1

Poslovni broj: 24 Gž-941/2022-3

 

Poslovni broj: 24 Gž-941/2022-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. U. iz B., OIB:..., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB:..., radi naknade štete, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1744/2016-79 od 11. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1744/2016-79 od 11. travnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 25.000,00 kn sa zateznim kamatama od 7. travnja 2015. do isplate (točka I. izreke), 2.625,00 kn sa zateznim kamatama od 11. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke) te joj naknaditi troškove parničnog postupka od 23.785,97 kn sa zateznim kamatama od 11. travnja 2022. do isplate (točka III. izreke). U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (za iznos od 1.250,00 kn) i u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom troškova postupka (za iznos od 3.673,75 kn) tužiteljica je odbijena (točke IV. i V. izreke).

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u točkama I., II. i III. pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i  89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se u pobijanom dijelu preinači i odbije tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice V. U. da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi 2. siječnja 2015. do koje došlo uslijed izlijetanja automobila kojim je upravljala s kolnika na državnoj cesti D-66 kod mjesta Z.. U nezgodi je zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih je povrijeđeno  njezino pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpjela je fizičke bolove i strah, trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su joj životnu aktivnost te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Zbog toga traži naknadu pretrpljene neimovinske i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć.

 

6. Na temelju činjenica utvrđenih uvidom u isprave koje su u spisu, provedenog medicinskog i prometnog vještačenja, saslušanja tužiteljice, svjedoka te prometnog i medicinskog vještaka, sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je do prometne nezgode došlo na državnoj cesti D-66

- da je prema izvješću PP Opatija, iskazima tužiteljice i svjedoka, na dijelu ceste na kojem je došlo do nezgode kolnik bio zaleđen, neposut i izrazito klizak

- da je prema nalazu vještaka prometne struke do slijetanja vozila došlo prilikom prolaska lijevog zavoja sa zaleđenog i klizavog kolnika, brzina na mjestu nezgode bila je ograničena na 40 km/h, a tužiteljica se u trenutku kada je počelo zanošenje (klizanje) vozila kretala brzinom do 40 km/h s tim da je granična brzina vožnje pri kojoj bi došlo do destabilizacije i slijetanja vozila na tehnički održavanom mokrom kolniku 63 km/h,

- da bi tužiteljica, prema mišljenju vještaka, bez poteškoća prošla zavoj brzinom kojom se kretala (do 40 km/h) pod pretpostavkom da je kolnik bio samo mokar, ali je naišla na mjestimično zaleđen, neposut i izrazito sklizak kolnik uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka kirurške specijalnosti tužiteljica zadobila natučenje prsnog koša i prijelom donjeg dijela desne palčane kosti na tipičnom mjestu (prijelom ručnog zgloba)

- da je uslijed zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog, srednjeg i slabog intenziteta, jači primarni te jači, srednji i slabiji sekundarni strah te da je prijelom u području desnog ručnog zgloba ostavio trajne posljedice u vidu smanjenja njezine životne aktivnosti u omjeru od 8%

- da je tužiteljici zbog posljedica ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 105 sati

- da je liječenje tužiteljice završilo 6. travnja 2015.

 

7. Na temelju navedenih činjenica sud prvog stupnja je uz primjenu članka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) naložio tuženiku naknaditi tužiteljici pretrpljenu neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu sa zateznim kamatama s time da je na naknadu neimovinske štete zatezna kamata dosuđena od 7. travnja 2015. do isplate (kad je završeno liječenje), a na nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

8. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja činjenično je stanje pravilno utvrđeno te nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik jer se odluka o toj odgovornosti može ispitati.

 

9. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik u osnovi odgovoran za štetu

prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi članka 1045. ZOO-a, tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. S obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da nema nikakvog dokaza o tome da bi tuženik poduzeo redovne ili izvanredne mjere zaštite predmetne državne ceste ili prometa na njoj jer je utvrđeno da je bio neposipan i zaleđen, tuženik nije dokazao da je postupao u navedenim okolnostima onako kako je trebalo. Naprotiv, utvrđeno je da bi tužiteljica bez poteškoća bila prošla zavoj brzinom kojom se kretala (do 40 km/h što je prometnim znakom dopuštena brzina kretanja) pod pretpostavkom da je kolnik bio samo mokar, ali je naišla na mjestimično zaleđen kolnik uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila pa tuženik neosnovano prigovara da je tužiteljica pridonijela nastanku štete.

 

9.1. U smislu odredbi članka 26. stavka 1. i članka 31. točke 1. tada važećeg Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., dalje: ZC), tuženik je bio dužan osigurati siguran promet na javnoj cesti i osigurati obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta, izvanrednim događajima na njima i o meteorološkim uvjetima značajnim za sigurno odvijanje prometa,

 

9.2. Budući da je utvrđeno da je uzrok prometne nezgode mjestimična poledica na kolniku, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik odgovoran za nastanak štete. Navodi o doprinosu tužiteljice nastanku štete ne mogu se prihvatiti jer su u suprotnosti s utvrđenim činjenicama, tj. da je uzrok prometne nezgode (iskliznuće automobila s kolnika) isključivo stanje kolnika, a da tužiteljica nije postupila suprotno propisima o sigurnosti prometa na cestama.

 

10. Osnovano žalitelj u žalbi pobija odluku suda prvog stupnja o utvrđenom opsegu štete pretrpljene u predmetnom štetnom događaju i njezinoj visini.

 

10.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica stradala u 2. siječnja 2015. oko 7:10 sati ujutro. Istoga je dana pregledana u Zavodu za hitnu medicinsku Istarske županije u L. gdje se žalila na bolove u prsištu te joj je postavljena dijagnoza kontuzije prsnog koša. Pregledom ortopeda u Klinici za ortopediju L. kamo se javila zbog bolova u desnom ručnom zglobu 6. siječnja 2015., utvrđen je prijelom desne palčane kosti, a u anamnezi je navedeno da je prije dva dana u prometnoj nesreći ozlijedila taj zglob. Iz nalaza ortopeda od 10. veljače 2015. proizlazi da je tada uklonjena imobilizacija gipsom te da je prijelom saniran, a na kontroli dva tjedna nakon (27. veljače 2015.) utvrđena je terminalno ograničena gibljivost ručnog zgloba. Tužiteljica nije upućena na fizikalnu terapiju niti u spisu predmeta postoje isprave o tome da je takva terapija provedena. Iz kartona pacijenta koji se vodi u ordinaciji opće medicine ne proizlazi da se tužiteljica dana 9. ožujka 2015. prilikom posjete liječniku radi doznaka i zatvaranja bolovanja (s danom 6. ožujka 2015.) žalila na bolove ili otok u desnoj ruci.

 

10.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 28. kolovoza 2020. koji je sačinjen bez kliničkog pregleda tužiteljice (i u kojem je vještak pogrešno citirao nalaz pregleda ortopeda od 6. siječnja 2015. u dijelu koji se odnosi na vrijeme koje je proteklo od prometne nezgode), proizlazi da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila prijelom donjeg dijela desne palčane kosti te da je mišljenje vještaka da je ta ozljeda trajno umanjila njezinu životnu aktivnost za 8%. Pritom, osim da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, vještak nije obrazložio to mišljenje niti je naveo tegobe ili stanja kojima se to smanjenje životnih aktivnosti očituje. Tijekom saslušanja na glavnoj raspravi 9. studenog 2021., vještak je pojasnio da se, iako nema podataka o tome da je palčana kost krivo srasla, smanjenje životnih aktivnosti odnosi na tegobe i ograničenu pokretljivost ručnog zgloba, a što da proizlazi iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu bez da je pritom citirao ili označio bilo koju medicinsku ispravu koja govori o zaostalim tegobama ili ograničenju pokretljivosti ručnog zgloba tužiteljice. Dopunjujući nalaz i mišljenje nakon kliničkog pregleda tužiteljice 3. siječnja 2022. (sedam godina nakon predmetnog štetnog događaja), vještak je ostao kod svog mišljenja o tome da je ozljeda desnog ručnog zgloba tužiteljice smanjila trajno njezinu životnu sposobnost za 8%, ne opisujući pritom tegobe ili zaključke o ograničenoj pokretljivosti uočene pri kliničkom pregledu. Iz njegova nalaza proizlazi da tužiteljica nije odlazila na privatnu fizikalnu terapiju (za koju nije priložena medicinska dokumentacija i nije poznato kada je provedena) zbog ograničene pokretljivosti ili bolova, nego zbog lagane atrofije mišića ruke. Naposljetku, vještak je na glavnoj raspravi ustvrdio da je dominantan simptom prijeloma palčane kosti bol te eventualno ograničena pokretljivost.

 

10.3. Imajući na umu navedeno, zaključak suda prvog stupnja o tome da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju za koji odgovara tuženik zadobila ozljedu palčane kosti te da je ta ozljeda ostavila trajnih posljedica u opsegu od 8% ne može se za sada prihvatiti jer sud prvog stupnja nije raspravio sve prigovore tuženika pa je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Pravilno žalitelj u žalbi navodi i da se odluka suda o tome da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom desnog ručnog zgloba ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Imajući na umu da je prema mišljenju vještaka bol dominantni simptom prijeloma palčane kosti, da se tužiteljica (koja je dešnjakinja) na tu bol nije žalila prilikom pregleda na hitnom prijemu nakon ozljeđivanja, da je prijelom dijagnosticiran četiri dana nakon ozljeđivanja, da u nalazu ortopeda koji je dijagnosticirao prijelom stoji da je tužiteljica ozlijedila zglob dva (a ne četiri) dana ranije i da je u nalazu i mišljenju vještaka i u njegovoj pisanoj dopuni pogrešno citirana anamneza iz tog nalaza ortopeda, odluka suda o utvrđenju da je u nezgodi ozlijeđena desna ruka tužiteljice ne može se ispitati jer ne sadrži nikakvih razloga o uzročnoj vezi između te ozljede i štetnog događaja iako je riječ o odlučnoj činjenici koju je tuženik osporio već u odgovoru na tužbu te je kod tog prigovora ustrajao tijekom cijelog postupka.

 

10.4. Zbog toga je počinjena bitna povreda iz članka 254. stavka 2. točke 11. ZPP-a pa je na temelju članaka 369. stavka 1. ZPP-a i 370. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje.

 

11. U ponovnom će postupku prvostupanjski će sud održati novu glavnu raspravu na kojoj će radi utvrđenja spornih okolnosti uzročne veze, opsega štete i njezine visine, izvesti dokaze koje su, u skladu s pravilima o teretu dokazivanja, predložile stranke, te će radi otklanjanja nejasnoća i proturječnosti s liječničkom dokumentacijom koje su opisane u točci 10.2. ovog obrazloženja, u skladu s člankom 261. stavkom 2. ZPP-a, saslušati vještaka. Na temelju svih provedenih dokaza koje će ocijeniti u skladu s člankom 8. ZPP-a prvostupanjski će sud donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu u čijem će donošenju otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će o odlučnim okolnostima dati dostatne razloge koji neće biti proturječni ispravama i zapisnicima u spisu. Isto tako, u novoj će odluci sud prvog stupnja voditi računa o pravilnoj primjeni članka 1103. ZOO-a u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na pravičnu naknadu za neimovinsku štetu te će ujedno odlučiti o svim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

 

U Varaždinu 30. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dubravka Bosilj v.r.