REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1673/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa ID, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MILTONIA d.o.o. Samobor, Bobovica 46, OIB: 64334592890, koju zastupa opunomoćenica Ivana Brdarević, odvjetnica u Samoboru, Perkovčeva 15, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, 20. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/399, URBROJ: 338-01-06-23-04 od 26. svibnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/799, URBROJ: 338-21-02-02-23-04 od 03. travnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3139/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/399, URBROJ: 338-01-06-23-04 od 26. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/799, URBROJ: 338-21-02-02-23-04 od 03. travnja 2023.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici kao osiguranici zaposlenoj u vrijeme nastanka ozljede kod poslodavca MILTONIA d.o.o. Bobovica, ozljeda nastala 2. lipnja 2022., izražena šifrom S 83.0 i S 76.1 prema MKB-10 klasifikaciji ne priznaje ozljedom na radu te se u svezi nastale ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu.

4. Tužiteljica u tužbi (izjavljenoj putem tadašnje opunomoćenice Zrinke Prlić, odvjetnice u Zagrebu, Nova Ves 50), u bitnome, navodi da osporavano rješenje nije zakonito te da je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i uz počinjene povrede pravila postupka. Ističe da je u zahtjevu navela dinamiku nastanka predmetne ozljede odnosno da je do ozljede došlo 2. lipnja 2022., na radnom mjestu, tijekom poslijepodnevne smjene, dok je obavljala svoje redovite zadatke u laboratoriju, pri čemu je tužiteljica opisala izgled laboratorija kao prostorije u kojoj se nalaze različite stvari, namještaj i alati potrebni za svakodnevno obavljanje posla slijedom čega je smanjen radni prostor i prostor za hodanje. U vrijeme ozljede zadaci tužiteljice su bili dovršiti doziranje, miješati u miješalici, izvlačiti boju na papir te odobrene kante boja premjestiti u hodnik. U trenutku ozljede tužiteljica je čučnula kako bi podignula odobrenu kantu te je prilikom ustajanja osjetila oštru bol u koljenu i vidjela pomaknutu patelu desnog koljena. Tužiteljica je potom odložila odobrenu kantu na pod i sjela kako bi vidjela što joj se dogodilo s desnim koljeno. Ista je uspjela patelu desnog koljena vratiti u prirodni položaj, no koljeno je odmah oteklo. Tužiteljica je zatim zatražila liječničku pomoć te od tog trenutka traje njezino liječenje i oporavak koljena koje je uključivalo i relativno spješan operativni zahvat. Osporava da bi do ozljede došlo izvođenjem radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu (šifra 855), što tuženik nije dokazao. Navodi da nije odmah prijavila ozljedu na radu zbog straha od otkaza (koji je svejedno dobila), te da je poslodavac odbio ispuniti tiskanicu prijave o ozljedi. Osporava utvrđenja ovlaštenih vještaka u upravnom postupku da je kod tužiteljice riječ o kroničnoj nestabilnosti patele koja predstavlja stečenu predispoziciju za ponavljane luksacije i iščašenje patele, koja dijagnoza se ne može uzročno - posljedično povezati sa ozljedom nastalom 2. lipnja 2022. Ne osporava da je operativno liječila desno koljeno 2017. i da je tad učinjena rektoskopija meniska, čišćenje unutarnjeg dijela i nakon čega je saniranje ozljede bilo potpuno i nije bilo nikakvih posljedica, što potvrđuje i Nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Zavoda, KLASA: 502-03/23-02/799 , URBROJ: 338-21-49-23-2 od dana 24. ožujka 2023. u kojem se navodi kako nije riječ o staroj ozljedi desnog koljena tužiteljice koje je operativno liječeno te o urednoj strukturi ligamentarnog aparata. Stoga smatra da u provedenim vještačenjima u upravnom postupku nije naveden točan razlog radi kojeg se navedene dijagnoze ne mogu uzročno - posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede kao ni zašto se ne priznaju kao ozljede na radu. Predlaže da sud izvede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, specijalisti ortopedije. Naglašava da je u medicinskoj dokumentaciji nastaloj nakon ozljede razvidno da se kao nastala dg. navodi upravo S 83.0 i S 76.1 prema MKB-10 klasifikaciji. Smatra da su ovlašteni vještaci propustili, primjenom Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti zatražiti i stručno mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Smatra da joj nije bila pružena mogućnost sudjelovanja u postupku. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, te da sud naredi tuženiku naknadu troška upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja, ponavlja navode iz obrazloženja istog, te ponovo citira mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i iznosi cjelokupni historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari. Ističe da nisu osnovani tužbeni navodi da je u sastavu liječničkog povjerenstva nedostajao liječnik specijalist (ortoped konkretno), jer je sastav liječničkog povjerenstva propisan Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine" broj 08/15., 17/15. - ispravak, 41/15., - ispravak, 104/17., 34/18., 63/22.), i to člankom 5. stavkom 3. istog u kojem se navodi kako za člana liječničkog povjerenstva regionalnog ureda Zavoda i liječničkih povjerenstva Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 2. do 4. Pravilnika, može biti imenovan doktor medicine s najmanje tri godine radnog iskustva u struci ili doktor medicine specijalist, odnosno doktor dentalne medicine s najmanje tri godine radnog iskustva u struci ili doktor dentalne medicine specijalist, koji imaju odobrenje (licencu) za rad nadležne komore. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnome, ističe da smatra da je u upravnom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da prijavu nije izvršila zbog straha od otkaza navodi da je tužiteljica bila zaposlena kod zainteresirane osobe na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, sklopljenog za razdoblje od 2. ožujka 2022. do 2. ožujka 2023., zbog povećanog obima posla, pri čemu je općepoznata činjenica da Ugovor o radu na određeno vrijeme ističe datumom koji je naveden u ugovoru a ne otkazom (osim u posebnim slučajevima što ovdje nije slučaj). Prilaže presliku predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme. Nadalje ističe da je tužiteljica otvorila bolovanje pod šifrom koja je različita od šifre ozljede na radu.

7.1. Sud je izvanraspravno, rješenjem poslovni broj Us I -1673/2023-7 od 26. veljače 2024. odlučio provesti dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti ortopedije, sukladno načelu jednakosti oružja, te je pozvao tužiteljicu na uplatu predujma, uz upozorenje da će sud, ukoliko tužiteljica ne uplati predujam u ostavljenom roku i ne dostavi sudu dokaz da je predujam uplaćen, smatrati da je odustala od predloženog dokaza.

7.2. Tužiteljica je podnescima dostavljenim sudu 4. travnja 2024., 12. srpnja 2024. i 20. studenog 2024. tražila odgodu roka plaćanja, te je sud donosio rješenja o produljenju navedenoga roka, koji je u konačnici istekao 25. ožujka 2025. (na temelju rješenja ovoga suda poslovni broj Us I – 1673/2023-13 od 25. studenog 2024.).

8. Opunomoćenica tužiteljice obavijestila je sud podneskom dostavljenim 6. svibnja 2025. da je tužiteljica opozvala punomoć za zastupanje.

9.1. Kako je u ovome sporu osim primjene materijalnog prava, sporno i utvrđenje odlučnih činjenica, to je sud održao raspravu na daljinu (putem platforme Teams), 6. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe. Sud je raspravu zakazao primjenom odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS) koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

9.2. Na navedenoj raspravi sud je, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti ortopedije, obzirom da tužiteljica nije predujmila trošak izvođenja istog, te također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da je činjenično stanje moguće potpuno i pravilno utvrditi i bez izvođenja navedenog dokaza, jer tužiteljica tužbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost provedenih vještačenja u upravnom postupku.

9.3. Na raspravi je tužiteljica izjavila da ostaje u cijelosti kod tužbenog zahtjeva, te da je nadležno tijelo odbilo njezin zahtjev za odobravanjem sekundarne besplatne pravne pomoći (oslobođenje od plaćanja troškova vještačenja), zbog imovinskog cenzusa.

10. Tijekom upravnog spora sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica (tada prezimena H) prvostupanjskom tijelu dostavila 22. veljače 2023. tiskanicu Prijave ozljede na radu, koju je ista sama ispunila, u svezi događaja ozljeđivanja zadobivenog 2. lipnja 2022. na radu kod zainteresirane osobe, te gdje je sama navela kao šifru ozljede – način nastanka 855 (izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu).

12. U prijavi tužiteljica navodi da se ozlijedila prilikom redovitog i uobičajenog rada, na način da je tijekom poslijepodnevne smjene obavljala svoje redovite zadatke u laboratoriju. U vrijeme ozljede njezini zadaci su bili završiti doziranje, miješati u miješalici, izvlačiti boju na papir te odobrene kante boja premjestiti u hodnik. U trenutku ozljede, tužiteljica navodi kako je čučnula da bi podignula kantu, međutim kod ustajanja je osjetila oštru bol u koljenu te vidjela pomaknutu patelu desnog koljena. Odložila je kantu, sjela i vratila patelu u prirodni položaj no ista je otekla te je potom tužiteljica zatražila liječničku pomoć. Tužiteljica kao uzrok ozljede navodi šifru 855 (izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu). Tiskanica prijave o ozljedi na radu nije ispunjena niti ovjerena od strane ovlaštene osobe poslodavca.

13. U dijelu Prijave koja se odnosi na Izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine - AD, dr.med.spec obiteljske medicine, u odnosu na zadobivenu ozljedu, na temelju medicinske dokumentacije, specificirana je dijagnoza bolesti prema MKB-u: S 83.0 (Luxatio rec. Patelale I. dex., lnstabilitas patellae) i S 76.1 (Ruptura MPFL dex.) i pritom naveo da tužiteljica ne boluje od drugih bolesti, odnosno fizičkih ili psihičkih poteškoća koje su mogle rezultirati ozljedom.

14. U provedenom postupku prvostupanjsko je tijelo pribavilo Izjavu tužiteljice o okolnostima nastanka predmetne ozljede, od 2. lipnja 2022., u kojoj je tužiteljica navela (kao i u prijavi ozljede) dakle, da je radila podnevnu smjenu i obavljala svoje redovite zadatke u laboratoriju; da se u laboratoriju nalaze miješalica, aparat za doziranje, stol i drugo, kao i kante za baze i boja što smanjuje radni prostor te prostor za normalno hodanje; za vrijeme ozljede, radni zadaci tužiteljice sastojali su se u tome da završi doziranje, miješa u miješalici, izvlači boju na papir te odobrene kante boja premjesti u hodnik; u trenutku ozljede, tužiteljica navodi da je čučnula da bi podignula kantu te je kod ustajanja osjetila oštru bol u koljenu i vidjela pomaknutu patelu desnog koljena, nakon čega je odložila kantu, sjela i vratila patelu u prirodni položaj; obzirom da je patela otekla zatražila je liječničku pomoć.

15. Nesporno je da je tužiteljica, prema službenim podacima evidencije osiguranih osoba, u trenutku nastanka ozljede bila obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod zainteresirane osobe, kao i da se ozljeda dogodila tijekom radnog vremena, kada je tužiteljica obavljala redovite opise poslova. odgovarajuća zaštita.

16. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja zatražena je ocjena liječničkog povjerenstva Zavoda o uzročno posljedičnoj vezi između događaja od 2. lipnja 2022. s dijagnozom šifre navedenoj u Prijavi ozljede na radu.

17. Liječničko povjerenstvo Zavoda, Regionalnog ureda Zagreb, svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom, KLASA: UP/I-502-03/23-02/799, URBROJ: 338-21-49- 23-02 od 24. ožujka 2023., donesenim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, zaključuje da se dg. navedene u Prijavi ozljede na radu S 83.0 i S 76.1, ne mogu uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede, uz iscrpno obrazloženje medicinskih razloga, koji su sažeto navedeni u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

18. Na temelju provedenog postupka doneseno je prvostupanjsko rješenje od 3. travnja 2023., protiv kojega je tužiteljica izjavila žalbu, te stoga, nije osnovan navod tužiteljice o nemogućnosti sudjelovanja u provedenom postupku.

19. Povodom izjavljene žalbe tužiteljice, a sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" br. 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18., 63/22.) pribavljeno je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda o mogućnosti priznavanja tražene dijagnoze kao ozljede na radu povodom događaja od 2. lipnja 2022.

20. Liječničko povjerenstvo Direkcije pribavilo je od tužiteljice izvod iz osobnog zdravstvenog kartona te donijelo Nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/23- 01 /399, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 25. svibnja 2023., u kojemu je, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, utvrdilo da se dg. S 83.0 - Dislokacija patele i S 76.1 - Ozljeda mišića i tetive kvadricepsa (patelarnog lig.) ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 2. lipnja 2022. kao ozljede na radu, obzirom da se kod tužiteljice radi o kroničnoj nestabilnosti patele koja predstavlja stečenu predispoziciju za ponavljanje luksacije/ iščašenja patele. Liječničko povjerenstvo Direkcije u mišljenju iscrpno iznosi medicinske činjenice vezane uz nastanak i tijek bolesti nestabilnost patele, kao kronične bolesti, dok ruptura MPFL predstavlja rupturu ligamenta, pri čemu tužiteljica nije priložila nalaz pregleda koji je, prema vlastitim riječima, obavljen na hitnom prijemu Klinike za traumatologiju u Zagrebu na dan nastanka ozljede.

21. Sud ocjenjuje pravilnim i sastav oba liječnička povjerenstva, u smislu citiranih odredbi Pravilnika (članak 5. stavak 3. kao i članak 3. stavak 1. točke 2. do 4.), te valja istaknuti da tijela vještačenja diskrecijski odlučuju je li za potrebe donošenja nalaza, mišljenja i ocjene bilo potrebno i zatražiti stručno mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, dakle, suprotno shvaćanju tužiteljice ne radi se o obvezi tijela vještačenja.

22. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/2013., 137/2013., 98/2019. i 33/2023., dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno ili isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. istog članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od sana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

23. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. Tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koja se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

24. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tijekom provedenog upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je ozljeda nastala 2. lipnja 2022. isključivo posljedica zdravstvenog stanja tužiteljice na dan nastanka ozljede, pri čemu tužiteljica nije dokazala da bi ista bila posljedica načina i dinamike obavljanja poslova i radnih zadataka.

25. Sud zaključuje da su tuženik i prvostupanjsko tijelo u osporavanim rješenjima pravilno utvrdili da se tužiteljici, u smislu odredbe članka 66. i članka 67. (točke 5.) Zakona u odnosu na predmetni događaj ne može priznati ozljeda na radu. Drugim riječima, navedena ozljeda mogla je nastati neovisno o mjestu, radnom vremenu tužiteljice i načinu rada, te je posljedica prethodno opisane predispozicije zdravstvenog stanja.

26. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno ili činjenično relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

27. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 20. lipnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi po opunomoćenici