REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-638/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzič, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupan po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica I u Splitu, zbog naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4909/2019-21, od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja IF se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4909/2019-21, od 23. svibnja 2024. preinačuje i sudi:

1. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.530,29 EUR (11.530,00 kn) sa zateznom kamatom od 9. rujna 2017. do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena; u preostalom dijelu, u iznosu od 1.469,71 EUR, tužbeni zahtjev se odbija.

2. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade troškova tuđe pomoći i njege iznos od 33,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2024. do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena; u preostalom dijelu, za iznos od 132,72 EUR, tužbeni zahtjev se odbija.

3. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.748,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena.

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 159,53 EUR u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.193,91 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude; u preostalom dijelu, u iznosu od 806,09 EUR, tužbeni zahtjev je odbijen (točka I. izreke); a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 33,00 EUR, te troškove prijevoza u vezi liječenja iznos 132,72 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II. izreke); tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.874,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III. izreke).

2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženik, zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08

- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu za iznos od 806,09 EUR i odluku o troškovima postupka. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

2.2. Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Traži trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Tužitelj i tuženik su izjavili žalbe i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navode o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postuku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 22. kolovoza 2016., krivnjom vozača osiguranika tuženika.

8. Među strankama nije sporan štetni događaj, ni pasivna legitimacija, a prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o doprinosu tužitelja nastanku prometne nezgode.

9. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da postoji doprinos (suodgovornost) tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer je motociklom pretjecao kolonu vozila, što je zakonom izričito zabranjeno, pa je jednako odgovoran za nastanak prometne nezgode kao i osiguranik tuženika. Ističe da je tužitelj sam, u izjavi koju je dao MUP-u nakon nezgode, rekao da je motociklom pretjecao kolonu vozila, a u što bi se prvostupanjski sud uvjerio da je pribavio spis od MUP-a, kako je to predlagao tijekom postupka.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je na ročištu 22. travnja 2024., na kojemu je zaključena glavna rasprava, tuženik izjavio da je suglasan da se o prigovoru suodgovornosti tužitelja odluči na temelju prometnog vještačenja vještaka dipl. ing. Joce Šituma, koji je sačinjen za potrebe postupka poslovni broj: P- 5749/2019.

11. Iz nalaza vještaka dipl. ing. Joce Šituma proizlazi da je prilikom skretanja ulijevo vozilo osiguranika tuženika prešlo prednjom lijevom bočnom stranom na južni kolnički trak i tada je došlo do sraza između njegovog prednjeg lijevog bočnog dijela i prednjeg desnog dijela motocikla tužitelja. Nakon sudara motocikl je zbog dinamičke destabilizacije pao na kolnik nakon čega je, prevrnut na desnu bočnu stranu, klizao po kolniku, prema jugu, gdje je udario u betonski zid južno od ruba kolnika i konačno se zaustavio na južnom nogostupu prednjim dijelom okrenut u smjeru jugozapada. Automobil osiguranika tuženika prije sudara kretao se brzinom od oko 7 km/h, a tužiteljev motocikl oko 44 km/h. Po nalazu vještaka, motocikl tužitelja je započeo radnju pretjecanja prije nego što je osiguranik tuženika započeo skretanje ulijevo preko isprekidane razdjelne crte, pa je osiguranik tuženika mogao vidjeti motocikl tužitelja iza sebe korištenjem lijevog vanjskog, ali i unutarnjeg zrcala, te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut, odnosno provjerio može li sa sigurnošću poduzeti željenu radnju.

12. Prvostupanjski sud je prihvatio taj nalaz vještaka kao stručan i objektivan, i zaključio da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika, jer je započeo radnju skretanja u lijevo u trenutku kada se tužitelj već nalazio na lijevoj prometnoj traci, i obilazio ga, a u što se osiguranik tuženika mogao uvjeriti da je koristio lijevo vanjsko zrcalo, unutarnje zrcalo, kao i okretanjem glave i pogledom u lijevo, pa da nema nikakve odgovornosti tužitelja za nastanak prometne nezgode.

13. Vještak je u nalazu naveo da, ukoliko je tužitelj pretjecao više vozila koja su se kretala prije njega, ranije je zauzeo položaj u južnom kolničkom traku, što se ne može točno utvrditi, jer nema podataka o točnom broju vozila koje je eventualno pretjecao.

14. Kako tuženik nije predlagao provođenje nikakvih drugih dokaza na okolnost doprinosa tužitelja nastanku prometne nezgode, pa tako ni pribavu spisa od MUP-a, u kojem se, kako tvrdi, nalazi izjava tužitelja na koju se poziva u žalbi, već se suglasio da se o doprinosu tužitelja nastanku prometne nezgode odluči na temelju nalaza vještaka iz predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj: P-5749/2019, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, da nema doprinosa tužitelja nastanku nezgode, iz razloga na koji tuženik upire u žalbi, jer je pretjecao kolonu vozila, obzirom da tuženik to ničim nije dokazao.

15. Prvostupanjski sud je visinu nematerijalne štete utvrdio primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su prihvaćeni na sjednicama građanskog odjela tog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (dalje: novi Orijentacijski kriteriji).

16. Suprotno žalbenim navodima, promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavlja razlog zbog kojeg sud treba dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka iz članka 190. stavak 2. ZPP-a, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dopustio preinaku.

17. Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.

18. Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelj je tužbenim zahtjevom opravdano mogao tražiti naknadu štete u povećanom iznosu s, ovaj put, predvidivim ishodom.

18.1. U obrazloženju pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužitelju ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija, što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.

19. Stoga se tužitelju ne može staviti na teret njegov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nije tužbenim zahtjevom tražio povećani iznos naknade štete, jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bio odbijen, pa je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe.

20. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, zastara u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva je prekinuta već podnošenjem tužbe, a ne podnošenjem podneska od 13. ožujka 2024., kojim je tužitelj preinačio tužbu, odnosno povećao tužbeni zahtjev, pa preinačeni tužbeni zahtjev nije u zastari.

21. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.830,98 EUR (21.330,00 kn), odnosno za fizičke bolove u iznosu od 1.039,22 EUR (7.830,00 kn), za pojačane napore u iznosu od 464,53 EUR (3.500,00 kn) i za pretrpljeni strah u iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) pa je, obzirom na nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika na ime nematerijalne štete od 637,07 EUR (4.800,00 kn), obvezao tuženika da tužitelju s tog osnova isplati daljnji iznos od 2.193,91 EUR, dok je u preostalom dijelu, do zatraženog iznosa od 3.000,00 EUR, tužbeni zahtjev u iznosu od 806,09 EUR, odbio.

22. Tužitelj u žalbi navodi da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti u cijelosti, odnosno da je prenisko dosuđena naknada neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove, te da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da kod njega ne postoji naruženost, pa mu s tog osnova nije priznao pravičnu novčanu naknadu.

23. Tuženik u žalbi osporava utvrđenu pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete, jer smatra da je previsoko dosuđena.

24. Iz iskaza liječnika vještaka Zlatka Kljajića, proizlazi da su kod tužitelja vidljive oguljotine na čelu i nosu, ali da ne predstavljaju naruženost, već manji kozmetski defekt, pa su suprotni provedenim dokazima i ničim dokazani žalbeni navodi tužitelja, da oguljotine na čelu i nosu predstavljaju naruženost blago stupnja.

25. Suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, prvostupanjski sud je, obzirom na ozljede koje je tužitelj zadobio (prijelom nosne kosti i 11-og zuba, udarac u glavu u predjelu lica i čela, desno rame, desni kuk i desnu potkoljenicu), kao i trajanje i jakost fizičkih bolova koje je pretrpio (jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, i blagog intenziteta 42 dana), pravilno odmjerio naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1.039,22 EUR (7.830,00 kn), što je u skladu s novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

26. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete za pojačane napore u iznosu od 464,53 EUR (3.500,00 kn), a obzirom na postotak pojačanih napora koje će tužitelj svakodnevno morati ulagati u životu i radu (3,5 %), kao i dob tužitelja (rođen 1971.), a koja visina je također u skladu s novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

27. Osnovani su žalbeni navodi tuženika, da je naknada za pretrpljeni strah od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn), utvrđena u previsokom iznosu.

28. Obzirom na trajanje i jakost straha koji je tužitelj pretrpio (jakog intenziteta - primarni 2 minute, sekundarni 12 sati, srednjeg intenziteta tjedan dana i slabog intenziteta šest tjedana), primjerena naknada za pretrpljeni strah, po ocjeni ovog suda iznosi 663,61 EUR (5.000,00 kn), a cijeneći nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

29. Pravilnom primjenom materijalnog prava primjerenu novčanu naknadu tužitelju za nematerijalnu štetu zbog povrede prava osobnosti trebalo je utvrditi u iznosu od 2.167,36 EUR (16.330,00 kn), umjesto u iznosu od 2.830,98 EUR (21.330,00 kn) pa obzirom na isplaćeni iznos od strane tuženika na ime nematerijalne štete od 637,07 EUR (4.800,00 kn), tužitelju pripada pravična novčana naknada na ime nematerijalne štete u iznosu od 1.530,29 EUR (11.530,00 kn).

30. Tuženik žalbom ne osporava da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 14 sati, ali osporava cijenu sata rada u iznosu od 4,65 EUR (35,00 kn), kako je utvrdio prvostupanjski sud, odnosno utvrđenu visinu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 65,03 EUR (490,00 kn).

30.1. Visina štete za tuđu pomoć i njegu određuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja (travanj 2024.), pa je cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,65 EUR (35,00 kn), pravilno odmjerena. Naime, pružanje nemedicinske kućne pomoći bitno je slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice, a primjerena cijena za takvu vrstu pomoći, i po ocjeni ovog suda, iznosi 4,65 EUR (35,00 kn) po satu.

30.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika, obzirom da je dobrovoljno isplatio tužitelju za tuđu pomoć i njegu iznos od 31,85 EUR (240,00 kn), da isplati tužitelju na ime tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 33,00 EUR (248,64 kn), kako je sam tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom.

31. Osnovano se iznosi u žalbi tuženika da tužitelj ničim nije dokazao daljnje zatražene troškove liječenja u iznosu od 132,72 EUR, jer na tu okolnost nije proveden nijedan dokaz. Tuženik je osporio taj zatraženi daljnji iznos za troškove liječenja, a tužitelj na tu okolnost nije predložio niti jedan dokaz (čak niti svoje saslušanje).

31.1. Stoga je, u navedenoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju za troškove liječenja daljnji iznos od 132,72 EUR, jer ga je tuženik osporio, a tužitelj ničim nije dokazao na koje troškove liječenja se taj iznos odnosi.

32. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju pripada na ime materijalne štete iznos od 33,00 EUR (za tuđu pomoć i njegu), a ne i daljnji trošak liječenja u iznosu od 132,72 EUR.

33. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, a žalba tuženika djelomično prihvaćena, te je odlučeno kao u izreci, sukladno članku 368. stavak 1. i 373. točka 3. ZPP-a.

34. Nakon preinake prvostupanjske presude, promijenio se i uspjeh stranaka u postupku, tako da uspjeh tužitelja sada iznosi 75%, a tuženika 25%, pa je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

35. Trošak tužitelja u prvostupanjskom postupku, koji ovisi o uspjehu, iznosi 2.956,37 EUR (u taj trošak ulazi trošak pristojbi) pa tužitelju, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pripada 50% tog troška, odnosno 1.478,18 EUR i u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 270,00 EUR, odnosno ukupno trošak u iznosu od 1.748,18 EUR.

36. Stoga je preinačeno i rješenje o troškovima postupka, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

37. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom (796,33 EUR), pa mu prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (1.996,70 EUR), prema uspjehu od 40%, pripada trošak žalbe u iznosu od 159,53 EUR, koji mu je dužan platiti tužitelj, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a.

38. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe jer s istom nije uspio, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

39. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 20. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić