Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-455/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĐM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 14 A, protiv tuženika GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 10, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: Psp-33/2022- 15 od 21. veljače 2025., dana 20. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: Psp-33/2022-15 od 21. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženik zasmeo tužiteljima posljednji mirni posjed nekretnine položene u [adresa], označene kao d.č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to baš prostora između kuća stranaka u površini od 22 m2, označenog točkama A-B-C-D-A i osjenčenog žutom bojom na skici izmjere mjernika vještaka Ante Kukavice od 30. 04. 2024.g., a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, na način da je dana 10. listopada 2022.g. pregradio predmetni prostor sa tri oveća kamena koja je zabetonirao, pa je stoga dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje predmetne nekretnine na način da sa spornog prostora ukloni tri zabetonirana kamena te se ubuduće kani ovakvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja na predmetnoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 1.251,62 EUR-a sa zateznim kamatama od 21. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Naime, žalbena tvrdnja da su tužitelji zahtjev upravili na zaštitu posjeda stvari, dok se sadržaj činjenične osnove tužbe odnosi na zaštitu posjeda prava služnosti pješačkog i kolnog prolaza sa javne površine do konobe, nema činjeničnu podlogu u sadržaju tužbe. Tako su tužitelji u činjeničnom dijelu tužbe jasno naveli da su posljednji i mirni suposjednici nekretnine položene u [adresa], označene kao dio č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to prostora između kuća stranaka označenog točkama A-B-C-D-A i osjenčanog žutom bojom na skici izmjere mjernika Ante Kukavice od 28. listopada 2022. i da ih je tuženik 10. listopada 2022. bez ikakve osnove onemogućio u posjedovanju i korištenju predmetnog prostora na dotadašnji način na način da je tog dana pregradio predmetni prostor s tri oveća kamena koja je zabetonirao.

5.1. U tom kontekstu okolnost da su tužitelji predmetni prostor koristili (i) za pješački i kolni pristup svojoj konobi, sama po sebi ne znači da se njihov zahtjev odnosi na zaštitu posjeda prava služnosti pješačkog i kolnog prolaza s javne površine do konobe, kako to tvrdi tužitelj u žalbi, nego samo opisuje jedan od načina na koji su tužitelji posjedovali predmetni prostor, s obzirom da je u postupku utvrđeno, a navodima žalbe nije dovedeno u sumnju, da su tužitelji predmetni prostor koristili i za povremeni parking te za organiziranje prigodnih obiteljskih događanja i svečanosti. Valja dodati da je promašena žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud sudio po pravnoj osnovi koju tužitelj nije tražio, tim više da će prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

5.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud utvrdio činjenice uz pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a tj. prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Naime, nakon što je analizirao rezultate provođenja dokaza očevidom na licu mjesta te nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke (na kojeg stranke nisu imale primjedbe), prvostupanjski sud reproducira i ocjenjuje iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, da bi u toč. 18. i 19. obrazloženja zaključio:

- da su tužitelji sve do 10. listopada 2022. bili zadnjem mirnom i nesmetanom suposjedu predmetnog dijela nekretnine, što je utvrđeno iz iskaza samog tuženika i svjedoka,

- da u postupku nije bilo sporno da je upravo tuženik postavio tri oveća kamena koja je i zabetonirao, bez odobrenja i dopuštenja tužitelja, čime je u potpunosti isključio tužitelje u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na predmetnom prostoru u smislu nesmetanog parkiranja i pristupa do konobe bilo osobnim vozilom ili multikultivatorom te organiziranjem obiteljskih događanja i svečanosti.

6.1. Tuženik u žalbi preocjenjuje iskaze svjedoka EM i GM nastojeći argumentirati svoju žalbenu tvrdnju da tužitelji predmetni prostor nisu trajno koristili za parkiranje vozila i da nemaju niti su imali trajnost posjeda na nekretnini za koju tuženik tvrdi da nesporno pripada njegovoj obitelji.

6.2. U vezi naprijed iznesenih tvrdnji, ovaj sud prije svega naglašava da je prvostupanjski sud ovu posjedovnu parnicu zakonito proveo uz primjenu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15- pročišćeni tekst i 94/17-ispravak; dalje: ZV) kojom je propisano da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu te uz primjenu odredbe čl. 441. ZPP-a kojom je propisano da se sud kod raspravljanja o tužbi radi smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

6.3. Stoga žalbene tvrdnje tuženika da tužitelji predmetni prostor nisu trajno koristili odnosno da nemaju trajnost posjeda na nekretnini koja pripada tuženikovoj obitelji nisu od odlučnog značaja u ovoj posjedovnoj parnici u kojoj je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su tužitelji i tuženik u trenutku spornog smetanja bili suposjednici predmetnog prostora i da je upravo tuženik počinio čin smetanja na način da je dana 10. listopada 2022. pregradio predmetni prostor s tri oveća kamena koje je i zabetonirao.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Kako tuženik tvrdi u žalbi da tužitelji nisu trajno koristili predmetni prostor za parkiranje vozila odnosno da nemaju niti su imali trajnost posjeda na spornoj nekretnini, valja ponoviti da je prvostupanjski sud zakonito ograničio raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda na dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja posjeda, kod čega je pravilno utvrdio da su tužitelji na predmetnom prostoru parkirali svoja osobna vozila i multikultivator te su organizirali obiteljska događanja i svečanosti, kod čega činjenica da je upravo tuženik počinio čin smetanja posjeda nije bila sporna u prvostupanjskom postupku, a niti ju tuženik dovodi u sumnju žalbenim navodima.

7.2. Posljedično, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 24. st. 1. ZV-a kojom je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. S obzirom da u postupku nije bilo sporno da je tuženik dana 10. listopada 2022. pregradio predmetni prostor s tri oveća kamena koje je zabetonirao, takvim činom tuženik je isključio tužitelje u potpunosti u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti (suposjeda) na predmetnom prostoru u smislu nesmetanog parkiranja i pristupa do konobe bilo osobnim vozilom, bilo multikultivatorom odnosno organiziranjem obiteljskih događanja i svečanosti, pa su se posljedično u konkretnom slučaju ispunili kumulativno propisani elementi potrebni za utvrđenje postojanja smetanja suposjeda, slijedom čega je prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 21. i čl. 24. ZV-a osnovano prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite.

8. Zaključno, nerazumljiva je žalbena tvrdnja da je geodetskim vještačenjem utvrđena širina prostora od 3,5 m za pješački i kolni pristup, jer takav podatak ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, već je to tvrdnja koju su tužitelji iznijeli u tužbi, a prvostupanjski sud reproducirao u toč. 1. obrazloženja. No navedeno nije od odlučnog značaja u ovoj posjedovnoj parnici u kojoj predmet spora nije pravo na pješački i kolni prolaz, kako to tuženik smatra u žalbi.

9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka (toč. 23. obrazloženja) koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, koju tuženik pobija u žalbi bez ikakve konkretizacije i argumentacije zbog čega to čini (tuženik u žalbi samo navodi: „Pobija se i odluka o troškovima postupka.“).

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

11. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 20. lipnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek