i kardiovaskularni sustav zbog čega sve se ne smije dodatno fizički naprezati i opterećivati,

 

te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka, dok je to bilo potrebno, vodila i brigu o zajedničkoj djeci stranaka zbog čega primjenom članka 295. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15 i 98/19 – dalje u tekstu: ObZ) obvezuje tuženika da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice s iznosom od 200,00 EUR mjesečno na način pobliže određen u točki I. izreke presude ocijenivši potrebe tužiteljice u iznosu od 2.000,00 kn, a uvažavajući prosječnu mjesečnu plaću tuženika od 1.250,00 EUR te da nema obvezu uzdržavanja bilo koga drugog osim tužiteljice kao svog bivšeg bračnog druga, pri tome cijeneći njegov iskaz da mu za prehranu potreban mjesečni iznos od 325,00 EUR bez troškova obuće, odjeće, higijene i sl. te da troškove stanovanja u ukupnom iznosu od 900,00 EUR podmiruje zajedno sa sadašnjom životnom partnericom.

 

8. U žalbi tuženik navodi da se ne slaže sa sudskom presudom da snosi troškove uzdržavanja kao i prateće troškove jer mu je njegova kćerka K. K. predložila da se odrekne svih svojih nekretnina, a da bi mu za uzvrat tužiteljica dala sporazumni razvod braka. Tvrdi da je svom djetetu sto posto vjerovao te da je pristao na takav prijedlog nagon čega su kod javnog bilježnika napravili darovni ugovor u kojem je navedeno da ima pravo doživotnog uživanja na svim darovnim nekretninama, a da su mu u stvari dali na uživanje jednu sobicu 3,5 x 2,5 m u kojoj se nalazi jedan ležaj sa garderobnim ormarom bez kuhinje i  kupatila i svega drugog. Navodi da tužiteljica nije ispoštovala dogovor već je tražila uzdržavanje i sve prateće troškove koji su vezani za ovu presudu pa da je to razlog zbog kojeg se ne slaže sa sudskom presudom. Ukazuje da je u partnerskoj, ali nevjenčanoj vezi sa S. K. koja sufinancira zajedničke troškove života ali da ona ne želi dijeliti njegovu sudbinu dok plaća tužiteljici uzdržavanje i ostale troškove koji su vezani za presudu. U tom slučaju bi morao snositi sam svoje troškove, a da sada ima i auto koji mu je potreban za putovanje do posla i nazad te s njim u vezi ima dodatnih troškova. Stoga smatra da nije u mogućnosti plaćati uzdržavanje i troškove vezane za presudu zbog čega moli da sud još jednom dobro razmotri i uzme u obzir sve njegove mogućnosti i potrebe i donese pravednu odluku.

 

9. Iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđene njegove financijske mogućnosti na temelju kojih je utvrdio visinu novčanih sredstava s kojim je obvezao tuženika doprinositi za uzdržavanje tužiteljice. U žalbi ne osporava potrebe tužiteljice kao i utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica zbog bolesti utvrđenih provedenih dokazom medicinskim vještačenjem i životne dobi više nije radno sposobna. Tuženik u biti osporava svoje financijske mogućnosti tek za slučaj kada bi ga napustila sadašnja životna partnerica, a što je  neodlučno budući se visina doprinosa za uzdržavanje određuje prema sadašnjim stvarnim mogućnostima bračnog druga kojeg se obvezuje doprinositi za uzdržavanje drugog bračnog druga odnosno bivšeg bračnog druga. Obzirom na utvrđenu prosječnu plaću tuženika kao i njegove troškove stanovanja i ostalih životnih potreba o kojima je iskazivao sam tuženik i po ocjeni ovog suda tuženik je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svoje bivše supruge iznosom od 200,00 EUR mjesečno pri čemu je ovaj sud imao u vidu trajanje njihove bračne zajednice od gotovo 40 godina (13. kolovoza 1982. – 26. siječnja 2022.), da je tužiteljica brinula o dvoje zajedničke djece te kroz cijelo vrijeme braka radila u kućanstvu te radom za druge kao i prodajom pilića koje je uzgajala, pridonosila prihodima domaćinstva što sada više nije u mogućnosti zbog bolesti kao posljedice dugogodišnjeg fizičkog rada i životne dobi, dok je tuženik radno sposoban te  zarađuje 1.200,00 – 1.300,00 EUR mjesečno.

 

10. Međutim, ispitivanjem pobijane presude s aspekta pravilne primjene materijalnog prava na koju pravilnu primjenu na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, člankom 295. stavkom 1. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, dok je člankom 298. stavkom 1. ObZ propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. Obzirom na tu potonju zakonsku odredbu iz koje proizlazi da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, obvezavši tuženika da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice od 29. studenog 2021. pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti, a imajući u vidu i da je pobijanu presudu donio 24. travnja 2023., prvostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 298. stavak 1. ObZ. Obvezavši tuženika da na sve dosuđene iznose uzdržavanja plati tužiteljici zatezne kamate počev od 29. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, prvostupanjski sud također je pogrešno primijenio odredbu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) budući se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena sukladno članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 114/22) i članku 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22), tek od 1. siječnja 2023., dok se do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određivala sukladno članku 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15) i to za ostale odnose po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

11. Motivi zbog kojih je tuženik darovao svoje nekretnine svojoj kćeri nisu odlučni za predmet spora, niti je ovaj sud odlučujući povodom žalbe tuženika ovlašten odlučivati o njegovom prijedlogu za poništenje darovnog ugovora.

 

12. Iz naprijed navedenih razloga, a uz daljnje utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 200,00 EUR/1.506,90 kn mjesečno počev od 29. studenog 2021. kao dana postavljanja zahtjeva za uzdržavanje do 28. studenog 2022., dakle u vremenu od godinu dana, koje obroke je dužan platiti odjednom u roku 15 dana s pripadajućom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od 15-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate te preinačiti u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke primjenom članka 373. točke 3. ZPP na način da se odbija zahtjev tužiteljice za uzdržavanje od 29. studenog 2022. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti tako da je sve dosjele, a neplaćene obroke tuženik dužan platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki neplaćeni iznos od dosjelosti do isplate, a one koje će ubuduće dospijevati najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu unaprijed, sve na ruke tužiteljice. Ujedno je primjenom istog članka valjalo preinačiti stopu zatezne kamate u točki I. izreke na način da se ista od 15. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

13. Primjenom članka 380. točke 2. u vezi članka 129. stavka 5. ZPP potvrđena je i odluka o parničnom trošku koju visinu tuženik ne pobija određenim razlozima, a da uspjeh žalbe ovaj sud ocjenjuje neznatnim zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi zbog čega je primjenom članka 154. stavka 2. ZPP tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi sve troškove postupka.

 

14. U nepobijanom dijelu kojim je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, a isto tako neizmijenjeno ostaje rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe u odnosu na zahtjev za razvod braka.

 

U Varaždinu 30. kolovoza 2023.